Glavni meni

Proleæe u antièkoj Grèkoj - PELOPONEZ 2015.

Započeo doktor, 05 Maj, 2015, 21:54

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

doktor

Ideja je bila da sa zenom odem „negde“ tokom prolecnog raspusta...na odmor kao djaci, posto mi zena radi u skoli. To je podrazumevalo sedam dana, od cetvrtka do srede, bez mogucnosti spajanja sa vikendom. Prvi tip je podrazumevao bike turu, samo je trebalo odrediti kuda. To nije bio tezak zadatak, obzirom da ideja za voznje imam na pretek...sto se ne bi moglo reci i za slobodno vreme. Tako, uvek gomila neizvozanih planova samo ceka svojih pet minuta. Ovog puta, izazov je bio malo veci uzevsi u obzir duzinu odmora i prilicno rano vreme za putovanje. Naravno, rezervna varijanta odmora koja ne bi ukljucivala putovanje motorom je postojala, ali sam se iskreno nadao da nece doci do realizacije plana B.
Posle izbacivanja destinacija koje su zahtevale vise slobodnih dana, izbor je pao na Peloponez. Jos 2007. sam se provozao Peloponezom i ostao mi je u lepom secanju sa zeljom da ga jos malo detaljnije obidjem, pa sam odlucio ove godine da mu pruzim drugu sansu. A i dovoljno je juzno da verujem da je u ovom periodu godine lepo vreme.
Posebnu zelju da na ovo putovanje idem motorom , uvecala je cinjenica da na putovanje treba da krenem novim motorom koji sam kupio pred kraj prosle sezone.
Dogovorili smo se da pratimo prognoze i ako bude dobar period idemo. Nema potrebe reci da sam dnevno proveravao nekoliko puta po barem pet razlicitih prognoza za sva moguca mesta kroz koja bi prosli.
Kako se blizio dan polaska, izgledi za polazak su bili sve veci. Jako sam zeleo da idem na voznju, ali s druge strane nisam zeleo da nam se zajednicki odmor pretvori u oblacenje i svlacenje kisnog odela...ili sto bi moja zena rekla-ajmo negde gde nam ne trebaju plasticna odela.
Iako je lepsi period pocinjao bas od dana naseg polaska, taj dan jos uvek nije bilo posebno toplo. Racunali smo da pregrmimo prvi dan do Soluna, i vec od sutra ce biti lepse. Ujutru smo cekali da se temperatura barem malo podigne, tako da smo krenuli kasnije nego obicno. Prvi kilometri su prolazili prilicno dobro . Nisam vozio brzo pa se hladnoca nije posebno osecala. Negde oko Krusevca pocinje da duva severnozapadni vetar solidne jacine. Kako smo izasli na autoput, situacije se dodatno zaostrila. Sto je brzina bila veca, tako su i udari vetra postajali sve jaci, pa je i hladnoca bivala intenzivnija. Oblacno vreme tek po nekad je prekidao kraci suncani interval. Poznat put koji i nije posebno zanimljiv. Monotoniju voznje autoputem, razbijao sam muzikom u kacigi.  Samo jedna pauza za caj i gotovo bez zaustavljanja, eto nas na Grckoj granici. Temperatura se citav put kretala u rasponu od 11-13°C. Nije isto na lokalnom putu i na autoputu pri velikoj brzini.


Bikers work is never done!

doktor

Hotel smo pronasli veoma lako. Cim smo usli u sobu, pojacali smo grejanje na najjace, da se malo ugrejemo od celodnevnog smrzavanja.
Oboje prema Solunu gajimo posebne simpatije, pa smo vece proveli u laganoj setnjici poznatim ulicama i trgovima.
Kako drugacije zapoceti posetu Grckoj nego girosom.



Ducati na grcki nacin.


Cokolade na grcki nacin.




Bikers work is never done!

doktor

Malo atmosvere sa Solunskih trgova i ulica.























