Glavni meni

Fotoreporta¾a "Paths of PLW", approx 1.700km, 4 zemlje CRO, BiH, MNE & SRB

Započeo fruitcake, 01 April, 2014, 14:54

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

clutch&brake

@vocko

ako te zaustavi morija gore obavezno trazi dati pokazu radar... nas zaustavili i kurac dobili
STA ZRACIS TO I PRIVLACIS!!!

fruitcake

Razumem dru¾e Laziæu! :)






Malecka je Milica Maru¹iæ, a mali ¹alabajzer je moj sin Gavrilo :)














Ovo je Ma¹a, sestra od tetke moje ¾ene Ksenije sa svojom æerkom Unom, a ovaj momak sa retko lepom kosom je Boris Maru¹iæ - ¾enin brat od tetke. Ovde se igraju sa Reom, malim blentavim ¹tenetom :) Sada ste upoznali deo moje familije :)


lord_oblivion

Horsepower is how fast you hit the wall. Torque is how far you move it.

DaChaS


Lazic

Citat: fruitcake poslato 21 Jun, 2014, 10:36
Citat: Laziæ poslato 21 Jun, 2014, 01:27
aj ne trubi nego stavljaj slike doèeka...:P :-*
Razumem dru¾e Laziæu! :)





Malecka je Milica Maru¹iæ, a mali ¹alabajzer je moj sin Gavrilo :)













Ovo je Ma¹a, sestra od tetke moje ¾ene Ksenije sa svojom æerkom Unom, a ovaj momak sa retko lepom kosom je Boris Maru¹iæ - ¾enin brat od tetke. Ovde se igraju sa Reom, malim blentavim ¹tenetom :) Sada ste upoznali deo moje familije :)

Citat: njanja poslato 21 Jun, 2014, 10:12
@vocko
ako te zaustavi morija gore obavezno trazi dati pokazu radar... nas zaustavili i kurac dobili
Hvala. Ovo je veoma korisna informacija :)
Photobucket ti je otkazao ljubav...:o

fruitcake

kada se klikne otvori sliku u novom prozoru. aj ljudi pomagajte, kako da ovo re¹im?

Lazic

Ni u novom prozoru ne otvara sliku...:(

napravi nalog na imageshack-u...

lord_oblivion

Horsepower is how fast you hit the wall. Torque is how far you move it.

fruitcake


Sedmi dan...

Dana¹nji dan je najopu¹teniji do sada. Smestio sam se kod ¾enine familije u Nik¹iæu, a motor u gara¾u na zaslu¾eni odmor. Podmazao sam mu i lanac jer, realno, bilo je i krajnje vreme. Kada sam "podmirio svog vernog konja" zvao me D¾ambo iz Nik¹iæa da odemo na kafu. Upoznao me je sa drugarima u jednom kafiæu koji se zove Blues Brothers Cafe. Sjajno mesto sa sjajnom muzikom :) Njegovi drugovi su mi isprièali ukratko istoriju Nik¹iæa za vreme Drugog svetskog rata i otporu graðana te op¹tine. Ono ¹to sam od njih èuo je da od samog poèetka napada Sila osovine na Jugoslaviju ova op¹tina ima istorijski znaèaj. Kraljevska porodica je iz zemlje pobegla sa aerodroma u Nik¹iæu. Ali idemo redom. D¾ambo me je prvo odveo do Nik¹iækog muzeja. Taj muzej nije posveæen samo periodu Drugog svetskog rata veæ kompletnoj istoriji op¹tine koja datira pre pojave organizovanih dru¹tvenih zajednica. Od praistorijskih iskopina, preko srednjeg veka, Velikog rata, do perioda koji je tema ove fotoreporta¾e.



Autentièni predmeti i slike koje su koristili partizani iz tih krajeva postavljeno je u nekoliko soba. U prvoj sobi èim se uðe u oèi upada slika velikog formata èuvenog slikara Petra Lubarde. Ko poznaje njegove radove zna da na nekim njegovim umetnièkim radovima celina na platnu se mo¾e sagledati ako se dovoljno udaljite jer tek tada ono ¹to deluje nasumièno nabacana boja zapravo dobija oblik. ©ta se vidi na toj slici neæu vam reæi :) Muzej vredi posetiti kada vas put navede u ovaj grad, pa vidite sami.






