Glavni meni

Fotoreporta¾a "Putevima rimskih imperatora"

Započeo fruitcake, 26 Avgust, 2014, 22:52

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Kostić

u stobiju ima vinarija, trebao si i tamo da svrati¹. vino i rimsko carstvo idu zajedno : )

fruitcake

Citat: kosta66 poslato 16 Oktobar, 2014, 20:39
u stobiju ima vinarija, trebao si i tamo da svrati¹. vino i rimsko carstvo idu zajedno : )

Idu, ali to æe mo¾da biti neka druga reporta¾a. Ima i tu materijala da se obilazi ;)


Dvanaesti dan - "Sada je veæ problem"

Marjan mi je pomogao da naðem sme¹taj u Leskovcu za sebe i motor. Prespavao sam, ujutru napisao tekst, sredio fotke i poslao Mondu. Ali, budim se ne ba¹ spreman za put. Ka¹ljem veæ dva-tri dana, od one vo¾nje u Bugarskoj kada sam se smrzao kako do sada nikada nisam, ali sada pored grla poèelo je malo i u grudima da me boli. Nije mi svejedno, ali ¾elim da odem do Carièinog grada kada sam veæ tu. Pogledam na mapi i vidim da je ba¹ blizu. Odluèim da normalno nastavim sa reporta¾om po¹to sam bio siguran da æe proæi. Ujutru smo svi kilavi kada se probudimo dok se malo organizam ne raspasulji i posle bude sve ok. Vodio sam se tom logikom i normalno spremio dalje za put. Oti¹ao sam da popijem jutarnju kaficu sa Marjanom i da mu se zahvalim na pomoæi. Koliko sam video u klubu South Riders je prilièno ¾ivo, èak i ujutru oko deset sati je bilo ljudi. Malo smo æaskali uz meni prvu jutarnju kaficu i ogovarali na¹eg zajednièkog drugara Dragi¹u koji me je uputio na njih. I napravili smo zajednièku fotografiju ispred kluba.



Po¹ao sam put Lebana ali pomalo bezvoljno, verovatno me je umor stigao. Relativno brzo sam stigao do Carièinog grada, nije te¹ko naæi ga samo treba da pratite putokaze koji vas vrlo precizno vode. U jednom trenutku sam ugledao ostatke graðevine jo¹ sa druma. Kada sam do¹ao ka prilazu doèekalo me je jedno malo neprijatno iznenaðenje. Put koji se izdvaja i vodi ka Justinijani je zemljani posut kamenjem. Uzbrdica za natovareni motor je prilièno strma, a da problem bude jo¹ veæi povr¹ina nije ravna veæ je u nepravilnim kolotrazima. Ako mi prednji toèak upadne kako ne treba padam sigurno. Pomislio sam èak da li da rizikujem uop¹te, ali znam da æu se kajati i nervirati ako odustanem "pred samom kapijom" grada. Imam ne¹to iskustva u vo¾nji po "off-u" tako da sam se ipak odluèio da se popnem pa kud puklo da puklo. Prva, kvaèilo na pola i lagano. Uzdigne¹ se koliko mo¾e¹ da bi olak¹ao motoru da se prilagoðava povr¹ini. Malo po malo popeo sam se do pola. Kada sam pro¹ao najgori uspon stao sam da napravim par fotografija èisto da se vidi kakav je prilaz.







Dalje sam uspeo da se popnem bez neke veæe muke. Parkirao sam motor kod nekih baraka gde su bila dva radnika. Ostavio sam motor kod njih i nastavio pe¹ice. Koliko su mi njih dvojca rekli u Carièinom gradu veæ neko vreme nema arheologa. Niko se njime nije bavio, nastavio iskopavanje, restauraciju ili bilo ¹ta slièno. Stariji radnik me je uputio kuda da se popnem do ulaza i do najoèuvanijeg dela na kom je raðena i restauracija. Dobra vest je bila da æu moæi, ukoliko naðem ne¹to interesantno, da se ¹etam gde god budem ¾eleo. ©to sam se vi¹e peo sve vi¹e mi se grad dopadao. Svega oko 30 posto je otkriveno, a ono sto je ostalo pod zemljom konfiguracija terena otkriva da jo¹ mnogo toga èeka da bude iskopano. Primetio sam da je carica imala veoma lep pogled iz svoje palate. Grad je napravljen na padini brda, a njena palata, naravno, na samom vrhu. Nije mi smetala vegetacija koja je izrasla zbog neodr¾avanja, nekako mu daje dodatni ¹mek, deluje kao scenografija iz nekog avanturistièkog filma. Ali treba voditi raèuna jer se dosta kamenja krije u travi i lako se mo¾e iskrenuti zglob. Sreæom, situaciju sa Kadinjaèe sam ovoga puta izbegao. Zanimljivo je kada mo¾ete slobodno da se ¹etate. Te¹ko da æete naæi ne¹to neotkriveno ali opet ta sloboda da mo¾ete da priðete svemu ¹to vas zainteresuje èini do¾ivljaj boljim. Terme sa podnim grejanjem su nezaobilazne jer sam ih video na svim lokalitetima. Kao i mozaici, to je bio sastavni deo svakog grada i palate. Mnogo su znaèaja davali estetici, ¹to je i normalno, svako u¾iva u neèemu lepom.































































