Glavni meni

Agion Oros 2014

Započeo BanditMNE, 27 Jun, 2014, 19:37

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

BanditMNE

Ideja za ovo putovanje  zivi u meni odavno. Ali na Svetu Goru se ne ide kad hoces nego kad Bog kaze.Moto klub PODGORICA I nasi prijetelji iz MK CRUISER iz Herceg Novog I MK ORIDJINALI iz Kotora, na broju devetnaest  drugova-zapravo brace ,krenulo je na hodocasce .Pripreme I rezervacije smo odradili  mjesec dana ranije  I 16-og maja u 7.00 h krenuli ispred Hrama u Podgorici.
  Cetrnaest motora I intendentsko vozilo sa 5 drugova krece na put. Plan puta je : prvu noc spavati  u Kalambaki,ujutru posjetiti Meteore,zatim prespavati u Uranopolisu,pa na Svetoj Gori. Sa Svete Gore otici u Solun I iz Soluna u Vranje,pa za Novi Sad.Plan, kao sto cete vidjeti, srecom, nece biti u potpunosti realizovan.  Ispraceni od prijatelja ,dakle,krecemo iz Podgorice. Konacno!Na svakom  licu vidim radost, uzbudjenje I nestrpljenje .Cini se da kisu niko nije ni primjecivao,nego kao svakodnevnu rutinu oblacimo kisna odijela. Disciplinovana kolona krece ka Albaniji. Granicu prelazimo brzo. Pitaju nas ko smo,sta smo? Nas policajac mi kaze : “ Po ovoj kisi idete?” Idemo,sine,ne boj se…  Put do Skadra je odlican,vozimo kao da ne pada kisa. Posle Skadra je nesto losiji,ali I dalje dobar.  Ulazimo u Tiranu,lagano se provlacimo kroz ulice I trazimo izlaz za Elbasan. Tirana…grad kontrasta.  Na uliciama su velike guzve,vozi se ofanzivno… Neki tip sa autom mi kaze da ga pratimo. Izvodi nas nekim ulicicama na novi put za Elbasan. Druze,hvala ti!  Inace kroz Albaniju smo naisli na veliki broj patrola. Skoro svaka nas je pozdravila.  Jos nismo utvrdili da li smo promasili skretanje I krenuli starim putem ka Elbasanu ( mislim da donekle jesmo) I stajemo na prvu pumpu. Moj motor ima najmanji rezervoar pa smo se cijelim putem upravljali apetitom Bandita 1200. Krecemo se penjati nekim uskim putem,zatim nailazimo na novi auto put,I kako se primicemo granici vrijeme ide na bolje. Prije Ohridskog jezera kisa polako jenjava,sto se odrazilo I na nas tempo. Fotografisanje iznad Ohridskog jezera… Albanci ,kazu,dionicu pored jezera rade godinama. Makadam,lokve,blato…za moj motor put uzasan. ADV motori  su  na svom terenu,meni plombe ispadaju.  Tu stajemo na prvu pauzu I rucak u restoranu Sveti Naum. Hrana I cijene na zadovoljavajucem nivou. Konobar je htio da me odradi za 15 e,ali sam ga elegantno ostavio bez napojnice I rekao : “ Sine,lud si. “ Dolazimo na Grcku granicu. Razvedrilo se. Granicari su se odusevili kad smo im rekli da idemo na Svetu goru. Carinik mi trazi putno osiguranje,a ja mu dajem zeleni karton. Pita :’’Where do you go?” Kazem : “AGION OROS!” Ne pogledavsi presavijeni papir kaze : “ Have a nice trip!” .  Neposredno posle granice stajemo da skinemo kisna odijela. Miki izlazi iz kombija sa teorijom da treba putovati samo u krstene zemlje…Osjetite,kaze,vazduh I pogledajte vedro nebo.  Nastavljamo put u dosta jakom tempu. Mozda,prejakom. Sto bi rekli Slavko I Bole,nasi drugovi sa Cetinja,”shtrlecnuli” smo se . Krivina na krivinu. Gas-kocnica-manja-gas…I tako do pumpe. Tu vidimo da smo se malo pogubili. Kazem,tempo je bio prejak. Nismo svi istog iskustva,ali avaj! Nekako se okupljamo ne pumpi( koja ne radi) I nastavljamo.  Da kazem da smo od nas 14 na motorima sedmorica imali ScalaRider komunikacije. Samo sto ih nismo uparili. Kanili smo se “ali ko ce radit oko toga” … Grcki HWY. Prvi utisak-SJAJAN!   Vozimo dosta brzo I drzimo pozicije u grupama na koje smo usitnili kolonu. Kombi ide skoro pa ravnopravno. Ja vozim pored kombija,fotografisu me Marko I Peric,komuniciramo gestikuliranjem…brzina oko 140-150. Lagano,motor gubi snagu...prelazim u lijevu traku,kombi elegantno nestaje. Ja stajem I ostajem. Uopste nisam iznenadjen sto me nisu vidjeli. Pa,Miki je vozio. Utvrdjujem kvar-sajla gasa. Motor moze da ide nekih 30-40 km/h.  