Glavni meni

Ukus Orijenta - TURSKA 2019

Započeo doktor, 12 Mart, 2020, 19:25

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

doktor

Ukus Orijenta – TURSKA 2019

  U poslednje vreme, Turska je ba¹ u modi, ne bez razloga.
  Motiv ovog putovanja je bila Kapadokija. Godinama sam, negde duboko u sebi, èuvao ¾elju da da posetim ovo neobièno i mistièno mesto. Ove godine, jednostavno je do¹ao red da se i ovo putovanje ostvari. Kada tome dodamo sve ostalo, èime Turska ne oskudeva, gradove, prirodu, istoriju, gostoprimstvo i u¾ivanje u svemu tome, putovanje je dobilo poseban karakter. Termin, proleæni ¹kolski raspust, povezan sa 1. majom i vikendima, obezbeðuje najveæi broj slobodnih dana.
  Prilikom pripremanja ture, nije bilo posebnih dilema. Ono poznato preturanje po netu, znalo je iznedriti po neki biser koji bi se mogao ukljuèiti u turu. Tih dana dok sam lutao beskrajom interneta, Aleksa mi ka¾e da ima knjigu koju bi ¾eleo da proèitam. Jedan deo radnje se odvija u Kapadokiji, i njegova prijateljica, kada je èula da se sprema da putuje tamo, naðe knjigu na netu, kupi je i pokloni mu. Polovnu. Knjiga je takva da sam je upio kao sunðer. U pitanju je U potrazi za staklenim gradom – ®eljko Malnar i Borna Bebek. Dok sam zanesen utiscima iz knjige, jednom drugaru od malih nogu, poku¹avao da objasnim o kome se radi u knjizi pitajuæi ga da li zna ko je ®eljko Malnar, on mi kao iz topa odgovara da je to jedan od najveæih pustolova iz stare Juge, i da je bio gost u deèijoj emisiji koju smo gledali kao deca (Èik pogodi) sa sve snimka na Youtube-u.
  Prilikom definisanja rute, cilj za prvi dan je trebalo da bude Istanbul, ali sam tu ideju ubrzo napustio. Previ¹e kilometara za jedan dan, u parovima, i kao poslastica za kraj dana, prolazak kroz ogroman grad i gu¾vu kada smo najumorniji, nije bio dobar recept. Umesto toga, krenuli bi smo dan ranije, popodne, nakon posla do Sofije. Tako bi sutra¹nji deo do Istanbula prilièno skratili, a trebalo je proæi kroz èitav grad jer smo planirali da sme¹taj uzmemo na obodu grada sa Azijske strane. To bi nam omoguæilo da sutra izbegnemo gu¾vu prilikom izlaska iz grada, a èekala nas je dosta velika dnevna kilometra¾a. Znaèi, treba nam sme¹taj u Sofiji i Istanbulu, pa dalje po na¹em starom dobrom obièaju, rezervi¹emo danas za veèeras, najèe¹æe preko Booking-a. Ali u Turskoj, barem u vreme kada smo mi bili, Booking nije radio, i to samo varijanta da iz Turske rezervi¹e¹ u Turskoj. Ne¹to u vezi sa lokalnim predstavnikom je bio problem. Zamenu je uspe¹no obavio Hotels.com, slièna aplikacija i radi na gotovo istom principu.
  Kada sam pomislio da je organizacija pri kraju, Aleksa unosi blagu pometnju medju redove. Tih dana je razgovarao sa nekim poznanikom koji radi u turistièkoj agenciji, pa mu je prièao da putujemo u Tursku, tj. Kapadokiju. Rekao mu je i da sme¹taj rezervi¹emo usput. Na to mu je ovaj rekao da su prodali sve moguæe aran¾mane za Kapadokiju, èak su tra¾ili jo¹, ali nije bilo i predlo¾io da rezervi¹emo sme¹taj. Malo smo tih dana gledali i stvarno, sme¹taji su nestajali brzinom svetlosti. U jednom trenutku, za dane koje smo mi ¾eleli, u Goreme-u nije bilo uop¹te slobodnog sme¹taja. Tu smo videli da moramo hitno da ne¹to rezervi¹emo, pa smo na¹li sme¹taj u Urgupu.
  Sofija, Istanbul i Urgup su konaèno bili rezervisani, i ujedno jedini sme¹taji koje smo re¹ili pre puta.
  Putovanje je moglo da poène.
  Polazak je bio 25.aprila iz mog dvori¹ta, a cilj za prvi dan Sofija. Bez bilo èega interesantnog, i uglavnom autoputem, brzo smo se teleportirali u Sofiju. Sme¹taj smo uzeli u centru grada, stari rasko¹ni stan je pretvoren u apartman, a pored zgrade se nalazi plaæeni parking.To je i bio jedan od uslova. Pre polaska sam video gde bi mogli na piæe i klopu kada stignemo, pa smo uveèe pro¹etali do bara 65 Fireflies koji je ujedno i picerija. Po par piva i pica i mo¾emo na poèinak.






