Policijska drukara.

[DebeliZmaj]

lol ... vec vidim kako jedna svesteno lice drugari drugo ...
hm... cek bre .. pa ovo kanda zvuche poznato .. hm..
neki pop tjira und pop spira ... jel tako beashe ?!:)

[MILJAN]

Da budem precizan: Ta lica zovu se informanti i najèe¹æe stvaraju famu. Fama je u najveæem procentu netaèna tvrdnja.
Informanti su èesto sitni kriminalci a zbog odlaganja straha i sitnih beneficija sapaðuju sa policijom i drugim organima gonjenja. Mnogo èesto poku¹avaju da ostvare prijateljske odnose sa organima gonjenja.
Informanti mogu biti i ljudi koji informacije daju iz osvetoljubivosti. Ovakvi informanti su sporadièni i ne postoji frekventnost njihovog pojavljivanja. Njihove informacije su èesto agravirane.
Drugi profil ovakvih osoba su i procesni kverulanti koji èesto vole da tu¾e ali to veæ zalazi u domen pravosuða i psihologije...
Svako ko mi je pri¹ao sa informacijama ili mi se dodvoravao, bio mi je sumnjiv. Na kraju u postupcima, koje sam vodio, moj oseæaj se ispostavio kao taèan. Najèe¹æe u mom sluèaju : odlaganje straha zbog kr¹enja zakonskih odredbi.  Posle svakog normalnog  razgovora sa inspektorom, njima je lak¹e.

[DebeliZmaj]

samo koja je sad poenta ove teme ...
autor ispipava teren ako dodje do otvaranja
dosije-a ... ?

[Lazic]

Autoru(a i ostalima) se skurcio sneg... Jedan od mojih alter ega se danas obesio zbog depresije, izazvane ledenim dobom... Ionako je bio smarac, mrzeo je motorne sanke...

[DebeliZmaj]

jeste vishe smorio sneg ..

[Tihi_ZR]

Bas je smorio, a i meni je ponestalo automobila za sudaranje. Sada pesacim...

[prpa_zr]

jeste vishe smorio sneg ..

ne mogu a da se ne setim "dnevnika bosanca iz Kanade", kad ka¾e : "ovo bijelo govno ne prestaje da pada"

[Lazic]

bijelo govno opet pada... ponestace mi alter ega...

[DebeliZmaj]

ma opushteno uvek mozesh napravish drugi lazni nalog pa udri

[MILJAN]

12. avgust
Uselili smo se u na¹u novu kuæu u Kanadi. Tako sam uzbuðen. Ovdje je tako lijepo. Planine su prekrasne. Jedva èekam da ih vidim prekrivene snijegom.

14. oktobar
Kanada. To je najljep¹a zemlja na svijetu. Li¹æe joj je poprimilo sve one divne nijanse ¾ute i narand¾aste boje. Vozio sam kroz prirodu i vidio par jelena. Tako su graciozni. To su najljep¹e ¾ivotinje na svijetu. Ovo mora da je raj. Volim Kanadu.

11. novembar
Dan Sjeæanja (Kanadski dr¾avni praznik). Lov na jelene æe poèeti uskoro. Ne mogu da zamislim kako neko mo¾e ubiti tako divnu ¾ivotinju. Nadam se da æe uskoro snijeg. Tako je divno.

2. decembar
Noæas je pao prvi snijeg. Ustao sam i vidio sve pokriveno bijelim pokrivaèem. Izgleda kao najljep¹a razglednica. Iza¹li smo napolje, poèistili stepenice i prilazni put, a onda se grudvali (ja pobjedio). Kad je pro¹la grtalica (ma¹ina za èi¹æenje snijega s ulica koja snijeg sklanja sa strane -prim.prev.) morali smo ponovo da oèistimo kapiju. Koja divna zemlja. Volim Kanadu.

12. decembar
Noæas opet snijeg. Opet pro¹la grtalica i zatrpala kapiju. Ovdje je prekrasno.

19. decembar
Noæas opet snijeg. Nisam mogao izvesti auto da idem na posao. Ovdje je zaista divno samo sam malo umoran od lopatanja. Opet jebena grtalica.

