Glavni meni

I pre nas su se vozili motori, vozice se i posle

Započeo Charuga, 05 Jun, 2015, 09:13

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Glava Dole

Tek sam na drugom klipu i vec sam morao dudarim plus i zahvalnicu... ako veceras ne odgledam sve sutra sigurno hocu... hvala na ovako dobrim klipovima kraljino :)

Glava Dole

I ipak odgledao sve, nije bilo moguce spavati pored ovako predobrih klipova i prica... ne znam prosto sta bih prekomentarisao, mislim da je najbolje da kazem samo "puno hvala na ovome" :)

motoklasik


Ruski gen.
(Nastavak postova #162 i #178 iz ove teme)

Vidim pre neki dan kad sam sisao sa motora propusten poziv. Nista neobicno, imao sam neke oglase, stvari prodao ali jos po neko zove, racunam nebitno je.
Uvece stize poruka sa istog broja, tak tad obratim paznju i vidim...  kao poznati redosled brojeva 6336... Brojevi ne znace nista ali znace slova koja pripadaju tim brojevima na tastaturi (vec sam pisao o tome)...
Na prvom semaforu otvorim poruku da procitam, pise: "Pa gde si ti...zvala sam te danas, lose se osecam, idem u Rusiju."
Zaustavim auto na prvom slobodnom mestu, u stvari ispred hotela Palas na Toplicinom vencu i zovnem je odmah. Iz prvih nekoliko recenica shvatim da je u dubokoj depresiji u koju je tonula izgleda od kako smo se poslednji put videli u restoranu Usce, na savskom keju.

Bilo je tada raznih prica, ja sam u postu preneo samo deo toga da ne smaram ovde sa svim detaljima. Pricala mi je da je i ranije u Engleskoj tonula u depresije i melanholicna raspolozenja, nisu pomagali nikakvi lekovi ni klinike, jedino sto je moglo da je vrati u normalan zivot bilo je da ode na nekoliko nedelja u Rusiju.

- Da se nadjemo negde da porricamo? - pokusao sam iako sam znao da ce biti bezuspesno.
- Ne, ne treba, izvini sto sam te zvala, nisam imala koga drugog.
- Dobro onda sutra, ili za vikend? Kad putujes?
- Sad. Veceras.
- Zasto tako odmah, sacekaj malo, sredi se...
- Moram...
- Doci cu da te odvezem na aerodrom, tu sam u gradu...
- Nemoj, doci ce taksi, napisacu ti mail kad stignem...neke stvari sto nisam stigla da ti kazem tamo...

Neverovatno je koliko Rusi vole tu svoju Rusiju. Pri tome, ona nije bila Ruskinja, otac joj je bio Srbin, rodila se u Beogradu ali je izgleda od majke nasledila taj fatalni gen svojstven samo njima koji dovodi do preterane osetljivosti na neke emocije tako da tuga i melanholija mogu bukvalno da im razore dusu.

I stvarno, posle nekoliko dana stize mail. Otvorim s nestrpljenjem, vidim poduzi je tekst i odmah sok - sve na ruskom.
Znala je ona da razumem ruski, ucio sam ga i u osnovnoj skoli i u gimnaziji i na fakultetu. Nekada smo onako iz zezanja pricali na ruskom. Nju je uveseljavalo da me ispravlja...

Bilo je u tom pismu svega. I onoga sto sam vec znao i kojekakvih secanja na dogadjaje koje sam ja smatrao nevaznim a koji su njoj, sad vidim, bili jako bitni kad ih pamti tolike decenije.
U sustini, pismo je bilo anatomijajednog promasenog zivota, ocaja, bola... pisala je da su joj jedini srecni trenuci u zivotu, nakon njegovog odlaska, bili tokom godina dok joj je sin biojos mali i dok se igrao po dvoristu kuce u Engleskoj a ona ga glasno zvala po imenu, da pazi, da ne pravi nered, da dodje... Uzivala je izgovarajuci to ime. Iako je nikada nisam pitao, potpuno sam bio siguran koje ime mu je dala.
Koliko je u tom pismu detalja bilo, nevaznih svima osim noj. U stvari, zivela je beznadezno zatvorena u kavezu sa trostrukim resetkama - ljubavi, bola i uspomena. Ni Hudini se odatle ne bi izvukao.

