Glavni meni

Fotoreporta¾a "Putevima rimskih imperatora"

Započeo fruitcake, 26 Avgust, 2014, 22:52

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

fruitcake

Treæi dan - "Xenomorph u Viminacijumu"

Treæa sreæa! Dana¹nji dan je bio fenomenalan. Naporan, ali fenomenalan. Ceo dan sam proveo u Viminacijumu i nisam stigao celog da obiðem tako da æu ostati na ovom lokalitetu jo¹ jedan dan. Veæ sam bio u poseti pre par godina i moram reæi da je mnogo toga uraðeno od tada. Na pojedinim iskopinama su uraðene rekonstrukcije, kao ¹to svi znamo pronaðen je mamut, i poèeo je da se gradi tj. rekonstrui¹e amfiteatar. Ali prvo mala faktografija: Viminacijum je nastao oko prvog veka i po napadu Huna sravnjen je sa zemljom pet vekova kasnije. U garnizonu su bile stacinorane dve legije od kojih je kasnije jednoj bilo nareðeno da ode iz Viminacijuma. Ta je legija do¹la do u¹æa Save i Dunava gde je osnovala Singidunum. Viminacijum je brojao oko 30.000 stanovnika sa legijom od 5 do 7.000 vojnika.
Veoma sreæan momenat bio je da nije bilo ljudi za grupnu turu tako da sam dobio "liènog" vodièa zahvaljujuæi fotoreporta¾i koju radim. Prvo smo obi¹li grobnice u kojima su bili sahranjeni svi graðani Viminacijuma, od vladara do graðana. Primetiæete da grobovi zapravo i nisu veliki. Rimljani su bili prilièno niski rastom, ¾ene su u proseku bile visoke oko 155cm, mu¹karci ne¹to vi¹i. Pored grobova odraslih pronaðeno je i nekoliko deèijih grobova. U samom centru iskopine nalaze se ostaci mauzoleja u kom je bila sahranjena kraljica. Veruje se da je bio toliko visok da se mogao videti iz svih krajeva grada. Vodiè vas vodi oko mauzoleja i kroz tunele koji vode u same grobnice. Tamo fotografisanje nije dozvoljeno. Pauèina je namerno ostavljena da bi se dobilo na autentiènosti. ©to i ima logike, jer da je nema èinilo bi nam se da je Indi jurio skelete po apoteci, zar ne?













Sledeæe na redu pri obilasku je glavna kapija garnizona. Jasno se vide ostaci kula i osmatraènica, pa èak i deo ulice. Takoðe se vidi i deo kanalizacionog sistema koji je odvodio prljavu vodu (i ne samo vodu, ali da vam ne kvarim ruèak) do Dunava. Po¹to su Rimljani poznati i po akvaduktima tako je i Viminacijum imao svoj sistem dopremanja vode. Tri odvojena kanala su kori¹æena: za graðane, terme i imuænije ljude.











Dalje smo i¹li ka amfiteatru. Rekonstruisana je jedna tribina na kojoj je na vrhu sedeo imperator. One jesu bile od drveta nadograðene na zidove kru¾nog oblika. Ovde sam prvi put video kako se radi na arheolo¹kom nalazi¹tu. Nije ba¹ kao u Spilbergovim filmovima sa doktorom D¾onsom, ali daleko od toga da je dosadno. Pogled sa tribina je super, naroèito iz imperatorske lo¾e. Nije ni èudo ¹to su ljudi masovno dolazili da gledaju borbe. Na fudbalskom stadionu je drugaèije, fudbalski teren je mnogo veæi. Ovaj, nazvaæu ga ring, je u preèniku dosta manji te je samim tim i do¾ivljaj veæi. Si¹ao sam i na donji deo i pro¹ao kroz kapiju na koju ulaze gladijatori. Naravno, u glavi mi je bio Rasel Krou i lik kojeg je glumio - Maksimus. A vama kao ne bi? Kao i u Vinèi vodièa Mariju sam gnjavio pitanjima i podpitanjima. Kao i sa Draganom imao sam jedan lep razgovor i dobio sam mno¹tvo informacija.



















Sada su na redu terme. U to vreme terme su mogli da koriste svi graðani nezavisno od statusa. To je bilo dostupno svima. Postojao je sistem podnog grejanja, taènije podne ploèe su stajale na stubiæima izmeðu kojih je strujala para i topao vazduh. Centralni pod je bio okru¾en bazenima koji su imali razlièite temperature vode. Onaj koji je imao najni¾u temperaturu vode je danas u najboljem stanju. Na jednoj ivici se mogu èak videti i ostaci jedne freske. podovi su pravljeni sistemom mozaika i na pojedinim delovima se mogu videti originalni podovi. Pored osnovne namene - higijene, u termama su odr¾avani i sastanci va¾nijih ljudi. Naravno, ovde su ljudi dolazili i na masa¾e. Mo¾e se slobodno reæi da je ovo u to vreme bio spa centar.

























Za kraj dana¹njeg dana vraæamo se u praistoriju. Mamut koji je pronaðen u povr¹inskom kopu u Kostolcu je spakovan u veliku metalnu kutiju i preme¹ten na drugu lokaciju, bli¾e centralnoj zgradi Viminacijuma. Kada se uðe unutra moram priznati da je to ne¹to ¹to fotografije te¹ko mogu doèarati. Po¹to je mamut ¾enka nazvana je Vika po Viminacijumu, a da je bio mu¾jak zvao bi se Kosta po Kostolcu. Njen skelet je ostao oèuvan zahvaljujuæi mestu gde je uginula - moèvari, tako da predatori nisu mogli doæi do nje da bi se hranili. Naðeno je jo¹ nekoliko ostataka razlièitih mamuta ali su bili dostupni drugim ¾ivotinjama tako da imaju tragove o¹teæenja. Na kraju sam napravio jednu fotografiju "ksenomorfa" po¹to me je iz tog ugla skelet Vike mnogo asocirao na prvi deo filma.
Naravno, o nalazi¹tima i faktografiji ima jo¹ puno toga da se pi¹e ali to æu prepustiti daleko kompetentnijim osobama jer æete èuti mnogo vi¹e stvari i dobiti mnogo vi¹e informacija od vodièa poput Marije, i na mnogo zanimljiviji naèin.















Ostajem jo¹ jedan dan ovde. Sutra æu fotografisati centralnu zgradu u kojoj je istra¾ivaèki centar, biblioteka, muzej u izgradnji, kongresna sala... Imaæe o èemu da se pi¹e.

eclipse4

ne zaboravi da se javis kad stignes u negotin :)

fruitcake


fruitcake

Èetvrti dan - "Domus modernog vremena"

Juèe sam obi¹ao sva nalazi¹ta. Taènije, sva nalazi¹ta koja su iskopana ili se iskopavaju. Sa svojim veoma strpljivim vodièem smo to uspeli sve za jedan dan. Ko se bavi fotografijom zna da kada se naðete na jednoj lokaciji to ipak nije par ¹kljocanja veæ se malo ¹eta i tra¾i neki bolji ugao. Zahvaljujuæi direktoru Viminacijuma profesoru Miomiru Koraæu bilo mi je omoguæeno slobodno kretanje oko i u glavnoj zgradi. U njoj se nalazi biblioteka, istra¾ivaèki centar, kancelarije, restoran, muzej koji jo¹ nije u potpunosti zavr¹en, sala za sastanke i sobe u kojima borave arheolozi i gosti centra.
Kada se proðe kroz glavna masivna drvena vrata ulazi se u centralno dvori¹te domusa u kojoj je fontana. Cela zgrada je graðena u rimeskom stilu osim naravno modernih detalja koji su neizbe¾ni. Na primer, brave na security kartice, raèunari, rasveta itd. Svaki atrijum ima malu zelenu povr¹inu u sredini. Kuhinja i trpezarija su takoðe moderno opremljene sa izuzetkom stolica.













