Glavni meni

Tatratatira-Visoke i Niske Tatre 2016.

Započeo doktor, 10 Novembar, 2016, 18:41

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

doktor

Prva stanica za danas je Bojnièki zamak, mo¾da i najèuveniji u Slovaèkoj. Malo smo se muvali oko zamka tra¾eæi parking, ali smo na kraju ipak parkirali na zvaniènom parkingu. Nije toliko bilo do plaæanja, koliko do ¹etnje do zamka u opremi. Tak kada smo do¹li ispred ulaza, videli smo da je bilo moguænosti da se parkiramo nedaleko od ulaza, i to besplatno.
Zamak je impresivan u svakom pogledu. Veæ kada mu se prilazi i nazire se kroz kro¹nje drveæa, pleni svojom neobiènom lepotom. Unutra je rasko¹an i odlièno oèuvan. Ovde je vlastela ipak mnogo vi¹e u¾ivala nego u zamkovima koje smo prethodno posetili. Jedna od zanimljivosti u vezi sa ovim zamkom je da le¾i na peæini koja se koristila kao ostava za hranu i u kojoj ima pijaæe vode.





























Bikers work is never done!

doktor

Jo¹ malo fotografija iz Bojnièkog zamka...





































Bikers work is never done!

doktor

Ubrzo nakon zamka, put postaje malo vi¹e optereæen i gps nas izvodi na sporedniji, potpuno prazan put koji vijuga prorodom i vo¾nja je zadovoljstvo. Planiramo pauzu za klopu pre dolaska u Bratislavu. ®elimo kada dodjemo, da ¹to pre izadjemo do grada i ne bi da gubimo vreme. Medjutim, kafane, nema pa nema. Veæ smo po malo umorni, od jutros nije bilo pauze, a i obilazak zamka nas je iscrpeo. U jednom trenutku, dok smo i¹li polako ugledah putokaz za skretanje prema nekom restoranu. Divota. Jeste da za svaku kafanu mora da se prièeka, ali do sada jo¹ ni jedna nije izneverila.





Bikers work is never done!

doktor

U medjuvremenu smo rezervisali i sme¹taj u Bratislavi. Nalazimo ga bez gre¹ke, gazda nas èeka i otvara kapiju da se parkiramo. Sme¹taj je OK, nalazi se u rezidencijalnom kraju na brdu iznad starog grada i na pe¹ke je od centra.
Ubrzo smo u gradu, puno barova, kafea, restorana koji su puni ljudi. Veoma aktivan javni ¾ivot. Nailazimo na neki kubanski bar sa preko 130 vrsta ruma , pa smo se tu poèastili sa po nekim koktelom. Jo¹ malo po gradu, pivo u irskom pubu...pa onda jo¹ malo po gradu i veæ je vreme da se krene na spavanje.

















































Bikers work is never done!

doktor

Ideja je da se povratak kuæi podeli na dva dana, tako ¹to bi noæili negde u Madjarskoj. Po¹to niko od nas nije bio, svi smo se slo¾ili da to bude Balaton. Kako je od Bratislave do Balatona nekih 200-tinjak kilometara, hajde da nadjemo neki hotel sa bazenom, pa da iskuliramo èitavo popodne. Medjutim hoteli sa bazenom na Balatonu su bili nevidjeno skupi, pa smo pogledali sta se nudi u okolini. Na nekih 25km od jezera, nadjemo neki „termal village“ i napravimo rezervaciju. Nismo puno zagledali o cemu se radi, bilo je bitno samo da ima bazen.



Hoze je odluèio da iz Bratislave ide direktno za Beograd, pa smo sa njim svratili u neku madjarsku varo¹ na doruèak.







Bikers work is never done!

doktor

Prvo smo svratili na jezero, da ga malo osmotrimo iz blizine i da odmorimo. Mesta oko jezera su uredjena i vidi se da je sve podredjeno turizmu, ali samo jezero i nije ba¹ nevidjena lepota.













