Glavni meni

Nepal (Himalaji)

Započeo Kalesin, 22 Januar, 2014, 02:13

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Kalesin

Ha ha ha ha ha...onda se potrudite da me ne cuju vase mame.. ne bih da zavrsim kao neki ukleti cvarak


Kad sam predlozila kevi da je provozam na banditu, rekla je gde ja vidi kako sam matora a oci joj se cakle kao da sam joj rekla idem da ti kupim sladoled...i naravno zakazana voznja cim malo otopli (ne bih da je ubije promaja.. :P :P )
Ive seen things you people wouldnt believe.All those moments will be lost in time like tears in rain

mali_zmaj

vidi¹ ti ovo Laziæu,ona neko drugo pleme.a ne kao ove na¹e mame!!
jin-jang

Lazic

Jebiga, moja je navukla strah od nas gledajuæi mad max...:o [facepalm]

Kalesin

Nema brige, moze moj cale u tu istu korpu sa vasim kevama...on bi naj radije da ja idem peske...  [panic] [blahblah]

(shhhhh.. mojoj se svideo mad max.  ;) )
Ive seen things you people wouldnt believe.All those moments will be lost in time like tears in rain

mali_zmaj

e tvoja je stvarno neka od lijevog plemena,mojoj bi se samo mogla svidjeti Dinastija, a za Mad Maxa bi me pitala ¹ta je ovo..,nije moja stara glupa,al pojam imaginarne buduænosti,bajkerskih bandi,oktanskih zavisnika.....,su joj ne¹to ¹to nije normalno!!
jin-jang

Kalesin

Ma mozda joj se samo svideo mladjani Mel Gibson u tom filmu sa onom njegovom dugom kosom i plavim okicama.. :P :P
Moramo razmotriti sve aspekte ( s obzirom da u poslednje vreme gleda one tupave serije na tv-u)
Ive seen things you people wouldnt believe.All those moments will be lost in time like tears in rain

Lazic


Kalesin

Evo jos nesto zanimljivo sa onog putesestvija..