Iz dvori¹ta suprotno od ulaznih vrata se ulazi u muzej. Kao ¹to sam veæ rekao on nije zavr¹en. Na gornjem delu je statua cara Konstantina, a u sredini je pogled na donji nivo u kom se nalazi maketa grada. Ona nije gotova, zapadni deo grada se jo¹ uvek radi. Rekonstrukcija je uraðena po skeniranom tlu i predstavlja grad kakav je bio u punoj velièini. Samo obratite pa¾nju na detalje. Tu je i prostorija koja æe se vremenom popunjavati eksponatima sa iskopina, ali koja se veæ sada mo¾e iznajmiti za izlo¾be.















Najdublja prostorija je sala za sastanke i konferencije. U krajevima prostorija su dva sarhofaga od kojih je jedan od mermera a drugi od kamena. Iako na prvi pogled tako ne izgleda jer nije bru¹en veæ samo seèen kada mu se priðe vidi se razlika izmeðu njega i kamena. Oba su bila opljaèkana i se vide tragovi o¹teæenja koje su lopovi napravili da bi ih otvorili. Na zidovima su biste ukupno 18 cezara koliko ih je roðeno na prostoru Srbije. Konstantinova bista je, naravno, najveæa. Plafon je ukra¹en pravim zlatom. Ili ¹to bi na¹i stari rekli - suvim zlatom. A to verovatno obja¹njava za¹to je toliko visoka prostorija (¹ala mala).











Biblioteka je fenomenalna. Ba¹ onako kako bi biblioteka trebala da izgleda, ili bar onako kako je ja uvek zami¹ljam. Potpuno je u fazonu onih starih, recimo kao u filmu o Lari Kroft. Samo daleko manja, ali sve ostalo je tu. Drvene police, klizne merdevine, kru¾ne stepenice... Svetlo je jako lo¹e za fotografisanje, ali svejedno jer fotografije ne mogu verno preneti ono ¹to se oèima vidi.









Suprotno od biblioteke nalazi se atrijum u koji se donose predmeti pronaðeni na nalazi¹tima. Tu se èiste, evidentiraju, analiziraju i sklapaju. Tim koji je pre podne na terenu posle podne je ovde gde nastavlja sa radom. Ovde je jedna od najveæih zbirki u ovom delu Evrope. Turistima i posetiocima nije dozvoljen pristup ali ja sam uspeo da se "u¹unjam". Malo sam proæaskao sa Sne¾anom i Vladom koji su mi pomogli oko nastavka putovanja i detalja oko rute.









Pored glavne zgrade, iliti Domusa, kod parkinga za posetioce se nalazi prodavnica suvenira i kafe bar. Odatle kreæu ture na svakih sat vremena. A sa druge strane domusa je park za decu u kojem se nalazi i drveni mamut u prirodnoj velièini. Dalje iza deèjeg parka je povr¹inski kop. I to je turistièka atrakcija naravno ne iz rimskog vremena. Napravljen je vidikovac sa kojeg se mogu posmatrati ogrormne ma¹ine koje slu¾e za kopanje i transport rude. Ali, one time ugro¾avaju nalazi¹te. Za sada se kop ¹iri u pravcu od Viminacijuma, ali pitanje je ¹ta æe biti ako na toj strani ponestane rude...















Profesor Koraæ je zaista od ovog nalazi¹ta napravio ne¹to lepo, dobro i reprenzetativno. Dosta je energije ulo¾eno u ovaj projekat koji se i dalje razvija. Ako sam dobro shvatio trenutno se grade terme koje æe biti identiène kao ¹to su rimljani imali. Moram reæi i da je profesor jedan veoma pozitivan èovek pun energije. Na njemu se jasno vidi da je uspeo ono najbitnije - da radi ono ¹to zaista voli. Ne bih rekao da je to privilegija, veæ sam stekao utisak da je on dosta vremena i truda ulo¾io u Viminacijum, i radio na njemu da bi sada mogao da u¾iva u plodovima svog rada. Ne bi nalazi¹te ovako izgledalo da svi oni nisu ulo¾ili sve da Viminacijum raste i da se razvija. Super ekipa radi i video sam da su dosta pozitivni. Ako doðete u posetu nemojte da budete puki spektatori veæ obratite malo vi¹e pa¾nju na ono ¹to je uraðeno do sada i tada æete shvatiti ¹ta je zapravo ovde sve napravljeno. Analizirajte malo i videæete da je to, bar se meni èini tako, jedna ideja i pozitivna energija koja se prenosi na svakoga ko ovde doðe i ponese je sa sobom kada odavde krene.



Rano ujutru nastavljam put dalje, prezadovoljan svime ¹to sam video. Mogu danima da pi¹em o Viminacijumu i ljudima koji ovde rade i isto toliko da fotografi¹em, meðutim to ne mo¾e adekvatno preneti moj do¾ivljaj ovog mesta. I sada imam utisak kao da osnovna jedinica puta vi¹e nije kilometar nego milenijum, jer sam cela dva dana proveo u drevnom rimskom gradu a sada se vraæam u XXI vek.

mkt


eclipse4

da dodam,kolega fruit je u 18:45 napustio negotin i krenuo ka gamzigradu (zajecar).

videli smo se na kratko i malo ispricali.

[cheers]

Kostić

baravo za slike, vinomicijum nikad nije bio lep¹i. bravo i za putopis. : )

fruitcake

Hvala, drago mi je da vam se sviða  [thumb_up]


Peti dan - "Samo jako i bez mozga"

Ujutru rano sam se probudio da bih stigao do Zajeèara. Ideja je bila da prvi stop bude u Lepenskom viru. Vratio sam se na magistralu i krenuo ka Velikom Gradi¹tu. U jednom trenutku je duvao jak boèni vetar i na brisanom prostoru sam vozio "pod uglom". Nije bilo prijatno ali mi nije ni ne¹to posebno smetalo. Kada sam stigao pred grad video sam tablu koja pokazuje  arheolo¹ko nalazi¹te. Put vodi i kroz naselje na Srebrnom jezeru. Mogu reæi da je fantastièno ureðeno, lep¹e je nego na Zlatiboru. Mislim da æu sledeæeg proleæa doæi ovde na par dana da u¾ivam u ovim ba¹tama i prirodi, pa æu tada postovati neke fotke. No, da se vratim na temu. Na kraju tog puta sam stigao u mesto Ram i setio sam se vodièa Marije koja mi je tokom ture rekla da su rimljani za Viminacijum kamenje za izgradnju donosili upravo odavde. A na obali Dunava se nalazi utvrðenje iz tog perioda. Dobrodo¹licu mi je po¾elela tabla na kojoj pi¹e da je zabranjen pristup. Vodio sam se logikom debele maèke u crtanom filmu sa Gonzalesom kada èita: "b-e-n-z-i-n. ovako se ne pi¹e reè "voda"".















Dalje sam krenuo ka Lepenskom viru. Golubaèka klisura je fantastièna za vo¾nju motorom. Lep, ¹irok put sa veoma malo saobraæaja. U jednom trenutku sam stao na parking-iskljuèenju da ubacim termo-postavu u jaknu. Sreæom tih iskljuèenja ima dosta sa obe strane. Ne znam koliko je trajala vo¾nja jer sam se samo prepustio i u¾ivao. Ubrzo sam stigao do iskljuèenja sa magistrale koji vodi ka parkingu. Odatle se ide pe¹ice novom i lepo ureðenom stazom oko trista metara. Moderna bela graðevina je napravljena oko praistorijskog naselja da bi saèuvala iskopine. Deluje jednostavno, futuristièki i funkcionalno. Dr¾ava je pre nekoliko godina izdvojila sredstva za za¹titu praistorijske naseobine koja je starija i od Vinèe. I ranije je postojao objekat koji slu¾io kao za¹tita ali u daleko lo¹ijem stanju. Pored glavog dela na gornjem nivou su raèunari na kojima interaktivno mo¾ete "protrèati" kroz drevno naselje i proviriti u kolibe. Pred je prostorija sa skeletima, statuama i predmetima koje su ljudi iz tog perioda koristili. I naravno suvenirnica. ®ao mi je ¹to nisam ni¹ta kupio, ni ovde ni u Viminacijumu, jer se bojim da bi moglo tokom putovanja da se polome. Razmi¹ljam da u povratku to uèinim.

