Bikers work is never done!

doktor

Ujutru smo se malo promuvali motorima po gradu da se snadjemo za neki doruèak. Neka ulica u blizini sme¹taja, u kojoj smo prona¹li pekaru i pored kafiæ za prvu jutarnju kafu, bila je zatvorena zbog renoviranja, pa smo bili u prilici da pridjemo motorima.



Od Sofije prema Istanbulu, osim vo¾nje autoputem, nièega posebno zanimljivog. Tu monotoniju, je u jednom trenutku razbila zebnja da li æe rezerve goriva izdr¾ati. Poslednji put smo tankali u Sofiji, a na autoputu smo vozili solidno brzo, pa su se zalihe goriva ubrzano smanjivale. Kada se autoput, negde iza Plovdiva odvoji za Tursku, dosta dugo nema ni jedna pumpa, a mi smo nekako planirali da sipamo ba¹ nakon odvajanja. Prolaze kilometri, zebnja raste, a pumpe nigde. Nema èak ni skretanja za koje bi pomislili da ima pumpa u blizini. Tek nakon nekih 60-ak kilometara od skretanja za Tursku, odvajamo se za Harmanli i na ulasku u grad toèimo gorivo. Da situacija bude zanimljivija, odmah nakon vraæanja na put, posle manje od kilometar nailazimo na pumpu.
   Turski granièni prijelaz fascinira svojom velièinom i grandiozno¹æu. Pored toga fascinira i brojem ¹altera na kojima mora¹ pokazati dokumenta...i taman kada si pomislio da nema vi¹e, ipak ima jo¹ jedan ¹alter. Malo vi¹e je procedura u pitanju, nego ¹to dugo traje, ali koga su razmazili prelasci evropskih granica, ovo mo¾e da mu se uèini malo du¾e i komplikovanije.
   Èim smo pre¹li granicu, potrebno je snabdeti se vinjetom za putarinu. Pre puta smo se informisali kako se kupuje, ali u praksi to nije bilo ni izbliza tako. Poèev¹i od granice pa na dalje, svraæali smo na gomilu razlièitih mesta da bi to kupili, ali bezuspe¹no. Na kraju, kod prve naplatne rampe se zaustavljamo i pitamo radnika iz neke kuæice ¹ta da radimo i on nas najnormalnije upuæuje da se vratimo pe¹ke jedno sto metara, preskoèimo ogradu, predjemo autoput pe¹ke i u poslovnici sa druge strane puta kupimo vinjetu. U neverici, ponovo ga pitamo da li je siguran da ba¹ tako treba, odluèno nam pokazuje da ba¹ tako treba. OK, odlazimo preko autoputa, i kupujemo vinjetu od 10€, koja bi trebala biti dovoljna za na¹ predvidjeni put. Vidimo da nismo jedini koji prelaze autoput, i da je to na neki èudan naèin potpuno uobièajeno. Ostalo je nejasno za¹to se ta poslovnica nalazi sa pogre¹ne strane puta, koji vodi ka izlasku iz zemlje, kada ti vi¹e nije potrebna vinjeta, a nije sa strane kojom ulazi¹ u zemlju i tek æe ti biti potrebna vinjeta. Oèito da je poèelo upoznavanje druge kulture i drugaèijeg naèina razmi¹ljanja.
   Na putu do Istanbula, stajemo na jedno od odmori¹ta koncipiranog na turski naèin. U pitanju je veliki parking sa restoranom i prodavnicom. Izbor klope je odlican i cene su povoljne. Prvi red do restorana na parkingu je predvidjen za pranje vozila, pa ukoliko ¾elite pranje auta, kamiona ili autobusa, mo¾ete parkirati na nekom od tih obele¾enih mesta.

