Glavni meni

Hilandar,Ohrid,Albanija,Ostrog,Piva,Bosna

Započeo mi¹a bmw, 18 Mart, 2011, 19:46

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

mi¹a bmw

Po¹to jo¹ uvek za mene nema ni¹ta od vo¾nje, da isprièam jednu od najlep¹ih avantura u mom ¾ivotu...

Prièa je krenula na nagovor mog druga Pece, koji je za razliku od mene vernik, bio èovek pre par godina na Ostrogu, pa bi sad i na Svetu Goru. Èim sam èuo za njegovu ideju, hteo sam i ja na Hilandar (ali iz drugih motiva, da mi dupe vidi puta!  :D )

Ruta kojom smo i¹li je prikazana na karti.

Two wheels, one life

mi¹a bmw

Subota 8 maj 2010. Polazak iz Zrenjanina oko 6 sati ujutro. Peca, Nino i ja smo se skupili i krenuli smo u Farka¾din po Ljubu. Kod Ljube kafica i gas preko Panèeva, Smedereva i Po¾arevca na Dunav pa magistralom niz Dunav do Kladova.
Na samom polasku nam je izgledalo da æe ki¹a da nam po¾eli sretan put, pa smo prtljag pokrili sa ki¹nim navlakama da nebi pokisao. Posle Panèeva je poèelo da se razvedrava pa nas je Dunav doèekao obasjan suncem. Napravili smo pauzu za doruèak ispod starog grada kod Golupca.


[attachment deleted by admin]
Two wheels, one life

mi¹a bmw

Nakon pauze za doruèak krenuli smo dalje ðerapskom magistralom prema Kladovu. Put je odlièan a i gu¾ve nije bilo. Sledeæe stajanje je bilo na odmori¹tu sa kojeg se mogla videti isklesana Decebalova glava na Rumunskoj strani Dunava.

[attachment deleted by admin]
Two wheels, one life

lord_oblivion

Horsepower is how fast you hit the wall. Torque is how far you move it.

mi¹a bmw

Posle kraæe pauze nastavljamo dalje prema Kladovu prelepim predelima koji nas okru¾uju.
Two wheels, one life

svetac

nije afrika,ali deluje kao dobar pocetak!  [watching]

Ivan1979


mi¹a bmw

Nakon jo¹ jednog kraæeg odmora u Kladovu peglamo preko Negotina, Zajeèara, Knja¾evca, Ni¹a u Leskovac gde nam je i bila krajnja destinacija za dana¹nji dan sa preðenih 610 km.  
U Leskovcu kod Ljubinog ujaka smo doèekani kao da je Tito do¹ao, ljudi su neverovatni!
Nedelja ¹est ujutro, polako se budimo i pripremamo na put dalje. Tiho  silazim niz stepenice spratne kuæe u kojoj smo spavali da ne probudim ukuæane koji verovatno spavaju. Kad na dvori¹tu i u letnjoj kujni svi ukuæani budni kao da ni nisu spavali. Od najmanjeg i najmlaðeg do dede koji je ustao da nas isprati na put.
Posle kafice, opra¹tamo se od ljubaznih domaæina, naravno zajednièka fotka za uspomenu.
Deda i baba nisu hteli da se slikaju, ali kad je ujka podviknuo: Tato bre, dolazi! Morali su i oni pred aparat.
Two wheels, one life

DaChaS


mi¹a bmw

U Grdelièkoj klisuri se nismo zaustavljali za fotografisanje jer nam je ki¹a pretila iza leða, pa smo se trudili da ¹to pre umaknemo.
Prvo slikanje je palo na granici pa zatim malo putem prema Skoplju i u jednom restoranu pored puta kod Kumanova gde smo stali na kafu i kraæi odmor.


[attachment deleted by admin]
Two wheels, one life

mi¹a bmw

Ne¹to pre Grèke granice nalazi se tunel koji u sredini ima procep gde je napravljeno parkirali¹te predviðeno za odmor gde smo i stali da malo osmotrimo okolinu.
Two wheels, one life

svetac

ona slika opravdava valjanje po putu!  [clapp]

mi¹a bmw

Prelazak Grèke granice je bio formalnost, zatim put prema Solunu i dalje prema Kavali prilièno dosadan. Oko Soluna gu¾va a posle tek po koje vozilo inaèe novo izgraðenim auto putem na kome nema niti jedne benziske stanice do odvajanja prema Kavali i Stavrosu. Stra¹no. Ko zaboravi da sipa gorivo pre Soluna narednih 100 km neæe ga ni sipati.


[attachment deleted by admin]
Two wheels, one life

mi¹a bmw

Nakon silaska sa auto puta vozili smo oko petnaestak kilometara do Stavrosa gde smo stali na jednoj benzinskoj pumpi da se malo osve¾imo pa da krenemo dalje.
Two wheels, one life

mi¹a bmw

Stavros je jedno lepo malo turistièko mesto u kojem se na¾alost nismo puno zadr¾ali jer smo bili nestrpljivi da ¹to pre stignemo u Uranopolis, mesto odakle idu brodovi na Atos. Put uz more i po brdima koja se uzdi¾u uz more je fenomenalan. Adrenalin je ponovo proradio i u krivine smo poèeli ponovo da le¾emo, jedanput skoro i da svi zalegnemo, ali neæemo o tome.
Dolazak pred tablu Uranopolis nam je izmamio osmehe na lica koja su do ovde veæ bila zgu¾vana.