Vraæanje nazad na seoski put nije bilo lako, ali sam uspeo da proðem bez padanja. Na najbli¾em mestu sam se prikljuèio na autoput. Prvobitna ideja je bila da po podne stignem u Sirmijum i prespavam u Sremskoj Mitrovici i negde u blizini. Ukljuèio sam se negde iza Ni¹a i krenuo u pravcu Beograda. Vreme je bilo ok za vo¾nju, ali meni nije bilo ba¹ najbolje. U jednom trenutku koncentracija mi je drastièno opala i bio sam primoran da napravim pauzu za kafu i sendviè na pumpi.



Seo sam na motor i krenuo dalje. Razmi¹ljao sam koji mi je plan jer sada veæ sumnjam da mogu stiæi bez forsiranja èak do Sirmijuma dok je jo¹ dan. Vozio sam prilièno brzo da bih probao da stignem ¹to pre. Meðutim, tokom vo¾nje mi je bivalo sve lo¹ije i plan sam promenio u poslednjem trenutku. Iskljuèio sam se sa autoputa kod Po¾arevca i uputio ka Viminacijumu. Sinoæni plan je bio da turu zavr¹im u Sirmijumu i posle toga da odem do Viminacijuma i Lepenskog vira da kupim po suvenir. Naravno da sam mogao onda kada bio u poseti ali sam se bojao da se sluèajno ne polome tokom puta. Sreæom, stigao sam tridesetak minuta pred kraj radnog vremena. Kupio sam ¹olju svojoj ¾eni kao uspomenu sa puta. Zapravo u to vreme su rimljani pili vino iz tih posuda ali sada verujem da æemo piti kafu ili èaj. Znam, znam, sada æe me dru¹tvo zezati zbog ovoga, ali koliko me trpi zaslu¾ila je mnogo vi¹e. Po¹to je skoro ¹est uveèe pada definitivna odluka da prenoæim u vikendici. I zato ¹to je kasno, i zato ¹to se ne oseæam dobro. Usput sam morao da stanem i obuèem ki¹no odelo jer je poèinjala ki¹a koja je na pola puta postajala sve jaèa. Stigao sam u vikendicu relativno brzo, uparkirao motor ispod terase i seo da se odmorim. Ovih poslednjih tristorinak kilometara mi nikako nije prijalo. Èim zavr¹im pisanje teksta idem da spavam. Ujutru kada se budem probudio u zavisnosti od toga kako æu se oseæati i kakvo æe vreme biti videæu da li æu moæi da nastavim dalje.

Hurricane

..probaj malo umesto jebene kafe da pije¹ èaj sa medom ako se veæ oseæa¹ lo¹e..

samo kafe pije¹, cccc...


Sjajna reporta¾a, svaka èast,  [clapp] pratimo

fruitcake

Citat: hurricane poslato 17 Oktobar, 2014, 11:09
..probaj malo umesto jebene kafe da pije¹ èaj sa medom ako se veæ oseæa¹ lo¹e..
samo kafe pije¹, cccc...
Sjajna reporta¾a, svaka èast,  [clapp] pratimo
©ta æu kada mi vi¹e odgovara jbg :) Hvala!


Trinaesti dan - "Do poslednjeg ka¹lja!"

