Glavni meni

Tema za bullshit

Započeo pit, 21 Mart, 2011, 14:49

0 članova i 3 gostiju pregledaju ovu temu.

DebeliZmaj

https://kljucnekosti.wordpress.com/2015/01/02/momcilo-dorgovic-kapetan-misa-kako-je-postao-prvi-srpski-tajkun/
:
Momèilo Ðorgoviæ: KAPETAN MI©A – KAKO JE POSTAO PRVI SRPSKI TAJKUN

Jednom sam upitao blisku saradnicu aktuelnog tajkuna da li zna ko je Kapetan Mi¹a. Bilo joj je poznato da na beogradskom Studentskom trgu postoji zgrada nazvana Kapetan Mi¹ino zdanje, a za Kapetana Mi¹u niti je èula, niti je ne¹to znala. Naivno sam poèeo da sipam informacije o njemu, ali je nije interesovalo. Bila je tako sna¾no flasterisana za horizontalni daj-nam-danas-i-odmah, da su sve druge dimenzije za nju bile nepostojeæe.

Svakako da pohlepni snovi i glad za novcem stvaraju istoriju. Savremeni britanski istorièar Nil Ferguson je u delu «Uspon novca» (The Ascent of money) istakao da je finansijska istorija su¹tinska pozadinska prièa koja teèe iza zvaniène istorije, i – uslovljava je.
U aktuelnoj srpskoj kampanji protiv tajkuna, da li sluèajno ili ne, propu¹ta se da se istakne da su oni samo vidljivi oblici – kriminalizovane dr¾ave. Kada bi se svi tajkuni promptno osudili i egalitarno bacili u dugoveèni zapt, kriminalizovana dr¾ava postojala bi i dalje i regrutovala bi narednu generaciju tajkunèiæa. Znam da ima ornih za iscrpljujuæu raspravu ¹ta je prvo – koko¹ka ili jaje, da li je tajkun prvo stvorio kriminalizovanu dr¾avu ili se naknadno on ispilio iz nje. Jedno je sigurno – da bez saradnja sa mnogim nadle¹tvima, politièarima, poslanicima, slu¾bama, ne bi bilo ni tog neuhvatljivog «Ukletog Holanðanina» koji brodi po talasima uzburkane ¹tampe, iznenada se iz magle svakodnevice pojavljuje i na isti naèin nestaje, a naslovi mu cerekavo prorièu da samo ¹to se nije razbio o stenu na¹eg diènog pravosuða, ili samo ¹to se nije nasukao na tvrdi pod robije.
-Ne mo¾e se ovde napraviti nikakav veliki biznis bez dr¾ave, rekao mi je jedan na¹ biznismen, dok je pa¾ljivo razmatrao politièke i privredne prilike. Nije imao ¾elju da mi otkriva rupu na saksiji, vi¹e je to bilo mirenje sa sudbinom. Oni koji ne ¾ele da budu «ovce» i da se prepuste æudljivoj srpskoj Fortuni na milost i nemilost, moraju biti snala¾ljivi. Snala¾ljivost se sastoji u tome da dobijete dr¾avu za kuma.
A u mraku kumove duboke kese sija Ali – Babina peæina. Najveæa bogatstva nastaju u sprezi sa dr¾avom, ma koliko njeni graðani bili siroma¹ni. Bogatstvo je kod nas retkost, siroma¹tvo je masovno, i nije neuobièajeno da u isto vreme kada veæina graðana osiroma¹uje, tek nekolicina postaje bogata i sve bogatija. Mogla bi se uspostaviti neute¹na demokratska matematièka formula – ¹to je veæi broj siroma¹nih, to je manji broj najbogatijih. I ¹to manje u d¾epu imaju prvi, to vi¹e u d¾epu imaju drugi. U istoj dr¾avi. Jednima je majka, a drugima maæeha. I dugo dru¹tvo mo¾e biti èemerno zaostalo, bez ikakve nade na napredak, i da se upravo zbog toga u njemu fantastiènom brzinom stvore ogromna privatna bogatstva. Iskrsnu kao peèurke posle ki¹e. I na njima i oko njih ne cveta ni¹ta vi¹e.