Bikers work is never done!

doktor

Dok je Milica jos spavala, ja sam se izvukao napolje da se malo promuvam. Zatekao sam osuncane ulice pune ljudi. U glavi mi je odzvanjalo...kakav radostan dan!
Dorucak, razvlacenje po sobi..bez ikakve zurbe. Tako smo i planirali, nema ranog ustajanja. A ne bi nam ni vredelo, jos uvek nije za rane polaske, barem dok malo ne otopli.
Polazak se otegao sve do 11 sati. Danas je na redu Atina, drugim recima jos jedan dan na autoputu. Nije nesto, ali dobijamo vece na Akropolju...barem smo tako mislili.
Polako se izvlacimo iz grada. Nije tako hladno kao prethodnog dana, ali isti vetar koji je i juce duvao, nastavlja gde je stao. Bez imalo milosti, vetar se uopste ne sali. Jaki udari sa desne strane. Imam utisak kao da desnim ramenom podupirem stenu. Za razliku od nasih autoputeva, na grckim gotovo uopste nema pumpi i odmorista, veoma su retka. Ali su zato naplatne rampe veoma ceste, do te mere da se granici sa zdravim razumom. Za nesto preko 500km ima, ako se dobro secam, 12 naplatnih rampi. Skoro da se pretvorilo u uzivanje polako skidanje rukavica, otvaranje tank torbe, pakovanje kusura...mora da ove rampe tome i sluze, kad vec nema pravih odmorista.

Na jednom od retkoh odmorista.


Bikers work is never done!

doktor

Na dolasku u hotel, ceka me prijatno iznenadjenje. Naime, prethodno vece dok sam pravio rezervaciju za hotel u Atini, napravio sam gresku. U sobi je bio tanak wi-fi signal, pa sam izasao u hodnik ispred sobe da sa telefona napravim rezervaciju. Dok sam to radio, booking mi je izbacio neku ponudu, ja sam je pogledao, video da me ne zanima i vratio se da zavrsim rezervaciju. Nisam primetio da se datum na rezervaciji resetovao i zavrsio sam rezervisanje za danasnji dan umesto za sutrasnji. Odmah, cim mi je potvrdjena rezervacija, shvatio sam sta sam uradio. Napisao sam mail korisnickom servisu i pozvao hotel u Atini. Recepcionarka mi je saopstila da posto je u pitanju „rezervacija bez povracaja novca“  ne mogu nista da urade. Nije dobar osecaj kada shvatis da si zbog glupostio izgubio 50€.
Ista ta recepcionarka, kada sam se chekirao u hotel, saopstila mi je da je razgovarala sa menadzmentom hotela i da su saglasni da mi vrate novac, samo da moram da kontaktiram booking.  Pozvao sam korisnicki servis bookinga i rekli su da nema problema.
Ubrzo smo posli iz hotela i na recepciji me je cekao isecak za povracaj novca.
Na ulasku na Akropolj bilo je zalepljeno obavestenje da rade skraceno zbog Velikog petka. Nisam bas tako planirao, ali nije nam tesko palo, pa smo vece proveli setnjom kroz grad.
Plaka je deo grada u blizini Akropolja gde su uske ulice zakrcene kafeima, restoranima i suvenirnicama najrzlicitijih vrsta. Od veoma simpaticnih delova pa do delova sa gomilom turistickih suvenira. Napravili smo dobar krug pre odlaska u hotel.
































Bikers work is never done!

doktor

Narednog jutra, otisli smo da posetimo Akropolj. Lagana setnjica na jutarnjem suncu. Za mene neocekivano puno ljudi tako rano. Ustvari, nisam ocekivao toliko puno ljudi u Atini vec u aprilu. Ili mozda ovde sezona uopste ni ne prestaje.
Sa Akropolja se pruza fenomenalan pogled na citav grad, a sam osecaj boravka na tom mestu je velicanstven. Zatekli smo i smotru koja se odrzava prilikom podizanja zastave.




















Bikers work is never done!

doktor

Dopala nam se ideja opustenog polaska na voznju, pa smo i ovog puta krenuli tek oko 11 sati.
Na glavnom putu prema Peloponezu je bila i vise nego guzva. Videlo se da su Grci kretali negde za praznik. Iskljucio sam se na sporedni put da pogledamo Korintski kanal izbliza. Sam pogled sa mosta na dole deluje impresivno. Ujedno je i prelazak preko ovog mosta i simbolicki oznacio pocetak glavnog dela putovanja, Peloponez.