Juèera¹nji dan se prilièno neslavno zavr¹io. Vo¾nja od Lebana do Smedereva mi uop¹te nije prijala, a pritom me je i ki¹a pratila od Po¾arevca. Dok sam uveèe pisao tekst bio je sam prilièno siguran da je mom putovanju do¹ao kraj. Grlo me je i dalje bolelo, i ka¹ljao sam kao magarac. Verovatno zato ¹to to i jesam jer da sam bio iole pametniji ranije bih obukao ki¹no odelo dok sam vozio kroz Bugarsku onaj dan.
Ujutru sam se probudio oko pola osam. Malo sam se bolje oseæao ali sam se smorio kada sam video da pada ki¹a. Dok sam pio kafu pozvao sam Mondo i ka¾em da poslednje etape na ¾alost neæe biti  i zbog lo¹eg vremena i zbog lo¹eg zdravlja. Gl.Od.Ur. je imao razumevanja i rekao je da nije problem. A meni krivo ¹to sam pred sam kraj zakazao. Dvanaest dana puta, èetiri dr¾ave, mnogo lokaliteta, gomila fantastiènih ljudi i pola koraka pred kraj ja ne mogu da nastavim. Ne bi trebalo da mi bude krivo, a ipak jeste. Sedim, pijem lagano jutarnju kafu i razmi¹ljam o Sirmijumu. I nerviram se. Za to vreme primeæujem da se ki¹a sti¹ava. I u trenutku odluèim da ipak krenem za Sremsku Mitrovicu. Moram, jer znam da æu sam sebe ¹utirati u zadnjicu ako ne zavr¹im repota¾u u jednom od najveæih rimskih gradova. Naravno, kao i na poèetku putovanja majka je morala da bude sigurna da neæu sesti na motor gladan pa mi je spremila ¹mekerski doruèak.



Osedlao sam svog vernog ata, obukao se kao da æu da se vozim po Severnom polu i uputio se pravo ka Sirmijumu. Po¹to æe danas da blokiraju pola grada kod Boleèa sam skrenuo ka Avalskom putu i produ¾io obilaznicom. Po izlasku na autoput sam dr¾ao 110km/h i u¾ivao u vo¾nji. Potpuno drugi oseæaj od onog sinoæ. Opet precizni putokazi vode direktno do odredi¹ta. Ako idete, ili bolje ovako - kada budete i¹li u posetu Sirmijumu ne dajte da vas zbuni kru¾ni tok sa rimskim stubovima, upravo ste stigli na pravo mesto. Nad iskopinom je 2006. nadgraðena zgrada radi za¹tite nalazi¹ta. Sjajna stvar je kafiæ koji je u sklopu zgrade, i iz njega imate veoma lep pogled. Na samom ulazu kupujete kartu ako ¾elite da uðete i pro¹etate se po terasi. Sa vodièem sam odmah u¹ao u prièu ¹ta i za¹to radim, i pitao da li postoji moguænost da se siðe skroz dole da bih napravio ¹to bolje fotografije. Inaèe nije dozvoljeno sila¾enje sa staze, ali zbog reporta¾e je napravljen izuzetak. Trenutno su radovi u toku i majstori rade rekonstrukciju pojedinih delova palate, recimo poput èesme. I ovde su samo delovi mozaika otkriveni da bi se saèuvali od o¹teæenja, ali jedan je konzerviran i postavljen kao eksponat. Na njemu je rimski bog Merkur kojem se ne vidi veæi deo lica. Odluèilo se da se ovaj mozaik ne restaurira kako ne bi izgubio na autentiènosti tako da je konzarviran i izlo¾en za posetioce. Izneðu zidova je postura crvena ¹ljaka ¹to daje neki lep kontrast u odnosu na zidove. Mog¾e se primetiti pomalo èudan raspored zidina. Recimo, ravan zid se nastavlja u polukru¾ni. To je zato ¹to je palata èesto bila pregraðivana kako je dolazio novi vladar. Svako ju je prilagoðavao porema svojim ¾eljama i potrebama. Èak su otkriveni i mozaici u tri sloja, jedan ispod drugog. Grad je brojao oko 20.000 ljudi, a ¾ivelo se i van zidina grada. Na platformi se mo¾e videti i maketa kako je Sirmijum izgledao u to vreme.






























[/img]





















Ovaj objekat je samofinansirajuæi i zavisi od donacija, prodatih ulaznica i rente prostora u kojem je otvoren kafiæ. Naravno, i prodaje suvenira. Nije im lako buduæi da dr¾ava ne uèestvuje nimalo, ali koliko vidim dobro se snalaze. Na ¾alost, tako je sa svim nalazi¹tima u na¹oj zemlji, i svi se dovijaju kako znaju i umeju. ©to nije dobro, ipak je to deo istorije ovih prostora. Pored toga razni vregni artifakti su naðeni ovde. Neke je preuzeo Narodni muzej pre nekog vremena, pa su ih jedva vratili muzeju u Sremskoj Mitrovici. Realno, mesto im je ovde jer su ovde i pronaðeni. U muzeju nisam bio jer sam stigao na kraju radnog vremena. Devojka koja radi kao vodiè mi je rekla da je postavka muzeja posveæenom rimskom periodu prilièno bogata. U to ne sumnjam buduæi da je Sirmijum bio i prestonica neko vreme.