Posto smo presli u predeo gde svi putevi prestaju, licilo je na kamen/prasin dol...dokle god je bilo relativno ravno sa blagim zavojitim usponima sve je funkcionisalo super. Bio je moj red da budem suvozac i dok sam odmarala bubrege balansirajuci oslonjena na zadnje fuzastere i delom na deo nosaca, put je poceo da biva sve strmiji do momenta kada je prelazak i nekih sugavih 200metara delovao kao mission impossible...uz tesku muku popesmo se do jednog malkice ravnijeg dela gde smo sreli dosta planinara pesaka koji su se vracali opaljeni suncem, mahom stranci blede koze (te je crvenilo bilo izuzetno vidljivo), gledali su nas kao dva idiota na motoru. U jednom momentu kaze meni moj drug, ja ne mogu vise vracamo se. To je bilo na nekih 3000mnv uz uspon gde smo morali ici po vlaznom crnom klizavom kamenu. Rekoh mu.. ja ovde nisam dosla da bih sad odustala i vratila se, tvoj red je voznja jos pola sata tako da idemo dalje...(e to mi je jebalo kevu..)..covek me pogleda i samo trepnu...
Krenuli smo dalje, izgledalo je kao da se penjemo uza zid.. Enfield je skvicao pod nama i u jednom momentu morali smo da stanemo jer je ulje bilo svuda oko nas ( vise neko uobicajeno.. inace za enfilda koji je malo stariji je normalno da slinavi tuda svuda po malo). Pronadjosmo rezervno Shell ulje dolismo ga i kretosmo dalje. Cinilo nam se kao da smo prosli XXXX kilometara... uspon postade jos strmiji i kretosmo da proklizavamo, sa desne strane uzasna provalija i u njenom dnu se vidi recica kao da ju je neko crtao olovkom, sa leve strane u jednom momentu cujemo neko hujanje ujanje tandrkanje a ono u nenormalnom slalomu jedan autobus pun putnika prolete kraj nas.. bila sam uzasnuta...posle nekih 50 metara..put je postao skoro nemoguc, doslo je do odluke.. ili da spalimo kvacilo ili da ja sidjem sa motora i predjem taj deo pesaka..rekoh pa dobro nije to tesko, ti imas vise iskustva vozi gore do ravnice docicu ja.. i tako majmunica sidjoh.. mislim zaravan je delovala izuzetno blizu.. tu..korak po korak.. krenuh polako da skidam sa sebe stvari, kaciga u nju rukavice, otkopcah jaknu.. posto sam pocela da se znojim kao da trcim maraton...dovukoh se nogu pred nogu do zaravni gde je moj drugar sedeo i gledao u jednu tacku nepomicno...nekako se srucih dole bez reci...tako smo sedeli jedno pola sata dahcuci...moj red da vozim a ja jedva stojim na nogama...polako krenusmo...sreca bilo je nesto manje strmo ali isto klizavo...tako izmozdeni stigosmo do policijske ispostave gde nas zaustavise da provere nase dozvole...parkirasmo motor u kraj pored zidica i popesmo se da predamo dokumenta u policijsku kucicu, za to vreme ja sam sela na klupu osecajuci se potpuno obamrlo. Pridje mi pri tom jedan od policajaca i upita odakle sam.. rekoh iz Srbije.. on me pogleda i rece SIBERIA.. rekoh neee Yugoslavija, Tito.. aaaaaaaaaaaaaaaaaa .... to mu je navuklo osmeh na lice.. rekoh mu da li imate malo vode..posto izgoreh a i pocelo je polako da mi se vrti u glavi..covek pridje i donese ogroman metalni bokal izvorske vode... Spoljna temperatura je bila oko 20C..ali sa svom opremom na sebi imala sam osecaj kao da sam u sahari, popih ja pun bokal vode i polako poce da se bistri...pri tom je moj drug ispitao nasiroko policajca gde ima najblize mesto da se prenoci i sta nam on preporucuje...tako nadjosmo mali planinarski dom...
Ive seen things you people wouldnt believe.All those moments will be lost in time like tears in rain