Bikers work is never done!

doktor

Vozimo se prema Mikeni, poznatom arheoloskom lokalitetu.  Uocavam kafanicu malo uvucenu od puta i okrecem motor da napravimo pauzu. Veoma lepo mesto sa izvorom iz koga voda sliva niz kamenje poput malog slapa.



Nekoliko kilometara i vec smo na brdu iznad danasnje varosice, gde se prostire stari grad Mikena. Na ulasku saznajemo da nemamo previse vremena za obilazak jer zatvaraju ranije zbog praznika. Medjutim, dobijamo informaciju i da naredna destinacija koju smo planirali za danas, Epidaur, takodje se zatvara u isto vreme.
Sa brda na kome je arheolosko nalaziste, pruza se odlican pogled. U daljini se vide vrhovi okolnih planina koji su pokriveni snegom.

Cuvena lavlja vrata predstavljaju ulazak u stari grad.










Bikers work is never done!

doktor

Nakon posete Mikeni, menjamo plan i umesto posete Epidauru, odlazimo direktno u Naflio. Ovo mesto je poznato kao stara prestonica Grcke, pre Atine, i veoma je simpatican gradic. Dosta je popularan kao turisticko mesto medju grcima, pa su cene smestaja na internetu prilicno visoke. Imao sam tu informaciju iz nekih putopisa koje sam citao, pa se smestaj obicno nalazi u obliznjem letovalistu Tolo. Ipak sam zeleo da se okusam u trazenju smestaja na licu mesta, i to se pokazalo kao dobra odluka. Vec drugi hotel gde smo pitali, ponudio nam je razumnu cenu, a i pozicija za obilazak gradica je odlicna.
Popodne smo proveli u setnji gradom. Ulicice su veoma lepo uredjene, i pored mnogo turista, nema jeftinih kineskih mamipara za turiste. Prepuno je radnjica sa rucno pravljenim suvenirima, cak su i magnetici u svakoj radnjici razliciti. I pored gomile grckih restorana, nama se dopao jedan italijanski. Tek kada smo seli u restoran, videli smo da se zove „Scuola“...Rekoh Milici da ne moze bez skole ni na odmoru. Pored hrane koja je odlicna, imali su i birru Moreti, koju oboje obozavamo.























Jos nekoliko zanimljivih detalja...









Mapu nisam postavljao sve do sada, jednostavno, nije bilo potrebe jer smo do Atine putovali autoputem.

Bikers work is never done!

doktor

Suncano uskrsnje jutro. Polazak oko 11 sati smo vec usvojili kao tradiciju. Vec na samom izlazu iz grada, vidim da mi je potrebno gorivo, nisam sipao od prekjuce, ispred Atine u dolasku. Razmisljam, krenucu pa cu da naidjem na neku pumpu. Nije da sam ocekivao da ce bogznasta raditi, ali najmanje sam ocekivao da ni jedna pumpa ne radi. Presao sam skoro 40km, svratio sigurno na preko 20 pumpi, i apsolutno ni jedna ne radi. Idem nazad u Naflio, pa cu da vidim sta dalje. I bas na ulasku u grad, eto je otvorena pumpa. Kaze mi devojka sa pumpe da je to jedina otvorena u gradu i do sledeceg grada nema ni jedna. OK, taknujemo i krecemo. Izgubili smo jos sat vremena, a ceka nas solidna kilometraza, narocito uzevsi u obzir da nam je u planu vrludanje lokalnim puteljcima.
Prvi deo puta ide uz more. Povremeno se dizemo i spustamo ne gubeci pucinu iz vida. Tek po neko seoce. Kada smo vec dosta odmakli od civilizacije, videh da u tim zabacenim seocima sa par kuca radi po neka pumpa. Put je odlican za voznju i mi opijeni suncem i zadovoljni sto smo konacno na otvorenom putu, prepusteni smo uzivanju.
U jednom trenutku, put se odvaja od obale i ulazimo u veoma zivopisno mestasce, Leonido. Sve vrvi od naroda, ulice i baste su pune ljudi. Bas na izlasku iz mesta zastajemo na pauzu.




Bikers work is never done!

doktor

Od ovog mesta pocinje nesvakidasnje uzivanje. Put vodi prema planinama, kroz kanjon gde protice recica neobicne plave boje. Pravo otkrovenje od puta. Na jednoj od litica se vidi manastir, nesto poput Ostroga u Crnoj Gori. Veoma mi je zao sto nismo imali dovoljno vremena da odemo do manastira. Verujem da je pogled odozgo fenomenalan.