Ne verujem u na¹u zvaniènu istoriju kako se predaje po ¹kolama i feljtonski i «patriotski» zasejava po medijima. Ponovo æu citirati Dubravku Stojanoviæ da je ta nauka kod nas na nivou predvojnièke obuke. Ukoliko bi se pratio «zvanièni» trag, nikako nam ne bi bilo jasno ¹ta nam se i za¹to ovo danas dogaða. Ako poku¹amo, meðutim, da pratimo trag novca, onda sve postaje mnogo razumljivije. Iza slavne istorije naæi æemo mafija¹ke obraèune, finansijska kumstva, opasne ortakluke u uzurpacijama, otimanja i preraspodele dr¾avnih trezora i fondova. Moæ i snaga dr¾ave neprestano su se davile u ¾ivom blatu divlje korupcije.
Ne, neæete se prevariti, ako pomislite da je tako i danas.
U osvitu srpske moderne istorije stoje jedan pored drugog Milo¹ i Mi¹a, jedan knjaz, drugi tajkun. Ali je i knjaz ¾eleo da bude tajkun, kao ¹to je i tajkun pri¾eljkivao da postane knez. Njihovo veliko prijateljstvo je trajalo sve dok tajkun nije iz zemlje i sa prestola najurio kneza.
Ne, neæete se prevariti ako pomislite da je ovo jedna savremena prièa.
Kapetan Mi¹a nema istra¾enu istoriju, ali ima mitologiju. Mitologijom je sakriven od istra¾ivanja. ©to je manje poznat, to je veæa slava. Tada¹nje mase siroma¹nih, tzv. srpski narod, nisu mogle ni da pojme kakvim je on finansijskim tehnikama baratao, niti kakvim se izvorima novca slu¾io. Njih je zaslepljivala pojavna strana njegovog bogatstva – kako je zapisao jedan savremenik «gde god bi se Kapetan Mi¹a pojavio, iz njega je curilo zlato».
Nema mnogo zapisa o tome ¹ta je on rekao, ili ¹ta je mislio. Izgleda da je bio æutljiv sve do pred kraj ¾ivota. Tajkuni ne prièaju, oni delaju. Sa jedne dagerotipije surovo nas gleda ko¹èata faca, i¹ibana letnjim i zimskim, dnevnim i noænim dunavskim vetrovima i ki¹ama. Pogled divlji, ne opra¹ta. Oko njega se ¹ire vuèja samoæa i led. Na tren mi se uèinio sliènim filmskom Franke¹tajnu. Ono ¹to ga je zbli¾avalo s ljudima bili su zajmovi, kamate, hipoteke, obligacije, provizije i cene, kombinacije raznih spekulacija, kupovina i prodaja, dakle nije bilo emocija. Imao je specijalca za privoðenje mladih ¾ena i devojaka, kao ¹to ih imaju i dana¹nji tajkuni. Izgleda da je bio izda¹niji od njih, jer ga nisu grdili za razvrat, veæ su ga hvalili na sva usta – eto, svakoj je, ovaj dobri èovek, davao miraz i udavao je. Postoji njegova slika i iz kasnijeg perioda, retu¹ a la Vienna, ali bogatstvo i vlast su ga tada veæ udesili da lièi na srednjoevropskog grofa. Sliène metamorfoze lika i garderobe pratimo i proteklih godina – uspon u hijerarhiji novca i moæi èudesno menjaju izgled, ali i odnos okoline prema njima, podanièko obo¾avanje je podstaknuto malim napojnicama i sitnim uslugama. Susret sa dr¾avnim fondovima preru¹enim u èarobnu vilu – Pepeljugu i njenu tikvu, snopom zvezdanog monetarnog praha, pretvara u princezu i mercedes.