Ono ¹to se juèe desilo pred kraj dana i moja dana¹nja odluka da ipak u Sirmijumu zavr¹im putopis nije bilo ¹to se u marketingu zove "spin". Daleko od toga, juèe se zaista nisam oseæao dobro, zabrinuo sam se da neæu moæi ni iz vikendice da mrdnem narednih par dana, ali posle deset sati sna malo sam povratio energiju. Kada sam video da je i ki¹a stala odluèio sam da se obuèem kao da je najhladniji dan u godini i zavr¹im reporta¾u tamo gde sam planirao. Bilo je pomalo rizièno, ali sada se oseæam mnogo bolje jer sam rutu kroz Srbiju u potpunosti zaokru¾io ¹to mi je bila najveæa ¾elja i cilj. U povratku sam vozio oko 110km/h, pustio muziku i bez ¾urbe se vratio kuæi. Utisci sa puta su sjajni, ljudi koje sam upoznao fantastièni, a video sam i mnogo toga. Napisaæu jo¹ jedan posta za dan-dva èim malo saberem utiske i sve slegne na svoje mesto...

fruitcake

#44
Retrospektiva

Posle nedelju dana napokon sam do¹ao sebi. Nisam ni znao koliko me je slomila vo¾nja kroz Bugarsku po onom vremenu dok nisam stigao kuæi. Kao ¹to sam veæ pisao, pretposlednji dan reporta¾e tokom vo¾nje mi se slo¹ilo i koncentracija mi je pala do te mere da nije bilo bezbedno za vo¾nju. Tada sam napravio pauzu na autoputu na nekoj pumpi da se iskuliram malo i smislim ¹ta dalje. Verovatno su me euforija i rad na reporta¾i dr¾ali da ne kljoknem, i kada sam zavr¹io put sve me je sustiglo. U tom trenutku sam odustao od Sirmijuma i ¾elja mi je bila da se dokopam nekog sma¹taja da prespavam noæ. Ujutru kada sam se probudio i video da se razvedrava ipak sam se odluèio da onako rovit posetim Carsku palatu u Sremskoj Mitrovici jer znam da æe me gristi ako ne zavr¹im ceo krug.

Anyway, sabrao sam utiske sa puta. Ovo je bilo fenomenalno iskustvo, a sreæom na ovoj turi me je pratilo lepo vreme. Ok, ako izuzmemo noænu etapu kroz maglu od Negotina ka Zajeèaru, i ranojutarnju vo¾nju kroz Bugarsku, sve ostalo je bilo odlièno. Iskopine na kojima sam bio u svim zemljama su pomalo sliène, ali svaka na svoj naèin prenosi eru u kojoj su bili ¾ivi gradovi. Ukupno osamnaest imperatora je roðeno u Srbiji ¹to nije mali broj i samim tim njihova zaostav¹tina ne mo¾e biti mala. Luksuz u kojem su ¾iveli imuæniji ljudi je ravan dana¹njem, ali sa druge strane terme su bile javno dobro i bile su dostupne svim graðanima. Neka nalazi¹ta su naèeta iskopavanjima, neka su napu¹tena iz raznih razloga, ali ima i onih koja su veoma aktivna i dalje se radi na njihovom iskopavanju i restauraciji. Svako mesto ima neki poseban ¹mek i ne postoji nijedno nalazi¹te za koje sam osetio da je isto kao neko drugo ili da sam to vreme mogao bolje da utro¹im na ovom putu. Moja je preporuka da ako se naðete u blizini bilo kog od ovih iskopina da ih posetite. Negde se plaæa ulaz, negde ne, ali i tamo gde se plaæa cene su simboliène. Sa druge strane ulaznice su, na ¾alost, veæi deo prihoda ovim mestima. Ako bih morao da izdvojim neko nalazi¹te onda bi to bio Viminacijum. Ljudi koje sam upoznao i koji tamo rade su super, voljni da pomognu i dozvolili su mi da proðem kroz delove domusa i iskopina koji nisu otvoreni za posetioce. Vodièu sa kojim sam bio u obilasku sreæom sam bio jedini "pacijent" u toj turi, i moram da pohvalim Marijino strpljenje za sve moje ¾elje i "ideje" kako bih vam preneo ¹to bolje fotografije. Obilazak je bio zabavan, naroèito ¹to sam bio jedini "posetilac" u tom terminu tako da sam mogao da je maltretiram sa brojnim potpitanjima. Sam Viminacijum je mesto koje stalno raste, i vidi se da ekipa koju predvodi profesor Koraæ zaista mnogo energije, znanja i volje ula¾e u ovaj projekat. A profesor Miomir Koraæ je jedna od najpozitivnijih osoba koje sam sreo, ne samo na ovom putu veæ u ¾ivotu inaèe. I mnogo mu hvala na pomoæi koju mi je pru¾io.