Lazic

Znaèi zadihao sam se samo èitajuæi...:o :D :-*

UFF


mkt


Kalesin

....nastavak..
Tako smo mi pronasli taj planinarski dom. Inace put je poprilicno strm a visoki kameni zidovi su podignuti pa tek onda temelj i kuca.. i tako to sve izgleda jako stepenasto. Stali smo kraj doma, otisli gore da pregovaramo za prenociste i uspeli da se pogodimo za cenu. Inace Nepalska rupija je slabija valuta od naseg dinara (prosto neverovatno) tako da smo oboje imali prenociste za citavih 120din (mlaka voda, kupatilo odvojeno od sobe..jbga.. to je Nepal..). Ceo dom je napravljen od drveta, fantasticno izgleda i divno mirise. Da ne bi smo ostavljali motor na putu a i neka kisica je pocela da pada uspeli smo ga uz nekih 20tak stepenica (pored njih je napravljena stazica na zalost PRAVA do terase). Uterali smo ga pod strehu da ne pokisne i otisli da pogledamo sobu. Iako smo bili umorni kao psi.. sama ideja o tome da vise necemo voziti toga dana je bila super. Bilo je oko 17h. Uneli smo stvari u sobu i razvukli pak treger gajke da okacimo jakne i pantalone da se malo provetre. Tu su se stvorili neki klinci od 7-9 godina sa loptom.. koju bi malo malo sutnuli ka nama.. tako da su nas uvukli u igru. Eto mogu reci igrala sam i fudbal na Nepalu (posle rastresanja na motoru od 9am-5pm) ni sama ne znam odakle mi uopste snaga za to. Vecera je bila super narucili smo neki njihov zacinjeni omlet ( a posto je u medjuvremenu moj stomak odlucio da strajkuje, zeznula sam floru u stomaku i sta god bih jela izaslo bi u istom obliku na druga vrata, te sam bila na bananama i nekom slanom keksicu), i kuvani krompir sa solju i puterom...mmmmmm.. to je bio moj prvi posten obrok posle Indijske granice. Posto ja ne pijem kafu a caj volim narucili smo nepalski caj od limuna sa listicima nane.. i to je bilo stvarno fantasticno. U toku noci temperatura se strava spustila.. i kisa je pala kao iz kabla..drveni krevet, perjani jorgan i zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz..... probudila sam se u 5am sa prvim petlovima, nista me nije bolelo, osecala sam se kao da nisam presla skoro 2400km na motoru i kao da nisam koliko juce samu sebe psovala kud mi pade na pamet ova ideja da bas sa motorom idemo ovamo..u stvari kud mi pade na pamet da uopste ovde i krenem..Sedela sam uz topao caj i gledala kako se polako sunce promalja preko planina koje su pokrivene snegom..i bilo je divno..u stvari vredelo je svaki momenat. Odatle smo krenuli ka Muktinath-u mestu gde izvire reka Gang..i to se nalazi u oblasti Mustang (Himalaji su podeljeni na pet oblasti. Spakovasmo se i kretosmo...ali posle jedno 50tak km zaustavi nas neki uniformisani lik i prosledi ka nekoj planinarskoj postaji, sa izrazom lica u obliku znaka pitanja kretosmo mi tamo. Kad ono.. htedose nam pregledati dozvole koje smo inace kupili u podnozju i koje su "Vazile" za sve oblasti. Posto su nam pregledali dozvole obavestili su nas da nam dozvola vazi do ovog dela a ako zelimo dalje moramo da platimo ulazak u Mustang... WTF?! ...Tako je krenula jedna zucna rasprava sa mnogo galame i mahanja rukama i na kraju su nam rekli da za mene kao stranca treba da se plati dozvola za prolaz u visini od 9000din (10500NR) a za mog druga Indijca u visini od 1000din ... a onda su dobil bujicu psovki na srpskom jeziku od mene da su svi gledali kao tele u sarena vrata..tada smo im lepo mahnuli i rekli da ce na svim moto skupovima i u svim moto klubovima sirom Indije biti rasirena vest o tome kako ne treba da idu na Nepal i kako su ovi sto im rade u planinarskom udruzenju prevaranti a prijavu smo im napisali i srocili cim smo dosli u Delhi. Vratili smo se do policijske postaje gde smo prosli put bili stali i javili se policajcu koji je bio stvarno vise nego divan pozeleli mu sve najbolje i krenuli nazad do Pokhare. Vracanje i spust onim delom gde smo se onako dugo i mukotrpno peli je bio brzi ali nista manje zahtevan, jer posto je celu noc padala kisa put se pretvorio u potok...(kameru mi nije na pamet palo da vadim iz torbe..jer sad je ne bih vise imala)..Ipak popeli smo se na 5300mnv tu prespavali upoznali divne ljude.. jbg nismo otisli do odredista ali ...neki drugi put...Vise puta smo stajali u povratku jer je Enfield poceo malo vise da mrlja i trosi ulje, pukao je jedan od bocnih nosaca...tako da uz malo klizanja...malo kvasenja i dosta zezanja spustili smo se do dela gde je trebalo da predjemo jedan drveni mostic (koji je bio klimatav kad smo dolazili)..sad ga pola nije bilo...puno ljudi je bilo oko njega i imali smo sta i videti, autobus je uspeo da sleti u recicu preko koje je taj most napravljen.. Samo smo se pogledali i odluka je pala.. spusticemo se dole proci preko recice i izaci na drugu obalu.. (taman ce i da se ovo ulje,prasina i bljak spere sa motora..) proverili smo kako su nam stvari vezane, umotali ih najlonom i splashhhh....sa dosta povika uperenih prstiju ka nama i mlacenja glavom levo desno su nas ispratili ljudi koji su bili okupljeni tamo oko autobusa, mahnuli smo im i prosli dalje..odatle smo izasli do Benija, napokon napunili rezervoar do vrha i krenuli dalje do Pokhare. Tamo smo stigli oko 5.30pm odmah svrativshi do Avinashevog restorana i narucili smo veceru, jedva je cekao da dodjemo i ispricamo mu kako smo prosli. Odseli smo opet u istom hotelu..napokon kupanje toplom (vrucom) vodom..aaaahhh.. i s obzirom da smo poneli minimalnu kolicinu odece morali smo da operemo majce i carape jer uskoro bi ostali samo na onim muzgavim. I sad ipak sam zensko..sve je moralo biti oprano lepo.. ali jbg.. kao ga osusiti.. stvari smo razvukli po sobi na stolicama, prozorskim sipkama, otvorili prozore ukljucili ventilator i izasli. Pre nego sto smo otisli do Avinasha oprali smo Enfielda jer je vise licio na blatnjavi traktor nego na motor...a onda GLAD....moj stomak je bio bolje ali nisam htela da rizikujem te sam opet jela (ipak ja to volim) kuvani krompir, sargarepu, puter i so, Avinas je bio jako zabrinut zbog moje ishrane te mi je skuvao 8krompira i 5-6 sargarepa i tuzno me gledao... [neampojma]...od njega smo saznali gde da odemo da zavarimo nosac..kad mi tamo a ono medjutim, naplatio nam je varenje izuzetno puno citavih 300din (za njihove prilike to je derikoza), ja sam samo cutala i gledala....

