Glavni meni

Tatratatira-Visoke i Niske Tatre 2016.

Započeo doktor, 10 Novembar, 2016, 18:41

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

doktor

Nakon poku¹aja da osmislim kuda na turu ove jeseni, odluka  je pala da idemo na Tatre, i Visoke i Niske. Malo sam istra¾ivao ovo podruèje, ali nisam nai¹ao ni na jedan putopis. Uglavnom je u pitanju tek po neka slika, bez razmetanja informacijama, najèe¹ce tokom prolaska ka nekim drugim destinacijama. E ba¹ te retke, ali lepe slike su bile ono malo ¹to me je zaintrigiralo da se ovim regionom malo detaljnije pozabavim. I necu za¾aliti, naprotiv.
Kako je veæ tokom prethodnih nedelja, ekipa pokazivala interesovanje da se ide „negde“ pocetkom septembra, tako smo odredli dan polaska i rutu. Grupa mala, ali odabrana: braæa Nevoljice, Aleksa (BMW R 1200 GS) i Boban sa Minom (Yamaha MT09 Tracer), Hoze (Suzuki GSF 1250 N Bandit) i ja (Yamaha XT 1200 Z Super Tenere).
Na turu se krece u nedelju 11. Septembra, a zborno mesto je „Bikers“ klub u Beloj Crkvi, po¹to svi osim mene dolaze iz pravca Beograda. Ruta je osmi¹ljena tako da prema Slovackoj idemo preko Rumunije i malim delom Madjarske, kako bi izbegli da se vozimo madjarskom ravnicom u oba pravca. U Rumuniji je u planu poseta zamku „Korvin“, tek da ne bude dosadno.]Nalazimo se na zbornom mestu u dogovoreno vreme. Ja sam stigao malo br¾e od ostatka ekipe. Malo divanimo uz kaficu i rakijcu, pa na put.




Bikers work is never done!

doktor

Kroz Rumuniju smo se provozali Nacionalnim parkom „Semenik“. Put je krivudav i vodi kroz ¹umovite predele. Lepo je za voznju. Posle prvih kilometara, u Resiti na pumpi malo sabiramo prve utiske.
Do Hunedoare dolazimo dosta brzo. Na samom ulasku u grad prolazimo kroz naselje gde zatièemo desetine privatnih kuca, mini zamkova sa posebnom kièastom limenom ornamentikom na krovovima. Toliko sam se iznenadio prizorom da sam zaustavio motor i gledao ¹irom otvorenih oèiju, ne verujuci ¹ta vidim. Od zateèenosti, nisam se setio ni da slikam.

https://goo.gl/maps/mBPvSmfMJfs

Zamak Korvin je lep, naroèito onaj prvi utisak kada se prilazi je dosta upecatljiv. Unutra¹njost je delimièno saèuvana, pa se mo¾e naslutiti kako je ¾ivela tada¹nja vlastela. Malo obilaska, klopa u lokalnoj kafani i teraj dalje.































Ipak je za danas predvidjena solidna kilometraza, oko 670km. Trebalo bi stici do grada Oradea, na madjarskoj granici, jo¹ nekih 200-ak kilometara. Nije delovalo kao neki problem, ali samo u poèetku. Od Deve, pa sve do kraja, èitav put se rekonstruise. Prvi deo puta je skoro zavr¹en, nedostaje samo ko¹uljica, ali mo¾e da se vozi dosta brzo. Drugi deo je zavr¹en i izgleda perfektno, imao sam utisak da amortizeri ne rade koliko je idealno glatko. Ali toj sreæi ubrzo dolazi kraj i poèetak nasih muka. Rekonstrukcija je toliko detaljna, da je na velikom delu puta jedna traka iskopana u dubini od sigurno jedan metar da bi se uradio tampon mlevenim kamenom, a saobraæaj se odvija jednom trakom uz propu¹tanje semaforima. Ostaci puta po kojima se vozi su u nezamislivo lo¹em stanju. U poèetku smo na semaforima èekali, ali kada smo videli da tih semafora ima na desetine, sigurno barem 30-ak, vozili smo bez zaustavljanja. U medjuvremenu je pao mrak, a put je ukljuèivao uspon i silazak sa Bihor planine. Gomila serpentina sa ¹ljunkom po putu, ostacima asfalta, rupama i kanalima, denivelacijama...prava nocna mora. Nisam bio siguran ni da æemo stiæi gde smo po¹li. Konaèno, dosta kasno sti¾emo u Oradeu. Ovaj put od Deve do Oradee æe biti fenomenalan za voznju motorom kada bude zavr¹en, ali po detaljnosti rekonstrukcije, ne verujem da æe biti zavr¹en u naredne 2 godine. Uz malo muke nalazimo pristojan sme¹taj sa parkingom za motore i doruèkom za nas. Recepcionarka nam preporuèuje restoran koji radi èitavu noc, pa do grada idemo taksijem. Danas nam nije vi¹e do vo¾nje motorom. Po neka pica i krigla, dve piva pre spavanja.
Bikers work is never done!