Bikers work is never done!

doktor

   Pribli¾avamo se Istanbulu i èeka nas prolazak gradom u du¾ini od nekih 130km, sve do izlaska iz grada na azijskoj strani. Ovog puta, poseta Istanbulu nije na meniju. Polako ulazimo u sve veæu gu¾vu i razdvajamo se kako se ko snaðe, nemoguæe je dr¾ati se u koloni, a da ne bude prekinuta.
   Vozeæi kroz ovako veliki grad, sa svih strana se jasno vidi demonstracija moæi. Grade se ogromne moderne zgrade, po negde èitavi novi blokovi, uredjene zelene povr¹ine. Ogromna promena u odnosu na moju poslednju posetu ovom gradu pre vi¹e od petnaest godina.     
   Posmatrajuæi lokalce na motorima, zakljuèujemo da zaustavnu traku smeju da koriste vozila sa rotacijom i motori, pa to koristimo kako bi obilazili kilometarske kolone. U trenucima, kada se kolona kreæe, to zna da bude i preko 100km/h. Kako je put ispod Bosfora zabranjen za motocikle, idemo na jedan od viseæih mostova. Neposredno pred ulazak u most, vozeæi zaustavnom trakom, ne uspevam da se vratim u odgovarajuæu traku i zaustavljam se na odvajanju. Ba¹ tu na odvajanju je stajao i policajac na motoru. Nakon signaliziranja rukom u kom sam problemu, policajac na kratko zaustavlja kolonu i pu¹ta me da se vratim u traku koja ide na most. Naravno, odmah mi se pohvalio da vozi policijskog Tracera.











Ne seæam se koliko vremana nam je trebalo da prodjemo èitav Istanbul, ali pred hotelom se spontano pojavljuju jedan po jedan motor u ne vi¹e od petnaestak minuta. Hotel koji smo rezervisali se zove Sarajevo, potpuno je nov, ima odliènu podzemnu gara¾u, i fenomenalne sobe koje su vi¹e apartmani. Naravno, pristojan doruèak u hotelu se podrazumeva. Cena popularna.
   Kada smo se malo sredili, odlazimo do obli¾njeg restorana na klopu. Ovaj restoran je toliko autentièan da bi mu trebalo posvetiti dovoljno prostora. Izbora mesa za spremanje na ro¹tilju je prosto nezamisliv. Pored toga izbor povræa, ¹to sve¾eg, ¹to pripremljenog, salata je toliki da ne mo¾e¹ da se odluèi¹. U restoranskoj sali, svi stolovi imaju haubu i gril na stolu, ukoliko po¾elite da samostalno pripremate ro¹tilj. Napolju je velika ba¹ta sa stolovima i malim, zatvorenim kuæicama gde bi dru¹tvo ili porodica mogli da spremaju ro¹tilj. Jednom reèju oaza gastronomskog u¾itka na turski naèin. ( evo linka do restorana sa googlemap: https://goo.gl/maps/X2AqFYMVnrSZrgxY7).







Bikers work is never done!

doktor

Nakon jutarnjih obaveza u hotelskom restoranu, kreæemo da se izvlaèimo iz velikog grada, i ubrzo smo na otvorenom putu. Danas nas èeka solidna kilometra¾a do Kapadokije, preko 700km. Nedugo zatim odvajamo se na planinski put kako bi izbegli vo¾nju autoputem prema Ankari. Put vijuga kroz planine, priroda je prelepa. Prvi deo je malo sporiji, a posle mo¾e da se vozi dosta brzo. Prolazimo pored nekakvog prirodnog sanatorijuma za ptice koji se nalazi na obodu Davutoglu Nacionalnog Parka. Predeli su veoma zanimljivi, vrhovi planina u okru¾enju imaju vrlo zanimljive boje koje se menjaju tokom godine.











   Izvan tih malih gradiæa, predeli su prilièno nenaseljeni, pa se tako pauza za kafu ili klopu malo te¾e pronalazi.





Bikers work is never done!