Dobro jutro sa 5300mnv



Ja bi ga ovde proterao...idemo nazad



Pokhara jezero ( pogled sa terase iza sobe) ah da one planine u daljini koje se vide i bele.. E TAMO SMO BILI..hahahahahah

Ive seen things you people wouldnt believe.All those moments will be lost in time like tears in rain

Lazic

Idi bre ¾enska glavo u dupe na va¹ar, hoæemo jo¹, jo¹, jo¹...;D Èitam dok mi se jebena zgrada ljulja na vetru kao brod...:o :D

balcan girl

a ti zamisli da si na 5000 nadmorske visine na himalajima i da tamo duva vetar :D
UNTIL YOU DIE, LIVE!!!

Kalesin

Polako ljudi, treba se prisetiti svega,moradoh konsultovati i mog drugara oko nekih detalja..ipak je to bilo prosle godine u Aprilu -  Maju...i sad me hvataju pundraci..ja bi opet negde...:)
Ive seen things you people wouldnt believe.All those moments will be lost in time like tears in rain

Kalesin

Dok se tresu i ljuljaju zgrade..da nastavim sa pricom....

...posto smo jos jednom proveli noc u Pokhari, spakovali smo se i krenuli polako nazad, plan je bio svratiti do Kathmandua ali s'obzirom da je Kathmandu jedan obican grad i da se u njemu nema bog zna sta videti odlucismo da ga preskocimo i da svratimo u Lumbini, mesto gde je Buda rodjen. Bili smo spremni za pokret u 6.30am a u 7am nas je cekao vruc dorucak kod Avinasha. 7.30am bili smo na putu, prvenstveno plan je bio da nadjemo neko mesto da prespavamo u Lumbiniju. Udaljenost Pokhara-Lumbini je oko 380km. Sredili smo Enfielda, ocistili ga od prasine i ulja (nije vise onoliko balavio..mislim da mu se nije svidelo da bude na velikim nadmorskim visinama..  ;D ), sipali smo gorivo pun rezervoar i krenuli. Lagan vetric nas je pratio sve do nizije a tamo..pakao..kad smo stigli u podnozje planine stali smo da nesto pregrizemo i osvezimo se. Imaju divnu limetu tamo tako da smo kupili flasu vode i ja sam unutra nacedila jedno 5 limeta, dok smo jeli (ja banane zbog mog stomaka) pored nas se zaustavi jedan motorciklista na VStrom 1000, natovaren kao kamila. Sidje covek, skide kacigu i na engleskom rece..napokon neko sa kime mogu da pricam..mi se pogledasmo, pogledasmo iza nigde nikog.. ispozdravljasmo se, rukovasmo se.. i saznadosmo da David dolazi iz Nemacke i da je vozio od Nemacke do Malezije, kroz Avganistan do Nepala i da ide ka Indiji pa ka Pakistanu, opet na Avganistan i nazad u Nemacku.. [klanjam_se]