U sledeæoj prostoriji se nalaze razni predmeti, fotografije, slike i oru¾ja. Za jedan "¹majser" se veruje da je pripadao ba¹ èuvenom narodnom heroju Savi Kovaèeviæu. Dijagonalno od te vitrine je i njegova slika. Iako Sava na licu ima osmeh ipak mi deluje kao stari vuk i prevejani borac. Dr¾anje jeste pomalo le¾erno ali crte lica govore o èvrstom karakteru. Na drugom zidu je fotografija iz jednog holivudskog filma u kojem glavnu ulogu igra Metju Mekonahi :) Naravno da nije, to je slika Ljuba Èupiæa ali mora se priznati da navedeni glumac neverovatno lièi na ovog narodnog heroja. Eto filma za Metjua i lep profesionalni izazov ;) Moram priznati da sam ja bio zateèen u prvom momentu kada sam je video. Tu fotografiju je napravio italijanski fotograf na suðenju u trenutku kada je Ljubi izreèena presuda - smrt streljanjem. Osmeh koji je ovekoveèen postao je jo¹ tokom rata poznat, ali kao ¹to vidimo dugo po zavr¹etku i dalje sa nam govori isto. Mo¾e se slobodno reæi da se Ljubo zaista smeje smrti u lice. Ubrzo potom je pogubljen ali fotografija ostaje i odr¾ava taj neprocenjiv momenat u ¾ivotu. Dugo se mislilo da je napravljena u trenutku streljanja ali su mi D¾ambov drugar u onom kafiæu i vodiè u muzeju rekli da je to gre¹ka veæ da je fotografija napravljena na suðenju. Mogu misliti kako se fotograf iznenadio kada je razvio fotografiju. Umesto da vidi tu¾no, u¾asnuto ili besno lice on je video Ljubu sa osmehom :)




























Posle muzeja D¾ambo me je odveo do spomenika na Trebjesi. Nije veliki kao spomenik na Kozari ali se lako uoèi sa puta. Èudan oblik spomenika podseæa me malo na neku vrstu peèata. Krug stoji upravno u odnosu na tlo sa stilizovanom petokrakom fiksiran na masivnom telu. Telo je okru¾eno ploèama sa imenima poginulih. Oko njega su platoi u dva nivoa spojeni stepenicama. Na vertikalnoj kamenoj ploèi naslonjenoj na telo spomenika ispisano je "Va¹em juna¹tvu vjekovima æe pokoljenja da se dive!"


















Videæu ¹ta mi je dalje èiniti i kako æu se organizovati. Na Sutjesku moram otiæi ali svaki put kada krenem ka njoj ne¹to me spreèava da do nje doðem. Odmoriæu jo¹ malo sa familijom i lagano planirati sledeæu etapu.

DraganPavlicevic

Veoma je interesantno da te zanima taj deo nase istorije.Dosta njih danas osporavaju pojedine dogadjaje i ljude koji su stvarali tu istoriju.Ko je od njih u pravu, ostaje da nagadjamo.Ti si mlad èovek, a dana¹njoj omladini ba¹ i nije ne¹to posebno interesantan taj deo na¹e pro¹losti.Sa pa¾njom proèitah o tvojoj poseti muzeju u Nik¹iæu.Rodjen sam tamo,pa mi je poznato ¹ta si video i ¹ta nisi.Ja æu sledeæe nedelje u Tivat na bajkerski skup,pa æu iskoristiti tu priliku da posetim Nik¹iæ.®elim ti da se lepo vozi¹, a kada se vrati¹ biæe mi drago da se vidimo.

fruitcake

dogovoreno :) mislim da æu u sredu ili èetvrtak biti u beogradu. javljam ovde gde sam i gde æu biti, i kada, pa ako ko ¾eli mo¾e da se naðemo i da se isprièamo :)

Imam ideju kako æu re¹iti problem da fotografijama ali na ¾alost to æe oduzeti puno vremena pa æu to nakon puta èim se vratim u Beograd. Poku¹aæu ne¹to malo da ispravim i tokom puta li ne obeæavam.

lord_oblivion

ne opterecuj se,resi fotke kad dodjes,ionako je to vrlo uskoro.
Horsepower is how fast you hit the wall. Torque is how far you move it.

Lazic


fruitcake

Dan osmi... "Bitka za Sutjesku ponovo dobijena!"

Danas sam odluèio da krenem i "osvojim" Sutjesku iz treæeg ili èetvrtog puta pa makar smak sveta bio. Po¹to æu opet prenoæiti u Nik¹iæu odlu¹io sam da putujem "lako" ¹to æe reæi sa sobom sam samo poneo fotoaparat i ki¹no odelo. Kofere is ostalu opremu sam ostavio. Na pumpi u Nik¹iæu sam se na¹ao sa Damirom, njegovom lep¹om polovinom i njegovim drugarom. Napunio sam rezervoar do vrha i krenuli smo zajedno ka graniènom prelazu na ©æepan polju. Dogovor je bio da me isprate do prelaza i posle oni produ¾e ka Durmitoru a ja ka Foèi. Bio sam veoma umoran i koncentracija mi je bila daleko ispod optimalne za vo¾nju motora. Put je krivudav i ima dosta tunela, i iako je u lo¹ijem stanju prijatan je za vo¾nju. Ali ako idete ovuda morate voditi dosta raèuna jer neretko se de¹ava da vozaèi automobila i te¹kih vozila "seku" krivine iz suprotnog pravca i do pola uðu u va¹u traku. To mi se kasnije de¹avalo i na putu Foèa - Gacko kada sam i¹ao ka Tjenti¹tu. Na tom silasku pokraj puta je spomenik blizu Plu¾ina ubijenim me¹tanima Pive. Preko dve stotine ljudi je streljano, a ubijeni su stari i mladi, ¾ene, deca, trudnice... Nisam mogao da se vratim i to da slikam jer taj put nikako nije bezbedan da se radi polukru¾no okretanje tako da smo nastavili ka brani. Tu smo napravili pauzu. Taman sam napravio dve - tri fotografije kad èuvar poène da vièe kako tu nema zadr¾avanja i fotografisanja. Uspeo sam dan apravim par fotki pre nego ¹to smo poèeli da se pakujemo. Brana je dosta visoka. Kada se gleda preko ograde u dubinu verujem da ima 50ak metara, mo¾da èak i vi¹e.