22. decembar
Ovo bijelo govno opet padalo cijelu noæ. Dobio ¾uljeve od lopatanja i leða me bole. Ovaj majmun sa grtalicom kao da se krije iza æo¹ka i samo èeka da ja oèistim ispred kapije. ©upak.

25. decembar
Sretan jebeni i usrani Boziæ. Jo¹ malo usranog snijega. Ako mi ikad padne ¹aka ovaj peder ¹to vozi grtalicu, ubiæu ga. Mater im j…. ¹to ne posipaju vi¹e soli po cesti pa da se prije otopi.

27. decembar
Noæas opet snijeg. Ne izlazim veæ tri dana sem ¹to èistim snijeg kad god proðe grtalica. Ne mogu nigdje iæi, auto se zaglavio u brdu, snijega ispred kapije a i hladno je. Ka¾u da æe noæas pasti novih 30 cm tih govana.

28. decembar
Prognoza je bila lo¹a. Palo je pola metra. Ako ovako nastavi neæe se otopiti do ljeta. Grtalica se zaglavila i taj ¹upak do¹ao kod mene da tra¾i lopatu. Rekao sam mu da sam veæ slomio ¹est lopata èisteæi ta govna sa vrata ¹to ih je on nabacao i zamalo da sam mu je slomio o glavu.

4. januar
Najzad iza¹ao iz kuæe. Oti¹ao do prodavnice da kupim ne¹to hrane i kad sam se vraæao udario kolima u jelena. 3000$ ¹tete na kolima. Te jebene nemani trebaju biti ubijene. Svugdje ih ima. ©to ih lovci ne pobi¹e jesenas…

3. maj
Odvezao kola kod mehanièara. Nevjerovatno koliko su zarðala od jebene soli ¹to je posipaju svuda.

10. maj
Selim se na Floridu. Ne mogu ni zamisliti kako neko normalan mo¾e ¾ivjeti u toj jebenoj Kanadi.

12. maj
Stigli smo na Floridu. Uselili smo se u novu kuæu. Tako je velika, ima sav komfor, naravno i pool (bazen). Kako je ovdje samo toplo i prijatno. Veæ sam zaboravio Kanadu. Volim Floridu.

20. maj
Ovdje su ljudi neverovatno dobri i uvijek se samo smiju. Stvarno je Florida interesantna, a ima puno interesantnih ¾ivotinja. Ba¹ je fino toplo i ovaj tjedan sam se pregrijao od one hladne Kanade. Puno volim Floridu.

12. jun
Veæ smo mesec dana tu, vrijeme je jo¹ uvijek toplo i jako vla¾no. Dobro da u kuæi imamo klimu. Susjed mi je prièao kako u jednom restoranu u blizini slu¾e dobrog aligatora. Kako mogu ljudi da jedu te ¾ivotinje, koje izviru iz doba dinozaura. To ne mogu nikako razumijeti. Vidjeli smo puno toga na Floridi, neverovatno je interesantna. Najvi¹e te volim, Florida.

30. jun
Odkad smo do¹li vrijeme se skoro nije menjalo. Uvjek toplo, a sad i pomalo suvi¹e vla¾no. Ali klima ureðaj u kuæi i u kolima radi odlièno. Noæu nam jedino smetaju komarci, kojih ima u ovo doba puno. Upoznao sam jo¹ neke susjede. Stvarno su ljudi na Floridi dobri.

18. jul
Neverovatna vruæina i skoro 100% vlaga, za vikend idemo na obalu. Nadam se na lep provod…

20. jul
Kakva noæ. Fata je u hotelu sluèajno ostavila otvoren prozor. Zamalo da me ¾ivog pojedu ti komarci. Kad se ¾elimo vratiti kuæi, neko nam je ukrao kola! I tako ima da se vozim 100 milja taksijem. Crnac taksista uvjek se samo smje¹ka, imam utisak da je on ukrao kola. Stvarno ima kriminala na Floridi!