Zovem Slavka I kazem da sam u kvaru. Oni staju na nekoj pumpi I dogovaramo se da me cekaju tu. Doci cu nekako. Nekad. Nemam nervozu ,vozim koliko mogu zaustavnom trakom…slusam muziku I smijem se kako je kombi otisao. Iskljucujem se na jednom izlazu,u namjeri da sa nadvoznjaka osmotrim teren. Skidam kacigu,cujem poznati zvuk MT-a. Moj brat sa ostalima iz poslednje  grupe. Kazem u sebi : “ Ma ja sam kao vino-‘Ajte vi,stici cu vas ja.”  Pratim putokaz I idem ka Graveni,kasnije ce se ispostaviti- najljepsem gradicu koji su moje oci vidjele. Zapravo,Slavko mi je rekao da  su na pumpi pored koje je putokaz za Gravenu. Na nekoj pumpi sipam gorivo i nastavljam putem,trazeci izlaz za autoput. Medjutim,nisam pratio putokaz nego intuiciju( I malo logike). Poslije par kilometara,sa jednog brezuljka vidim moju grupu na pumpi. Vidim,uznemireni. Ne cuju me jer mi motor radi na 2000 obrataja. Prikradam se I kazem : “ Aloooo,shegachi !!!!” Hahaha…kakavo odusevljenje! Pricam im sto se desilo. Pokusavamo u nekoj vulkanizerskoj radnji,koja je pored pumpe,da popravimo sajlu ali zakljucujemo da se bolje manuti coravog posla ,nego da idemo brzinom kojom mogu do Kalambake pa cemo tamo naci majstora.Slavko Pejovic,Milan Ivanovic,kum Aco,Milan Jovanovic,Mika Mracevic I Pedja Petrovic …niko nece da me ostavi. Moj predlog,kasnije prihvacen,je da sa mnom ostanu dvojica  a ostali da idu u hotel koji je na 100-nak kilometara. Ma nece ljudi da me ostave,pa nece. Ok,krecemo. Nekako se valjam,ali na jednu veliku uzbrdicu motor staje. Sve okrecemo na zeznje,jer nema te situacije koja se ne moze pobijediti humorom. Odjednom,nailazi RSV4. Bijela,bez retrovizora. Pilot. Zaustavljamo ga I covjeka nam pomogne: zovne majstora u Graveni I kaze mu da nas saceka jer smo u kavru a krenuli na put. Zahvaljujemo mu se I dijelimo: Slavko I Milan sa mnom,sa ostalima sam se bukvalno svadjao da idu u hotel. Kako sad uz brdo? Lako: mrezica I gumene gurtne ce posluzuti za vucu. Kacim se za V-strom I setajuci od zute do bijele stizemo posle pola sata kod majstora. Majstorska radionica,majstor  I pomocno roblje-prica za sebe! Jako simpaticni i zivopisni ljudi. Engleski znaju koliko I mi Grcki. Ekstremitetima se dogovaramo da napise cijenu. Krenu da pise,Slavko I ja stali I gledamo….pocinje sa brojem  2. Krajem od oka gledam Slavka pogledom : NECE SE OVO DOBRO ZAVRSITI! Tip pise 25-30! Uzima broj telefona I kaze :zvacu! Valjda je to rekao… Mi kidamo u grad. Parkiramo motore ispred,kako ce se ispostaviti izbornog mjesta,gdje nam je izborna komisija garantovala bezbjednost motora i prtljaga! Grci su se pokazali kao pravi domacini! Smjestamo se u jednu tavernu,narucujemo pivo…pa jos jedno…I jos jedno( mnogo dobra njihovo pivo bre) ... ... pa veceru. Posle vecere jos po koje pivo… Utoliko zvoni telefon …ma ko me zove u sred jela…vidim nepoznat broj.  Neko mi je na tecnom Grckom nesto rekao. Ma morada je majstor!Kazem : STARI,HVALA TI PUNO DOLAZIMO! Kupimo motor I kidamo ka Kalambaki. Slavko na TDM I Milan na V stromu su pruzili svoj maksimum te noci. Fantastican put,pun krivina,mjesecina toliko jaka da je ljepse voziti bez svjetala….Odustao sam od tog tempa vrlo brzo.  Stizemo u Kalambaku. Pitam klinca za hotel,kaze pratite me. Ljudi moji…kad je mali krenuo sa Speed Fightom  uz krivine….izbaci nugu u krivinu legne skuter I gas gas gas….vjerujte dag a nismo mogli stici. Sav ponosan nam kaze :” To je tu,pokazao sam I vasim prijatelima prije nekoliko sati! “Zovemo ga na pice,ali kaze da zuri. Ma vidim da zuris ,sine,vidim! Ekipa upravo zavrsila veceru,docekuje nas gromkim aplauzom! A kako I nece kad su pare kod mene!!! Otisli smo na spavanje I ujutru uzivali u pogledu na I sa Meteora…. (nastavice se) Sent from my GT-N7105 using Tapatalk
Gledano iz ugla majmuna,logicno bi bilo da svi ljudi zive na drvetu.