Nastavili smo put dalje i do¹li do samog graniènog prelaza kod ©æepan polja. Tu smo napravili pauzu za domaæu kafu koja mi je bila preko potrebna. Seli smo pored spomenika posveæenom formiranju Sand¾aèke partizanske brigade. Na ovom mestu je dosta ¾ivo. Odatle se organizuju rafting ture i primetio sam dosta stranaca. D¾ipovi samo prolaze gore-dole noseæi èamce.










Pozdravili smo se i ja sam krenuo ka graniènom prelazu. Policajac koji mi je gledao dokumenta ka¾e da je registracioni broj mog motora pod brazilskom interpolovom poternicom. Prilièno sam bio iznenaðen, ne saznajem ovo ba¹ svaki dan. Posle malo bolje provere policajac je rekao da to nije problem jer se odnosi na neki auto. Po¾eleo mi je sreæan put, a ja blago ¹okiran nastavljam ka granici sa Bosnom. I kao za inat ispred mene dva autobusa. Proveo sam mo¾da najdu¾ih pola sata u ¾ivotu na tom suncu po¹to ne znam ¹ta æe mi sada na ovoj granici reæi. Pri¹ao sam graniènoj kuæici, predao dokumenta policajcu, on ih je pregledao, lupio peèat i po¾eleo sreæan put. Tek tako. Ni¹ta interpol, ni¹ta registracija, nikakav Brazil nije pomenut... Opet u èudu nastavljam dalje. Put koji vodi ka Foèi od tog prelaza je... Pa, mislim da je adekvatan naziv - opasan. Veoma uzak, jedva da se dva automobila mogu mimoiæi, rupe i rizla svuda, krivine nepregledne... Do sada definitivno najopasnija deonca mog putovanja. Kroz glavu su mi pro¹li oni autobusi koji moraju da proðu ovim putem jer nemaju nijednu drugu alternativu. Verujem da æe biti poseban ¹ou ako se susretnu dva autobusa na toj deonici. Kada sam do¹ao do ¹ireg dela puta koji je daleko bolji do¾iveo sam novo iznenaðenje.






Posle nekog vremena u¹ao sam u Foèu gde su me momci i devojke uputili ka Tjenti¹tu. Put je u veoma dobrom stanju i ¹irok je, ali i dalje vozaèi imaju naviku da "seku" krivine kao kod Plu¾ina. Posle nekog vremena sti¾em do samog spomenika. Prvo pravim panoramski snimak sa puta, posle prilazim brdu i kreæem da se penjem. Sreæan ¹to sam napokon stigao posle nekoliko poku¹aja u glavi je poèela da mi se vrti pesma "Po ¹umama i gorama". Ubrzo, tu pesmu je zamenila misao "Pa koliko stepenika ima ovde, èoveèe!?" Peo sam se i peo, a kako to veæ obièno biva u ovakvim situacijama ja sam zaboravio fla¹u sa vodom u Nik¹iæu. Sam sebe èa¹æavam pogrdnim imenima ali nastavljam dalje, popeæu se pa makar morao da puzim do gore. U povratku sam izbrojao - 323 stepenika, plus minus 5 komada. Ali kada sam se popeo gore imao sam ¹ta da vidim. Taj spomenik nije mali, mislim da ima oko 10ak metara u visinu. Mo¾da i vi¹e. Iz dva dela je i gde god da stanete ne mo¾ete da ne primetite velièinu. Kada se produ¾i dalje kuda put vodi dolazi se do platoa ograðenog kru¾nim stepenastim zidovima na kojima su ispisani partizanski odredi koji su uèestvovali u bitci. Odatle se lepo vidi spomenik, a neko je okaèio i jedan transparent.






