Decko je delovao veoma iscrpljeno i u boci koju ne nosio na ledjima motora nije bilo vode, te sam mu dala nasu limetonadu :P da se osvezi, ponudili smo mu da idemo zajedno do Lumbinija ali on je bio u zurbi da stigne do granice sa pakistanom (tj.prodje indijiu popreko i tamo stigne) za tri dana jer mu Indijska viza istice za to vreme..pozdravismo se i ode svako na svoju stranu. (Mi bi smo ga samo usporavali jer Enfield je jedan gnjavez od motora). Tako u sred podneva stigosmo u Lumbini, parkirasmo se u jednom dvoristu i tu ostavismo motor...a sad biser od mene s obzirom da sam bila jako zedna i da je jedina tekucina bila ona limunada koja se buckala u flasi kraj mene ceo put, popih je onako bljutavu...i kroz par minuta krete ludacka gorusica pracena mukom. Cutala sam a moj drugar je primetio da mi je boja u licu presla u sivu..te me je upitao sta nije uredu, posto sam mu objasnila svratili smo u jednu prodavnicu i kupili neki zeleni prasak (Ano-Nano..neko tako sranje) sipase ga oni u jednu plasticnu casicu i vodu preko a ono zeleni mulj.. izgledalo je kao najgora zabokrecina, gledam ja u to kao da ono gleda u mene...prodavac i moj drug govore popi to bice ti bolje.. i tako rekoh pa gore od ovoga sumnjam da moze.. i tako cistom snagom volje iskljucih culo, ukusa, mirisa i vida i popih tu zabokrecinu (  [povracanje] ).. za divno cudo u roku od 5 minuta ni G od one gorusice, a i stomak mi se malo bio smirio. (nekad ipak treba imati poverenja..hihihihi). Proveli smo dobra 3-4 sata u lumbiniju ali na nasu zalost nismo pronasli ni jedan iole privlacan hotel ili mesto gde bi smo prespavali, pa odlucismo da vozimo dalje.
Inace jedno pravilo je...po Nepalu se NE VOZI NOCU, NE KAMPUJE SE...jer je to zemlja divljih zivotinja (mljac mljac)...
Krenuli smo oko 4-5pm dalje, nadajuci se da cemo stici u neko iole civilizovanije mesto (recimo Botwal) za videla...kad smo se raspitali saznadosmo da do Botwala ima jos 480km...a jbg hajde da pokusamo...dobri policajac koji nam je dao sve informacije nam je rekao za jednu divnu precicu koja ce nam ustedeti jedno 30 km samo je put malo losiji, tako da kretosmo tim malo losijim putem..
Pocelo je da se polako smrkava, sunce je zalazilo i krenuli su da se navlace olujni oblaci.. sve moj do mojega...