[attachment deleted by admin]
Two wheels, one life

mi¹a bmw

Vrlo jednostavno smo na¹li na¹e domaæine koji ¾ive na samom ulasku u inaèe malo mesto. Ukusno obojena kuæa nas je asocirala na udoban krevet. Nismo pogre¹ili.
Two wheels, one life

mi¹a bmw

Inaèe na¹ domaæin je grk koji je o¾enio Dragicu koja je iz Sombora rodom. Svojski su se potrudili da na¹ boravak kod njih bude ¹to udobniji, uz Mastiku koju smo nemilosrdno tamanili Sme¹taj smo plaæali 15 eura po osobi za noæ bez doruèka ¹to je prilièno jefino. Sobe su perfektne dvokrevetne sa pogledom na more. Motore smo ostavili kod njih za vreme boravka u manastiru Hilandar. Nakon kraæeg osve¾enja po¹li smo na kupanje. Na¹ nomaæin nam je rekao da je temperatura mora toga dana bila 18 stepeni celzijusa. To je otprilike jako hladnoooooooo.
Two wheels, one life

mi¹a bmw

Posle kupanja smo krenuli u ¹etnju po Uranopolisu, gde je sve bilo prilièno tiho. Turista tek po koji a ulièni prodavci bi i popu krst prodali kako su napadni. Re¹imo da odemo na veèeru u preporuèeni restoran gde smo stvarno bili uslu¾eni vrhuski. Konobari su se nadmetali koji æe bolje da nas uslu¾i. Koliko se seæam èetiri konobara i jedna konobarica su nam donosili hranu i piæe. Naravno to ima svoju cenu, ceh, trièavih 90 eura. Veèera je stvarno bila ukusna ali posle dva piva mogli smo na pljesku. Po¹to smo bili iznureni od puta vratili smo se u sobe, otresli rakiju koja je bila poneta za dezinfekciju i zaspali ko klade. Ujutro nas je èekao va¾an dan, polazak prema Hilandaru.
Two wheels, one life

mi¹a bmw

Ponedeljak 10. Maj
Ustali smo oko pola sedam i si¹li u centar Uranopolisa da popijemo kafu i  pokupimo potrebne papire za ulazak na Svetu Goru.Za kafu nas je napadna baba Grkinja odrala kao zeèeve, platili smo 14 Eura 4 kafe...
Ovi osmesi su pre nego ¹to je naplatila! [yahoo]
Two wheels, one life

mi¹a bmw

Da bi dobili dozvolu za ulazak na Svetu Goru, potrebno je imati blagoslov manastira u koji idete. Mi smo blagoslov zatra¾ili jo¹ u februaru slanjem fax-a direktno u manastir Hilandar. Posle nedelju dana nam se javio monah i rekao nam da imamo blagoslov za dolazak u manastir Hilandar na jedno noæenje.
Kada smo do¹li do odeljenja gde se daju tkzv. Vize za ulazak na Svetu Goru, predajemo paso¹e, radnik za ¹alterom gleda u kompjuter i posle par sekundi odmahuje glavom i govori da nemamo blagoslov za ulazak na Svetu Goru. Niko iz manastira Hilandar nije za nas poslao poziv u taj ured koji izdaje vize. Grk koji je u tom uredu valjda bio ¹ef vrlo drsko nas je uputio u Solun, 160 km nazad da tra¾imo blagoslov. Kada sam mu pokazao broj telefona sa kojeg sam blagoslov dobio on mi je rekao da ga neprepoznaje. Toliko o braæi grcima. Inaèe taj isti broj telefona okreæe svaki dan bar jednom.Iza¹li smo iz ureda, nas trojica opu¹teni,spremni èak i da vozimo nazad do Soluna, a Peca, koji je sam sebi nametnuo ulogu organizatora se jako upalio. Odluèimo da odemo do na¹ih domaæina, raèunajuæi domaæi su mo¾da mogu da pomognu.
Da, zaboravih da ka¾em, brod nam polazi za pola sata a drugog nema do ujutro.
Kada smo domaæici Dragici objasnili o èemu se radi, ona pozva svog supruga i na grèkom jeziku prenese mu na¹e reèi. Èovek uze telefon i pozva manastir Hilandar, nekog od svojih prijatelja i posle par minuta razgovora reèe nam biæe sve dobro. Ka¾e idite u ured po vize. Ja sa zaprepa¹æenjem pokupih stvari i sa drugarima gas po vize.
Da ne du¾im, dobili smo vize, kupili karte za brod i za par minuta isplovili. Inaèe vize ko¹taju 25 eura po osobi, a karta za brod ko¹ta 5 eura.
Two wheels, one life