21. jul
Posle vraæanja kuæi, opet taksi i na posao, pa ja kao da radim samo za ove taksiste. U firmi ¹ef mi je rekao, da se ne smijem dovoljno, ali kako da glupanu objasnim da nisam sklopio oka od onih komaraca, a kamoli da spominjem ukradena kola. Neverovatna vruæina!

30. jul
Vruæinski val je na maksimumu, a nama je u kuæi crkla klima. I jo¹ ovi komarci, jedino æe da me spasi ujutro jedno kupanje da pro¾ivim. Veæ kad sam htio da se bacim u bazen, vidio sam u njemu aligatora od 3 metra!! Jo¹ mi je samo ta *****rija trebala, brzo zovem policiju da upitam ¹ta treba da radim. Oni ka¾u da ga pustim na miru, da æe sam otici odakle je do¹ao. Poludeæu!

31. jul
Veæ od rana jutra neverovatna vruæina. Na poslu sam opet kao prebijen. ©ef, onaj *****, ka¾e da se uop¹te ne smijem i da to nije dobro za konzumente. Jebo njega i konzumente!

1. avgust
Kakva vruæina. Veæ drugi dan bez klime ¹to znaèi i bez spavanja. Sve æe da izgori samo komaraca ima, sve crno i sve vi¹e. Onaj mrgan od 3 metra kao da je u mom bazenu kampirao. Ka¾em cjelu prièu susjedu, on se samo smije, kao i uvjek, ***** li mu lepa mila materina!

2. avgust
Jedva doèekam, da mi doðu popraviti tu kurèevu klimu, a onaj niger umesto klime sredi mi æerku. Policija ka¾e samo da treba biti pa¾ljiv a da crnca verovatno neæe moæi izslediti jer su i onako svi isti. Vruæina kao da smo u paklu – j…. ti Floridu!

12. avgust
Ne mogu da podnesem tu vruæinu. Tu smo jo¹ uvjek kao u paklu, a odkad smo do¹li vrjeme je isto. ©ef me izbacio iz firme sa osmijehom na licu i rekao da su se konzumenti pobunili jer se nisam dovoljno smijao. E tako sam ostao bez posla i idem u kafanu da se propijem. Svi se meni i mojoj prièi samo smiju, a osobito onaj policajac koji me uhiti pijanog i tra¾i da mu platim 3000 USD. Majku im j…., mrzim Floridu, prokleta bila!

13. avgust
Petak, 13. Bo¾e kakva vruæina. Vraæam se kuæi iz æuze bez kola, posla i bez para. Mrzim taksiste. Svi be¾e sa osmijehom na licu, a usput mi ka¾u da dolazi Mitch. Legnem u kuæu, u kojoj jo¹ uvijek ne radi klima da malo razmislim o svemu. Odjednom neverovatan vjetar zapara zrak i kuæa nema vi¹e krova, jo¹ minut dva i nema vi¹e kuæe. Vjetar sve pole¾e. Nemam vi¹e ni¹ta, samo je onaj aligator ostao u poolu. ©to ga nisu poklopali u onom restoranu….

Susjedi se vraæaju i sa osmjehom na licu ka¾u da imam sreæu da sam pre¾ivio hurikan Mitcha. Opet je vruæina ko prije, a ja bez svega mrzim Floridu i selim se odavde. Gde,ovaj put neæu da vam ka¾em…

1. septembar
Naplatio pare od osiguranja. Zgadila mi se ova Amerika. Kao i Kanada, uostalom. Ubjeðujem familiju da odemo u Disneyland. Poslije æemo smisliti gdje æemo i kako æemo…

8. septembar
Potro¹io pare od osiguranja. Ne znam gdje æemo, djeca bi veæ trebala u ¹kolu. Sinula mi je napokon pametna ideja. Zovem rodbinu da me upute kako da kupim stan u Sarajevu. Uèimo ubrzano gramatiku, ja veæ uspje¹no razlikujem ekavicu i ijekavicu. Djeca brkaju meko, mehko i tvrdo æ, zaboravljaju umetnuti h gdje treba, palatalizacija im nijedna ne ide od ruke. ©ta li æe s nas biti.