BanditMNE

Meteori.  Cini mi se da je ovdje zemlja najbliza nebu. I obrnuto.   Necu pisati o istorijskim cinjenicama,to mozete nacj na Guglovima i Vikipedijama,na sirokom sajber polju. Noc prije,kada je vlasnik hotela vidio goste iz Crne Gore podijelio nas je u dva hotela. Razlog :u njihovu cetvorokrevetnu sobu staju nas dvojica. Jesam li napomenuo da od nas 19 "samo" 17 ima preko 100kg. I to debelo preko. Smjestaj je bio savrsen,sa obezbijedjenim parkingom za motore. Iako umorni od prethodnog dana,u 9h se nalazimo na dorucak.   Odlucujemo da ne oblacimo opremu,zbog prakticnih razloga,nego da u casual varijanti obidjemo Meteore. Poznato ti je,citaoce,da je Crna Gora jako bogata drzava. Bogata podjelama na nacionalnoj,politickoj i svakoj drugoj osnovi. To se cuva i gaji kao najvece bogatstvo. Zar mora bas tako? Naravno da ne mora! Ovim fotografijama demantujemo sve podjele a ujedno saljemo i podrsku zemlji Srbiji! Nastavljamo na gornji vidikovac.   Tu se susrecemo sa grupom turista iz Japana(koji su se cudili nasim mjerama) ,i pricamo im o nasoj zemlji i putu. Elem,Slavko i ja -kako nas je Bog dao komunikativne-sjedimo na jednoj stijeni udaljenoj 30ak metara od crnogorsko-srpsko-japanske grupe i posmatramo prijateljski razgovor. Medjutim,dvije Japanke stale na 10ak metara od nas i posmatraju nas...Mi ih pozovemo da se fotografisemo a one odgovore,sa velikom dozom nepovjerenja,da ne zele. Nama to bude zanimljivo i budemo jos uporniji pa krenemo sa pricom na nasom jeziku A OCETE KAKO NECETE,DANAS VAM.NEMA DRUGE... i krenemo da ustajemo. Ljudi moji:kad su krenule iz niskog starta ka sigurnosti grupe! Samo smo vidjeli prasinu iza njih.   Odradimo jos zajednicku fotku,ispratimo ih u autobus i Marko od 195cm i 125kg udje kod njih sa srpskom zastavom u rukama koju je rasirio u autobus. Vodic,sav zbunjen,ne zna sto da pita sem WHERE ARE YOU FROM? A Marko kaze : KRIM !RRRRRRRR!  Ok,zavrsili smo saradnju sa Azijom,idemo u manastir ,zaduzbinu Nemanjica.     Kazao sam vec da necu pisati o duhovnoj strani puta,za to ce biti posebna tema koju cemo postaviti na forum,naravno. Dakle,vracamo se u hotel po stvari,sipamo gorivo i idemo na kafu u Kalambaku. Nismo dosli za oganj u Grcku,pa koristimo vrijeme na najbolji nacin. Parkiramo motore na nekom trotoru,pored ZX-14. Pitam u kaficu do je li ok da ih parkiramo-nema problema. Sjedamo u jednom lijepom kaficu,naravno prilagodimo raspored baste nasim potrebama,narucujemo 18 piva i jedan frape. I tako nekoliko puta. Posle trece ture pocinje,sto bi drugo nego pjesma.  Posto smo presli bukvar narodne muzike,slucajno polomili neke flase,u miru odlazimo.  Pripremamo se za pokret i neki lokalac nas pita gdje cemo. Kazemo namjeru,on odusevljen pita ima li majica za njega? Imali smo svi po dvije. Ja skidam svoju i dajem,a tip skida privezak sa kljuceva. Na njemu pise Enduro championship Metheora 2014. Bajker,upali onaj ZX14 i pocasti nas zvukom japanskog kvarteta.Cijelo drustvo iz tog lokala krenuda nas svraca,da pijemo pivo ali vec smo popili dovoljno. Zahvaljujemo se i krecemo. Polako vijugamo ka izlazu na autoput. Polako,polako...krajolik fantastican.Put dobar,proljece probudilo biljke...Cisto,Boze,cisto ni jedan jedini papiric pored puta. Zemlja obadjena,oranice zazelenjele...divni trenuci za sva cula.  Pocinju krivine. Vozimo to sto mozemo...a mozemo!Postuje se pravilo da nema preticanja u grupi...mada grupe nije ni bilo. Bilo je grupica. Slavko je imao navigaciju i diktirao tempo...zestok tempo! Gume se zagrijale,motor ima snage na pretek...uzivanje!  Izlazimo na autoput. Dosadno. Dogovor je: prva pumpa pored puta. Imam 2/3 rezervoara.Vozimo dosta brzo. Izmedju 170 i 230km/h. Prije puta sam skinuo kilometr sajlu,lakse mi je kad ne znam koliko idem.Gorivo pada,pume nidje...kazaljka na pola rezerve.Znak: pumpa za 5000m. Lagana uzbrdica,motor kaslje...gubi snagu...svi me prolaze. Na vrhu uzbrdice motor se gasi. Puf! Nemaaa...znak:pumpa za 1000m. I nizbrdica! Nizbrdica ljudi...motor nosen inercijom staje kod pistolja za gorivo.
Zove Sveta Gora!
Gledano iz ugla majmuna,logicno bi bilo da svi ljudi zive na drvetu.