Bikers work is never done!

doktor

Kada smo dosli u na¹ smestaj, nismo ni slutili o cemu se radi. U pitanju je kompleks termalnih bazena, ¹to spolja¹njih, ¹to unutra¹njih, bez preterivanja jedno 15-ak, svi sa termalnom vodom. Tu smo proveli èitavo popodne i ba¹ se nau¾ivali. Uveèe smo se pro¹etali do obli¾nje kafane na klopu, a tu smo saznali da mo¾emo ujutru da dodjemo na doruèak po principu ¹vedskog stola.









































Bikers work is never done!

doktor

Budjenje ranije nego obièno, za danas imamo na meniju gomilu kilometara, i to barem polovinu madjarskim magistralama. Odbili smo predloge GPS-a da idemo autoputem, i preko Budimpe¹te, i preko Hrvatske.
Èitavu noæ je padala ki¹a, prva na ovom putovanju. Padala je i dok smo bili na doruèku. Kako smo doruèak i kafu priveli kraju, i ki¹a je stala, pa smo krenuli kuæi. Ustvari ja kuæi idem tek sutra.
Nismo pre¹li ni 50km, krupna kapljica me je pogodila u kacigu. Gledam ispred sebe u daljini autobusko stajali¹te i razmi¹ljam da li sti¾emo do tamo da obuæemo ki¹na odela. Bukvalno u trenutku kada sam se zaustavio i si¹ao sa motora poèela je provala oblaka. Iza mene je stao Aleksa, a na kraju Boban i Mina koji su tako brzo si¹li sa motora da je ostao upaljen na ki¹i. To smo primetili tek nakon nekoliko trenutaka.



Bikers work is never done!

doktor

Generalno gledano, ju¾ni deo Madjarske od Kapo¹vara prema Peèuju je sasvim solidan za vo¾nju i daleko od dosadnog kakav je uglavnom ostatak. Taj deo je ba¹ bio u¾itak iako su putevi bili mokri.
Tu smo se ukljuèili i na jedan kraæi deo autoputa, kratak taman toliko da Bobanu nestane gorivo, i to svega 3-4km ispred pumpe. Procedura ista kao i prethodnog puta. Sipaj u fla¹u i odnesi, sve ukupno cirka 20 minuta. Jedno od lep¹ih do¾ivljaja je i kada skoro potpuno prazan rezervoar napunite pun benzinom od 100 oktana. Na toj pumpi smo napravili prvu pauzu i skinuli ki¹na odela, koja vi¹e neæemo oblaèiti do kraja putovanja.
Ubrzo smo na granici, ali vidimo kolonu automobila neuobièajeno dugaèku, koju uobièajeno obilazimo. Tu vidim madjarskog carinika koji ide od auta do auta i ne¹to nas namrgodjeno gleda. U trenutku kada sam pomislio da nam sleduje vraæanje na kraj kolone, on nas uputi na kolegu koji nam pogleda paso¹e i pusti nas preko granice. Bukvalno smo bili privilegovani u odnosu na sve ostale koji su bili zaglavljeni u koloni. Shvatili smo da je kolona i sa na¹e strane, ba¹ dok smo èekali ispod nekog trema da prodje jo¹ jedan pljusak.
Od granice smo uzjahali autoput. Jo¹ jedna pauza za klopu i rastanak, pa svako u svom pravcu. Boban i Mina kuæi u Beograd, Aleksa u Kragujevac na neku proslavu, a ja u Levaè, srpsku Toscanu na jedno bajkersko dru¾enje. Tu sam sreo dosta starih poznanika i proveo lepo veèe.



Bikers work is never done!

doktor

Ujutru sam se probudio veoma rano i krenuo kuæi jo¹ pre sedam sati. Nisko jutarnje sunce je uèinilo da predeli izgledaju bajkovito, pa sam birao puteve tako da ¹to du¾e u¾ivam u pejza¾ima koji me okru¾uju. Fenomenalan zavr¹etak ovog predivnog putovanja.