24. oktobar
Rodbina mi hitno odgovara da ima jedan ¹to bi prodao knji¾icu i da ima ope’ jedan u op¹tini koji bi pogurao za stan, ukoliko…
Prodali auto i kompjuter. Poslali pare za stan.

25. novembar
Papiri za stan u Sarajevu sreðeni, sreæi nema kraja. Mi smo bez para. Djeca ne idu u ¹kolu. Svi poma¾emo u obli¾njoj samoposluzi, imamo dovoljno za motel i kartu. Pripreme za povratak u toku: gledamo u sobi CNN i poku¹avamo da shvatimo trenutnu politièku situaciju. Ja imam problema sa razumijevanjem unutarnjih granica, nismo se valjda za to borili. Ka¾u mi da malo puno naginjem na unitaristièku politiku, a da opet nisam dovoljno ekstreman da mogu pre¾ivjeti lako politièku realnost. Ka¾u mi isto tako da ne serem.

24. decembar
Posljednje pripreme za put. Uzeli najjeftinije karte, na prvi dan Bo¾iæa, biæe prazan avion. Tjeraju me da kupim Leviske, ne mogu me vi¹e gledati u dronjcima. Fino smo se svi obukli, ponijeli smo ne¹to baterija, svijeæa, mlijeka u prahu, kafe i dvije-tri èokolade, da obradujemo na¹e. Posljednja noæ na jebenom sjevernoamerièkom kontinentu. Nalet ga bilo, i onog ko ga otkri, o ove ¹to na njemu ¾ive.

25. decembar
Prvi dan Bo¾iæa. Na putu do aerodroma blistaju ukrasi na palmama. Samo da mi je doèepati se aviona. Naleæem na Deda Mraza u bermudama, ¹aljem ga u neku stvar. Predajemo stvari, oduzimaju nam vreæu sa ri¾om i otpakovane vreæe mlijeka u prahu … ka¾u ¹upci, zabranjeno po nekom njihovom zakonu. Ovo je veæ prevr¹ilo mjeru. Psujem teèno. Oni se smiju. Budale.
Stjuardesa me upozorava da pazim kako se pona¹am nakon ¹to sam ljubazno stisnuo pilota i vikn’o mu na uho: “Vozi Mi¹ko!”.

27. decembar
Amsterdam. Mmmm, osjeæam miris Evrope. Zadr¾avaju nas u policiji, ka¾u istekla nam oba paso¹a, i crveni, i plavi. “Ma, koji ste mi vi …” mislim se, ja – tamo se ja vi¹e ne vraæam. Fino mu ka¾em: “No Amerika, no, niks, kaput, finito…” Prenoæili na policiji. Uzelo nam tariguz i svijeæe, ka¾e treba da proðe neko ispitivanje. Ba¹ smo se sjebali. U policiji upoznajemo puno na¹eg svijeta, svi idu na drugu stranu. Svijeæe mogu s nama, tariguz ostaje, zapaljiva materija. Otkidam malo papira sa jedne rolne, zlu ne trebalo. Niko ne primjeæuje.

31. decembar
Nakon dvije noæi prespavane na amsterdamskom aerodromu, evo nas na putu za Beè. Svi smo se veæ meðusobno posvaðali.
Optu¾uju me da sam ih sve uvalio u govna, bez njihove volje. Ubjeðujem ih da ne seru i da ponavljaju gradivo, veæ smo skoro kuæi. Sleæemo u Beè. Ah, Wienna, Shtrauss, Waltzer, Dunau, jes’ klinac. Policija nas odvaja na poseban izlaz.

1. januar
Novu godinu doèekao u krugu familije, u posebno ukra¹enoj æeliji. Gledam novogodi¹nji koncert kroz re¹etke. Djeci poklanjam èokolade, Fati sam uspio maznuti jedan tester na Free Shopu u Amsterdamu – Gyvency for men. Sviða joj se. Miri¹e. Izgleda da æe nas pustiti veæ za dva dana. Hrana puno bolja od one u Amsterdamu. Veæ sam skoro zaboravio ona sranja ¹to smo jeli u onoj poganoj Floridi. Mekdonald, Meklaud, Mekinto¹, Meksiko, to su samo neke od zabranjenih rijeèi nakon na¹eg groznog McDonald’skog iskustva.