U neko doba izbismo mi na glavnu poznatu dzadu ali nijedno nije imalo pojma na koji deo tog puta, sa obe strane puta se nalazi nacionalni park, zastali smo na kratko (jbga mora i da se obavlja mala nuzda), kako sam sisla sa puta malo u zbunje tako naleteh na kupole termitnjaka.. bem ti sunce kolike su..rekoh aaaaaa ne tamo..zavukoh se u neko udaljenije zbunje, naravno dok covek obavlja nuzdu gleda naokolo.. kad sam videla koliki mravi su oko mene, obukoh se brzinom svetlosti i zbris odande. Moj red da vozim....i tako mi idosmo i idosmo onim monotonim putem gledajuci kako u daljini kisa pada i crni oblaci se navlace a oko nas nicega, blatne kuce, nigde naseljenog mesta sa ikakvom infrastrukturom. Mrak se veoma brzo spustao i vec smo poceli gledati sa obe strane puta ima li neka koliba, stala ili bilo sta gde bi smo se sklonili da prenocimo. Posle jedno 250km zamenismo se opet, ledja, ruke, vrat, noge.. sve je vec bilo obamrlo od bola, napred nas je terala cista volja i resenost da se negde sklonimo pred nadolazecom olujom. U daljini su se videle munje kako paraju nebo a grmljavina se mogla cuti i pored buke koju Enfield stvara..U tom ugledasmo jednu benzinsku pumpu i kraj nje odmoriste za kamiondzije. Tu smo stali i pitali ih da li imaju bilo kakvu prostoriju gde bi mogli da se sklonimo sa puta od kise do jutra. Zblenuti ljudi su prvo rekli da to nije mesto za jedno zensko da prespava jer je neuslovno, nema kupatila bla bla...gde sam ja rekla da se manu corava posla ako ima krov koji ne propusta kisu, vrata i nesto sto lici na krevet ( a ni to ne mora imali smo vrece za spavanje) ja sam dobro, sa nevericom nas pustise unutra, kad smo rekli super moze cak su nam dopustili da tu uguramo i motor :) :)....Spremili su nam veceru, neko njihovo lokalno jelo sa puno pirinca...(moj stomak je bio malo bolje). Sedeli smo pod tremom i gledali kako dolazi nevreme, u roku od 10minuta na put se srucila takva kisetina da se nista nije videlo, potoci su lili po putu i po prvi put sam bila zahvalna bogovima sto smo nabasali na ovu pumpu i odmoriste bas u trenutku kad nam je to bilo potrebno, no to nije sve, to vece pored grmljavine cula se jos jedna grmljavina...samo...
nastavak sutra..(sad pavanje a i nije fora da sve odjednom ispricam, bilo bi predugacko).. :P
Ive seen things you people wouldnt believe.All those moments will be lost in time like tears in rain

Lazic

Pao neki sex, nadam se...? :D

balcan girl

a jbg prekidas kad je najzabavnije, sta je bilo osim grmljavine??? sta sta, bombe, eksplozija????? bombardovanje sila osovina??? amaaan govoriii :D :D
UNTIL YOU DIE, LIVE!!!

juga

@ kalesin : ©ta bi, pa danas je sutra?!

Kalesin

evo evo...nastavak...