Stigao sam pred Donji Milanovac na raskrsnicu gde se levo ide za Kladovo preko (sada veæ èuvene) Tekije i desno ka Negotinu. Kolega bajker mi je rekao da je u Negotinu generalno lo¹e vreme i da su bile ki¹e, a sa magistrale se vidi da u tom pravcu su oblaci prilièno nisko. Pouèen iskustvom sa Putevima NOBa nisam ba¹ bio previ¹e odu¹evljen idejom da i na ovoj reporta¾i vozim po ki¹i. Naroèito ¹to su na tom delu putevi bili zatvoreni i pitanje je da li je sva zemlja, tj. blato oèi¹æeno sa kolovoza. Premi¹ljao sam se dok sam prilazio raskrsnici ali u jednom trenutku mi je kroz glavu pro¹ao moto bezbedne vo¾nje enduro bajkera u takvim situacijama: "Samo jako, i bez mozga!". I stvarno sam bio u fazonu "Ma, kud puklo da puklo". Vozio sam kao i do sada; oko 4500rpm i 100-105km/h. Fantazija! U jednom trenutku dok sam u¾ivao u prirodnoj lepoti vidim ogromno kameno lice koje iz Evropske unije bulji u mene. Stanem na vidikovac pokraj puta i napravim jedan selfie ali na oldschool naèin - ukadriram lepo i ukljuèim tajmer.





Nastavim put dalje istim tempom. Vidim da ki¹e jo¹ uvek nema pa ne spu¹tam brzinu ispod 90km/h. Meni prija, a vidim da prija i mom vernom atu. Bez razmi¹ljanja odr¾avamo tempo i grabimo napred. U jednom trenutku primetim ne¹to zemlje po kolovozu i neki glasiæ u glavi (instinkt, a ne ¹izofrenija) ni ka¾e da malo olabavim gas. Slièan oseæaj kao onda kada sam iz Nevesinja krenuo ka Gackom. Sreæom, usporio sam malo jer iza par krivina sam nai¹ao na jedini preostali deo puta u Tekiji koji vojska jo¹ uvek ra¹èi¹æava. Blato na tom parèetu je bilo po celoj ¹irini puta i sloj je bio debljine par santimetara. Pozdravio sam na¹u vojsku koja radi na sanaciji, stao malo dalje gde sam primetio da je bezbedno i napravio par fotki.







Dalje do Kladova nisam imao problema. Pro¹ao sam HE "Ðerdap I" gde nije dozvoljeno fotografisanje. Èim se proðe magacin hidroelektrane sa leve strane je Diana, vidi se sa puta. To utvrðenja put nije asfaltiran veæ je posut ¹ljunak. Za moj motor to ne predstavlja problem. Diana je jo¹ uvek u fazi otkopavanja i èuva se 24 èasa dnevno svaki dan. Kada sam stigao pri¹ao mi je momak iz obezbeðenja koji je pozvao direktorku da pita da li smem da fotografi¾em. Kada je dala dozvolu krenuli samo zajedno u obilazak. Sa¹a je momak koji je tokom omladinskih akcija radio na iskopavanju Diane i dosta zna o samom utvrðenju, lokaciji, nameni... Proveli smo zajedno sat-dva u obilasku i bilo ba¹ super. Pokazao mi je gde su bili poslednji radovi, za koliko se jo¹ zna da treba da se otkrije, itd... Dok sam ja fotografisao èak je na¹ao i dr¹ku od nekog keramièkog suda. Naravno, prièali smo i o svemu i svaèemu, lepo smo se ismejali, a malo humora uvek dobro doðe. Kada sam krenuo dalje dao mi je precizne smernice kako da doðem do Trajanovog mosta i do Pontesa. Napravili smo jednu zajednièku fotku za uspomenu i ja sam krenuo dalje.

















Do mosta sam brzo i lako stigao. Ona tabla koju sam fotografisao pre neki dan je postavljena du¾inom cele rute i jasno usmerava kuda se treba kretati ako pratite Rutu rimskih imperatora. Od trajanovog mosta nije ostalo mnogo, temelj sa na¹e strane i sa Rumunske. Momak koji je pecao ribu mi je kazao da sa Rumunske strane ima i velika maketa mosta kako je izgledao nekada. Uputio me je preko Ðerdapa sa tvrdnjom da motorom mogu da stignem tamo za petnaestak, dvadesetak minuta. Poneo sam paso¹ tako da mi se to èinila kao dobra ideja. Zahvalio sam mu se, i po¹ao da slikam Pontes. Tu nisam video mnogo toga, tek poneki deo bedema. Nisam uspeo da se popnem gore gde mo¾da ima vi¹e toga da se vidi jer je bilo strmo i veoma klizavo. Krenuo sam ka Ðerdapu da vidim most sa druge strane.







Na putu ka hidroelektrani sam stao da sipam gorivo. Kada sam se spakovao da krenem u jednom trenutku opet mi je onaj glas rekao da nije to ba¹ toliko pametna ideja. Za¹to, ne znam, ali znate taj momenat kada to oseæate tako. Razmi¹ljao sam ¹ta da radim, ali sam ipak odluèio da pratim svoj instinkt. Krenuo sam dalje ka Negotinu. Po dolasku u Negotin poznao sam Sa¹u kolegu bajkera da se vidimo ako ima vremena. Uparkirao sam se u centru kod policijske stanice i tu seo u kafiæ odakle sam poslao izve¹taj sa putovanja od prethodnog dana. Zaprièao sam se sa Saletom ¹to samo govori da nam je bilo dobro. Kada se naðu dvojca "motord¾ija" (kako voli drugarica da me zeza) iako se prvi put vide uvek imaju o èemu da prièaju. Tako je bilo i ovaj put. Zaprièali smo se poprilièno i veèe je veæ palo. Krenuo sam za Zajeèar po¹to po planu puta du¾ina te deonice je oko 50ak kilometara. Raèunam da sam za sat vremena najvi¹e tamo. I bio bih da uslovi na putu nisu bili katastrofalni. Vidljivost je u pojedinim trenutcima bila toliko slaba da se spu¹tala na svega 6-7 metara. Kombinacija magle sa nekakvom rosom ili èime veæ mi je pravila veliki problem i usporavala me. Ne mogu da vozim sa spu¹tenim vizirom jer se ta rosa (ili ¹ta veæ) lepi na njega i dodatno pravi problem. Ne mogu da vozim br¾e da bi skliznula jer æu izleteti sa puta. Sa druge strane ne mogu ni da otvorim vizir jer mi onda uleæe u oèi. Koliko je vremenski ta agonija trajala ne znam, ali prebaèeno u du¾inu oko 25 kilometara ako ne i vi¹e. Definitivno najgora vo¾nja motora do sada. Napravio sam par fotki na mestu gde sam mogao bezbedno da stanem i da budem siguran da me neko neæe "pokupiti". U par navrata magla koja se vidi na ovim fotkama bila je duplo gu¹æa.




eclipse4

nismo se ni slikali...ali to je verovatno tako kad je jednom foto aparat spakovan a ovaj drugi nema bateriju na telefonu :)

ta deonica negotin zajecar je na nekim mestima zajsta zajsta zamagljena,desava se da ni auto ne mozete da poterate brzr od 30-40km/h,takodje i prema boru ima jedna deonica koja je katastrofalna.

fruitcake

©esti dan - "Shit is about to hit the fan"