Tra¾io sam dugo po raznim hronikama ne¹to vi¹e o njemu, i priznajem da sam dugo imao, kao i mnogi drugi, idealizovanu predstavu o Kapetanu, zavodeæi sebe pikarskom ¾ivotnom prièom trgovca-pustolova, gotovog da bude lik u kakvom romanu D¾ozefa Konrada. Pro¹le godine se slavilo dvesta deset godina od njegovog roðenja. Deljene su i nagrade. U ime humanizma i prosvete. Pretpostavljam da je na filantropsku predstavu o Kapetanu najvi¹e uticala njegova zadu¾bina, jedna od najlep¹ih zgrada u Beogradu. Verovatno se ne zna da je on tim èinom velikodu¹nog davanja preduhitrio «oteèestvo» koje bi mu, zbog njegovih politièkih me¹etarenja, palatu sigurno konfiskovalo.
Nedavno sam èuo da postoje Kapetan Mi¹ini memoari i da su objavljeni u Glasniku Srpskog uèenog dru¹tva. Uz pomoæ kolege na¹ao sam prilog u Glasniku broj 71, iz 1890. godine. Nisu, meðutim, to bili Kapetanovi memoari. Na osnovu selekcionisanih Mi¹inih bele¾aka i iz jednog du¾eg razgovora sa njim, Matija Ban je napisao tekst «®ivot majora Mi¹e Anastasijeviæa». A kada Matija Ban, taj dubrovaèki ga¹par, srpski pisac, beogradski mason, agilni nacionalni radnik i strastveni slovenofil, pi¹e, onda je svaka reè natopljena rodoljubivim patosom, osim kada prepisuje Mi¹ine bele¹ke sa brojkama hladnih obraèuna i suvog inventara poseda, kuæa, i èitavih oblasti. Tekst Matija Bana pre je pravi primer panegirika, nego prilog autentiènom prikazu ¾ivota takve kolosalne finansijske hidre kakav je bio ovaj tajkun. Malo ga spa¹ava jer je pisan za posebnu priliku, kao pomen, u op¹toj ¾alosti zbog Mi¹inog odlaska sa ovog sveta.
Oseæajuæi da mu se pribli¾ava suðeni èas i ¾eleæi da ga potomstvo pamti onako kako on ¾eli, Kapetan Mi¹a je prvo prona¹ao najboljeg majstora koji æe ga balsamovati, a zatim je pozvao penu¹avog Bana u svoje bukure¹tanske dvore i tri nedelje ga gostio i fascinirao anegdotama iz vlastitog ¾ivota. Takvu suzeronilaèku otrcanu prièu o tome kako se od siromaha postaje bogat mogu vam isprièati i dana¹nji tajkuni. Mo¾da æe se i oni balsamovati, ali halapljiva motivacija za brdom para ima koren u njihovoj nadi da æe savremena medicina otkriti sredstvo protiv umiranja, pa da budu spremni za besmrtnost ma koliko ko¹tala.
Kapetan Mi¹a je pri kraju ¾ivota shvatio da pravo plemstvo ne daju novac, ni vlast, veæ duh, da reèi knji¾evnika i pesnika ovekoveèuju. A Matija Ban gotovo da nije imao mere u pohvalama. Èak je napisao da je «taj èovjek poklonio, mo¾e se slobodno reæi, polovinu steèenog blaga na cijeli humanitarne i prosvjetne», mada uop¹te nije bio upoznat sa razmerama Mi¹inog blaga. I tako se raðaju legende. Odu¹evljeni, prigodni tekst Matija Bana bio je kasnije osnov za uzdizanje i mitologizovanje ovog srpsko-rumunskog tajkuna. Èak se kao primer njegove velikodu¹nosti navodilo ¹to je Iliji Gara¹aninu oprostio poveæi dug. U toj hvali nedostaje bitna informacija koja ra¹èarava ovu milost i èovekoljublje: Ilija Gara¹anin je bio dugogodi¹nji ministar i javne i tajne policije, u specijalnim vezama sa Rusijom. I naravno da nema tragova ko je tu kome i zbog èega sve bio vi¹e du¾an.