Doslo mi je da zovnem onog bilmeza u Australiji, da mu kazem koliki je kreten u stvari - on i njegov inat, njegovo dokazivanje roditeljima, njegova potreba da pokaze svima da sve moze sam... budala jedna obicna...

Sta da joj odgovorim? Nesto moram, jer pisalo je na kraju, uz pozdrav, da ocekuje odgovor.
Nisam hteo nicim da dolivam ulje na vatru i onako mi se cinilo da sam u stvari ja izazvao te ponovne udare depresije kod nje onim razgovorom u starom restoranu Usce. Ko je mogao da zna da je toliko osetljiva i da njom u stvari vladaju emocije a ne razum.
Napisem odgovor onako uopsteno u smislu - eto, sta ces, takav je zivot, dogadja se, ima i gorih stvari... i sve u tom stilu. Pisem, a sramota me samog sebe sto nemam petlju da joj napisem ono sto stvarno mislim i osecam... I jos, da budem pi.ka do kraja, napisem da iako znam donekle ruski, ipak to nije moj maternji jezik i da mi se cini da neke delove mozda nisam razumeo potpuno.

Odgovor, sada vec na srpskom, je bio porazavajuci...

- Znam, izvini, ali nisam mogla drugacije. Jedino ruski jezik je mogao da opise kako sam se osecala tih dana. Ostale jezike razumes kada procitas ono sto pise. A kada je napisano na ruskom, onda osetis vise od onoga sto samo pise.

To je taj fatalni ruski gen koji sam pomenuo a koji je na svoju nesrecu nasledila od majke. Kada on proradi, emocije mogu da ubiju. Drugog objasnjenja nema...

To me podsetilo na jedan dogadjaj... kada bi smo krenuli da se negde vozimo motorima uvek je pitala jesmo li zvali i jednog drugara koga smo mi u principu izbegavali. Bio je dobar tip ali se njegova Jawa stalno kvarila pa se svaka voznja pretvarala u problem kako transpotrovati motor kuci. U stvari, nije ona to pitala zbog njega nego zbog njegove devojke koja je studirala ruski jezik i knjizevnost.
Jednom prilikom sedimo na klupama na Fruskoj gori, jedemo neke sendvice sto smo poneli, kod ove se na fakultetu obradjuje Dostojevski, njih dve pricaju o liku Raskoljnikova ( Zlocin i kazna ) a ja vidim da ga potpuno razlicito shvataju. O tom liku je napisano vec sve, milion knjizevnih analiza iz svih mogucih i nemogucih uglova. Pitam se kako je sad moguce da ima jos nesto neotkriveno... Da se napravim pametan kazem da je verovatno to zbog toga sto mozda prevod malo promeni roman, one se smeju, kakav prevod, pa naravno da su obe citale na ruskom... racunam, bolje da cutim.
Uglavnom, Lidija joj prica neke stvari, ne secam se vise tacno sta, a ova druga tvrdi da toga u romanu nema, da nije napisano...

- Da, nije napisano, koliko bi tek strana imao roman da je sve napisano...
- Pa kako onda znas?
- Oseca se... ne mora sve da pise...

Tada sam saznao da oni romane i pesme svojih klasika - osecaju. Tako i ovo njeno pismo... zato je jedino i mogla da ga napise na ruskom.
Ona je taj jezik ucila od majke i sa njom uvek razgovarala na ruskom. Srpski je ucila od oca, od njegove porodice, od dece sa kojom se igrala, u skoli, svuda.
U pocetku nismo ni znali da joj je majka Ruskinja, nije se u govoru nista naslucivalo, jedino neki tuzni ali simpaticni prizvuk. Samo retko kada je nesto jako rastuzi nesvesno bi rekla po neku recenicu na ruskom.

Pricala mi je svojevremeno kada smo jedne zime svi zajedno sedeli u restoranu Resava u ondasnjoj ulici Generala Zdanova (sada Resavska) za docek Srpske nove godine, koliko je samo ruskih emigranata jos od Oktobarske revolucije ( preko Lenjinove komunisticke diktature, Staljinove surove vladavine, 20 miliona zrtava u ratu koji oni ne zovu II svetski nego Otadzbinski, preko posleratne bede, oskudice i ogranicenja) pa na ovamo - zivot okoncalo samoubistvom samo zbog saznanja da vise ne mogu da se vrate u Rusiju. A mnogi su se i vracali, bilo im je lakse da ostatak zivota provedu u Sibiru nego da udobno zive na zapadu.