6. januar
Zagreb. Servus lepi Zabreg moj, kaj se krije v mali toj. Opet bajbok. Uvo¾enje opasnih materija, oduzimaju nam baterije.
Brzo nas oslobaðaju iz policije, izvinjavaju se. Da ne bi plaæali carinu, ostavljam la¾ni Rolex u policiji i otkidam dugmad sa Fatine jakne da poka¾em da je kori¹tena. Niko iz familije ne prièa sa mnom. Tvrde da je moja glupa ideja o povratku.
Carinik se smje¹ka, policajci se smje¹kaju, taksista se smije, ja mislim da ne¹to debelo nije u redu. Nisu me èak pitali ni za putovnicu, domovnicu, ¹ahovnicu… Pitam treba li mi viza, oni se svi grohotom smiju. Ka¾u, kak’ ste vi Bosanci bedasti.

7. januar
Oduzimaju nam avio-karte, pominju neki meðudr¾avni sporazum. Nije mi jasno, bunim se k’o Grk u zatvoru. Odustajem, iz èarapa vadim zadnje dolarske rezerve. Odluèujem se na put autobusom. Taksista prima dolare. Sreæa. Ba¹ bih se obruk’o. Sti¾emo u zadnji èas na Kolodvor, banka jo¹ radi. Mijenjam dolare u kune za kartu i KM (valjda kilometre) za prtljag. U èekaonici svi pu¹e, postaje neizdr¾ivo. Idem do klozeta da doðem sebi. Smrdi toliko da jedva stojim na nogama, nekako se dokopam izlaza. Guramo se na ulazu u autobus, neko je prodao vi¹ak karata, biæe gusto. Ja pristajem na tri sjedi¹ta za èetiri karte, pod uslovom da prtljag dr¾imo u krilu. Bolje i¹ta nego ni¹ta. Hajd’, mislim se, nek’ je ¾iva glava.

8. januar
Ovo pi¹em poslije. Hladno je bilo da bi pingvini u nesvjest pali. Al’, opet, mislim se, kako je u Kanadi. Poku¹avam zaspati, ne mogu, muzièki ukus ¹ofera je gori od onog veæ lo¹eg predratnog. Neko povraæa pozada. Neko otvorio Argetu i otpakov’o kuhana jaja. Povraæa mi se, da hoæe zaustaviti autobus. Autobus se zaustavlja na tri carine i tri policije. Oduzimaju mi ko¾nu jaknu koju sam prije rata kupio u Turskoj. Ja sam ukoèen toliko da me policajci skidaju. Kakva noæ.

11. januar
Ovo pi¹em na kraju puta. Dva dana smo bili zaglavljeni na Makljenu. Sreæa, neki iskusni putnik na ovoj relaciji je imao karton kuhanih jaja. Neki ¹vercer pristaje da trampi paket argete za d¾epni Nintendo. Glupan, ja platio Nintendo $4.99 na rasprodaji.
Nismo gladni. Ja sam ukoèen, svaki me mi¹iæ boli. Sad svi imamo mjesta jer su policija poskidali neke nevaljalce usput.

12. januar
Stanica u Sarajevu. Tuga me uhvatila, sjetim se kako smo ovdje èekali na konvoj. Budale, ko nas je tjer’o. Pa, neæe Bosna nigdje, a ni Hercegovina. Fali nam jedna torba. Jedna mi ¾ena ka¾e da je vidjela neke momke kako pretovaraju svijeæe i ne¹to se domunðavaju oko na¹ih sjedi¹ta. Prijavljujem policiji. Smije se policajac, neki mlad momak, grohotom, svi mu se krnjatci vide. Ka¾e, dobro do¹li kuæi. Svi nam se zahvaljuju na stanici ¹to smo ih zabavili. Svi pu¹e. Malo mi je zlo. Nude me piæem, odbijam da pijem na javnom mjestu, zakon je zakon. Oni se i dalje smiju, jedan pada sa stolice tako da polomi sve boce ispod stola. Miris alkohola me zapahne, istrèavam na èisti zrak.