Posle lepo prospavane noæi i dobrog doruèka, omleta sa slaninom, seo sam na motor i krenuo ka Romulijani. Iz Zajeèara se lako i brzo stigne jer je napravljen nov put do same tvrðave. Jo¹ uvek nije ni razdelna linija ofarbana. Ali motociklisti neka vode raèuna po¹to ima ¹ljunka na krivinama. Put se zavr¹ava parkingom i biletarnice. Odatle pe¹ice nastavljate kroz zadnju kapiju i ulazite u grad. Nalazi¹te je veliko i neki delovi su iskopani. Oèuvani su originalni mozaici, ali se mo¾e videti samo jedan deo koji je ostao otkriven na mestu gde je bila palata. Jedan drugi mozaik je u fazi restauracije. Prvi put sam prisustvovao time i moram reæi da je prilièno pipav posao koji zahteva dosta strpljenja. Kao ¹to se vidi veliki deo su uradili, ali uz muziku lagano ali sigurno napreduju. Malo ni¾e jedan èovek restaurira zid zgrade. kada se siðe na glavnu kapiju sa spoljne strane su radnici koji restauriraju spoljni bedem tvrðave. Dosta je aktivno u Romulijani, jedan radnik koji radi na restauraciji poslednjih 6 godina mi ka¾e da su glavnu kapiju komplet zavr¹ili. Kakva je bila ranije mo¾e se videti na fotografiji istaknutoj na info panelu. Zahvaljujuæi Bori Dimitrijeviæu u¹ao sam u kulu u kojoj se èuvaju neki eksponati sa iskopina. Proveo sam bar dva sata ¹etajuæi se i fotografi¹uæi. Na kraju sam probrao 77 fotografija koje æu ostaviti, a mislim da sam ukupno napravio oko devedesetak. Malo mi je èudan oseæaj jer sam se jako dobro oseæao dok sam fotografisao u Romulijani, i sakupio sam dosta pozitivnih utisaka i svakako preporuèujem da se poseti nalazi¹te, ali nekako ne nalazim reèi da ih prenesem. Bolje da to slike uèine umesto mene.















































































Po povratku u sme¹taj primeæujem da imam problem sa motorom. U jednom trenutku na ler gasu je poèeo da ¹tuca, tj kao da povremeno preskoèi takt kada agregat radi. Problem je do elektronike, i sutra ujutru idem do Pirota da poku¹am to da sredim. Moj dobar drugar i kolega enduro bajker Vladan je veæ sve organizovao. Ako se ne naðe re¹enje, pakujem se nazad, a fotoreporta¾a æe se na ¾alost mo¾da nastaviti sledeæe godine...

mali_zmaj

e do ...vraga,a taman se i vrijeme popravilo!! ajd nadam se da nije nista kriticno!!
jin-jang

grber

Nadam se da ćeš da nastaviš put! Ko zna, možda ti se učinilo da štuca, svi znaju da se Afrika ne kvari? ;-)

Odličan putopis i fotke! Ne mogu da verujem da nisam obišao ni jedno od tih mesta, a lomatao sam se po svakakvim sličnim lokalitetima u inostranstvu...

Kalesin

Pedjolino..to ti je onaj CDI i nista drugo, kao sto ti rekoh preko telefona...prelemi sve kontakte.. zakaci na konektor, upali motor.. ako baca varnicu po ploci opet prelemiti ta mesta dok se varnicenje ne smiri (tj da ne varnici nigde)..zatvori cdi samo poklopcem i izolirkom i nastavi dalje....a kad dodjes u BGD donesi ga da vidimo sta se moze uciniti.
Ive seen things you people wouldnt believe.All those moments will be lost in time like tears in rain

fruitcake

Citat: mali_zmaj poslato 11 Oktobar, 2014, 20:30
e do ...vraga,a taman se i vrijeme popravilo!! ajd nadam se da nije nista kriticno!!
Pa ne¹to mora da me strefi :) Videæemo ¹ta se de¹ava.

Citat: grber poslato 11 Oktobar, 2014, 22:54
Nadam se da æe¹ da nastavi¹ put! Ko zna, mo¾da ti se uèinilo da ¹tuca, svi znaju da se Afrika ne kvari? ;-)

Odlièan putopis i fotke! Ne mogu da verujem da nisam obi¹ao ni jedno od tih mesta, a lomatao sam se po svakakvim sliènim lokalitetima u inostranstvu...
Hvala :) Pa i nije se pokvarila, i dalje ide tako da je legenda jo¹ uvek ¾iva :D Imamo ¹ta da poka¾emo, i svakako vredi posetiti ova mesta u kojima sam bio. I ljudi su super.

Citat: Kalesin poslato 12 Oktobar, 2014, 13:25
Pedjolino..to ti je onaj CDI i nista drugo, kao sto ti rekoh preko telefona...prelemi sve kontakte.. zakaci na konektor, upali motor.. ako baca varnicu po ploci opet prelemiti ta mesta dok se varnicenje ne smiri (tj da ne varnici nigde)..zatvori cdi samo poklopcem i izolirkom i nastavi dalje....a kad dodjes u BGD donesi ga da vidimo sta se moze uciniti.
Va¾i, za sada se sve dr¾i i ide. Problem, tj. ¹tucanje, se javlja samo u leru, kada je vozim onda je sve ok. Kada se vratim uradiæemo kao ¹to smo se dogovorili.


Sedmi dan - "Shit did hit the fan, but in the best way possible"

Jutros sam odluèio da se ne nerviram. Naroèito oko problema sa motorom koji se pojavio. Imam puno poverenje u drugara i kolegu endura¹a da je sve iz Beograda dogovorio sa ekipom u Pirotu. Spremio sam se da krenem i kada sam iza¹ao da spakujem stvari na motor video sam jednog nesvakida¹njeg Fiæu, ofarbanog u bubamaru. Bio mi je veoma simpatièan i, kako to veæ biva, odmah sam se raspitao èiji je ovo auto. Nije ba¹ svaki dan da se vide ovakva kola, to je sigurno. Trenutno je u vlasni¹tvu jedne devojke iz Zajeèara i ona je drugi vlasnik. Na ovom Fiæi jedino alternator i gume nisu originalne, sve ostalo jeste. OK, i enterijer je malo izmenjen. Bio mi je to jedan momenat koji mi je uneo pozitivne misli. A kako i ne bi, samo pogledajte auto.







Pre polaska ka Pirotu video sam se sa Riletom i drugarima na jutarnjoj kafi. Morate da razumete, kada ste bajker gde god da odete imate dru¹tvo. Tako je naravno bilo i u Zajeèaru. Rile me je uputio ka Pirotu preko Miniæeva gde se u blizini nalaze ostaci rimskog utvrðenja iz treæeg veka. Ipak sam odluèio da ga posetim iako znam da imam problem sa motorom. Treba pratiti seoski put i u jednom trenutku se silazi da asfalta i idete zemljanim putem izmeðu njiva. Sve je obele¾eno putokazima tako da ne mo¾ete da proma¹ite. Iskopan je deo utvrðenja i ostavljeno je tako. Na ¾alost na ovom lokalitetu trenutno se ni¹ta ne radi. Vidljivi su delovi bedema dok su ostali ostavljeni pod zemljom. Neko je ovde sinoæ lo¾io vatru, a po cepanicama rekao bih da æe se i veèeras vratiti.















Dalji plan je da odem direktno za Pirot gde me èekaju ®ile i Boki da mi pomognu oko problema sa motorom. Krenuo sam najkraæim putem koji je lo¹ijeg kvaliteta ali prolazi kroz fantastiène predele. Dosta je vijugav, provlaèi se kroz brda i ulazi u klisuru kod Gornje i Donje Kamenice. Prilièno je uzak ali sreæom saobraæaja skoro i da nema pa sam mogao da u¾ivam u vo¾nji. I vreme se prolep¹alo, bilo je dosta sunca tako da je u¾ivanje bilo kompletno. Zahvaljujuæi tome proma¹io sam skretanje pa sam do Pirota do¹ao preko Svrljiga i Ni¹a. Odatle sam se popeo na magistralu koja vodi ka Sofiji. Vo¾nja Siæevaèkom klisurom je ne¹to ¹to svaki bajker treba da uradi. Put je odlièan, zaista odlièan, a do¾ivljaj je neopisiv. ®eleo sam da napravim nekoliko fotografija, ali nisam jer na taj naèin æu sebe naterati da ponovo proðem ovu deonicu, a to preporuèujem svima. Kolima kada se ide sigurno je isto veoma lepo, ali ne mo¾e se porediti sa do¾ivljajem kada ste na motoru jer mo¾ete da gledate svuda oko sebe po¹to nemate krov da vam ogranièava pogled.
Ubrzo sti¾em u Pirot gde me prvo doèekuje ®ika, a ubrzo potom stigao je i Bojan. Odmah su se bacili na dijagnostificiranje problema. Naravno, Marfijev zakon stupa na snagu tako da sada CDI na motoru radi besprekorno. Poku¹avali smo da ustanovimo gde je problem ali potpuno bezuspe¹no. Bojan je napravio lepu paralelu - to je kao odlazak kod zubara - zub boli dokle god ne stignete u ordinaciju. ®ile je simulirao kvar i kada smo ustanovili da je to moguæi problem poèeli su da ga otklanjaju. Po¹to nismo definitivno bili sigurni da je to - to, ®ile mi je pozajmio njegov CDI da bih zavr¹io reporta¾u bez daljeg problema a moj æe ostati na njegovom motoru da ga testira. Veliko hvala za takav gest.