doktor

Put na koji smo se iskljuèili nakon Istanbula, spaja se na obilaznicu oko Ankare. Obilaznicom idemo oko èetvrtinu kruga i to traje ba¹ dosta, uprkos solidnoj brzini. To samo govori o tome koliko je grad prostran. Sa tog dela puta posmatramo Ankonu èija su naselja razbacana po okolnim bre¾uljcima. Neka naselja su potpuno nova, grade se na padinama zelenih brda. Ova zelena brda verovatno ubrzo nakon na¹eg povratka dobijaju ¾utu boju. Zbog toga je proleæe lepo za putovanje u toplije krajeve, jer uspeva¹ da prirodu zatekne¹ u punim bojama, pre nego joj sunce i toplota ostave svoj peèat.
  Prva i jedina poseta ovog dana je svraæanje na slano jezero Tuz Golu. Pored jezera je napravljen turistièki kompleks sa svim sadr¾ajima. Prvo idemo da osetimo tu slanoæu. Izuvamo se pored jezera i odlazimo da gacamo po vodi. Soli ima toliko da gde se god dohvati¹, sve ostaje belo. Nama je èitava oprema od mokrih ruku postala bela. Da bi u¾itak bio potpun, u jezeru zatièemo dve stolice, pa se prepu¹tamo u¾ivanju u tom trenutku. Kada smo iza¹li, Èamo pita da ga neko slika sa japankama. Istine radi na nogama ima ba¹ japanke pa se pitamo ¹to bi se èovek tako slikao...ali kad smo videli da hoæe da se slika sa pravim japankama, umalo nismo popadali od smeha.















Bikers work is never done!

Charuga


El Jefe

Осамдесетих година наше грађевинско предузеће гради асфалтни пут  у једној земљи у Африци. Долази Малнар са екипом, одлазе мало даље у жбуње и изговара у камеру - Налазимо се овде где људска нога до сада није крочила.
Друштво за заштиту од животиња

megaidiot

covek je bio skroz lud, ali veliki car. kad sam prvi put gledao nocnu moru nisam verovao sta gledam.

SSZGO

Reci nesto pametno i svi ce te pamtiti - Nepoznati autor

doktor

Uff-e...ako mo¾e¹ da promeni¹ godinu sa 2020. na 2019. jbg gre¹ka u koracima
Bikers work is never done!

megaidiot

doktore neka imena teme, nego ove godine opet zapucaj tamo pa samo nastavi da pises u istoj :D

mali_zmaj

jin-jang

doktor

Citat: megaidiot poslato 13 Mart, 2020, 11:36
doktore neka imena teme, nego ove godine opet zapucaj tamo pa samo nastavi da pises u istoj :D

Jbg. ne¹to drugo bilo u planu za ovo proleæe, nego izgleda ni¹ta od toga...
Bikers work is never done!

doktor

Dan polako odmièe, a mi hitamo prema Urgupu, na¹oj destinaciji za sledeæe dve noæi. Kako se pribli¾avamo Urgupu, pada noæ pa se obrisi stena samo naziru u mraku i pojaèavaju taj mistièni oseæaj koji lebdi iznad Kapadokije.
   Hotel je bio OK, poput ostalih hotela u tom kraju, sa skoro svim zidovima od kamena. Uveèe smo iza¹li na klopu i da malo pro¹etamo gradiæem. Kao i drugi gradovi u Kapadokiji, i ovaj je kompletno podredjen turizmu. To se vidi na svakom koraku. Turistièke ponude ima u izobilju. Naravno, Ataturkov lik stoji iznad grada, i to je za¹titni znak u èitavoj Turskoj.




Bikers work is never done!

doktor

   Ujutru smo, pre izlaska iz hotela poku¹ali da nadjemo naèin kako da organizujemo letenje balonom. Pre putovanja sam se malo informisao o èitavoj proceduri i cenama. Osoblje sa recepcije nas je spojilo sa gazdom hotela koji je i vlasnik jedne od agencija za letenje balonom. Dobili smo informaciju da nema slobodnih mesta, jer je praznik i da se na dan na¹eg dolaska nije letelo zbog jakog vetra, pa da su se i malobrojna slobodna mesta zbog odlaganja popunila. Ka¾e da je moguæe jedino dobiti letenje za neku vrtoglavu cenu i to samo za po neku osobu. Nama to nije bilo prihvatljivo, i zbog toga smo odustali od letenja balonom.
   Kreæemo da osetimo kapadokiju iz blizine. Veæ na izlasku iz hotela, svuda okolo su stene ukopanim prostorijama, neke jo¹ uvek u upotrebi. Obilazimo, zastajemo, slikamo, zavlaèimo se u udubljena u stenama i pitamo se. Pitamo se ko, kada, kako i za¹to je sve ovo napravio. Zami¹ljamo ljude kojima su ove iskopine u stenama bile dom. Onog trenutka kada te okru¾e sve ove ¹upljine, radja se milion pitanja. Bez odgovora. I ba¹ to je ono ¹to mistiènost ovog mesta podi¾e na jedan sasvim poseban nivo.



