Sada je veæ 16h i morao bih da po¾urim nazad ka Nik¹iæu. Da se vraæam onim putem ne dolazi u obzir i odluèujem da ponovo preðem deonicu Gacko - Bileæa - Nik¹iæ. Prilièno brzo sam vozio, retko kad sam spu¹tao brzinu ispod 70km/h. Jesam na jednom delu gde je neki nesretni Reno 5 i¹ao toliko sporo da mi se èinilo da putujemo nazad kroz vreme a nisam nikako mogao da ga zaobiðem upravo zbog onih "seèenja krivina". Ali vozaè ovog Renoa je to podigao na jedan poseban nivo po¹to je potpunosti ulazio u suprotnu traku. Dr¾ao sam se podalje i èeo neki pravac da ga zaobiðem. U Gacku mi je to uspelo i opet malo iznad dozvoljenog ogranièenja nastavljam put. U jednom trenutku dok sam vozio kao da sam èuo mali glas u glavi koji mi ka¾e "Uspori malo, uspori". Poslu¹ao sam ga i smanjio brzinu da bih ni¾e niz put video saobraæajnu policiju koja zaustavlja vozila. To je bilo prvi put da vidim saobraæajce i sreæom, bez zaustavljanja. Kada sam do¹ao na granièni prelaz kod Bileæe dokumenta sam dao granièaru koji je radio i pro¹li put kada sam tu prolazio pre neki dan. Prepoznao me i pitao otkud opet tu pa sam mu ukratko isprièao za moju liènu pobedu u Sutjesci. Rekao sam mu i ¹ta mi je njegov kolega kod ©æepan polja rekao. Potvrdio mi je tu prièu za interpol ali me je uveravao da to nije problem jer na toj poternici je automobil druge boje, serijskog broja i iz druge zemlje. Smejali smo se malo i kada je zavr¹io sa mojim dokumentima po¾eleo mi je sreæan put. Po¹to sam se vraæao istim putem odluèio sam ipak da napravin nove fotke onog pravca "pasioniranog bajkera".






Po dolasku u Nik¹iæ prvo sam sipao gorivo po¹to sam pro¹ao preko 270km bez punjenja. I, jo¹ jedan ¹ok! Motor je u proseku tro¹io 5,26 litara na 100 kilometara. Veoma prijatno iznenaðenje, to je najmanja potro¹nja do sada za ovih godinu i ne¹tko koliko je motor kod mene. Sve one popravke su u potpunosti urodile plodom. Zadovoljan putem i potro¹njom nastavljam lagano ka tazbini kroz centar grada. Uveèe smo malo pro¹etali gradom i posle na spavanje. Sutra ne znam ni kuda æu ni ¹ta æu. Znam samo da najkasnije u èetvrtak pre podne moram biti u Beogradu. Kada se probudim odluèiæu kojim pravcem idem za Srbiju.

fruitcake

Deveti dan... "Povratak u Srbiju i poèetak kraja"

Danas se vraæam u Srbiju ali put jo¹ nije gotov. ®elim prvo da se zahvalim Maru¹iæima i Pejoviæima na gostoprimstvu i lepom dru¹tvu i puno pozdrava za blesave Milicu i Unu. ®ao mi je ¹to se nisam uspeo da se vidim sa bajkerima iz Podgorice ali to æu sigurno ispraviti u "sledeæem krugu". Pozdravio sam se sa svima i po¹ao da se naðem sa Damirom. Oti¹li smo na kafu u onaj Blues Brothers Cafe, malo smo iskulirali i onda je predlo¾io da preko Vuèja krenemo ka ©avniku. Natankovali smo motore, ja sam kupio MNE nalepnicu da zalepim na kofer i krenuli smo dalje.
Posle krivudavog uspona stali smo pored jednog spomenika. Mali je, i zapravo je tabla na kamenom stubu. Pre bi se reklo da je obele¾eno mesto gde je ta razmena zarobljenika izvr¹ena. Ono ¹to se mo¾e lako uoèiti je da je petokraka na ovom spomeniku izgrebana, i to je prvi spomenik na koji sam nai¹ao da je o¹teæen ljudskom rukom.












Nastavili smo dalje ka ©avniku. Za¹li smo u neke predele koji fantastièno izgledaju. Sreæom, put je slabo prometan i saobraæaja gotovo da nema po¹to bih se verovatno slupao u nekoga koliko sam zverao okolo. To je visoravan koja je prilièno talasasta prekrivena travom. Putevi su u dobrom stanju i bilo ja pravo u¾ivanje voziti. Tu nailazimo na jo¹ jedan spomenik slièan kao i ovaj prethodni. Ovde smo Damir i ja napravili i jedan "selfie" fore radi :)














Ne¹to dalje smo nai¹li na kuæu sa tablom. Mora se priznati da ovaj uspeh nije nimalo zanemarljiv ako se uzme u obzir koja je divizija u pitanju. Posle smo nai¹li  na jo¹ dva manja spomenika koja nisam slikao veæ smo put nastavili dalje. Interesantno je da su za postavljanje ovih spomenika zaslu¾ni ljudi iz Saveza boraca Nik¹iæa, a ne recimo op¹tina Nik¹iæ ili dr¾ava.








