Glavni meni

SICILIJA 2018. - Dreams come true

Započeo doktor, 16 Novembar, 2018, 20:33

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Lazic

Jedino ¹to bi bilo bolje protiv saobraæaja je neka omanja jahta... ;D

doktor

#41
Prvo jutro povratka kuci. Dobro poznati hotel, dorucak i kafa na suncanoj terasi.
Danas je dosta kilometara do barija, a uz to u planu je da posetimo Materu i Alberobelo pa prvi deo puta odradjujemo autoputem. Zacudo, nije lose za voznju. Kasnije se iskljucujemo i put nas vodi uz more. Kada smo se odvojili od mora prema Materi, predeli su postali veoma lepi. Oko nas su prostranstva uredjenih zelenih polja...sto bi se reklo kao windows XP.





U Materi se rasturamo i muvamo se po gradu, malo uzivamo u basti kafea. Grad se sastoji iz novog dela, starog dela i veoma starog dela koji je dobrim delom napravljen u supljinama poroznih stena. Sve to izgleda veoma nesvakidasnje.


































Bikers work is never done!

doktor

Vreme lagano curi, a treba stici na trajekt na vreme. Idemo prema Alberobelu. Vec kilometrima ispred grada, prolazeci kroz seoske puteve, prisutne su poznate truli kucice. Skoro svako domacinstvo, ma koliko da je savremeno ili tradicionalno, u svom dvoristu ima jednu ili nekoliko ovih interesantnih kucica.
Kada smo stigli u Alberobelo, idemo u obilazak dela grada koji je citav izgradjen na ovaj tadicionalni nacin. Mnogo je veci nego sto smo u pocetku zamisljali. Sve deluje kao iz bajke, samo jos patuljci da se pojave. Kucice su toliko fotogenicne, da ne mozes da odolis da napravis hrpu slika. Uz najbolju volju nisam moga da odaberem manji broj, mada sve lice jedna na drugu.








































































Bikers work is never done!

doktor

Ostalo je jos da stignemo na trajekt. Ulazimo sa jedne strane grada i prolazeci kroz centar idemo na drugu stranu gde je ulaz u luku. Uprkos tome sto sam vise puta prolazio kroz Bari, na ranijim putovanjima, ovaj prolazak kroz grad na mene je ostavio utisak da je Bari veoma ozbiljan i lepo uredjen grad.
Na tom prolasku kroz grad, Camo se gubi, tj. nestaje. Prethodnih dana nije bilo prilike za kupovine, pa mu je ovde bila poslednja prilika, a nije mogao da odoli. To je moglo da ga kosta da zakasni na brod, ali sva sreca nije. Mi vec na palubi cirkamo pivo i cekamo ga da se pojavi...sve vreme se zezajuci na temu njegovog kasnjena ili bolje receno naseg cekanja njega na turi. I on se pojavljuje u zadnjem trenutku.








Bikers work is never done!

Lazic


doktor

Bikers work is never done!

doktor

Izlazak sa trajekta i povratak kucama. Samo jos da utvrdimo kojim putem. Idemo na sever, preko novog puta SH20 prema Gusinju, pa dalje prema Srbiji. Sve negde do Skadra je put samo da se prodje, ali ubrzo zatim pocinje pravi uzitak od puta. Iako sam ga prosao vec nekoliko puta, ne propustam priliku da se tuda opet provozam. Ovoga puta to se nametnulo kao najracionalnija odluka. Usput svracanje u selo Tamare, na kaficu, i na poznati vidikovac na zajednicko slikanje za kraj.
























































Bikers work is never done!

doktor

Na ulasku u Rozaje svracamo u „Zeleni raj“ na okrepljenje. Jos jedno od mesta koje posecujemo redovno kada smo u ovim krajevima. Vlasnik je profesor knjizevnosti, veliki zaljubljenik u prorodu i poznavalac ovih krajeva, od njega se uz casicu ili dve moze puno toga zanimljivog saznati.



Voznja poznatim, ali nista manje lepim putevima prema kuci. Ibarska magistrala, koliko god puta da je vozim, ne prestaje da mi prija i da me pocasti uzivanjem. Preko puta srednjovekovnog grada Maglic, po tradiciji, svracamo u kafanu „Jerinin grad“ na klopu i razlaz. Pored toga sto tu kafanu redovno posecujemo, i vlasnik kafane nam je drugar i bajker, tu je klopa posebna poslastica, pa posle Italije itekako prija.


Bikers work is never done!

doktor

Evo i nesto rekapitulacije putovanja...