Bikers work is never done!

doktor

Negde na vrh planine, smestio se gradic Kosmas, takodje pravi biser. Mesto ima centralni trg, okruzen kamenim kucama, i tek po neka taverna.






Bikers work is never done!

doktor

Ubrzo se iskljucujemo na jos sporedniji put i prolazimo kroz nekolicinu sela. Sve je dosta tiho i naroda skoro da nema. U tek po nekom dvoristu, vidimo porodice koje su se skupile povodom praznika i peku jagnje. U pitanju je lokalni obicaj da se pece jagnje za Uskrs.
Naredna destinacija je Monemvasia. U pitanju je stari grad na ostrvu, a gleda prema pucini a ne prema kopnu. Postoji legenda da je takva pozicija grada, da osvajaci sa kopna ne bi videli grad. Kasnije je ostrvo nasipom spojeno sa kopnom. U Monemvasiji smo bas uzivali, setali ulicama izmedju zidina i zagledali male radnjice sa rucno pravljenim umetninama.Kasnije smo se pocastili ruckom sa pogledom na more.




















Bikers work is never done!

doktor

Na izlasku zaticemo kamion koji dovozi lutku na vesalima



Izlaz sa ostrva na kopno










Bikers work is never done!

doktor

Lagano se krecemo prema Kalamati nasem danasnjem odredistu. Dolazimo ispred mesta Githio, bas pored poznate plaze sa nasukanim brodom.







Prolazeci kroz grad, u jednom trenutku vidim tri motora sa beogradskim tablicama, 2 BMW-a GS i 1 KTM SMT. Stajem na par minuta da se malo popricamo. Isto kao i mi, dosli su na 7 dana, pobegli u toplije krajeve. Rekose da im je plan za to vece kao i nama, bas isti hotel, ali da prvo idu da pogledaju neku najjuzniju plazu. Ja sam otisao dalje posto je vec bilo solidno kasno. Pozdrav za njih ako ovo citaju.


Bikers work is never done!

doktor

Poslednji deo puta do Kalamate, izlasi na more. Spustamo se u jedan malo veci zaliv i odatle se penjemo i vozimo obodom planine. Prolazimo niz vrlo zivopisnih sela. Mrak je vec poceo da pada, put je na momente prilicno uzak i tezak za voznju, ali je i priroda lepa.






Bikers work is never done!

doktor

U Kalamatu stizemo uvece oko devet. Idemo do grada da ga malo upoznamo. Od hotela koji je na rivi do centra grada ima oko 2 kilometra. Lagano setamo, po neki kolac se podrazumeva. Grci inace imaju poslasticarnice i pekare na svakom koraku i rade skoro uvek, cak i jako kasno. Postoji jedan kolac koji se kod njih prodaje za koji sam ja skoro uvek raspolozen.
Centar Kalamate je prilicno veliki, prostran trg koji se nastavlja u setaliste sa prodavnicama, a bocno su pesacke zone sa ugostiteljskim objektima.
Posle svega u hotel, 2 piva i spavanje. Ovo je bio bas ispunjen dan. Putevi su odlicni, priroda prelepa, a gradovi koji imaju sta da ponude.















Na poslednjoj slici je ulica na rivi, gde takodje ima dosta kafea i restorana.


Bikers work is never done!

castor

Nemam vi¹e pluseva, ali evo ovako par komata… ++++++
It's the ride that matters, not the bike…

Andreja

Ja podelio sve :D

Odlièno!

Nadam se da ne biste koristili auto-put da ste imali vi¹e vremena :)
Problem je ¹to mislimo da imamo vremena...
If you can't duct it, fuck it! :D

doktor

Citat: Andreja poslato 05 Maj, 2015, 22:40
Ja podelio sve :D

Odlièno!

Nadam se da ne biste koristili auto-put da ste imali vi¹e vremena :)

Bas tako, 10 dana bi bilo idealno, 3 do tamo, 3 nazad bez autoputa, i 4 dana dole. Jbg, islo nam se na putovanje, morali smo u toplije krajeve, ipak je pocetak aprila, a vremena toliko koliko smo imali.
Bikers work is never done!