Damir i ja smo se rastali na raskrsnici gde sam ja skrenuo za ©avnik, a on nazad ka Nik¹iæu. Mnogo mu hvala na dobrom dru¹tvu i na vo¾njama. Vreme je bilo lepo, i nije bilo pretoplo, mo¾da èak i savr¹eno za vo¾nju. Od ©avnika sam krenuo dalje ka ®abljaku i Pljevljima. Na ®abljaku sam video jo¹ jednu patrolu policije i usporio sam na vreme tako da me nisu zaustavili. Do granice sam stigao prilièno brzo moram priznati. Ovoga puta prilikom prelaska crnogorske granice policajac me ni¹ta nije pitao vezano da tablice tako da predpostavljam da je sve u redu i da moj verni "konj" vi¹e nije na poternici interpola :) A kada sam do¹ao na srpski granièni prelaz morao sam da uradim ne¹to ¹to do tada nisam ni u Hrvatskoj, ni u Bosni, ni u Crnoj Gori morao da uradim - da skinem potkapu da mi policajac vidi lice :) stvarno, bez zezanja, pre¹ao sam bar pet puta granice svih tih republika a da nisam skidao potkapu. Ba¹ sam u Nik¹iæu tazbini prièao da na motoru je mogao biti bilo ko sa mojim dokumentima i da bi najopu¹tenije pro¹ao kroz celu biv¹u Jugu. I moram priznati, kada sam prilazio graniènom prelazu shvatio sam da mi je malo nedostajala. Mo¾da glupo zvuèi ali tako je. Tokom ovih devet dana i 2000 kilometara upoznao sam fantastiène ljude, veoma lepo se proveo, ni trunke neprijatnosti nigde nisam imao, obilazio sam spomenike za koje sam mislio da nikada neæu moæi, sve je bilo iskljuèivo u superlativu (ok, osim vremena), ali opet, bilo mi je drago ¹to sam stigao "kuæi". Stavio sam pod navodnike jer put jo¹ nije gotov. U Srbiji me prvo èeka U¾ice, pa Èaèak, Kru¹evac i tako dalje. Prvo sam posetio spomenik u rodnom mestu Vlade Divca. Moram priznati da mi se dopada kako je napravljen. Ne znam da li je na mestu te ru¹evine bio ¹tab, bolnica ili ne¹to treæe, nigde ne pi¹e, ali mi se dopada kako su implementirali spomenike sa ostacima zgrade. ©teta ¹to je ki¹a opet poèela da pada pa u strahu da ne poène pljusak malo sam po¾urio sa fotografisanjem tako da nema onoliko fotografija koliko sam ¾eleo da napravim. Spomenik se nalazi uz sam put koji vodi ka U¾icu.






































Stigao sam i do Zlatibora gde æu i prenoæiti u privatnom sme¹taju. Sutra prvo idem ka U¾icu, pa Èaèku i dalje verujem ka Kru¹evcu. Premalo vremena, a jo¹ mnogo toga da se vidi.

fruitcake

Deseti dan... "Najkraæi put najdu¾e traje"

Od Zlatibora sam krenuo kroz U¾ice ka Kadinjaèi. Pitao sam se kakav je taj spomen park po¹to na internetu nisam na¹ao neke fotografije pomoæu kojih bih mogao kostruisati neku sliku u glavi. Malo je nejasna signalizacija u gradu ali pitajuæi graðane nalazim pravi put koji vodi ga Bajinoj Ba¹ti. Na par mesta put se odronio, verovatno tokom onih ki¹a, tako da treba voditi raèuna na ovom pravcu. Navodno, spomen park bi trebao vrlo jasno da se vidi jo¹ sa puta. Od U¾ica sam pro¹ao desetak kilometara i zaista, na samom vrhu brda Kadinjaèa vidi se spomen park i bele stene koje se prostiru u ¹irinu. Parkirao sam motor na parkingu ispred odmarali¹ta koje izgleda da jo¹ uvek radi iako se vidi da bi jedno osve¾avanje dobrodo¹lo. Mislio sam da æe i spomenik biti u sliènom stanju, ali kada sam se popeo gore oseæao sam se kao na Kozari pre nedelju dana. Park je veliki i na centralnom delu kao da stoji stari spomenik, a da je ceo spomen park napravljen oko njega. Vidi se da se ceo kompleks odr¾ava i da nije prepu¹ten zubu vremena. Gledajuæi okolo i diveæi se spomenicima negledajuæi gde stajem uspeo sam da iskrenem skoèni zglob. Sreæa u nesreæi da je desna noga koja se na motoru koristi za zadnju koènicu ali opet treba voziti jo¹ dosta kilometara. Odluèio sam da ignori¹em to i nastavim sa obilaskom i fotografisanjem. Moram ponovo pohvaliti Ljubu iz "PC Foto" jer iz jednog razgovora sa njim odmah znao koji bi mi fotoaparat bio najbolji za ovaj put. Èovek je bio 100% u pravu. I èak je na njegovu ¹tetu preporuèio da ne kupujem tripod jer neæu imati prilike da ga koristim. ©etao sam se po parku tra¾eæi lepe uglove i kadrove, i napravio sam mnogo fotografija. Dovoljno je da se pomerite metar i odmah dobijate potpuno drugaèiju perspektivu. Na stenama se mogu primetiti oblici koji predstavljalju glave i lica kada se malo bolje pogleda. Oni predstavljaju borce koji su uèestvovali u bitci. Izmeðu tih stena je napravljen plato u stazicama od kaldrme koji vodi u krug. Svakako je poseban oseæaj kada se ¹etam tim parkom, a sam raspored pru¾a mnogo moguænosti za fotografisanje. Sa suprotne strane se nalaze i topovi, predpostavljam oni koji su kori¹æeni tokom napada. Mo¾ete ih obiæi kru¾nom poploèanom stazom koja na kraju vodi nazad na parking. Ne znam koliko dugo sam se zadr¾ao na Kadinjaèi ali moram reæi da je oseæaj bio zaista poseban, verovatno zato ¹to nisam oèekivao da je park toliko veliki. Mislim da je oko 200 metara u ¹irini ako raèunamo i postavku topova. Jo¹ jedno izuzetno lepo mesto koje preporuèujem da posetite. Dalje sam krenuo ka Èaèku .






























