Odluèio sam da ostanem u gradu i da put ka Ni¹u i Lebanama nastavim rano ujutru. Uveèe sam iza¹ao sa ®iletom do grada na "èasicu razgovora" sa idejom ne¹to da klopamo. Dogovor sa Bojanom je bio da se naðemo i sa njim ne¹to kasnije u gradu. Moj plan je bio da se vratim do sme¹taja najkasnije do 22:30 kako bih napisao tekst i odmorio jer sam ¾eleo rano ujutru da posetim Ni¹. Nije mi trebalo dugo vremena da shvatim da se neæu vratiti do pola jedanaest, ni do jedanaest, a ni do ponoæi. Nas dvojca smo se sa Radmilom, Irenom, Bojanom i Conkom na¹li u kafani "Piroæanac", i èim sam video tambura¹e shvatio sam "koliko je sati". Atmnosfera je bila pozitivna i vesela, klopa odlièna, a dru¹tvo fenomenalno. Prvi put sam do¾iveo pravo boemsko iskustvo. Ostali smo skoro do 4 ujutru, a kako æu ja sutra da nastavim sa fotoreporta¾om zaista nemam pojma...










fruitcake

Osmi dan - "Sve ¹to sam èuo o piroæancima apsolutno je taèno"

Poku¹aj da ustanem rano i sednem na motor su bili osuðeni na propast. Realno, bilo je i za oèekivati. Sreæom ®ile je trebao nekim svojim poslom da ode do Ni¹a pa smo zajedno seli u kombi oko jedanaest sati ujutru. Odvezao me je do Medijane ali tamo nije bilo nikoga. Tek posle nekih petnaestak minuta do¹li su neki majstori koji su mi rekli da je nalazi¹te zatvoreno za posetioce jer su graðevinski radovi u toku. Kontaktirao sam osobu iz Zavoda za za¹titu spomenika u Ni¹u i ona mi je rekla da fotografisanje nije dozvoljeno, da se moram obratiti zvaniènim putem i da odgovor ne mogu dobiti pre ponedeljka. I jedna informacija koja mo¾e biti od koristi: predviðen zavr¹etak radova je za kraj ove godine kada bi Medijana trebala ponovo da bude otvorena. Meni nikako ne odgovara da èekam odgovor u kom bih dobio informaciju kada bi ljudima iz Zavoda odgovaralo da fotografi¹em nalazi¹te, tj gradili¹te jer je sve pokriveno,  tako da æu Medijanu preskoèiti. ®ile me je ostavio u centru i produ¾io da zavr¹i svoje obave¾e, a ja sam malo pro¹njurao centrom. Seo sam u pe¹aèkoj zoni u jednom kafiæu da popijem kafu, prvu tog jutra. U stvari, nije ba¹ bilo jutro, veæ je pro¹lo podne. Fotografisao sam Ni¹ku tvrðavu koja je sazidana u vreme vladavine Otomana, ali tu je bila tabla sa Konstantinovim likom pa mi se to uèinilo interesantno. Malo fitki ima, jer kao ¹to sam rekao trudim se da se dr¾im teme. To mi je "izgovor" da ponovo doðem kada budem radio fotoreporta¾u na neku drugu temu.





Prijalo mi je da se malo odmorim i opustim. Ubrzo je do¹ao ®ile i pre puta nazad za Pirot svratili smo do njegovog brata na kaficu. Po dolasku u Pirot proveravali smo motor. Primetili smo da je neko ingeniozno produ¾avao ¾ice koje vode do pumpe za gorivo. Postoji moguænost da je i to bio uzrok problema koje sam imao. ®ile je to brzo sredio i lepo namestio, ba¹ kako treba. ®ile je primetio da je i ona dotrajala. Mislim da je posle 24 godine kori¹æenja do¹lo krejnje verme da se i ona promeni. Put bi trebalo da izdr¾i, ja æu misliti pozitivno pa æemo videti.
Uveèe ®ile i ja smo se pro¹etali po Pirotu. Grad je prilièno ¾iv, dosta se omladinaca ¹eta po ulicama. Prvo smo klopali po pljeku, onako, ne¹to lagano za pred laku noæ, a onda me je odveo na piroæanski specijalitet- Pirotski kaèamak. To namerno nisam slikao jer nikada neæete pogoditi ¹ta je to, a ako se desi da budete makar u blizini Pirota obavezno napravite pauzu u centru da ga probate. Ja sam se odu¹evio. Oko 10 uveèe oti¹li smo na spavanje jer ustajemo oko pola pet ujutru. ®ile ide na planinarenje sa drugarima, a ja nastavljam put dalje. U kom pravcu jo¹ uvek ne znam. Imam par ideja u glavi ali kako to obièno kod mene biva sve mi ne¹to sine u poslednji èas.
U Pirotu sam upoznao fenomenalne ljude, dobre, dru¾eljubive, neposredne, opu¹tene, spremne da pomognu... Mislim da sam video grad u najboljem svetlu. Odmah su mi pomogli oko motora, pokazali mi grad, upoznali me sa svojom ekipom. I da, nisu stipse nikako kao ¹to "se prièa u narodu". Veliko hvala Bokiju, Conki, Ireni i Bojani na dru¹tvu i super provedenom vremenu, a naroèito domaæinu ®iletu koji mi je mnogo pomogao. A svima vama ka¾em da ako se desi da o piroæancima neko ne¹to negativno ka¾e, makar  i u naznakama, sipaæu mu ricinus u kafu i staviti kaktus u wc ¹olju!

Kostić

ima kod nas u kraju vulkanizer rade piroæanac ¹to name¹ta naopako gume na motoru, znam ga odavno, a ricinus manje - vi¹e, al kaktus u wc ¹olju, yep!  :o [thumb_up]

fruitcake

Deveti dan - "Rimski proboj Solunskog fronta"