doktor

Novo jutro donosi polazak prema Tatrama.



U planu je da kroz Madjarsku prodjemo sto br¾e, pa od Debrecena do Miskolca idemo autoputem. U nekom trenutku, Aleksa i Boban nas presti¾u, verovatno da dobiju na vremenu kako bi sagoreli po cigar. Dok jurimo u najbr¾oj traci, vidimo ih kako nam ma¹u sa ulaska na pumpu. Medjutim, u srednjoj traci je kamion, bas uporedo sa nama i mi nastavljamo. Vec je u planu da se svrati na toèenje goriva, ali nema pumpe. Kako se vozilo solidno brzo, u nekom trenutku vidim da nema Hozea. Razmi¹ljam da je ostao bez goriva, ali idem na pumpu da se natoèim po¹to sam i ja na rezervi, pa da mu dostavim neku litru. Pumpa je odmah na zavr¹etku autoputa, èim se izadje prema Ko¹icama. Dok sam na pumpi, vidim i Bobana kako prilazi pumpi, ali ne èujem motor. Njemu je gorivo nestalo bukvalno na petlji gde se iskljuèuje sa autoputa i na inerciji je do¹ao do pumpe. Sti¾e i Aleksa, a ja odlazim da odnesem gorivo. Hozeu je gorivo nestalo na 10-ak kilometara pre pumpe pa se èitava akcija brzo zavr¹ava.



Bikers work is never done!

doktor

Brzo dolazimo do Ko¹ica i odatle poèinje vo¾nja zbog koje smo do¹li. Veæ prvih par zavoja daju naslutiti kako stoje stvari. Predeli dosta podseæaju na Alpe, ali samo na deo dok ima zelenila, npr. do nekih 1800mnv.







U¾ivamo u vo¾nji i lepom vremenu koje nas prati od samog poèetka. U poèetku smo euforièni i vozimo bez stajanja, ali kako euforija popu¹ta, treba napraviti pauzu. Samo jo¹ kafanu da naðemo, ¹to i nije ba¹ lako. U jednom seocetu vidimo neki pansion sa terasom , pa se iskljuèujemo da napravimo pauzu. Kako je vreme ruèku, kafe pauza se produ¾ila i za ruèak.





[url=https://postimage.org]




Bikers work is never done!

doktor

Predeli kroz koje se prolazi su fenomanalni.













Bikers work is never done!

doktor

Plan za prvo veèe je bio da se noæi u Banskoj Bistrici, ali po¹to je Hoze imao kolege sa misije, koje nije video dugo, u Zvolenu koji je 20-ak kilometara ju¾nije, odluèujemo da idemo tamo. Malo smo pogledali za smestaj, nema ga mnogo i to ¹to ima je skupo. Odluèujemo da iznajmimo planinsku kuæu, pored toga ¹to je najpovoljnije, delovalo nam je i najzanimljivije. Kako sam na¹ao kuæu bez imalo lutanja i dalje mi nije jasno. U gradu smo nabavili ¹ta treba za ro¹tilj, pa smo veèe proveli u prirodi, ispred kuæe. Svi smo bili prezadovoljni izborom.









Bikers work is never done!

doktor

Prelepo sunèano jutro ispred kuæe, kafica i doruèak. U planu je da veèeras stignemo u Zakopane, poznati ski centar u Poljskoj, sa severne strane Visokih Tatri. Samo put koji smo planirali ide okolo-naokolo, a uz to na putu nam je i jedan od 2 najlepsa zamka u Slovackoj - Orava.