Do Èaèka sam relativno brzo stigao. Bilo je dosta saobraæaja, a ni ogranièenje brzine mi nije i¹lo na ruku. Opet, primenjujem proverenu metodu pronala¾enja spomenika: tra¾im starije graðane i pitam za smernice, provereno dobra metoda :) Naravno, "na keca" nalazim ljude koji me upuæuju gde treba. Nailazim na stazu od kaldrme koja vodi ka brdu i stubove za zastave pokraj te staze. To mora da je to. Parkiram motor na kraju te staze i, opet, stepenicama se penjem. Ulazim prvo u park koji mi deluje kao i svaki drugi u kojem ljudi ¹etaju pse, izaðu na izlet i slièno. Ali kada sam se popeo do dela koji nije pod drveæem video sam spoemnik. Iz tri dela je i malo me podseæa na Acte¹ke graðevine samo manjih dimenzija. Mislim, manjih dimenzija u odnosu na njihove graðevine, ali ovaj spomenik je sve samo ne mali. Mislim da je visok oko petnaestak metara. Ali stranice su, mora se priznati, malo i tom centralnoamerièkom fazonu. Iako ima grafita ne obazirem se na njih veæ gledam da fotografi¹em nekoliko detalja.


























Sada, pravac Kru¹evac i spomenik Slobodi¹te! Krenuo sam pun entuzijazma jer sam u toku ovog dana posetio dva velika spomenika, i jedva èekam da vidim i treæi. Lako nalazim put i izlazim na pravac. Koji traje. I traje. I traje... U jednom trenutku sam se zapitao gde su ta brda i planine u centralnoj Srbiji po¹to ove magistrale kao da je neko lenjirom crtao po karti. Viðao sam patrole saobraæajne policije i nisam hteo da rizikujem da me zaustave tako da sam bio prinuðen da se dr¾im ogranièenja.
Napokon sti¾em do Kru¹evca. Princip "ko pita - ne skita" radi i ovaj put. Ko bude dolazio da poseti ovaj spomenik neka ga ne zbuni park u koji se ulazi sa puta, tj. parkinga. Na tom donjem delu se nalazi i mali muzej koji trenutno ne radi jer je bio poplavljen. Do samog spomenika sam se popeo motorom pro¹av¹i kroz park. Èini mi se da je podeljen u tri dela spojen stazama. Èudan, ali veoma zanimljiv. ©teta ¹to muzej nije radio.






































Moram priznati da je dana¹nja vo¾nja bila najdosadnija do sada. Putevi su skoro bez krivina, izuzetno monotoni. Preðem po 10 kilometara a kao da se nigde nisam mrdnuo. Sutra æe valjda biti bolje.

fruitcake

Jedanaesti dan - "Posle 2.300km policija me zaustavila"