BanditMNE

Auto put mi nije toliko prijao,ali znajuci gdje me vodi nisam osjecao sibanje vjetra (naravno,promasili smo regionalni put),tutnjavu kacige(imao sam osjecaj da mi je kutija od cipela na glavi),otpor GoPro kamere. Slavko i ja vozimo uporedo ,na mozda dva metra,sto ostalima nije bilo jasno,ali nisam imao kilometar sat, pa sam virio na displej TDM-a.



Tu smo se malo radzvojili,produvali masine...kroz ove tunele i siroke krivine,Slavko i ja idemo od 160 pa do 220+...


Posle Soluna promasujemo skretanje,zahvaljujuci jednom "navigatoru" iz kombija. Gladni i po malo umorni,ali ipak bez nervoze i tenzija. Vrtimo se jedno 40-ak km i pronalazimo odvajanje. Plan je bio pronaci restoran u kojem su prosle godine bili Ratko i Davor,ali ga na Sasino veliko razocarenje i neveselje nismo uspjeli pronaci. Vjerovatno zato sto smo promasili put. Nema veze! Krivudav put ponovo. Nisam koncetraciju za jurnjavu sa Slavkom. Mika sa GS-om preuzima tu ulogu. Ljepota ih gledati...voznja bez greske. Meni se desava da ulazim u lijevu sirooooku krivinu udjem dosta sporo 4-om. Misleci da ne moze biti tako ostra i toliko siroka meni zafali puta. Obaljujem motor,pa sto Bog da! Vec sam se vidio prostrtog po sred puta,jer je motor radio na 2k obrtaja. Nenadajuci se izvukoh,i rekoh sebi: NEMA VAJDE OD SPORE VOZNJE.
Stajemo na imanje manastira Hilandar ,Kakovo. Gorki je uredio sve posjete svetinjama,na cemu mu neizmjerno hvala od svih nas!






Cudan osjecaj pripadanja na hilandarskom imanju. Kao da smo kod kuce. Zapravo i jesmo.

 Okrijepljeni duhovno i fizicki,dobijamo blagoslov od igumana. Obecavamo da cemo svratiti i u povratku. Pozdravljamo se i brzo smo u Uranopolisu.
Motore ostavljamo na platou ispred tvrdjave. Raspojasani trazimo restoran...Usvajamo Goranov predlog i idemo kod jednog Grka koji zna nas jezik. U restorane smo gostovali na sledeci nacin: ja zovnem gazdu i pogadjemo se oko cijene. Pa ne moze za 20 ljudi cijena iz imenika! Kazem mu: GAZDA ,PIVO TI JE 3,5E. TO JE MNOGO! A gazda kaze: PA NAAAAARAVNO DA JE MNOGO!SMANJICEMO! Dao nam je jak popust i jos na sve to 20% nize. Fer. Mika i Slavko su trazili TV ,igrala je Barselona...valjda. Mislio sam da smo zavrsili sa zahtjevima ali Marko je insistirao da se istakne zastava. Nabavi se i zastava....


Parola mu  je bila: ZASTAVA NE SMIJE DA PADNE!!!

Sasa,najgladniji covjek na svijetu je izboksovao jos mesa u porcijama. Nepotrebno ali korisno.
Moram reci da je junak dana bio Bole Lagator sa XT600..treci u koloni! Za regionalni put mi je jasno , ali kako je autoput odvozio...namotavao je gas sa obje ruke.
Posle vecere smo otisli u hotele. Smjestaj je bio zaista odlican. Domacini jako ljubazni...Ekipa je oko 10h izasla do grada,ja sam ostao da odmorim. Zelim biti sto odmorniji za Svetu Goru,zelim upamtiti svaki detalj puta.
Gledano iz ugla majmuna,logicno bi bilo da svi ljudi zive na drvetu.

BanditMNE

Imam problema sa konekcijom preko Tapatalka,tako da cu postaviti neke slike koje su trebale bidi u postu iznad. Soba u SKITU SV. ANDREJA Vracamo se vecernju sluzbu Pa na veceru. Pomazemo raspremanje trpezarije i idemo do Kareje. Pokusavamo pronaci prevoz za Hilandar,da bi stigli na brod oko podna. Medjutim,put je toliko los da je akcija bila neizvodljiva. Po malo razocarani,ostavljamo Hilandar za drugu posjetu. Kupujemo suvenire u prodavnicama,po malo se i pogadjamo oko cijena i sjedamo na Karejsku kaldrmu. Do pola devet moramo biti u manastir,kapija se tada zatvara. Odusevljeni vidjenim i dozivljenim,povlacimo se na konak,ujutru smo rano na sluzbu...
Gledano iz ugla majmuna,logicno bi bilo da svi ljudi zive na drvetu.