Iako smo na putovanje krenuli ranim prolecem, vreme nas je posluzilo fenomenalno. Osim kratke epizode na pocetku putovanja prvog dana oko Mojkovca, svih drugih dana smo imali prelepo vreme. Temperatura kakva se samo pozeleti moze. Pravo prolecno prijatno vreme.
Sto se tice smestaja, osim prve noci u Italiji koju smo rezervisali iskljucivo iz razloga sto je bio praznik, sve ostale smestaje smo rezervisali u toku popodneva za uvece. Uvek je bilo u pitanju nocenje sa doruckom, kako bi tu na licu mesta doruckovali i popili kafu i izbegli trazenje alternativnih varijanti sa velikom grupom. Ukupni prosek za citavo putovanje je bio oko 23-24€ po osobi dnevno za nocenje sa doruckom.
Trajekt smo uzeli iz Draca, u tom trenutku iz Bara nije ni isao, a i kada ide cene su dosta skuplje, za nekih 30%. Cena karte za motor, dve osobe i spoljnu kabinu sa toaletom je bila 319€ povratna. Brod je bio OK, nista specijalno i nista losije nego inace. U odlasku smo kasnili zbog uzburkanog mora, a u povratku smo isli na vreme.
Motori su sluzili odlicno, bukvalno bez ijednog i najmanjeg problema. Gorivo je u Italiji dosta skupo, kako gde, a uz to smo se na jugu prvi put susreli sa varijantom da ako na jednom redu pumpi tocis sam je jedna cena, a ako tocis na drugom redu pumpi gde pise „servito“ i gde bi trebalo da budes usluzen je druga cena, veca oko 30 centi po litru. Tako da treba voditi racuna...Hoze je na samom pocetku dok jos nismo poceli da obracamo paznju na to, spontano stao u red gde pise servito, sam sipao, ali je morao da plati kao da je usluzen.
Putovanje u ovako velikoj grupi je proteklo odlicno, zapravo bolje nego sto je za ocekivati. Uvek nas je bilo puno za zajebanciju. Od pocetka je bilo neko nepisano pravilo da ne moramo striktno da se pridrzavamo voznje u koloni. Kad god neko pozeli da se odvoji ili prosto dinamika saobracaja tako zahteva, sastajemo se kasnije na nekom mestu. To je u principu dobro funkcionisalo, a i svi se vrlo dobro poznajemo i dosta smo se vozili zajedno, pa se u svakom trenutku zna sta moze da se ocekuje.
Sicilija...uh...gradovi, gradici, sela, bez izuzetka su prelepi. Priroda veoma raznolika, od ravnice i oranica, do planina, zelenih polja i tirkiznog mora. Cini mi se da bi svako mesto pojednicano moglo da bude predmet putovanja. Za ovako ograniceno vreme, puno toga smo prosli. Nakon par dana nije bilo lako setiti se svih mesta koja smo posetili. Naravno, puno toga je ostalo, bas onako kako i prilici, da postoji valjani razlog kada se ponovo krene u istom pravcu.









Bikers work is never done!

Boban_m

Divna tura i putopis. Mislim samo da ne bih propustio da svratim u Corleone ako sam vec tamo.

doktor

Citat: Boban_m poslato 27 Novembar, 2018, 21:34
Divna tura i putopis. Mislim samo da ne bih propustio da svratim u Corleone ako sam vec tamo.

Bilo je u planu, ali koliko sam video, u Corleoneu nema apsolutno nista, citava prica je da svratis da bi se slikao pored table...pa smo odustali, niko nije bio preterano zainteresovan.
Bikers work is never done!

Lazic

Kako da povratimo Skadar i sve ostalo?  


Nego, mogao bi onaj Blagojeviæ da napi¹e koju reè, ili je njemu put bio previ¹e jednolièan i neuzbudljiv... :D

mareskin

Rešio sam da se malo trgnem iz ove monotonije... I trg'o sam se...
Od danas sedim na ladnom betonu

doktor

Citat: Laziæ poslato 27 Novembar, 2018, 22:14
Kako da povratimo Skadar i sve ostalo? 


Nego, mogao bi onaj Blagojeviæ da napi¹e koju reè, ili je njemu put bio previ¹e jednolièan i neuzbudljiv... :D

Blagojevic otisao do Tirane da proveri jel sve u redu kako smo ostavili... :D
Bikers work is never done!

kepo




Stiga pre tri dana, sve ok. Ugovorio  sam dve voznje za 2019 -tu, i da se ne zajebavajo mnogo sa ovim carinama.

Lazic


kepo

U sklopu sajma privrede, bio i sajam vojske Albanije. Malo cudno, al tako je.

Lazic


Charuga

Citat: doktor poslato 26 Novembar, 2018, 20:55
Vreme lagano curi, a treba stici na trajekt na vreme. Idemo prema Alberobelu. Vec kilometrima ispred grada, prolazeci kroz seoske puteve, prisutne su poznate truli kucice. Skoro svako domacinstvo, ma koliko da je savremeno ili tradicionalno, u svom dvoristu ima jednu ili nekoliko ovih interesantnih kucica.
Kada smo stigli u Alberobelo, idemo u obilazak dela grada koji je citav izgradjen na ovaj tadicionalni nacin. Mnogo je veci nego sto smo u pocetku zamisljali. Sve deluje kao iz bajke, samo jos patuljci da se pojave. Kucice su toliko fotogenicne, da ne mozes da odolis da napravis hrpu slika. Uz najbolju volju nisam moga da odaberem manji broj, mada sve lice jedna na drugu.










































































Bio sam tamo jos 1968 g. sa roditeljima upamtio sam da u tom kraju...kupole...oznacavaju broj dece...znaci nekada se za svako dete pravila...kucica....najpoznatije mesto...Truli

goranvojska