Bikers work is never done!

doktor

Prvi deo puta ide preko Banske Bistrice i odatle krece penjanje u planinu, dobrom magistralom i voznja je pravi uzitak. Na vrhu prevoja je ski centar Donovaly i sve izgleda veoma lepo i uredjeno.









Vozimo se prema severu, malo vozimo obroncima Niskih, pa onda malo obroncima Visokih Tatri. Vec smo poceli da se divimo prisustvu drvene gradnje u citavom regionu.







[url=https://postimage.org]




Bikers work is never done!

doktor

Dolazimo ispred Orava zamka i na info-ticket pultu saznajemo da je obilazak moguæ samo sa vodièem. Postoji vi¹e varijanti obilaska, a prvi na redu za 15-ak minuta je kompletan obilazak svih delova zamka. Ostavljamo vi¹ak opreme na motoru i kreæemo...ima da se ide uz brdo i uz stepenice do samog vrha. Zamak je vrlo zanimljiv kao i istorijat nastanka. Nalazi se na kamenoj steni i gradio se od vrha prema dnu, u nekoliko etapa tokom istorije. Malo je rasko¹nije opremljen od zamka iz Rumunije i dosta dobro je saèuvan. U poèetku se na najvi¹i deo ulazilo samo merdevinama.











Bikers work is never done!

doktor

Unutasnjost zamka je lepa i jedino je tura koja obilazi kompletan zamak prava stvar..ko bude u prilici da obilazi.













































Bikers work is never done!

doktor

Jos nekoliko slika iz zamka i okoline...













































Bikers work is never done!

doktor

Dogovor je da kada krenemo, nadjemo neku kafanu za pauzu i rucak. Nije ba¹ da ima kafana iza svake druge krivine. Uglavnom, na jednom prevoju, nailazimo na vrlo upeèatljivu kafanu drvene gradnje. Toliko nam se dopalo da smo napravili malo du¾u pauza za klopu i piæe uz u¾ivanje u popodnevnom suncu. Nije nam se polazilo odavde. Na ovom mestu sam probao specijalitet, èorbu od ovèijeg sira, koji mi je jedan od jaèih utisaka sa putovanja. Inaèe, u Slovaèkoj je ovèiji sir dosta popularan i na dosta mesta smo videli reklame za prodaju, a u ovoj kafani se sprema od namirnica koje se uzgajaju na njihovoj farmi a u sklopu objekta je i prodavnica domaæih proizvoda.















































Ova "malo du¾a" pauza je dovela do toga da smo ubrzo docekali mrak, pa smo u Zakopane stigli kasno uvece. Svratili smo u kafanu na poèetku ¹etali¹ta da rezervi¹emo sme¹taj, po¹to je nasumièan poku¹aj tra¾enja sme¹taja propao. Taman dok smo popili po pivo, smestaj je rezervisan i idemo da se smestimo.
Bikers work is never done!

doktor

Pre polaska iz Zakopana, idemo malo u razgledanje grada, na kafu i doruèak. Grad je veoma lep i na ulicama je mnogo vi¹e ljudi nego ¹to sam oèekivao.
Sinoæ, kada smo ulazili u grad, nekoliko kilometara smo prolazili kroz prelepa naselja drvenih kuæa koje smo samo nazirali po mraku. Sada, pre definitivnog polaska, idemo malo da pogledamo kako sve to izgleda. Obi¹li smo i crkvu moderne planinske arhitekture. Sve deluje apsolutno kao bajka. Nezamisliva je kolièina prelepih drvenih kuca. Stotine varijacija na temu. Pravi praznik za oèi. Slièna situacija je i kada se podje na drugu stranu, uz planinu prema Slovaèkoj. Toliko sam bio impresioniran ovom drvenom gradnjom, pa sam dao Mini fotoaparat da sto vise slika sa motora, ionako smo tu vozili veoma sporo kako uzivali u tom okru¾enju.













































Bikers work is never done!