- Pa zasto su se vracali, kad su znali sta ih ceka? - pitam logicno.

Pogledala me iznenadjeno onim velikim ocima kao da sam pitao nesto jako glupo i na moje iznenadjenje odgovorila na ruskom:

- Kак почему? Сибирь также русская земля! (Kako, zasto? Pa i Sibir je isto Rusija.)

Koliko je samo receno u toj jednoj kratkoj recenici... Jos onda sam video da mi njih ne mozemo da razumemo...

I onda procitam ovih dana kako neka uspaljena blogerka valjda nezadovoljna politickom opcijom koja je pobedila na izborima a duboko ubedjena da je posisala svu pamet ovoga sveta, ponosno napise: "Ko poslednji izidje iz Srbije neka ugasi svetlo."
Vlast nikada nije bila potaman svima, ni ona monarhisticka, ni komunisticka posle rata, ni period socijalistickog samoupravljanja, ni Slobina diktatura, ni DOS-ovski konglomerat od 19 stranaka, ni zuti, ni ovi sada. Zajednicko im je da smenjuju jedni druge pa onda ljudi koji su bili nezadovoljni postanu zadovoljni neko vreme a oni drugi postanu nezadovoljni, dok jedan deo naroda bude nezadovoljan uvek.
Ali to je vlast - ovakva ili onakva, nekom pozeljna a nekom nepozeljna.
A Srbija je otadzbina - uvek ista i jedina.

Pitala me u tom pismu za prijatelje sa kojima smo se nekad druzili i vozili, polovinu sam ja vec zaboravio, ostale retko i vidjam a neki nisu vise ni zivi. Sve ih ona pamti.

- Jel se secas kad smo od onih tvojih iz kraja dobili kacige?

Uh, to sa kacigama je bila posebna prica... Jos to pa da ne smaram vise, i ovako je post vec predugacak i dosadan, kasno je vec...

Bila je tada u bloku 21. ( tzv. 6 kaplara, preko puta sadasnjeg hotela Hajat i trznog centra Usce) gde sam ja tada ziveo jedna ekipa momaka nesto starijih od mene - Roda, Glavac, Bata Sekula, Kris... koji je jednom prilikom pokazao sliku na kojoj je on sa Alenom i Natali Delon, koju je navodno slikao Stevica Markovic i od tada smo bezrezervno verovali u sve njegove lazi, Cikago... koji je imao rodbinu u Americi i pricao kako je bio veliki prijatelj sa mafijasem Polom Kasteljanom - plejada neverovatnih likova.

Radili su uglavnom po Italiji i Nemackoj skupu garderobu, bunde i slicno. Nas nekoliko iz kraja je vec vozilo motore i stalno smo ih molili da donesu neke dobre kacige, platicemo koliko kazu, ovde nije bilo da se kupi, jedino Nava da se donese iz Trsta ali i ona je bila preskupa. Oni su to ignorisali, bilo im valjda kabasto i nezgodno.
Jednom prilikom tokom boravka u Frankfurtu, sticajem nesrecnih okolnosti (posle se ispostavilo - iz svoje gluposti, vracao se po jos nesto) padne Glavac i odvedu ga direktno u pritvor. Roda se nekako neprimecen izvuce ali nije smeo da se vraca u hotel gde je odmah dosla policija i pokupila sve stvarikoje su vec bili popakovali za povratak u Beograd. Jedino su ostale kacige koje nisu bile trenutno tu a koje su bas zbog nas pokupili iz nekog moto-salona ne znajuci nista o modelima ali vodeci se proverenim principom da su najskuplje sigurno i najbolje.

Bilo kako bilo, vrati se Roda nazad samo sa tih nekoliko kaciga, a treba skupiti pare da se plati kaucija za Glavca da se odnese tamo i uplati da moze da izidje. Cini mi se negde oko 1.700 maraka. Pojuri on neke duznike da odmah daju to sto duguju, hitno je, sakupi nesto ali fali jos dosta...
Po Rodinoj prici, jedina svetla tacka u tom "nemilom dogadjaju" sa Glavcem bila je sto je nahvatan i odvezen u novom policijskom zeleno-belom BMW-u serije 5 i to 528i nove, druge generacije koja se tak pojavila te godine (valjda E28) - kao gospodin covek... a ne u nekoj Jetti ili Astri...