Sinoæ sam razmi¹ljao kuda ujutru da se uputim po¹to kreæem veoma rano. Setio sam se da sam video u Viminacijumu na rimskoj karti i Tesaloniki na Ruti rimskih imperatora. Kontaktirao sam drugara iz Soluna i pitao ga koji su mu planovi za kasno pre podne i da li ima vremena za kafu. U trenutku je bio zbunjen mojim pitanjem ali posle je rekao da obavezno moram da doðem. Ujutru smo se ®ile i ja probudili ne¹to pre pet ujutru. On je i¹ao sa svojom ekipam na planinarenje, a ja nastavio dalje svoj put. ®iletu jo¹ jednom neizmerno hvala na svemu, kao i celoj ekipi iz Pirota, stvarno su bili fantastièni. A ljudima koji imaju predrasude o piroæancima neka iskoriste neki momenat i posete ovaj grad. Eto, èisto malo da se razuvere, neæe im trebati mnogo.
Put do Tesalonikija je dug preko 300km, bar ovaj kojim sam ja krenuo preko Sofije. Ovo æe biti dobar test za sedi¹te koje je napravio Boban, do sada se odlièno pokazalo. Jo¹ uvek je bio mrak kada sam krenuo i bilo je prilièno hladno. Do granice par puta sam prolazio i kroz maglu koja sreæom nije bila kao ona u Negotinu. Granicu sam brzo pro¹ao i nastavio dalje. ©to sam vi¹e zalazio u Bugarsku to je bivalo sve hladnije i hladnije. Putevi su veoma dobri tako da sam bio malo jaèi na gasu da bih ¹to pre stigao. Do Sofije je magla periodièno bila sve gu¹æa da bi na pravcu ka Kulatama bila kao ona od pre neki dan u Srbiji. Sa tom razlikom ¹to je postalo i veoma hladno. U jednom trenutku sam morao da stanem da ubacim pamuène ulo¹ke u rukavice i obuèem ki¹no odelo. Malo sam i cupkao u mestu da se zagrejem pre nego ¹to nastavim vo¾nju. Bilo je bolje svakako ali i dalje jako neprijatno. Takvi uslovi za vo¾nju su me dr¾ali do nekih 40ak kilometara pred granicu sa Grèkom. Napravio sam pauzu za kafu jer sam gubio koncentraciju u vo¾nji. A kafu sam popio u Kafani koja je zove Turski kebab, dakle prva jutarnja je bila tursko-bugarsko-srpska kafa. Tu se veæ pojavilo sunce i bilo je toplije. Dosta se radi na putevim pa treba samo malo vi¹e obratiti pa¾nju na privremene petlje. Mislim da tu rade njihv koridor, pa treba obratiti pa¾nju da ne skrenete gde ne treba. Do Bugrasko-Grèke granice sam brzo stigao, i jo¹ br¾e pre¹ao. Pogledali dokumenta na brzaka i po¾eleli mi sreæan put. A do Tesalonikija putevi ¹iroki, ravni, novi, prosto vam ¾ao da vozite ispod 120. Mada treba voditi i raèuna jer se lako desi da malo preterate kao ja, 160 sa pretovarenim motorom. Ali bila je u¾ivancija. Dogovorio sam se sa drugarom da se naðemo u gradu u parku pored obale mora. A meni je pri samom ulasku u grad vrisnula baterija. Stao sam na Aristotelovom trgu i javio mu da ga tu èekam. Buduæi da nalazi¹ta i muzeji rade do 15h imali smo svega dva sata da obiðemo nalazi¹ta. Ona mogu da se vide i spolja ali pravi je fazon da se uðe unutra, naroèito ¹to sam prilièno ogranièen vremenom. Iz tog razloga je predlo¾io da odmah krenemo u obilazak a posle da sednemo na kafu.






Prva stanica nam je rimski forum Agora, iskopina okru¾ena modernim stambenim zgradama ¹to je bio veoma neuobièajen prizor za mene. Nalazi¹te se zatvara na kraju radnog vremena ali sve veæina stvari mo¾e videti i sa ulica koje je okru¾uju. Ali, naravno, do¾ivljaj je daleko bla¾i. kada siðete u donji deo prolazite kroz tunel u kom se organizuju izlo¾be slika i fotografija. Odlièno mesto i dobro iskori¹æen prostor, i koliko mi Feidon ka¾e izlo¾be koje se tu organizuju uvek su dobre i poseæene. Eksponati pronaðeni nalaze se u prostorijama muzeja koji je napravljen ispod temelja Agore. U postavci se mogu videti razni predmeti, alati, oru¾ja, nakit, statue, biste iz tog perioda... Dobra stvar jeda pored svakog predmeta stoji obja¹njenje ¹ta je to i èemu je slu¾ilo. Napravljena je i konferencijska sala, ¹to je super jer mislim da je ovo mesto jako dobro i originalno za razne prezentacije. Dalje se penjete nazad na povr¹inu i izlazite sa druge strane. na istoènoj strani se nalazi mali amfiteatar u kojem se nisu odr¾avale predstave veæ su oni bili pravljeni da bi se u njima svirala muzika. Veliki deo podnog mozaika je ostao èitav ali je prekriven nekim materijalom i peskom da bi se saèuvalo. Otkriven je jedan mali deo da bi posetioci videli kako izgleda. U sredini je stub koji je u potpunosti rekonstruisan od originalnih delova. Vrh tog stuba prvobitno je trebao da bude u muzeju ali ha je arheolog postavio da bi pokazao da je Tesaloniki grad koji je uvek i jo¹ uvek ¾ivi.









































Dalje smo po¾urili ka Galerijusovoj palati. Stigli smo prilièno kasno i imali smo svega dvadesetak minuta da je obiðemo celu. U jednom trenutku Feidon je poèeo da zagovara vodièa Irenu, po¹to Grci veoma po¹tuju svoje radno vreme, kako bi meni omoguæio da fotografi¹em ¹to du¾e. Nije ni ona blia blesava i znala je ¹ta nas dvojca poku¹avamo, ali nam je dozvolila. Provalila nas je na keca. Ova palata je u to vreme slu¾ila kao predsedavajuæa ako mogu to tako da nazovem. Odatle je Galerijus vladao, i drugi posle njega naravno.  Napravljena je staza kojom je dozvoljeno kretanje i treba po¹tovati. Prisustvoali smo kada se vodièica (ili kako se veæ ka¾e po "novom" srpskom) ljutila na posetioca koji je si¹ao u iskopine. Prilièno je energièna i nije mu bilo svejedno. Ostali smo mo¾da petnaestak minuta van radnog vremena iskopine, i po Feovim reèima to je pravi uspeh po¹to, kao ¹to sam veæ rekao, Grci veoma dr¾e do svog radnog vremena.















Po¹to smo uspeli da obiðemo dva mesta sa radnim vremenom odluèili smo malo da se odmorimo na keju, popijemo kafu koja mi je bila preko potrebna i malo ¹to bi se reklo "to catch up". Nas dvojca smo se upoznali na skijanju u Bugraskoj pre 8-9 godina i ostali smo u kontaktu. Ovaj putpis se pokazao kao sjajn momenat, ili kako ja volim da ka¾em "izgovor", da doðem u njegov rodni grad i napokon popijemo kafu u¾ivo. Proveli smo dva-tri sada prièajuæi i zezajuæi se i kada smo hteli da krenemo dalje Fe je primetio da je meni guma probu¹ena. Prvo sam mislio da je mo¾da samo ispustila jer sam pored svih ovih stvari vozio i njega. Na kraju se ipak ispostavilo ili da je bu¹na ili da je popustio ventil. U svakom sluèaju obradovaæu posetom nekog majstora ovde.





Izvadili smo ruènu pumpu iz moje opreme i nastavili dalje put ka Galerijusovom luku koji se nalazi pored lavne ulice Tesalonikija. Koliko sam video to je glavno mesto nala¾enja omladine, recimo slièno ne¹to kao i spomenik knezu Mihailu na Trgu Republike. Kroz luk je prolazio glavni put rimskog grada, a taj put je zapravo bio napravljen sve do samog Rima. Ne¹to bli¾e centru u istoj ulici prilikom kopanja stanice metroa nai¹li su na jo¹ jedno arheolo¹ko nalazi¹te. U njemu su pronaðeni ostaci koji su u odliènom stanju, poput onih u Pompeji. A igleda da konkretno ova iskopina ima i slièan znaèaj. Sada je na tom delu kopanje metroa stopirano dok se ne re¹i kako æe se re¹iti novonastala situacija. Jedno od ideja je da se stanica izmesti ispod temelja a da to bude restaurirano i prezentovano kao podzemni muzej. Slièno kao u Agori. Sam Galerijusov luk je ogroman i na njemu postoje gravure. Neke su u veoma dobrom stanju a druge su se malo "isprale" zbog zagaðenja i izduvnih gasova.







Odmah iznad luka se nalazi Rimska Rotunda. I tu pronaðene iskopine, ali je taj deo trenutno zatvoren za posetioce. Napravio sam par fotografija èisto da vidite kako izgleda. Predpostavlja se da je trebalo da ima svrhu mauzoleja ali nema dokaza da je bila kori¹æena u te svrhe.