doktor

Zakopane kao mesto su po svim aspektima, rame uz rame sa poznatim alpskim skijali¹tima. Nisam siguran za staze, iako bih vrlo rado proverio kakve su, ali po svemu ostalom mesto je sjajno. I to sve po prilièno pristupaènim cenama.















































Bikers work is never done!

doktor

Jo¹ nekoliko fotografija ovih prelepih kuæa. Toliko mi se dopalo okru¾enje da ne mogu da izdvojim samo nekoliko slika. Nadam se da ne zamerate.















































Bikers work is never done!

doktor

Danasnji cilj je Liptovski Mikulas, ali po sistemu okolo-naokolo, kako bi se ¹to vi¹e provozali Tatrama. Mesto smo odabrali sasvim sluèajno, videvsi da tu ima gomila smestaja uz jezero, kao i dva akva parka u blizini, Be¹enova i Tatralandia. Jedan deo puta idemo obroncima Visokih Tatri, takozvanom tatranskom magistralom. Put prolazi kroz nekoliko turistickih mesta¹aca, ali se vidi da je van sezone. Tek mo¾da u jednom mestu deluje da ima malo vi¹e ljudi. Ali ono ¹to najvi¹e impresionira je èinjenica koliko su ljudi sa obe strane Tatri ludi za trekkingom. Potpuno neverovatno. Pro¹li smo desetine parkinga, prepunih automobila, odakle ljudi polaze na pe¹aèenje. To su nam potvrdili i Hozeovi prijatelji Slovaci.
Drugi deo dana¹nje vo¾nje ide Niskim Tatrama. Polazak je bio davno, vreme je za pauzu, ali po pravilu mora malo da se prièeka dok ne nadjemo kafanu.





Bikers work is never done!

doktor

Pravimo citav krug na jug, pa se vraæamo na sever i dolazimo na dana¹nji cilj. Puno lepih predela, dva planinska prevoja i puno krivina. Principa vozi, vozi, vozi...kafana, drzimo se i danas. Negde pred dolazak na dana¹nje odredi¹te, gledamo da svratimo negde na klopu. Krajièkom oka, vidim reklamu za kafanu brvnaru pored puta, ali mora da se izadje sa puta. Odluèujemo se da svratimo i bivamo odu¹evljeni i kafanom i uslugom i klopom.

































Bikers work is never done!

doktor

U Mikulas stizemo po starom dobrom obièaju dosta kasno, pa idemo u grad da sednemo negde na piæe kako bi prona¹li smestaj. Dok smo se muvali po gradu vidimo nekakav biker bar i tu svraæamo na pivo, dva. Raspitujemo se kod gazde da li ima neki smestaj u blizini i re¹ava nam sme¹taj na 100m od bara. Sme¹taj je na granici prihvatljivog, ali je na ¹etali¹tu i ima gara¾u. Do gara¾e dolazimo vo¾njom po ¹etali¹tu na preporuku gazde bara. Iako smo na netu videli gomilu dobrog i jeftinog smestaja, posebno u blizini jezera, mrzelo nas je da se umorni cimamo sa tra¾enjem i kasnije odlaskom i odluèili smo da ostanemo u gradu. Iako je grad neverovatno pust, malo smo se proveli u biker baru, a bogami na putu do sme¹taja i u jo¹ jednom baru pored koga smo pro¹li.













Bikers work is never done!

doktor

Mislili smo da æe ujutru biti malo vi¹e ljudi na ulicama, ali grad je i dalje delovao neverovatno pust. Barem centar grada. Izvuæi æemo se malo na put, pa gde bude prilike, napraviæemo pauzu za kafu i doruèak.
Dana¹nji cilj je Bratislava. Kada smo veæ u Slovaèkoj, u redu je da se jedno veèe provede i u prestonici. Dr¾imo se dobre magistrale koja vijuga kroz lepe predele, povremeno prateæi reku. Lepo jutro i u¾ivanje u vo¾nji. Malo se odu¾ilo dok nismo nai¹li na kafanu, ali i ovog puta, kafana je bila odlièna.













Bikers work is never done!

doktor

Od ®iline, odvajamo se ju¾no prema Bratislavi, put ide kroz prelepu prirodu. Malo menjamo motore medjusobno, sve do jednog prevoja gde rezimiramo utiske.



Bikers work is never done!