Dodjemo mi da pogledamo i da kupimo kacige ali smo samo ona i ja nasli odgovatajuci broj. Ona crnu Navu a ja Arai - crnu sa zlatnim tankim trakicama, dizajniranu po ugledu na bolid Formule 1,  Lotos - John Player Specijal sa Ford Cosworth-om V8 koji je na trkama tih godina vozio Mario Andretti.
Ona vadi pare da plati obe, Roda nece da uzme - poklanja joj. Mi insistiramo, znamo kakva je situacija, Roda ne popusta - po cenu da Glavac produzi boravak u pritvoru.

- A da ti pozajmim ja pare, koliko jos fali, pa da ides po njega? - predlozi ona na kraju.

Roda je malo razmisljao i pristao, to moze. Falilo je jos oko pola novca, vratice cim stanu malo na noge... Naravno, nisu vratili nikad...
Doduse, Glavac joj je krajem te godine u znak zahvalnosti poslao na poklon ogrlicu sa brilijantima cija je vrednost nebrojeno puta prevazilazila to sto im je onda dala. Ona nije htela da uzme. Na kraju su dosli obojica zajedno da se zakunu da ne potice ni iz cije kuce nego iz radnje i to na foru, da vlasnik naplati od osiguranja i sto je odneto i sto nije. Nikad je nije nosila osim par puta u kuci kad smo je mi naterali, samo da vidimo kako brilijanti na njoj sijaju jos duplo intenzivnijim sjajem... Cini mi se da je posle njegovog odlaska to poklonila svojoj drugarici kada joj je bila kuma na vencanju...

Da se vratim, pitala me je da li se secam kad smo dobili te kacige... Kako se ne bih secao, pa stoje i danas na polici na spratu od garaze - i jedna i druga. Pojma nemam kako je ta njena ostala kod mene. Verovatno posle neke voznje, a kada je magarac otisao u Australiju, nije joj na pamet padalo da je trazi. Sidjem dole, prebrisem prasinu sa njih, uslikam ih obe i napisem joj: "Da, secam se, tu su obe..." i posaljem i sliku.
Odmah je stigla poruka na viber, da ne gubi vreme sa mailom:

- Pa ti si fenomenalan, sacuvao si, ne mogu da verujem, hoces da mi poklonis kad se vratim?
- Ne mogu da ti poklonim.
- Zasto?
- Kako da ti poklonim nesto sto je tvoje, mogu samo da ti je vratim.
- Теперь я так счастливa!

Jos jedna moja glupost... djavola je srecna. Mozda samo sada, kako je i napisala. Ali kad uzme tu kacigu u ruke i ode, ko zna kako ce se osecati... cega ce se sve setiti.

Bolje da se ni ja ne podsecam vise. Kako je lepo kad covek sve zaboravi, bar je miran.

Ovo sam napisao iz glave, onako u komadu, verovatno je sve zbrda-zdola ispravljajuci samo greske u kucanju u hodu posle svakog pasusa. Ako bih procitao sad post da ga preslozim, sigurno bih ga odnah obrisao... Zato neka ide ovako... sve nabacano, bez veze...




Hohštapler

Citat: milomir22 poslato 13 Mart, 2017, 15:46Tvrdim da nista kasnije sto sam probao/posedovao/vozio nije donosilo tu srecu i radost kao taj tomos kog sam vozio 3 godine bez papira i nelegalno od moje 10-13 godine. Kacigu nisam ni imao, niti sam znao sta je i zasto je bitna, a Bog me je vise puta u te 3 godine pogledao.

Lupio bih ti hvala al sam istro¹io.
I ja sam isto ovo napisao vi¹e puta na forumu.
Nikad lep¹i oseæaj "letenja" i u¾ivanja, adrenalina, sreæe, ma nadrealan oseæaj sreæe kao kad sam sa 8-9 godina seo na automatika... ni jedan motor posle nije pru¾io taj oseæaj!
Motoklasik: Sta da joj objasnjavam, kad ne razume. Ona to broji na komade.