Nakon ovog putovanja, èesto sam mu se u mislima vraæao. Razmi¹ljao sam ¹ta je to ¹to me je  osvojilo i kako na pravi naèin uputiti potencijalnog putnika u ove krajeve.
Pre svega, putovanje je bilo iznenadjenje u smislu da je bilo bolje nego ¹to sam zami¹ljao da mo¾e biti. U svakom smislu. Priroda je prelepa, kao i putevi za vo¾nju. Èesto me je podseæalo na Alpe do nekih 1800/2000mnv, taman do nivoa dokle ima rastinja, ali bez onih surovih vrhova. Nekako pitomije. U tom regionu veoma je jaka tradicija drvene gradnje. Drvenih objekata ima u izobilju, u svim moguæim stilovima, tako da to èitavom regionu daje poseban ¹mek. Pristupaènost je, takodje, stavka koja zauzima bitno mesto na lestvici u¾ivanja. Apsolutno sve cene su vrlo popularne, od sme¹taja do hrane u kafanama. Nema stresa da negde mo¾e¹ bilo ¹ta platiti previ¹e. Drugim reèima cene su kao provincijalske kod nas.
Ako zanemarimo deo puta u rekonstrukciji kroz Rumuniju, varijanta sa odlaskom preko Rumunije i povratkom kroz Madjarsku se pokazala kao odlièan izbor.
Za sve putnike kojima je vo¾nja po Rumuniji dosadila, Tatre su odlièna alternativa. Malo drugaèije, ali veoma lepe. Nema visokih prevoja, ali se neprekidno vozi¹ kroz planinski predeo. Èitav region Tatri nije veliki, npr. kao ©umadija, ali ima materijala za vozikanje nekoliko dana. Èesto se navratim na kartu i ma¹tam kojim bi putevima pro¹ao sledeæi put, a koje bi ponovio. Jedan od takvih je onaj gde smo na jednom prevoju svratili u kafanu gde sam probao njihov specijalitet, èorbu od ovèijeg sira Brindza...samo ta èorba je dovoljna da se ide ponovo.
Kafane i benzinske stanice...ni jednog ni drugog nema na svakom koraku, naprotiv. Nije ba¹ da èesto imate gde da napravite pauzu uz kafu, a ni pumpa nema ba¹ u svakom selu. Treba malo povesti raèuna.
Ukupno gledano, ova tura je bila neuobièajeno opu¹tena. Vozili smo tempom kakav nam je odgovarao bez straha od policije (da li smo samo imali sreæe?), sakupili smo lepu cifru kilometara (oko 3300km), klopali smo u restoranima odliènu hranu bez straha da æemo ostaviti malo bogatstvo, vreme nas je poslu¾ilo kako se samo mo¾e po¾eleti, raspolo¾enje na nivou...nije ni èudo da razmi¹ljam da odem ponovo.

Postavio sam malo detaljnije slike track-a, ipak je ovo region koji se ne vozi ba¹ èesto, a zaslu¾uje. Fotografija iz vo¾nje nema ba¹ previ¹e, jednostavno smo u¾ivali u vo¾nji bez previ¹e zaustavljanja...odavno sam napustio ideju da sve mora ostati zabele¾eno na slikama, prosto jer ne ¾elim da prekidam trenutke u¾ivanja svaki èas da bi fotografisao. Skoro svi putevi su pokriveni sa streetview, tako da mo¾e da se pogleda kakvi su predeli i putevi.







Bikers work is never done!

goranvojska

bravo dr.zagrej nam dusu i zelju za putovanjem.
uzivao sam citajuci.

UFF


VR 46

Свака част,ово досадно јутро на послу си ми улепшао овим прелепим путописом....Хвала!  [thumb_up]
Twist of wrist!

Hurricane

..sjajno, sjajno, teksta bez..

Pozdrav za Hozea  [cheers]

doktor

Citat: hurricane poslato 11 Novembar, 2016, 12:13
..sjajno, sjajno, teksta bez..

Pozdrav za Hozea  [cheers]

Pozdravljam ga!  [callme]  Hoze mi je kum!
Bikers work is never done!

Hurricane

..znam, sedeli pre neki dan na Brdu u Brdu piva :-) , mislim da te je i zvao tada..

Svaka èast za putopise generalno..

dr32

Odavno nije bila ovako dobra tema + ovako kvalitetno napisana, bravo!
4 wheels move the body, 2 whells move the soul... enjoy

DebeliZmaj

Sloboda je pravo da se
ljudima kaze ono sto oni
ne zele da cuju.

George Orwell

Jefta


perlx

Dugo nije bilo ovako necega na forumu. Svaka cast dokotore [clapp]