kapetan-misino-zdanje-1361704192-272719
Stvarni, zemaljski ¾ivot Kapetana Mi¹e u Srbiji, a van legendi i memoara iz druge ruke, izgleda drugaèije. Podsetio bih na stavove Koste Stojanoviæa (veæ sam na ovom mestu pisao o njemu) da je oslobaðanje zemlje od Turaka bilo motivisano ekonomskim interesima. Prièa o nacionalnom osloboðenju je kasnije nakalemljena. On je, takoðe, tvrdio da Srbija nije u¹la u red modernih dr¾ava zaslugama i evolucijom, veæ pre kao ruski mostobran na Balkanu. Dakle, u vreme kada æe, tada jo¹ uvek samo Mi¹a, eskalirati u regionalnog tajkuna, Srbija je bila u statusu raðanja, nepotpuna i bez ureðenog ¾ivota, kakav podrazumeva dr¾ava. Upravo u takvoj i zato ¹to je bila takva, podunavski trgovac dobio je gorivo za visoke finansijske orbite.
Knez Milo¹ je izbacio Turke iz skupljanja poreza i taj seljaèki znoj u obliku novca usmerio u ne¹to ¹to je nazvao Pokretnom i Nepokretnom kasom. Iz Nepokretne kase je davao zajmove «u oteèestvu èestitim ljudima… pod umeren interes». Ko su bili ti «èestiti ljudi»? Knez Milo¹ i njegovo odabrano dru¹tvo skorojeviæa, naèièkani raznim zvanjima i ordenima, koji su se trudili da se obogate ¹to pre i ¹to vi¹e. Nije ih zanimala proizvodnja, fabrike, radionice, mada se industrijska revolucija veæ ¹irila Evropom. Nisu stvarali radnike, zanatlije, majstore. Zanimali su ih sopstveni profiti, ke¹ i nekretnine – imanja po okolnim zemljama, zlato i novac u stranim bankama. Milo¹ je brzo video da je Mi¹a okretan i surov biznismen, lukav i oprezan, inicijativan i uporan, na pare krvo¾edan poput vuka. Ukljuèio ga je u svoje poslove, i ubrzo je Mi¹a, koga Milo¹ tituli¹e kapetanom, kasnije i majorom, dobio po preporuci kneza iz Narodne kase pozajmicu od hiljadu dukata.
Svi su bili zadovoljni i mirni dok se u jednom trenutku u kasi nije nakupilo preko milion dukata cesarskih. Broj du¾nika je stalno rastao i popeo se na 66, a meðu najveæim du¾nicima je bio Stojan Simiæ, koji æe ubrzo zajedno sa svojim bratom Aleksom imati odluèujuæu ulogu u pobuni protiv Milo¹a. Uveren sam da je sve ¹to je u kampanji protiv Milo¹a bilo reèeno o njegovoj samovolji i tiranstvu bilo inspirisano time ¹to se poveæoj grupi pohlepnih i zavidljivih na¹ao kao prepreka za u¾ivanje u tih milion dukata. Usledio je juri¹ buduæih tajkuna, koji su oteli i kasu i vlast i proterali i oca i sina iz Srbije. U prièu o «ustavotvorcima» ne verujem. Ta parola je bila alibi za ordinarnu pljaèku. Uostalom, narod ih je, bolje poznajuæi njihovu prirodu i karakter njihovog dela, nazvao imenom koje su i najvi¹e, zbog svoje bezobzirnosti i paktiranja s Turcima, zaslu¾ili – «osmanlije». Neko vreme su se i kolebali, da neko od njih mo¾e postati novi knez. Ali za buduæe tajkunske poslove vi¹e im je odgovaralo da imaju kneza-lutku s kojim æe da manipuli¹u i koji æe im odobravati zajmove i nositi odgovornost. Na presto su doveli Aleksandra Karaðorðeviæa i uspostavili novu dinastiju.