BanditMNE

Budimo se rano. Dogovor je da budemo na liturgiji. U miru se spremamo i odlazimo u crkvu. Nestvaran osjecaj duhovnog i fizickog mira koji ukrasava sveta liturgija. Na kraju,primamo blagoslov Svetog Andreja. Po zavrsenom dorucku u maloj trpezariji,pomazemo raspremanje,uzimamo stvari i napustamo nase domacine. Svestenik,kojeg sam pominjao,bratski nas izljubi i cvrsto obeca da ce se javiti kad dodje u Crnu Goru. No,poslije 20-ak korak,zacuh njegovo dozivanje. Usao je u manastirsku prodavnicu i donio nam 10-ak flašica njihove rakije. Kaze:"Za put." Da li mozete zamisliti nase odusevljenje tim bratskim gestom? Izlazeci iz bedema manastira,jos jednom se okrecem i zastajem: znam,stalno cu se tu vracati. Isposnica Svetog Save. Cudotvorna ikona Mlekopitatelica. Sa Bozijim strahom pristupamo u tu nasu veliku svetinju. Sve je vojnicki precizno uredjeno i pedantno. Otac Nikodim cita molitvu dok se mi poklanjamo svetinjama.Ostavljamo ga da cita psaltir . Nedugo zatim,ukrcavamo se u autobus i krecemo ka luci. Vecini nas je ovo bio prvi susret sa Svetom gorom,a svima nama jedan u nizu,ako Bog da. U autobus,dohvatismo onu rakiju.A i rakija nas. Pjesmom i veseljem predjosmo dio puta do luke. Ponovo kupovina suvenira i naravno pjesma.Svima smo simpaticni. Vide:isti duh,bratska snaga i prijateljstvo medju nama. Ukrcavamo se na brod(a one rakije sve manje) a ja zaspah kao puskom pogodjen. Kazu da sam propustio vrhunsko druzenje. Ne secam se. Priduzio nam se i Gorki sa Hilandara. Iskrcavamo se u Uranopolis,lagano pakujemo stvari na motore i krecemo ka Solunu. Od nas 19,samo je jedan mislio na rucak. Konstantno. Do Soluna smo stigli regionalnim putem,naravno,ponovo svratili u Kakovo i elegantno nasli hotel Plazu... Raspremanje i pravac grad. Zauzimamo bastu taverne izvjesnog Jorga. Gorki ga poznaje,a Jorgo je studirao u Beogradu pa zna srpski. Uzalud je nas 20 dozivalo:JORGOOO!JOOORGOOO!JOOORRRGOOO!Nekih 5 minuta. Jorgo je bio u Atini. Osoblje nas u nevjerici posmtra...Ok,pricacemo sa konobarom! Silu na sramotu nam daje popust na grupu.   Sad se postavi i pitanje hrane. Sjetili smo se da nista nismo jeli,a dvojica najrazmazenijih(zbog cega cemo ih zezati stalno) odose da nesto jedu posebno. Mi za inat porucismo po jos jedni pivo! A na na 15ak metara od nas zamirisa rostilj,brza hrana. Marko i ja idemo,pravimo porudzbinu krece: porudzba za dvoje pa tura nase lozove rakije sa konobarom. I sve tako dok ga nismo raznijeli. Ubio se,bez nogu i ruku! Gazda je,kako nam je konobar rekao bio ljut sto mora da radi. E tu smo ga posteno ispsovali,a cini mi se i on  nas. Najvise ga onaj konobar nagrdi. Vecera  koju smo platili najmanje najsladje nam je pala.Naravno,ne zbog para,nego zbog spleta okolnosti. A ona dvojica sto su jeli posebno,bili su nezadovoljni njihovom vecerom. I cesto smo citirali suprugu Furios Pande: JESMO LI BAJKERI ILI SMO PICKE?!?! Ostavljamo konobara da muva neku curu koja je tu dosla u drustvu nekog momka. Momak je mirno napustio lokal,a konobar se izlljubio sa Markom i Mikom i sa mnom vicuci za nama: BROTHERS! SERBIA! MONTENEGRO! ORTODOXO! RAKIA....Zakljucismo da noc obecava....
Gledano iz ugla majmuna,logicno bi bilo da svi ljudi zive na drvetu.

BanditMNE

Vratismo se mi jos malo kod Jorga da posjedimo. Tu smo se malo podijelili,gdje ce 20 ljudi po gradu...Slavko je cuo za neko mjesto gdje bi bilo lijepo poci,ali nikako da nadjemo ulicu...čak smo i mapu konsultovali.

Najednom,Marko povika: STANI ! EVO GA BUTIK ZA ŠEGAČE!