znaci, spakovasmo se mi u jednu veliku sobetinu sa jednim katastrofalnim velikim krevetom, ali posle celodnevne voznje od 8AM - 19h nije me uopste bilo briga da li je cista, prljava,kakva god.. samo da se uvucem u svoju vrecu i da napokon odspavam...osecala sam se kao pazla od 1000 komada koja se raspala i komadi su se pogubili..tako u sred noci opali grom tako snazno da mi se ucinilo da se cela prostorija gde smo spavali rastresla, ali posle nekih 2-3 minuta zacuo se jos jedan prasak ali nije zvucalo kao grom.. taj drugi prasak je probudio i mog druga i mi se pogledasmo...ovo nije grom..u roku od nekih 2-3 min zaculi smo povike, vriske i plac...(uzasa), kretosmo napolje da vidimo sta se desilo, u tom nas zaustavise radnici i rekose nam da se vratimo u nase sobe jer je doslo do nesrece na putu ispred naseg odmorista. Sa nevericom smo stajali tamo ali ljudi su nas vise puta vrlo pristojno ali cvrsto vratili u sobu. U roku od seledecih 3min culi smo zvuke ambulantnih kola, policije i jos kojesta, legosmo nazad ali san nikako nije dolazio. Docekali smo 5am.. spakovali vrece natovarili motor i izgurali ga napolje...imali smo sta videti, svuda naokolo, vojska, policija...ljudi. Vlasnik odmorista je dosao do nas i objasnio nam situaciju zasto nas je sprecio da se pojavimo tamo, mi kao stranci nismo smeli na prvom mestu ostati tu kod njih jer nemaju registrovan hotel, pa bi oni bili u problemu.. a onda nam je ispricao sta se desilo. Kamion teski onaj ruski (Maz, UAZ ili tako nesto neka grdosija) je bio parkiran na ivici puta. Naravno kao sto rekoh na Nepalu nema svetla i totalni je mrak, autobus koji je prevozio putnije je vozio velikom brzinom sa nekim ckiljavim svetlima, nije video kamion i zabio se u njega, 7moro ljudi je poginulo.. jbt.. cela strana autobusa je bila zbrisana...uzas...
Jedna stvar je neverovatna a to je da je pet minuta posle nesrece dosla poicija, hitna,vojska...da rasciste nered, spasu ljude i odvedu ih u bolnicu. Bez dorucka, pozdravismo se sa ljudima, zahvalismo se sto su nas pustili da prespavamo, pozelesmo im srecu i kretosmo dalje...5.30am je jebeno hladno jutro specijalno posle kise i uz izmaglicu, krenuli smo ka sledecem mestu...vozili smo kroz NISTA skoro sat vremena, i potpuno nam je bilo jasno zasto su se ljudi iz onog odmorista sazalili na nas i ucinili ustupak da bi smo prenocili..planine, lakat krivine,neka sumetina i nista, nigde ljudi...prve naseobine su se pojavile posle dva ipo sata voznje, tada smo stali da doruckujemo i popijemo caj.
Tada sam ugledala ovu bakicu...

Posle okrepljenja nastavismo dalje, resili smo da ne stajemo dok ne dodjemo do granice. Jos jedna od onih odluka, kad smo se preracunali prethodni dan smo vozili priblizno 680km..(u medjuvremenu se desio onaj incident koji sam opisala na prvoj stranici gde smo se sudarili sa bufalom)..mogu reci da sam se osecala izmaltretirano ali bol je nestao, kao da se telo naviklo na zalost to nije bio slucaj sa mojim drugarom jer je imao uzasne bolove iza vrata, ramena ledja ( ali on je nosio onu flipup kacigu koja je teska...), srecom te sam sa sobom nosila nimulid koji je omogucavao 5sati otupljenosti tih bolnih mesta, stali smo jos jednom kod mosta gde smo u dolasku jeli ribu, i opet smo narucili istu hranu..granica se priblizavala...Abhi bas i nije bio u stanju da vozi te sam ja preuzela kormilo na neko vreme.. ali na kraju je pronasao da mu je jednako tesko i da sedi pozadi $%#$^$ pffft...stali smo jos jednom u Botwalu da nesto pojedemo i nameracili da za videla predjemo granicu, bilo je vec oko 15h, te je pauza bila kratka, za 10min smo pojeli kuvana jaja sa salatom od paradajza i popili caj,sipali gorivo i kupili jos goriva za kantice jer nam je ostalo Nepalskih rupija ( da ne propadne) i zapucali ka granici. Oko 18h smo bili na granici koju smo prosli bez puno problema, odatle smo zvali rodjake mog druga i oni su nas sacekali preko, stigli smo do njihove kuce oko 19h kao dva prebijena psa ali sa sirokim osmesima na licu....jaaaooo tusiranje toplom vodom..aaaaahhhhh...

to be continued...
Ive seen things you people wouldnt believe.All those moments will be lost in time like tears in rain