Polako se put bli¾i kraju. Jo¹ nekoliko spomenika sam planirao da obiðem, a jedan je u Kragujevcu. Da, èuveni Kragujevaèki oktobar. Krenuo sam iz Kru¹evca ka Æupriji i Jagodini. U Jagodini do¾ivljavam ono ¹to ¹to sam uspe¹no izbegavao prethodnih dve hiljade i kusur kilometara - zaustavlja me policija. Video sam ih na vreme pa sam i dodatno usporio. Tra¾e mi dokumenta bez da mi pominju neki prekr¹aj. Videli su da sam natovaren za du¾i put i njihovim pitanjem gde idem ulazimo u prièu o fotoreporta¾i. Prièao sam im gde sam sve bio i koji mi je dalji plan. Iz Jagodine gde su me zaustavili rekao sam im da idem u Kragujevac da posetim spomen park. Jedan policajac je odmah poèeo da mi obja¹njava kojim putem je najbolje tamo stiæi, i èak mi je objasnio pri ulasku u grad kako da stignem do parka. Zahvalio sam mu se i produ¾io dalje po njegovim smernicama. Stigao sam relativno brzo, i kako mi je policajac rekao, na drugom kru¾nom toku desno i pravo pored velikog supermarketa. Put potom vodi ka spomen parku iznad grada. Prvo se dolazi pred muzej koji, naravno, nije radio. Ka¾em "naravno" zato ¹to i prethodna tri muzeja nisu radila, muzej na Kozari, u Bihaæu i Kru¹evcu. Muzej Prvog zasedanja AVNOJ-a u Bihaæu su otvorili za fotografisanje zahvaljujuæi Izetu i mnogo mu hvala zbog toga. Ispred muzeja u Kragujevcu je veliki parking, a u produ¾etku je put koji vodi ka spomenicima. Put je jednosmeran i vodi kru¾no kroz ceo park. Prilièno je veliki, verovatno i najveæi po povr¹ini. Posle skoro kilometar od muzeja nalazi se spomenik streljanim ðacima i nastavnicima. U¾ivo izgleda mnogo lep¹e i monumentalnije iako nije visok kao neki drugi spomenici koje sam do sada posetio. Na slikama iz ud¾benika se ne vidi lepo tekstura povr¹ine koja otkriva ruke i lica. Predpostavljam da predstavljaju lica streljanih uèenika. Malo me je pro¹la jeza, iskreno, po¹to deluju kao da su deca skamenjena ali verujem da je to bila i ideja, da se predstavi taj u¾as. Jedno lice sam posebno fotografisao jer me je asociralo na "lice sa Marsa". Kada se gleda sa puta spomenik deluje vrlo jednostavno, ali kada mu se pribli¾ite vidite koliko je truda i vremena ulo¾eno da on izgleda ovako. Kada sam zavr¹avao fotografisanje ki¹a je poèela sitno da pada. Ba¹ nemam sreæe sa vremenom.








































Dalje putem se dolazi do spomenika Kristalni cvet posveæen romskoj deci koja su radila kao èistaèi obuæe, a bili su streljani tokom okupacije. Napravljen je tako da izgleda kao da je podeljen na dva dela, a cvet deluje kao da je tek krenuo da se razvija.










Dalje put vodi pored hotela ka spomeniku "Sto za jednog". Ki¹a je poèela da pada malo jaèe. Bojao sam se za fotoaparat jer ne bih ba¹ da posle dve nedelje ostanem bez istog, ali sam odluèio da rizikujem i prilikom fotografisanja poku¹am da ga za¹titim. Ali, svima dobro poznati Prvi Marfijev zakon stupa na delo: ki¹a se lagano pojaèava a meni usred fotografisanja "iscuri" baterija. Opet, hvala èoveku iz "PC Foto" na insistiranju da uzmem rezervnu bateriju jer da je nisam imao mogao bih da se "slikam sa slikanjem" :) Spomenik je kru¾nog oblika sa isprepletenim ljudskim telima. Ono ¹to mi je zapalo za oko su glave tih ljudi koje su sve postavljene naopaèke. Nijedna ne stoji normalno. Ruke i noge su okrenute ka spolja i deluje da su svi legli ka centralnom delu i tu se sjedinili - njih stotinu u jedno.
















Dalji plan je da se naðem sa drugarima Vladanom, Markom, Srðanom i Zvonkom u Sopotu i zajedno krenemo ka spomeniku na Kosmaju. Po¹to smo èekali i Uro¹a da doðe iz Beograda malo smo prezalogajlili peèenu jagnjetinu. Dosta mi je lake hrane, bacio sam se na ne¹to konkretno, vala pred Beogradom mogu malo i da se opustim. Lepo smo klopali, a ceh je èastio Marko kao domaæin po¹to smo do¹li u njegov kraj. Dogovorili smo se da iz kafane odemo do njegove kuæe da nas vide njegovi klinci Dunja i Dimitrije, ali kada smo stigli malo smo odmorili, popili kaficu i domaæi sok od vi¹nje koji je bio odlièan. I domaæu rakijicu, podrazumeva se :) Prièali smo o putu, motorima, svemu po malo, i kako je vreme odmicalo prvo je poèela ki¹a da bi se za nekoliko minuta kasnije to pretvorilo u pravo olujno nevreme. Sreæa da nismo krenuli ka spomeniku inaèe bi bilo sva¹ta. ©ta æemo, ostajemo kod Marka i èekamo da ki¹a proðe.