Nastavljamo da trazimo,Slavko je bio tako ubjedljiv sa :EVO TU JE JOS DVIJE ULICE,da su nam noge otpale. Prespartasmo pola Soluna,dok se nismo sjetili da uzmemo taksi. Mozda i ne bismo nego nabasasmo na pun autobus nekakve milicije sa pancirima i puskama (a mi bez oruzja). Ne da im nismo bili jasni nego su nas mnogo cudno gledali,te odlucismo da se povucemo,tacnije receno - odstupimo. Odosmo na Aristetolov trg,u lokal po preporuci lijepe Kristin,recepcionerke u nasem hotelu(prvo sto sam je pitao bilo je: GDJE JE NAJLJEPSE UVECE U SOLUN?I oce li sa nama u grad.Prihvati bez razmisljanja i reče da dodjemo u 23h za nju,kad zavrsi smjenu.Nijesmo se mogli dogovoriti ko ce da ode za nju.Tesko nam je bilo od Jorga tih 3 min da odemo.I kad smo se dogovorili,bilo je 01h.Na ovome mi još prigovaraju),sad sam zaboravio ime lokala,ali tu smo bili. Popismo po koje pivo i u neka doba povukosmo se u svoje odaje.
Poneko...
Gledano iz ugla majmuna,logicno bi bilo da svi ljudi zive na drvetu.

BanditMNE

Prethodni dan,na Svetoj Gori su nam javili da su u Srbiji ogromne poplave,da narod gine. Iz tog razloga nismo otisli u Vranje kod nasih prijatelja MK Free Riders,pa poslije za Novi Sad. Nije red da se mi veselimo a zemlja u haosu. Umjesto toga odlucili smo da odemo na Kosovo i posjetimo Dečane.Gorki je obezbijedio smjestaj u Velikoj Hoči i najavio nas u Dečane. Moram podijeliti sa vama ovu fotografiju:  Jedna mlada dama,Kristina Dedić,kćer člana našeg kluba,kojeg ću kasnije pobliže opisati,organizovala je prikupljanje pomoći za narod Srbije. Gimnazija je bila obraz Podgorice! Bili smo u Solun,taman stigli u hotel kad sam dobio ovu sliku. Jel' da je dobra?Svi su se odusevili kad sam ih kod Jorga izvijestio o ovoj akciji. Aplauz i pice u njeno zdravlje! Elem,brat i ja smo ustali rano,popill kafu u jutarnjoj tisini Aristotelovog trga... Prosetali Solunom i zakljucili da bi se moglo zivjetu u ovaj prelijepi grad. Vracamo se u hotel i otkrivamo da imamo i doručak. Eh,kako su nas gledali oni gosti i osoblje...sigurno su pomislili:KAKVI SU OVO DIVLJACI,MAJKO MILA,STO JE OVO!A mi smo se samo pripremili za dan voznje...Dogovorimo se da krenemo u 12h za Ohrid. Imali smo par sati slobodnog vremena i Ratko,Vlado,Bole,Milan i ja odemo u crkvu Svetog Dimitrija.Grijeh je proci ovu svetinju. Obilazimo par radnji u Solunu,nadjosmo i pinlock za Ratkovu kacigu.  I pokret u 12. Napustamo Solun. Malo je jedna noc za sve sto nudi. Komandujemo navigaciji da nas ne vodi auto putem,brzo ulazimo u Makedoniju. Odmorili smo u Bitolu.    Prazna ova Makedonija,prazna...svuda albanske i turske zastave,makedonske samo na granicnim prelazima.  Fino se navozasmo do Ohrida,fin put,lijepe krivine...  Smjestaj je nasao Gorki,ali smo prethodno sjeli u neku kafanu koja nam se ucinje prigodna.    Gazda nam posla pice cim smo sjeli. Posteno! Dogovorismo se oko cijene za večeru,te unosom ugljenih hidrata,proteina i B vitamina povratismo snagu i brzinu. I glas. Zapjevasmo,nismo grlo štedjeli. Sto se pokaza i korisnim. Zapjeva i hodza sa minareta,sto nas iznenadi. Kao jedan ustadosmo,platih racun i odosmo u apartmane...
Gledano iz ugla majmuna,logicno bi bilo da svi ljudi zive na drvetu.