Ostoja

Èoveèe, ¹to se ti svojevremeno nisi ozbiljno poèeo baviti pisanjem....
Ovo je toliko dobro da nemam reèi...
[klanjam_se] [klanjam_se]
Samo nemoj da moram i onda sve hoæu...

bogdan

Citat: Ostoja poslato 29 April, 2017, 10:26
Èoveèe, ¹to se ti svojevremeno nisi ozbiljno poèeo baviti pisanjem....
Ovo je toliko dobro da nemam reèi...
[klanjam_se] [klanjam_se]

Lazic


mali_zmaj

Ovaj ima da me sahrani....,kako se ovo cita sa srcem,a kako je pisano tek...,i sa srcem,i dusom i tjelom,i bicem cjelim...,uh kako je dobro!!!

poslato sa rupovke uz pomoc kurble
jin-jang

motoklasik


HARLEY

Resim da posle nekoliko godina opet registrujem Harley-a... nekako sam ga se uzeleo... Promenim ulja i stavim novo staklo vertobrana, staro je imalo nekakve fleke...

Mislim da smo tek posli u gimnaziju, 1972.god. a drug iz razreda dobije veliki katalog Harley Davidson-a. Svaki model na po par strana, ceo motor i posebno slike pojedinih detalja.
Delovalo je kao iluzija. Slike Elektra Glajd modela dok ide kroz nestvarne predele pustinje  Nevade, ili Sportster na ulicama Los Andjelesa.

Pojavila se tada i legendarna Honda CB 750 Four, tehnicki savrsena, superiorna u odnosu na Harley u svakom pogledu. Neverovatno mi se svidjala i tada i danas ali na svoj nacin, a Harley me je fascinirao svojom masivnoscu, decenijama nepromenjenom koncepcijom i klasicnim izgledom.

Realno, bilo mi je tada jasno da necu nikada imati takave motore, nisam se jos ni Tomosa bio dokopao, ali bilo je lakse da lazem sebe i zamisljam kako ce jednog dana da stoje u garazi i cekaju da krenemo negde u voznju. Da sam tada samo mogao da znam da ce doci vreme kada cu ta svoja decacka mastanja poceti i da ispunjavam.  A mozda je i bolje sto nisam znao, jer ne bih mastao a onda sad ne bih imao cega da se secam.

I tako je, pre nekoliko godina dosao na red i Harley.
Probao sam jednog Fat Boy-a na kratko, od drugara Andre, po keju ispred marine gde sam tada drzao brodic. Ucinilo mi se zanimljivo to cudno vozilo...
Doduse, prvo sam kupio Yamahu Dragstar, novu, da vidim da li je to uopste tip motora koji mi odgovara jer pre toga nisam vozio motore te vrste. Zasto bas Dragstar?  Zato sto jedini od svih (japanskih) kruzera i dalje imao vazdusno hladjenje i gvozdene blatobrane.
Naravno bio sam odusevljen, kruzer je tip motora koji smiruje i opusta, gde se tokom voznje vidi i okolina, zapamtim kuda sam prolazio jer nije potrebna velika koncentracija na samu voznju pa ostane sve u secanju a ne samo put ispred i po koji kratak pogled na stranu u pauzi na nekoj duzoj ravnoj deonici.

I posle par godina kupio sam Road Kinga, poslednji model Evolution serije, pre nego sto se pojavio Twin Cam. Dvobojni, kombinacija metalik  tamno zelene i crne.

Slike su malo starije, ali na motoru nema ni jedne promene u odnosu na ove slike:





Odmah sam osetio razliku u radu izmedju njega i japanskih kruzera u specificnim vibracijama koje se prenose sa motora. Uzrok je to sto su  obe klipnjace povezane na jedno isto koleno radilice zbog cega je prednja proslicovana kao zmijski jezik, da bi tuda prosla druga klipnjaca. Paljenje u cilindrima se odvija naravno u razlicitim trenucima, ali se ipak prenosi na isto koleno radilice sto izaziva te njegove jedinstvene vibracije, uz karakteristican ugao od 45 stepeni medju cilindrima. Japanski V-twin motori imaju tehnicki savrsenija resenja, zadnji cilindar je smaknut malo u stranu i druga klipnjaca ima svoje posebno koleno na radilici, bregaste su u glavama - ali kod Harley-a se u poslednjih stotinjak godina, sve do danas, uz neka prakticna poboljsanja, primenjuje ova koncepcija.  Pri tome, imam utisak da ce se primenjivati i narednih sto godina.