Posle toga smo oti¹li kod Feidona kuæi gde sam upoznao i Dimitru, njegovu lep¹u i pametniju polovinu :) Malo smo posedeli i oti¹li na veèeru, moj prvi obrok u tom danu. Tempo je bio ubitaèan ali osetio sam ga tek kada smo u¹li u stan. Odveli su me u strai grad u jedan stari restoranèiæ sa tradicionalnom klopom. Izbor sam ostavio na njima jer kapiram da znaju ¹ta valja. Sinoæ sam prvi put u ¾ivotu probao kozje meso i mogu reæi da je fenomenalno. I æufte od povræa, peèurke itd, i mogu reæi da su Grci rame-uz-rame sa na¹om kuhinjom. Jeste sve to slièno, kao na primer i turska kuhinja (nadam se da me Fe neæe èuti), ali su u pitanju finese u spremanju. Recimo, do ovog leta sam mislio da je jagnjeæi Otomanski kebab najbolja jegnjetina koju sam jeo, ali kada sam probao Zakinto¹ku jagnjetinu spremljenu na tradicionalan naèin samo sam pohvalio kuvara da je spremaju bolje od Turaka. Na¹ta je on prilièno energièno odgovorio "But of corse!"
Kada smo zavr¹ili veèeru, malo su me provozali po gradu da naprave malu turu. Par fotki smo napravili na bedemima gornjeg grada.









Tesaloniki je grad koji je ¾iv od trenutka kada je nastao. I u njemu zaista ima mnogo toga da se vidi, i njegova istorija je bogatija i du¾a od mnogih dr¾ava koje poku¹avaju da ve¹taèki stvore svoj identitet. Ovde se mogu videti razne epohe i kulture koje su ¾ivele, od rimljana i antièkih grka, jevreja, preko vizantijaca, otomana i tako dalje i tako dalje. Mnogo me podseæa na Beograd, tako da me sada mo¾da malo hvata i nostalgija. Tesaloniki je super grad, koliko sam video sa super ljudima, i sigurno æu doæi ovde ponovo. I ponovo, i ponovo...

fruitcake

Deseti dan - "Zati¹je pred buru"

Sinoæ je bilo dobro, ba¹ dobro. Veèera je bila tradicionalna grèka sa domaæim belim vinom, i prijala mi je. A nas dvojca smo evocirali uspomene sa zimovanja kada smo se upoznali, prièali smo o raznim anegdotama, recimo momentu kada je on sebi polomio prednje zube kolenom itd. Prilièno kasno smo se vratili kuæi, a ja po¹to sam bio umoran odmah sam legao da spavam i ostavio sam pisanje teksta za ujutru.
Probudio sam se rano, veæ oko osam ujutru i odmah poèeo da zapisujem utiske i sreðujem fotografije. Moje pisanije se odu¾ilo prilièno, a Feidon je u meðuvremenu pozvao jednog majstora da pita kada bismo mogli da doðemo da pogleda gumu na motoru. Oko "trojke" je rekao da æe biti slobodan tako da smo nas troje imali vremena da jo¹ malo prièamo.
Sreæom da sam poneo ruènu pumpu tako da smo naduvali gumu i odvezli se do radionice. U taèno ugovoreno vreme isterali su jedan motor i uteri moj unutra. Skinuli su toèak, izvadili gumu i odmah na¹li gde je o¹teæenje. Po¹to je bilo povr¹inski veliko kao najbolje re¹enje su mi predlo¾ili da se stavi nova unutra¹nja guma. Tako je u raðeno. Pored toga pregledao je motor i primetio da mi poluga koènice ne radi glatko. To je podmazao i pokazao mi kako se radi odr¾avanje da mi se to ne bi ponovo desilo. Razlog problemu je prljav¹tina koja tu uðe i natalo¾i se pa spreèava polugu da se glatko povlaèi ¹to utièe na ravnomerno koèenje. Sve to ko¹talo je 25 evra. Priznajem, bio sam prijatno iznenaðen. Pla¹io sam se da æe me odrati, ali su cene sliène kao u Beogradu. Vlasnik moto-servisa je drag-racer koji se takmièio jo¹ krajem osamdesetih u Grèkoj. Dr¾i neki nenormalni rekord na motoru, ako sam dobro zapamtio postigao je brzinu od 400km/h za skoro 9sec. Sada je motor pobolj¹an, ima skoro 500 konjskih snaga i trebalo bi istu brzinu da postigne za ne¹to vi¹e od 7 sekundi. Taj motor je izlo¾en u izlogu servisa.



















Posle toga smo se vratili do kuæe gde smo izneli stvari i stavili na motor. Posle smo oti¹li na jedan giros "s' nogu" za pred moj put. Tu smo se isprièali jo¹ malo i napravili par fotki da imamo za uspomenu.





Opet sam malo okasnio sa polaskom tako da je veæ poèinjalo veèe kada sam krenuo. Hteo sam da po¾urim da bih stigao do Ohrida ¹to pre. Ideja je da odem tamo i poku¹am da naðem sme¹taj za veèeras. Preko autoputa nisam spu¹tao ispod 130km/h. Fe mi je dao instrukcije koje znakove da pratim i bez problema prolazim sve checkpoint-e. Ono ¹to me je prilièno iznenadilo je naplatna rampa koja je postavljena na vrhu planine. E to nema ni u Srbiji. To je druga i poslednja naplata putarine izmeðu Tesalonikija i Makedonije. Dobra stvar je ¹to je za motocikle putarina ni¾a nego za automobile, ¹to kod nas nije sluèaj. Taj tempo vo¾nje sam dr¾ao sve do nekih dvadesetak kilometara pred granicu sa Makedonijom. U Palaistri sam video benzinsku pumpu i sipao do vrha da ne bih kupovao denare za gorivo. Iznenaðenje je bilo kada mi se pumpad¾ija obratio na srpskom makedonskom kada je video tablice. Tu mi je predlo¾io da sme¹taj neðem u Bitolju a ne Ohridu po¹to je bli¾e. To mi je delovalo interesantno, ali sam i dalje bio za varijantu Ohrida jer tamo ne moram nikoga da pitam da li ima privatni sme¹taj po¹to je Ohrid turistièko mesto i mogu da naðem prenoæi¹te "na keca". Zahvalio sma se i nastavio put ka granici. U jednom trenutku sustignem auto sa Bitoljskim tablicama. Odluèim da ga pratim po¹to sam predpostavljao da zna put. Kada smo stali na granicu u red èovek je iza¹ao iz auta i ja sam ga pitao da li mo¾da zna neki sme¹taj za mene i moj motor. Odgovorio je da zna i odmah je pozvao telefonom da pita ima li mesta. Rekao je i da æe me odvesti do tamo. Na kraju se ispostavilo da Sa¹a radi u muzeju u Bitolju. Koje su ¹anse da naiðem ba¹ na takvu osobu u osam sati uveèe na granici. Prespavaæu ovde, a plan je da posetim ukupno tri nalazi¹ta u Makedoniji i dalje uðem u Srbiju u istom danu. Sada je veæ izvesno da U Crnu Goru neæu iæi. Veæ me sti¾e polako i umor,a do kraja reporta¾e ostalo je jo¹ oko 1000km. Novo sedi¹e na motoru koje su pravili Sanja i Boban je veoma dobro. Dva puta za dva dana sam prevalio po 300km u kontinuitetu, a sedeæi organ i leða me nisu bolela. Ali, bolje ni¹ta da ne prièam da ne ureknem, sutra me èeka isto toliko kilometara. Mo¾da i vi¹e.