13. januar
Poku¹avam prvi put da uðem u “svoj” stan.

14. januar
Veæ nekoliko puta poku¹avam da uðem u stan. Provodimo èitav dan u raznim op¹tinskim kancelarijama, vadimo potvrde, poku¹avamo da iznudimo nalog za iseljenje “stanara”.

15. februar
Sudskom odlukom donosi se nalog o iseljenju tih nekakvih uljeza u “na¹em” stanu. Poku¹avam istjerati te nevaljalce. Vi¹e smo dojadili rodbini, ne zna nam se ni za dan ni za noæ. Danas kod ovog, sutra kod onog.

20. februar
Donosim odluku. Idem u policijsku postaju na autobuskoj stanici. Prepoznaju me, ka¾u da nisu u¹li u trag lopovima iz autobusa, jo¹, i svi se grohotom smiju. Zamolim ih da mi pomognu, da imam rje¹enje za stan, i nalog, i da nemam gdje spavati. Svi se smjesta pokupimo odatle, pozovemo posebnu jedinicu, usput ubijedimo pripadnike Unprotection – Eye For – Ass For – Na To – a da nam se pridru¾e, i u zdru¾enoj akciji ulazimo u stan. Stan prazan. Nigdje ni¹ta. Ni parketa, ni lustera, ni bojlera, ni¹ta. Al’ **** ga, svoje je svoje, ljubim ¹tokove tako strasno da mi se usne lijepe za hladan metal.

28. februar
Ba¹ je na¹ svijet dobar. Sa prvog sprata donose nase æilime ¹to su kom¹ije èuvale ¹est godina. Neko na podvo¾njaku na¹ao nas televizor i otkupio od jednog ¹vercera. Sa smeæa donijeli na¹ bojler. Naðeno dosta na¹ih slika, predratnih. I moja diploma, zgu¾vana na mjestu odvaljenih pipa u kuhinji. Sve polahko dolazi na svoje mjesto. Veæ pomalo i djeca razgovaraju sa mnom.
Fata je rekla da æe mi dati èim ponovo nabavimo krevet.

1. mart
Danas sam veæ poèeo da radim u jednog privatnika. Ruke me bole jo¹ od onog autobusa, imam puno uno¹enja, radim s robom. Fata poèela da ¹ije kod jedne fine ¾ene. I ona je, ka¾e, bila izbjeglica, u Sarajevo, trebalo joj je dosta da doðe na svoje, ali, ka¾e, ako radimo vrijedno i imaæemo. Imamo dovoljno para da platimo dodatne èasove djeci. Oni nisu jo¹ u ¹koli, do septembra. Sada su nam dali dobru ¹ansu da pola¾u ove razrede ¹to su zavr¹ili u Kanadi i Americi, jer se to ovdje ni¹ta ne priznaje. Imaju problema sa gramatikom. Ja jo¹ imam problema sa politikom. Sreæa, televizor nam se èesto kvari pa ni ne pratimo vijesti. Ja oèekujem da sa dobrim znanjem jezika i sa vozaèkom dozvolom mogu dobit’ fini posao za neku meðunarodnu organizaciju. Sve je super. Malo se nerviram, gdje god doðem, svi pu¹e. Pu¹e pravo. Na to se nikako ne mogu naviæi, k’o da nisam èitav ¾ivot ¾ivio ovdje.

2. mart
Pitate se, gdje æemo sad. Neæemo nigdje. Ovdje nam je dobro, tako nam i treba. Dobro se dobrim vraæa. Super je nama ovdje. Ne mogu nas odavde vi¹e ni pu¹kom otjerati. Dobro nam je – u pièku materinu.

[Lazic]

Zmaju, mislio sam na pravi alter ego...

[DebeliZmaj]

``bosanska zabluda`` zajednichka drzava .. bwahah .. sve ce to dodik razidati .. ciglu po ciglu ...