Vec je dosao sa dosta opreme, sa deklovima na motoru, primaru i menjacu koji su bili sa zlatnim HD logom, sa velikim hromiranim prednjim i zadnjim fuzasterima kao i heblom kocnice i klackalicom menjaca u istom stilu, sa velikim top kejsom u boji motora sa udobnim naslonom, vetrobranom, dodatnim farovima, deflektorima za vetar na prednjoj viljusci i jos kojesta.













Ja sam, posle nekog vremena privikavanja, odlucio da malo preradim samu masinu  i to redom, pocevsi od kucista filtera za vazduh koje je sada Edelbrock sa KN filterom unutra. Ubrizgavanje je zamenjeno klasicnim karburatorom, doduse malo naprednijim od serijskog. Sve je to, naravno, moralo da prati i drugo (Dyna)  paljenje, pa onda i kruci molibdenski podizaci ventila (bregasta je kod Harleya u big-twin modelima  jos uvek u bloku motora), a i ugradjena je druga bregasta osovina koja je omogucila promenjeni razvod ventila kako bi se ove promene osetile i na obrtnom momentu koga sada ima dovoljno vec od 1500 obrtaja.

I na kraju, drugi izduvni lonci, kao slag na torti. U toku voznje na konstantnom gasu mocno i duboko brundaju, a svako odvrtanje gasa izaziva potmulu, duboku grmljavinu. Poseban je osecaj kada uz tu grmljavinu  jos sa malih obrtaja pocne da ubrzava masa od (zajedno sa mnom) skoro pola tone.

Nije to sve bilo ni malo jeftino, ali ovo je bio jedan od retkih slucajeva kada nesto debelo preplatim, a pri tom mi nije zao ni jednog evra. I kada to poredim sa osmehom koji mi se uvek javlja na licu kada sednem na njega – cena je tada prihvatljiva. Dodatno zadovoljstvo je  to sto taj osmeh mogu i sam da vidim kao u ogledalu u bilo kom od mnostva sjajnih, hromiranih delova.





Sa kojim sam samo zadovoljstvom birao i kupovao poseban alat za njega. Okasti i viljuskasti colovni kljucevi, pa colovne gedore, odjednom u glavi novi pojmovi – pet osmina, tri sesnaestine, jedna i tri cetvrtine i slicni nazivi kljuceva. I inbusi, naravno colovni,  jedino su toreks srafovi isti. A tek kad menjam ulje – zadovoljstvo traje celo pre podne jer se menja na tri mesta, tri razlicite vrste ulja – u motoru, u primaru tj. kvacilu i u menjacu. Skoro 6 litara ukupno...

Posebno mi se svidja sto na njemu nema ni jednog krhkog ni tankog dela. Niceg sto bi se moglo nepaznjom polomiti. Sve je masivno, gvozdeno i debelo. Oseti se to odmah kada bilo koji deo skinem i uzmem u ruku.

I sad, kakav je motor  Harley? 

Tesko je reci, ima dosta motora koji su i brzi i lepsi i jaci i bolji i tehnoloski napredniji i laksi i upravljiviji i jeftiniji i ekonomicniji  itd, itd… i sve je to potpuno tacno.  Niko razuman ga ne bi kupio, posebno ne po toj ceni. Razumni ga ni ne kupuju, kupuju ga oni koji motor biraju srcem.

I taj stalno pominjani odnos ulozeno - dobijeno...
Stvar je tu jednostavna: Za one koji ga kupe, odnos je dobar. Oni koji ga ne kupuju, smatraju da je odnos los.
A i vrednost tog tog ulozenog novca je relativna stvar...  Kad je covek u besparici, 100 evra mu znaci, ozbiljan novac. Kad ima para, 100 evra ce za cas portositi na kojekakve gluposti.

Kada bih imao jedan motor, to sigurno ne bi bio Harley. Pa, ni kao drugi motor ne bi usao u najuzi izbor... Ali vec kao treci, cetvrti - obavezno.

Ali, kakav je motor Harley?  Jednostavno -  neponovljiv.