Kostić

I need these yellow bike ;D

sad kad te susti¾e umor, manje vozi i pravi veæe pauze. najveæi rizik dolazi pred sam kraj puta. èekamo sutra nastavak  [clapp]

fruitcake

#39
Jedanaesti dan - "Početak kraja"

Probudio sam se prilično rano i odmah počeo da planiram rutu za taj dan. U blizini Bitolja je Herakleja, tačnije na obodu samog grada. Trebao sam nalazište da posetim što pre kako bih do nekog pristojnog vremena stigao u Leskovac. Duga je vožnja a želim da posetim i Stobi koji je odmah pored autoputa i Skubi u Skoplju. Tri nalazišta koja nisu baš blizu i plus stići nazad u Srbiju. U teoriji to lako zvuči, ali svi znamo kako tekst pesme Bore Čorbe glasi u nastavku. I uvek je tako. Iskopine sam našao relativno brzo i bez nekih većih problema. Malo je lošije označen put, nije kao napr. smernice ka Viminacijumu koje su veoma jasne i egzaktne. Poučen iskustvom sa Medijane odlučio sam da ništa ne pričam o tome šta radim i zašto sam tu. Video sam da to možda ne bi bila loša ideja. Nekako mi je bilo čudno da za ulaznicu moram da platim 100 denara, a da bi mi bilo dozvoljeno fotografisanje moram da doplatim još 300 denara. Na kraju mi je vodič dao 4 karte. Meni je to bio jasan znak da mu ne spominjem fotoreportažu. Ispričao mi je istoriju na mestu odakle kreću ture, dao mi je smernice kretanja kroz nalazište i otišao da otključa muzejsku zgradu sa eksponatima. To mi je odgovaralo jer mi je lakše sam da se krećem i fotografišem lagano šta želim.
Po priči vodiča Herakleja je grad koji je već postojao pre dolaska rimljana. Život je funkcionisao pre njih i nastavio je da funkcioniše normalno po odlasku legija bliže granicama carstva jer je taj region bio proglašen mirnim. Karakteristično za ovaj grad je način na koji su pravili mozaike, arheolozi tvrde da su ovde bili pravljeni najlepši mozaici. Kako je bio i umetnički centar postojala je i škola za pravljenje mozaika koji se mogu videti i u drugim gradovima rimskog carstva. U centralnom delu je napravljen muzej i u njemu su izloženi predmeti pronađeni na ovom lokalitetu. Pešačka staza je napravljena tako da u jednom trenutku morate da prođete kroz muzej da biste se popeli do amfiteatra koji je rekonstruisan. U njegovoj blizini su počeli da otkopavaju još jedan deo grada i to nije bilo dozvoljeno za slikanje. Nalazište površinski nije mnogo veliko ali ima šta da se vidi. Da sam imao normalnog vodiča kao u Viminacijumu mnogo bolje bih doživeo Herakleju, ali moram priznati da sam otišao čak pomalo indiferentan. Ne kažem da je ne treba posetiti i da nema šta da se vidi, daleko od toga, broj fotografija to potvrđuje. Možda su moja očekivanja bila veća, a možda vodiču nije bio dan, ne znam.

























Dalje sam se uputio ka Stobiju. O tom gradu sam pričao sa arheologom Snežanom koja radi na iskopinama u Viminacijumu. Sećam se da joj se svidelo, i da mi je pričala da je grad prilično veliki, i da je dosta toga otkriveno. Najlakši i najbolji put ide preko Velesa, tu se uključite na autoput ka Atini. Posle svega par kilometara je izdvajanje koje vodi direktno na parking. Čak se bedemi vide pre saobraćajnog znaka tako da ako u sred bela dana promašite bolje da niste ni kretali nigde. Ljubazna radnica mi je prodala kartu i dala brošuru sa mapom. Već po dužini zidina koje se vide sa ulaza deluje da je grad bio veliki. Međutim, kada uđete unutra tek onda vidite njegovu veličinu. Koliko su mi rekli iskopano je oko tridesetak posto, i dalje se iskopava. Sa glavne kapije se odmah prilazi amfiteatru koji je u fazi rekonstrukcije. Nikakve restrikcije što se fotografisanja tiče nije bilo, ali kao i na svakom arheološkom nalazištu postoji ograničeno kretanje. Što je i normalno da ne bi dolazilo do oštećenja. Moram priznati da sam u par navrata iskoristio priliku što sam sam i nije bilo radnika u blizini pa sam se malo ušunjao da napravim par interesantnijih fotografija. U jednom trenutku me umalo nisu uhvatili na delu, ali sam se sakrio kao Prle u "Otpisanima" tako da je za dlaku izbegnut incident. Čim su prošli nastavio sam sa šunjanjem gde sam mogao. Lokalitet je zaista veliki, i postoji mnogo detalja koji se mogu videti, recimo rekonstrukcija velikog mozaičkog poda iza amfiteatra, ili javna gradska česma, itd. Dugo sam se šetao i fotografisao, mislim da sam proveo oko dva sata u Stobiju. Što sam se više šetao sve više mi se dopadalo. Snežana je bila skroz u pravu, stvarno je lepo i ima šta da se vidi. Kada sam izašao otišao sam do suvenirnice i kupio ogrlicu za ženu. Pitali su me čime se bavim i rekao sam da putujem i fotografišem, nisam ulazio u detalje da radim fotoreportažu, ne znam zašto. Možda je i bolje što nisam. Rekli su mi da je Skupi zatvoren jer je i tamo pronađen amfiteatar tako da posetiocima nije dozvoljen ulaz. Nema veze, u Skoplje idem da se vidim sa drugarom kojeg nisam video sto godina. Seo sam na motor i ovog puuta ispunjen i sa pozitivnim osećanjem sam nastavio put ka severu. Stobi predlažem kao obaveznu pauzu ako kolima ili motorm idete u Grčku na more.























































Do Skoplja sam prošao tri naplatne rampe. Mislim da je tri ako se dobro sećam, nisam baš siguran. Autoput je ok i može da se vozi malo sa gasom. Relativno brzo sam bio u centru grada. Nas dvojca smo se našli kod čuvenog spomenika posvećenom Aleksandru Makedonskom. Svi se sećamo priče i frke koja je izbila oko tog spomenika, ali da ne skrećemo sa teme. Seli smo u stari gradski restoran Pelister, Zoranovo omiljeno mesto. I Zokija sam upoznao u Banskom na skijanju i od tada smo ostali u kontaktu. Prilično smo se zapričali, trebalo je nadoknaditi vreme od poslednjeg viđanja, a to nije malo. Pao je dogovor da na zimu iskombinujemo produženi vikend u Banskom i tu otvorimo sezonu skijanja. Stvarno bi mogli, nisam stao na dasku pet godina. Bilo mi je super što smo se videli, jedno je kada se dopisujete sa ljudima koje znate a sasvim druga stvar je kada sednete na kafu i uživate u društvu.



Put sam nastavio kada je veče već palo. Već sam vozio noću tako da mi nije bilo nešto posebno frka. Nije sezona, radni dan je tako da će putevi verovatno biti prazni. Kako sam izašao na autoput ka Beogradu tako sam shvatio da će vožnja biti prava uživancija. Malo me je brinula Grdelička klisura pošto će biti noć, ali nema veze, smanjiću gas i lagano. Do granice sam prošao još dve naplatne rampe, a poslednja je bila u Kumanovu. Stao sam na pumpu da sipam u rezervoar poslednje denare i razvukao gas ka Srbiji. Vožnja je bila odlična, brzinu nisam spuštao ispod 120km/h. Možda nije bilo baš najpametnije, ali saobraćaja gotovoda uopšte nije bilo. Brzo sam stigao na granicu gde sam napravio glupost, a to sam shvatio tek kada sam stao na punkt srpske granične policije - kod makedonaca nisam stao kod carinika već samo produžio do srpskih. Niko se nije drao i jurio zamnom tako da kapiram da je sve ok. Odatle sam krenuo ka Leskovcu sa velikim uživanjem u vožnji. Opet malo jači gas sve vreme, ali u Srbiji se dosta puteva sređuje i radi tako da se mora dodatno voditi računa. Ali sam sve prošao bez ikakvih problema. Još jednom moram pohvaliti sedište, sve ove kilometre sam prilično bezbolno prošao. Javio sam se Giletu, drugaru u Beogradu koji me je uputio na njegovu moto-ekipu u gradu. Pošto im je klub u centru lako sam ih našao. Logo im je super, crvena ljuta papričica na dva točka - pravi pravcati leskovački bajkeri. Sa njima sam sedeo i zezao do ponoći. Tada me je već počeo hvatati umor. Marijan mi je pomogao oko smeštaja i garaže za motor. Ovde prespavljujem, a onda verovatno nastavljam ka Lebanama i posle ka Sirmijumu koji je preko trista kilometara dalje.