Voðama prevrata opra¹taju se stari dugovi i oni uzimaju nove zajmove u desetinama hiljada dukata. Prethodno najzadu¾eniji meðu njima – Stojan Simiæ podi¾e 50 hiljada dukata, a Kapetan Mi¹a narednih godina uzimaæe toliko zajmova da mu je u jednom trenutku dug bio u visini 80 odsto ostalih du¾nika. Tako je nastao «podunavski Rot¹ild». Dugove nisu vraæali godinama, a na kraju bi se sa dr¾avom prebijali sa po nekom od svojih mnogobrojnih kuæa.
Onog èasa kada se knez Aleksandar Karaðorðeviæ suprotstavio moænom Mi¹i, bio je po hitnom postupku smenjen. Od potkupljene srpske skup¹tine i njenog instantnog predsednika – srpsko-rumunskog dr¾avljanina Kapetana Mi¹e, srpski knez se spasio bekstvom u tursku tvrðavu na Kalemegdanu. Prava moæ u toj protodr¾avi bila je u rukama onih koji su iz Narodne kase za sebe pozajmljivali brda dukata. U toj prelomnoj situaciji Mi¹a je bio u dilemi da li on da se promovi¹e u kneza ili tron prepusti mu¾u svoje najomiljenije æerke – Sare Karaðorðeviæ. Zdanje na Studentskom trgu trebalo je da bude dvor za njegovog zeta i æerku. Planove su omele prista¹e Obrenoviæa i vratile Milo¹a u Srbiju. Kapetan Mi¹a, koga je knez Milo¹ vijao po rumunskim sudovima za dugove, morao je da be¾i i u neprilici, a s obzirom da je prvobitna namena postala nemoguæa, nesuðeni carski dvor je poklonio «svome oteèestvu».
Krajem 19. veka Milan Ð. Miliæeviæ je zabele¾io da «nijedan Srbin do sada nije mogao reæi da je, za svoga veka, zaradio toliko koliko je bio zaradio Kapetan Mi¹a». Hronièari tvrde da je u èasu njegove smrti imovina vredela oko 20 miliona franaka u zlatu, a da su njegovi naslednici u dvadeseti vek u¹li kao puki siromasi. Sve je oti¹lo, ka¾u, na putovanje, toalete, kocku na trkama, strane banje i kokote…
Prièa o Kapetanu Mi¹i zavr¹ava se zaista tu¾no. Njegova omiljena, najmlaða æerka Sara ¾ivela je ozlojeðena u Parizu sve do Drugog svetskog rata. ®udela je da se preko sina vrati na srpski tron i mnogo truda je ulagala u kampanje za obaranje Obrenoviæa. Pariske listove i dru¹tvo je snabdevala traèevima montirajuæi negativni imid¾ o kralju Milanu u francuskom dru¹tvu. Ali ne samo da njeni natèoveèanski napori da doðe na vlast nisu uspeli, nego je prevarom bliskog prijatelja umesto na groblje Per La ©ez, sahranjena u op¹tu raku, tako da je kao i novac njenog oca nestala bez traga.
Ali, ne treba preterivati u sa¾aljevanju, jer Mi¹in novac je bio i na¹ novac. Prièa bi se mo¾da sreænije zavr¹ila da je ulagao u srpsku privredu nego li u sebe i svoju porodicu. I valjda je to onda prirodni put tajkunskih para da nestanu u ni¹ta. Naèin na koje su dobijene odreðuje sudbinu onih koji ih imaju i oèigledno je da nije dovoljan samo novac da bi se postalo neko i postiglo ne¹to zaista vredno, ¹to bi i taj novac i njihove ¾ivote uèinilo smislenim.
Ne, neæete se prevariti ako pomislite da je ovo jedna savremena prièa.
---
[wtf]
Sloboda je pravo da se
ljudima kaze ono sto oni
ne zele da cuju.