Sva mesta koja sam posetio i gradovi u kojima sam boravio su mi ostali u najboljem seæanju, kao i ljudi koje sam upoznao tokom puta. Opet - ako bih morao izdvojiti neki grad Pirot i Tesaloniki, svaki na svoj naèin, stoje rame uz rame. Pirot pre svega zbog ljudi i du¹e koju ima, ali da se ne la¾emo imaju i odliènu kuhinju. Veæ sam rekao ali æu ponoviti, vicevi o piroæancima ne mogu biti dalji od istine. Ovu ekipu koju sam upoznao stvarno nemam drugog izbora nego da ka¾em sve najbolje. Solun je bio neplanirani "mali detour" u kom ¾ivi moj prijatelj sa kim se nisam video ba¹ dugo. Ali i sam grad je potpuno drugaèiji. U Beogradu Kalemegdan jeste u samom centru, ali ovde su iskopine okru¾ene modernim stambenim zgradama na svega nekoliko metara i taj kontrast je ne¹to ¹to se mora do¾iveti. Feidon i Dimitra su me ugostili kao svog roðenog i uveèe posle veèere su mi pokazali malo grad. Onoliko koliko mi je umor dozvoljavao da budem koncentrisan, a sutradan Feidon mi je pomogao da oteram motor kod majstora da mi zameni unutra¹nju gumu. Kada sam krenuo iz Grèke ka Srbiji posetio sam jo¹ jednog dragog prijatelja u Skoplju sa kojim se takoðe nisam video veoma dugo. Ruèak u starom restoranu uz èa¹u vina sa dobrim prijateljem je ne¹to ¹to bi ljudi morali uvesti u svoje ¾ivote kao tradiciju. Ne mora restoran, mo¾e bilo gde i bilo kad, ro¹tilj, piknik, svejedno, ali taj ritual je ne¹to ¹to je bolje od bilo koje terapije. Nije toliko bitno gde veæ s' kim.

Marija, Aleksandar, Bojan i Conka sa njihovim lep¹im polovinama, Feidon i Dimitra, Zoran, Marjan kao i svi drugi sa kojima sam se upoznao zapravo su glavni junaci ove fotoreporta¾e. Bez njih ovaj put verovatno bi bio puka faktografija. Sa¹e iz Negotina i Diane, Rile iz Zajeèara i ekipa South Ridersa iz Leskovca su (pozitivno) zaèinili ovaj put, a veliko hvala Vladanu i Dragi¹i koji su mi mnogo pomogli èak iako su obojca bili 300 kilometara severnije. Svi oni su ulep¹ali ovu turu koja æe mi ostati u seæanju veoma dugo. Isto kao i ljudi za reporta¾e "Putevina NOBa".

Srbija teritorijalno nije velika zemlja, ali (na ¾alost - kako mi se èini) ima jednu od najbogatijih, najkompletnijih, i najkompleksnijih istorija od svih civilizacija, naroda i dr¾ava na ovoj planeti. Samim tim ima i dosta materijala za reporta¾e tako da za sledeæu godinu su u planu "Putevima srednjeg veka" prateæi srednjevekovna utvrðenja i reporta¾a o manastirima za koju jo¹ uvek nisam smislio adekvatan naslov. U svakom sluèaju moj verni at i ja æemo preko zime malo da odmorimo.


juga


fruitcake


mkt


fruitcake

U planu su sledece reportaze:

- Putevima srednjeg veka - Paths of medieval (srednjevekovna utvrdjenja)
- Putevima bezboznog hodocasnika - Paths of an infidel pilgrim (manastiri)
- Putevima NOBa II Paths of PLW II (obilazak spomenika koje sam "preskocio" iz razlicitih razloga)

Videcu koja ce biti prva i da li ce uopste biti reportaza, pre svega zbog kinte. Ako budem isao prva ce svakako biti u drugoj polovini proleca.