Bikers work is never done!

doktor

   Idemo da se popnemo na vrh Uchisar castle. U pitanju je prirodna stena visoka mo¾da pedesetak metara, sa èijeg vrha je odlièan pogled gotovo na èitavu Kapadokiju, i na gradiæ Goreme u centralnom delu. Tokom penjanja na vrh, prolazi se kroz èitav lavirint hodnika i prostorija, koje su imale razlièitu namenu.

























   Malo smo se umorili od pentranja po stenama, pa hajde da nadjemo neku ba¹tu da se malo okrepimo. Ubrzo nalazimo veoma lepo mesto za relaksaciju, sa sve pogleda na èitavu dolinu, Rox Cappadocia. Mesto nam se ba¹ dopalo, a vodi ga momak kome su roditelji sa na¹ih prostora, ali on nikada nije bio u Srbiji...naravno, planira da je poseti. Jedino èudno u èitavoj prièi je to ¹to je momak plavu¹an.

Bikers work is never done!

doktor

   Idemo na kraæi izlet do mesta Derinkuyu, kako bi posetili podzemni grad. U pitanju je potpuno fascinantno mesto, takoreæi èitav grad pod zemljom, sa svim uobièajenom objektima koje imaju normalni gradovi nad zemljom. Tu su crkva, bunari, ventilacija, ogroman broj raznoraznih prostorija svakakvih namena… Ulazi se nekoliko spratova pod zemlju, veoma uskim i klaustrofobiènim hodnicima, èesto toliko uskim da mora¹ hodati potpuno povijen, a mimoila¾enje sa osobom iz suprotnog pravca je pravi izazov. Pojedini su jedva èekali da izadju napolje. Obilazak nije trajao previse dugo, ipak je za turiste otvoren samo jedan manji deo.



















Nakon izlaska, napolju nas je zadesio pljusak, pa smo seli u obli¾nje ugostiteljske objekte da se okrepimo i nesto prezalogajimo. Prodaju se neke lokalne pite tj. testo peèeno na velikoj plotni filovano sirom sa raznim dodacima. Uz to je moguæe naruèiti ajran, mleèni napitak poput jogurta. Svako dobija po bokal ajrana. Klopa je vrlo jeftina i ba¹ ukusna.
   Kako su nam kacige ostale na motorima, one okrenute naopako bile su pune vode, pa je za nastavak vo¾nje nekome bila potrebna kesa na glavi.





Bikers work is never done!

doktor

   Poseta podzemnom gradu, na sve je ostavila impresivan utisak. Idemo do Goreme-a, centralnog mesta u Kapadokiji, da malo uz piæe sredimo utiske, pa dalje u obilazak. U pitanju je mali gradiæ, u sred srede, pa i ne èudi ¹to je apsolutno sve podredjeno turizmu. Da li ¾elite jahanje na konjima, avanturu d¾ipovima ili vo¾nju kvadovima…sve je na dohvat ruke. Mi nalazimo neku ba¹tu na visini sa koje se pru¾a odlièan pogled na grad.









Bikers work is never done!

doktor

   Jo¹ malo obilaska…èini mi se da bih mogao provesti dane zavirujuæi u razne kutke ovog zanimljivog i misterioznog mesta. Svraæamo u Pasaba Valley, ili poznatiju kao dolina ljubavi…da li zbog toga ¹to oblici stena podseæaju na falus ili je ne¹to drugo u pitanju, ali tamo smo videli mno¹tvo tek venèanih parova koji dolaze na slikanje. Mo¾da je u pitanju verovanje da æe imati zdrav porod ili ne¹to slièno.





















Bikers work is never done!

doktor

Dan polako izmièe, a mi se kreæemo prema Urgupu. Na putu do tamo svraæamo da posetimo jo¹ jednu znamenitost, Kizilcukur Valley, tj. crvene stene. Veoma zanimljiva regija sa potpuno crvenim stenama. Iako je sunce bilo lagano na zalasku, navukli su se oblaci preko tako da u¾itak nije bio potpun. Stene po sunèanom vremenu dobijaju posebnu boju.







   Na putu do hotela smo izbegli ozbiljan pljusak. Uveèe smo malo oti¹li da pro¹etamo po gradu i da ne¹to klopamo. U gradu se na glavnom trgu odr¾avala svirka, a sve okolo je bilo prepuno ljudi. Sve je to doprinelo da imamo lep zavr¹etak posete Kapadokiji.

Bikers work is never done!