BanditMNE

Bog je odredio da na ovom putesestviju svi imamo svoju ulogu. Ipak,u ime svih nas,zahvaljujem Goranu Tijanicu. On radi u nasoj svetinji,Ostrogu,i tokom puta nam je otvorio vrata u svim svetinjama gdje smo bili. Zaista,ovaj put bez njega bi nam bio umnogome nezanimljiviji. A probio je sve rokove za prijavu za put.  Dakle,sa ove okuke krecemo se spustati prema carskom Prizrenu. Prije toga,namjerni smo svratiti u manastir Svetih Arhangela.  Evo,pili smo i vodu braco! Dolazimo do manastira. Popricasmo sa policajcem koji je tu dezuran. Sami osjecaj prisustva uniformisanog lica ispred svetinje mijenja osjecanja. Ne plasim se za svoju bezbjednost,nego mi zao...zao mi svega. Tuzan i pretuzan ulazim u nas dom,jer je svaka crkva moj dom. Docekuje nas iguman,i prica nam...prica nam,a mi cutimo. Prica nam o 2004-oj. Kao da je 1999-ta zaboravljena. Prica nam o prethodnom igumanu,vjecni mu pokoj i slava,kojeg su zvijeri otele i iskidale na komade. Prica nam kako je sakupljao njegovo tijelo da bi ga sahranio. Prica nam o grozotama rata i užasu mira.Mi slusamo,nemocni,nijemi...Boze,kad li cemo okajati grijehe nase?  Onda je iguman zvao Zorana koji ce nas cekati u Prizren i sprovesti do crkve Svetog Djordja i Ljeviske.A ko ne zna,Ljeviska je,mučenica,ona crkve sa koje su bijesni psi slomili i bacili krst 2004-te. Sigurno vam je ta slika pred ocima.Zoran je pravoslavac koji zivi u Prizrenu od ukupno njih 18. Osamnaest. Od 180 000 hiljada stanovnika. Kazem pravoslavac,jer ovdje preataje granica izmedju nacije i vjere pravoslavne.Ceka nas mlad momak,lijep...vedar. Penje se na Acov motor i vodi nas prizrenskom kaldrmom. Zivalj nas gleda sa blagom nevjericom. Ajde da je par motora razumjeli bi...ali 12 motora...i to idemo u crkvu! Kako to... Zoran nas dovede do parkinga,odmah do crkve. Sat 1 euro. Ostavljamo motore i nalazimo se sa svestenikom. Ulazimo u crkvu,vidi se da je skoro renovirana.Otac nam pokazuje fotografije oskrnavljene i ranjene pravoslavne bogomolje. Prica nam,kako njega i popadiju provociraju...ja ga gledam i vidim ljudsku gromadu u sasvim obicnom covjeku. Vidim hrabrost neopisivu,vidim zivu vjeru u Boga. Pozdravljamo se sa svestenikom,Zoran insistira da popijemo pice...veoma rado bih,vise zbog pogleda nekih kvazi sportskih tipova,i stajemo par minuta metar ispred baste lokala koji je uz ogradu crkve...na zalost,zaista smo morali ici u Veliku Hocu na konak,kod domacina Petrovica,u vinariju PETROVIC. Vlasnik parkinga nije htio da naplati,kaze: "BOG JE TO PLATIO." Platio ,naplatio i preplatio. Svratice ON ponovo,sigurno je! Ljubimo se sa Zoranom kao sa bratom rodjenim,i krecemo. Stizemo na odrediste pred samo vece. Stajemo kod crkve,zdravimo se sa domacinima i protom. Prije par dana sam saznao da je ovaj svestenik zasluzan sto je sada na teritoriji Hoce oko 650 pravoslavaca. On je zadrzao narod,on ih je organizovao za borbu. Kaze nam da je tu nekada bilo 360 crkava. Velika Hoca je bila vinarija cara Dusana,sada  Decani imaju imanje i vinograde.  Svestenik koji brine o vinogradu nas docekuje,smjestamo motore i probamo cuvena vina. Smjestamo se u sobe,i idemo na domacinski docek. Osjecamo se kao kod najrodjenijih. Moram naglasiti da se najvise sa Kosovom odusevio Mika Mracevic a cini mi se najvise potresao Milan Ivanovic. Poslije vecere,neko dohvati one gusle,pocesmo od Milosa i Murata... Dogovorismo se da ujutru idemo na sluzbu u Decane i da se tamo pricestimo....
Gledano iz ugla majmuna,logicno bi bilo da svi ljudi zive na drvetu.

BanditMNE

Pozdravismo se sa Velikom Hočom i domaćinima. Daće dragi Bog, gledaćemo se.

Ranim jutrom hitamo ka Dečanima. Upada mi u oči veliki broj djece. Kolone, kolone... Žure u škole, žure da ih što prije nauče zakonu topuza. Mika i ja vozimo blizu da bi mogli ponesto iskomentarisati. Kao, na primjer, livadu punu BOŽUROVA. Istovremeno smo se pogledali i uzviknuli: BOŽUROVI!
Primičemo se Dečanima, a put se dijeli na dvije ulice: MANASTIRI I  UCK. Slučajnosti li klete?!? Barikade, put izlokan, bunkeri. Prije ravno 25 godina sam bio na ovom mjestu sa ocem. Sjećam se šume i hlada, sjećam se da sam, iako dijete od 9 godina, shvatio važnost i veličinu Dečana... Jesmo li u ratnoj zoni?
Ostavljamo motore, dajemo pasoše italijanskom vojniku i ulazimo. Cio put do sada stavljam po strani. Odjednom.
Kontrast na koji naidjosmo unutar zidina ostavlja bez daha. Spoljašna strana mi liči na podviznika, izmučenog tijela i trošene odjeće, a ovo unutra na čistotu njegove duše utemeljenu u vjeri.




Liturgija, hrana duše. Pričestili smo se, a onda smo pozvani na doručak. Desilo se da smo došli na slavu desne crkve u manastiru. Slučajnost?

Poslije toga, odlazimo kod Svetog Kralja. Čusmo divnu priču o gradjenju, uredjivanju, odbrani i životu Dečana i na kraju bismo nagradjeni čašću da pristupimo Svecu i da osjetimo blagodatni miris svetih mošti.