Dok je to trajalo mi smo na Markovom motoru podesili amortizer. Vladan je tu bio glavni majstor a mi ostali smo pomagali. U daljem tekstu - uglavnom smetali :) Èeona lampa iz prodavnice outdoor opreme Zeleno Drvo je ponovo na¹la kljuènu primenu. Vladan je sa njom mogao lepo da vidi ¹ta radi, a ja sam jedanput morao noæu da podmazujem lanac tako da se i taj put pokazala kao veoma korisna. A, da! I u banja Luci kada su mi Andrej i Veliki Mali Zmaj pomagali oko le¾aja kormana :) Tek posle osam sati uveèe ki¹a je utihnula. Nisam video svrhu odlaska gore po¹to je kasno i dok bismo stigli do vrha veæ bi veèe palo. Pozdravljamo se sa Markom i njegovom porodicom i zahvaljujemo se na lepom gostoprimstvu. Po¹to sam odustao od dana¹nje posete spomeniku Uro¹, Vladan i ja kreæemo autoputem nazad za Beograd. Po silasku na autoput poèinje pljusak. Nije bio jak kao ¹to je bio kada sam iz Nevesinja i¹ao ka Gackom ali opet daleko od toga da je bilo opu¹teno, naroèito ¹to smo sada bili na autoputu. Do Vrèina smo vozili iza jednog kamiona jer mi je on bio "vodilja" sa svim svetlima koja je imao na prikolici, da bismo do naplatne rampe pratili i preticali autobuse i kamione koji su i¹li sporije. Nekako smo stigli do Beograda i kada smo do¹li do Konjarnika bilo mi je mnogo lak¹e. Uro¹ i ja smo se smejali na semaforu koliko je, zapravo, ova vo¾nja bila dobra :) Kuæi sam stigao oko devet uveèe sa idejom da sutradan poku¹am ponovo da odem do spomenika na Kosmaju. Nadam se da neæe biti slièno kao i sa Tjenti¹tem.














fruitcake

Dvanaesti dan - "Kruna Nazgula na Kosmaju"

Prethodni dan nisam uspeo sa drugarima da "osvojimo" Kosmaj. Iako imam lepe fotografije spomenika od pro¹le godine nisam ¾eleo da ih koristim veæ da napravim nove. Kao ¹to sam i obeæao pre polaska na ovaj put. Naravno, ponovni napad na Kosmaj organizuje se sam od sebe. Marko, Aca, Laziæ i ja smo udarna grupa :) Nalazim se sa Laziæem u gradu i na putu ka Sopotu prvo svraæamo do Ljilje i Mi¹e Pei, iskusnog bajkerskog para da se pozdravimo i poprièamo po jednu. Potom se nas dvojca upuæujemo ka Sopotu da se naðemo sa Markom i Acom. Danas, za razliku od juèera¹njeg, je lep dan. Izuzetno pogodan za vo¾nju, nit' je vruæe nit' je hladno, bez jakog sunca. Nas èetvorica vrlo brzo sti¾emo u podno¾je i penjemo se svojim atovima zemljanim stazama do samog spomenika. Dok drugari æaskaju ja koristim lepo vreme, a priznajem pomalo i u strahu da se ono opet naglo ne promeni, da fotografi¹em spomenik. Interesantno je da nijedan od pet krakova koji stoje nisu spojeni. Verovatno krak koji je horizontalno uperen ka spolja daje kontrate¾u i odr¾ava ravnote¾u samog kraka. Da nije tako vetrovi koji na Kosmaju znaju da budu veoma jaki bi ga odavno sru¹ili. Ima oblik petokrake, a u centralnom delu na tlu je deo koji se (bar se nadam) renovira. Pro¹le godine taj kru¾ni deo je bio u boljem stanju. Oblik spomenika daje razne moguænosti i perspektive za fotografisanje, i mo¾ete ceo dan tu provesti a opet ne iskoristiti sve uglove. Jednu fotografiju sam napravio tako da me podseæa na krunu zlog kralja Nazgula iz trilogije "Gospodar prstenova" Pitera D¾eksona.






























Po zavr¹etku posete spomeniku na Kosmaju krenuli smo lagano kuæi. Marko ostaje u Sopotu zbog posla, a Aca nas prati nekih desetak kilometara ka Beogradu. Pozdravljamo se i sa njim, i kao i Marku, zahvaljujemo se na dobrom dru¹tvu i lepoj vo¾nji. Laziæ i ja nastavljamo ka Bubanj Potoku i penjemo se na autoput ka Konjarniku. Kuæi sti¾em ne¹to pre èetiri sata po podne. Taman da se malo odmorim i vratim redovnoj obavezi u to doba dana - da odem po Ga¹u u vrtiæ. Odjednom, sve se vraæa u normalu. U sekundi! Posle dvanaest dana puta i potpuno drugaèijeg naèina ¾ivota. Èudan je to oseæaj... Moraæu malo da svedem utiske posle preðenih 3000 kilometara i onda æu napisati jednu retrospektivu.

Lazic

:-*


Nego, nisam pojma imao da mi kosa ima vi¹e nijansi, znam da mi je deo brade nekad bio rið(danas je sed, al' se brijem), al' za kosu pojma nisam imao...:o ;D



fruitcake