George Orwell

Major


Darko


Major


Kostić

o debeli zlojebu, jel mora¹ sve da donese¹ ovde. jebote kapetan mi¹a. neki dan sam mu pro¹o kroz bazu, pa lepo mu bilo mesto za ¾ivot ;D

al koga zabole kurac za mi¹u i bazu ;D

misa-pei

Citat: kosta66 poslato 11 Jul, 2016, 14:39
o debeli zlojebu, jel mora¹ sve da donese¹ ovde. jebote kapetan mi¹a. neki dan sam mu pro¹o kroz bazu, pa lepo mu bilo mesto za ¾ivot ;D

al koga zabole kurac za mi¹u i bazu ;D

Molim?
Država je najveći neprijatelj naroda

DebeliZmaj

Sloboda je pravo da se
ljudima kaze ono sto oni
ne zele da cuju.

George Orwell

Lazic

Ode hvala debelom, gre¹kom... :o [facepalm] :D

Inaèe, sve je taèno za kapetan/majora Mi¹u... Srbi i vlast, isti andrak stotinama godina... :o ;D

DebeliZmaj

Sloboda je pravo da se
ljudima kaze ono sto oni
ne zele da cuju.

George Orwell

Lazic

©ta sad, jebote Laziæu, smetam ti u tvojim trolovskim temama... ??? :P Poznajem autora teksta par decenija, sigurno ne bi napisao da nije istina...

Kostić

Citat: misa-pei poslato 11 Jul, 2016, 15:47
Citat: kosta66 poslato 11 Jul, 2016, 14:39
o debeli zlojebu, jel mora¹ sve da donese¹ ovde. jebote kapetan mi¹a. neki dan sam mu pro¹o kroz bazu, pa lepo mu bilo mesto za ¾ivot ;D

al koga zabole kurac za mi¹u i bazu ;D

Molim?

ovaaaj... ma ni¹ta ;D ja nisam imo pojma, al mi bilo simpa mesto, taj breg. lep pogled na dunav, brdo, ¹uma, miri¹e od dunava do majdanpeka na lipu... taj bio neki ajduk garant

DebeliZmaj

Sloboda je pravo da se
ljudima kaze ono sto oni
ne zele da cuju.

George Orwell

Lazic


Lazic

Citat: DebeliZmaj poslato 12 Jul, 2016, 20:57
Citat: DebeliZmaj poslato 12 Jul, 2016, 16:37
jbt lazicu

kako si opet omashio ``hvala``
To nisam bio ja nego mislim Uragan... ;D

DebeliZmaj

svejedno ti si kriv
Sloboda je pravo da se
ljudima kaze ono sto oni
ne zele da cuju.

George Orwell


Kostić

muvu mo¾ete da ubijete raèunom. raèun je te¾ak, ima mnogo nula i kad je opandrèi po glavi, neæe da joj bude dobro, umreæe i neæe vi¹e da vas uznemirava. raèun mo¾e da bude infostan, struja, mobilni, etc...

mrle

Ja sam stigao na Stavros, na¹li devetokrevetni apartman, ne koristimo jednu sobu, tri kreveta, 35e dan. Ima sve, ok. Inaèe iznajmljuju kroserice za vo¾nju po planini.

DebeliZmaj

ne kapiram zasto je tema o tajkunima otisla u bullshit ...
isto ko i da je jebeno obrisana a kao ne brisemo :)
Sloboda je pravo da se
ljudima kaze ono sto oni
ne zele da cuju.

George Orwell

DebeliZmaj

Sloboda je pravo da se
ljudima kaze ono sto oni
ne zele da cuju.

George Orwell