Primljeni u gostoprimnicu, počašćeni kafom i rakijom, popričasmo sa sveštenicima o svemu. Nerado krećemo kući, ostali bismo rado još dugo,dugo...
Brzo dolazimo do granice, policajac me zamoli da čuje motor. Pitam ga: "Jesi li siguran?" Rekao mi je Milan koji je bio iza mene da je bio oduševljen, što se ne bi moglo reći za čičicu koji je izašao iz auta da se buni jer "motori idu preko reda". Otvorena Yoshimura iz Bandita 1200. Stari, ne sećam te se.
Pravimo pauzu u Beranama, Žariću i BigRider-u, osvježavamo se i jurnusmo kući! Ju-rnu-smo!!!
Pred ulazak u Podgoricu su nas čekali Perić i Miki sa motorima, pa Perić ne bješe lijen nego nas opra u one dvije krivine poslije Smokovca, sa sve Yoshimurama, Tdm-ovima,GS-ovima... Omaleni 640 SMC život dade zamalo,ali nestade!
Svraćamo prvo kod naseg brata Djoka Dedića, vlasnika AC servisa, čovjeka najvećeg srca, koji nažalost nije mogao sa nama ovog puta. Uručujemo mu poklone, iako je redovan gost u Hilandaru.


Krajnja tačka je Hram, odakle smo i krenuli. Ulazimo i zahvaljujemo što smo zdravo stigli, što nas je Bog sastavio i sačuvao. Članovi kluba koji nisu mogli sa nama su nas sačekali kod Hrama, "ruke sire u lica se ljube,za junačko pitaju se zdravlje" !



Hvala vam što ste čitali ovaj putopis. Hvala vam na riječima podrške i kritikama. Hvala ljudima koji su nam pomogli na bilo koji način. Ne zaboravite : ČAŠĆU JEDNI DRUGE VEĆIM ČINIMO.
Živjeli mi i od Boga vam svako dobro.
P.S. Oprostite mi na pravopisnim i gramatickim greškama.
Gledano iz ugla majmuna,logicno bi bilo da svi ljudi zive na drvetu.

BanditMNE

Moram dodati jednu sitnicu. Imena ljudi sa slike ispod Šar-planine:
1.Ratko Vukčević  MT 01
2.Goran Tijanic TDM 900
3.Mika Mračević GS 1200
4.Pedja Petrovic Versys 650
5.Milan Ivanovic GSA 1200
6.Vlado Kovačević Vstrom 650
7.Bole Lagator XT600
8.Sinisa Bota VN900
9.Žan Mrdovic Caponord 1200
10.Aco Culibrk CBR 1000F
11.Slavko Pejovic TDM 900
12. Željko Vukčević Bandit 1200
Ostali putnici neka mi ne zamjere. Mi smo, ipak, gazili Kosovom.
Gledano iz ugla majmuna,logicno bi bilo da svi ljudi zive na drvetu.

mkt

sjajno  [clapp] [clapp] [clapp]
svaka cast   [thumb_up] [thumb_up] [thumb_up]

DraganPavlicevic

Mogu samo jedno da ka¾em:zavidim vam.I hvala na ovim lepim reèima i jo¹ lep¹im fotografijama.Pozdrav za sve vas.Nadam se da æu uskoro na te strane, pa bih voleo sresti nekog od vas.

Ivicat

Ne znam da li su mi se vise svidele slike ili komentari. Uspeo si da preneses deo emocija na citaoca. Hvala puno!

Off topic: ovakva tema samo 98 pregleda? Unistice nas 21. vek...

mrle

proèitah u jednom dahu.

Hvala za ovakav putopis.

BanditMNE

Hvala braćo.
Gledano iz ugla majmuna,logicno bi bilo da svi ljudi zive na drvetu.

juga

Svaka èast, sve pohvale celoj ekipi, prosto vam zavidim!!! [cheers]

Lazic

Citat: mrle poslato 30 Jun, 2014, 13:06
proèitah u jednom dahu.

Hvala za ovakav putopis.

Meni neverniku poðe suza na par mesta...  [klanjam_se] [klanjam_se] [kralj] [kralj] [cheers] [cheers] [cheers] [cheers] [cheers]

@Bandit:
Naravno da ste gazili Kosovom kad ste bili kao odred terminatora, svi motori mi deluju ne¹to maju¹no, oni jadni Japanci mora da su pomislili, sa ovima smo hteli da ratujemo, kukuuuu...:o ;D


edit:
iz ugla nekoga ko mnogo voli putopise, vrhunski si pogodio kombinaciju slika i prièe, da ste nastavili jo¹ dve nedelje i dalje bih u cugu proèitao...;D

mali_zmaj

jin-jang

BanditMNE

Hvala vam ljudi. Javljajte se kad  dodjete u CG.
Gledano iz ugla majmuna,logicno bi bilo da svi ljudi zive na drvetu.

DaChaS

Svaka cast hvala za putopis ....uzivao sam citajuci