Boban_m

Policija ovde vozi Road King, a ima ga i neki nas lik, matorac, stalno je parkiran pred crkvom u Majamiju. Ako nekad budem kupovao Harley, bice to najvjerovatnije bas Road King ili Fat Boy.

Andreja

Kako èovek pi¹e, prvi put u ¾ivotu po¾eleh da provedem dan na nekom Harley-u.  [klanjam_se]
Problem je ¹to mislimo da imamo vremena...
If you can't duct it, fuck it! :D

stilgar

Citat: Andreja poslato 02 Jun, 2017, 00:47
Kako èovek pi¹e, prvi put u ¾ivotu po¾eleh da provedem dan na nekom Harley-u.  [klanjam_se]
imas od sutra do nedelje ispred merkatora na nbgd harley dane pa se prijavi da probas neki, bice ih dosta.

Andreja

Hvala, èuo sam za dogaðaj, samo da se iskombinujem, narednih par dana sam u haosu :)
Problem je ¹to mislimo da imamo vremena...
If you can't duct it, fuck it! :D

megaidiot

Citat: Andreja poslato 02 Jun, 2017, 00:47
Kako èovek pi¹e, prvi put u ¾ivotu po¾eleh da provedem dan na nekom Harley-u.  [klanjam_se]
Stvarno. Samo od ovde napisanog da se sastavi neka kompilacija i odstampa, pa ja bi to kupio da imam.

Videh danas ove sa harlijima, nekako nije to to po milutina milankovica drumu. sa sve prvim i zadnjim u koloni u svetlece nosnje, fali im kalifornija bre. :D

Lazic

Kalifornija i par dasaka... ;D Ali da izaziva osmeh, izaziva... ;D Naroèito pre prvog koèenja... :o ;D

Andreja

Danas bili Filip, ©umi i ja na testu. Prvo sam vozio neki model od 1200ccm, ide lepo a pona¹a se bolje nego ¹to sam mislio, hoæe i da skrene kad zatreba. Ler (skoro) nemoguæe naæi.

Posle seo na neki drugi model (ne razumem se), hmmm, èuje se bolje, ide doooosta bolje. Posle mi ka¾u da je 1700ccm. Valja! :) Oba modela su koèila lepo, ba¹ sam isprobavao koèaljke i probao da provalim koliko sme da se obori motor ali nisam zagrebao onim govancetom asfalt, bilo me frka kako æe motor da odreaguje kad ga "naslonim" :D Mnogo mi se sviða obrtni momenat i beskonaèno dugaèke brzine. Ne sviða mi se ¹to mu treba malèice vremena da odreaguje na naglo zavrtanje gasa, sve nekako kasni, èak i sirena.

Sve u svemu, lepo iskustvo, i dalje se dr¾im toga da bih voleo da provedem desetak dana na nekoj ovakvoj gvozdeniji, recimo na primorju :)

Motoklasik, izvinjavam se na upadu.
Problem je ¹to mislimo da imamo vremena...
If you can't duct it, fuck it! :D

Lazic

Onaj od dr.Popa je valjda 1450cc, seæam se da je koèio uz pomoæ molitvi... ;D

@Motoklasik:
Da, ¾ivo me zanima za¹to si ubrizgavanje zamenio karburatorom...?

El Jefe

Немо бре да кудиш коња кога ниси јахао. Спортстери коче изузетно добро нарочито модели са три диска, сви су истог пречника. Велики Харлији имају углавном два диска истог пречника, напред и назад. И могу да се зауставе у месту ако користиш технику, прво задњи диск до блокирања па предњи до заустављања. Ако кочиш само предњом пре ће заблокирати због велике тежине него што ће стати. То важи и за Сузуки рецимо 1800.
Друштво за заштиту од животиња

Lazic

Ne mogu da se setim koji je Popov model, onako, nije veliki mnogo. ;D E sad, dal' zbog tvrde gume ili ¹to nisam odmah dovoljno koèio i zadnjom, koènice na Kleu su mi odjednom delovale vrhunski... :o ;D

Nego sve èekam da Motoklasik napi¹e za¹to karburator? ;D

milomir22

Mozda zbog mogucnosti da fino nasteluje smesu prema svojim zeljama/potrebama.
"If you seek authenticity for authenticity's sake, you are no longer authentic."

-Jean Paul Sartr