Glavni meni

Najbolja tema ikad napisana “Majstor Paganini”

Započeo UFF, 06 Novembar, 2010, 06:37

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

UFF

Nego ajde student da vidimo gde si nas ti to doveo.

Ko ja..pa ja vozim svega pola sata...maestro gde si nas ti doveo.

Ja sam nas doveo, na poznato mesto a ti student si mi sad sve pobrkao.

U jebem te blesavog dreknu limar..ti student sve pokvaris.... 

Pa sta sam ja kriv, mozemo da se vratimo nazad..pa da vidimo gde smo.

Ma nema potrebe.... i ne brinite se rece Paganini...sad cu ja to da razresim.

Cekaj cekaj, da vidimo gde smo.

Aha...bas ..da vidimo...tako.....e mi smo na Fruskoj Gori..rece maestro. 

Pa naravno da smo na Fruskoj Gori..nismo na Himalajima..to znam i ja.

Pa sta onda cutis dreknu limar...treba maestro da se muci...

O boze mili daj mi snage da ne ubijem limara.

Maestro se osvrnu oko sebe...cekaj cekaj..da nadjemo neko drvo visoko da se popnem i osmotrim.

Pa da..rece limar maestro ti si genije...suvi genije....sta bi mi bez tebe.

Eh sta bi mi i sa njim..pomislih u sebi....

Maestro osmatra sumu....aha onaj hrast je pravi.

Ajde limaru popni se ti i reci mi sta vidis.

Limar se brecnu...neka se popenje student, on je mladji i laksi.

Nemoj da se penjem ja....poceh da se pravdam....muka mi je.

E bas lepo kad se popnes tamo gore je svez vazduh procice te glava....mdro zakljuci limar.

Ipak se popenji ti limaru, iskusniji si.

Ti student bolje vidis, penji se ti.

Au patka vam sarenog, dreknu maestro, nista od vas, idem ja gore.

Ajde limar daj mi lopovske merdevine.

Limar se nasloni na drvo i spoji ruke.

Maestro zakoraci pope se limaru na ramena i kao macak se poce verati po drvetu.

Krosnja drveta je bas ogromna, ima dosta i suvih grana.

Otpade jedna suva grana i tresnu pored mene.

Ipak je pametnije da se sklonim.

Maestro se popeo bas visoko.

Au ala je lepo, au ala se sve vidi...eno ga put....auuuu milina.

Pa gde smo sad...upitah maestra.....

Mi smo na samom vrhu Fruske Gore...   pa to znam i ja...ali u kom delu smo....vidis li nesto.

Vidim vidim...bas se lepo vidi.....

Sta se vidi.....maestro govori covece....

Pa vidi se...sve...

E ja nisam normalan pitam budalu....a od budale samo ludi odgovori.

Limar je seo ispod krosnje i poceo da jede iz torbe slaninu i luk.

Ajde student prezalogaji.......

U majko mila umro bih da u usta stavim bilo sta.

Necu covece nista ostavi me....

Kako hoces..a da znas kako je ukusno...

Maestro je sisao sa drveta.

E pa tako...sad znam da smo u sred sume... 

Pada vec prvi mracak sunce zalazi pa se ne vidi dobro.

Ali ne brinite se snacicemo se.

Imam tacne orijentire..... Молим? samo jos malo da se podsetim.....   i za deset minuta smo na pravom putu Превртање очима

Au jebem ti misa ako se obistine moje crne misli iz iskustva sa popravkama od deset minuta.....

Bice frke....

Ne  bih da baksuziram...cutim...ali ipak je to Paganini....baksuz za sve i svakog osim za sebe naravno...

Hvata me panika....

Ja cutim ali limar je bas raspolozen.

E da me grom udari ako tako ne mislim...rece limar ,ali ti maestro bas sve umes...a ovaj student je teska kukavica.

U tvojim rukama sam najsigurniji...ma nema nista bez stare garde...a ne ovaj smuseni student.

Eh kakva nam je omladina, svi su nam ko ovaj student, izgube se i nemaju pojma, smotan za zivot nesposoban.

I neznalica i kukavica evo i u sred sume nas je doveo...ali tu si ti spasioce nas.

Ma tebe je limaru udario taj grom, budalo jedna, lupas gluposti okanime se.

Sta  si se na mene navrzao pa me ne pustas.

Malo mi je muke sa tobom bilo.

Maestro ukori limara, ajde ne podjebavaj studenta, nego ta slaninica.....mozda bi bolje bilo da je ispecemo.

E da znas, kad bi je malo na vatri oprljili bila bi ko bog.

Maestro izvadi bricu i odfikari par stapova, e tako ovo ce da bude taman.

Ajde limar zapali vatru.

Maestro odsece par komada slanine i natace je na stapove.

Limar je nakupio suvaraka i sve nabacao na gomilu.

Maestro donese suvog lisca i zapali vatru sa svojim prastarim upaljacem.

Buknu vatra, pucketaju drva, pada prvi mracak....

Kamperska idila....

Izletnici se kunu u ovakav dozivljaj, a izgubljeni se sa strahom pitaju sta ih ceka.....

Pecena slaninica..poce da nasd mami sa mirisom.

Maestro je i cele glavice luka stavio na stapove pa smo i njih pekli.

Ja sam stavio parce hleba i to sam pekao.

Za moj napaceni stomak samo je to dolazilo u obzir.

Eh dami je jos malo i caja, pa da isperem gusu od one kiselincine.

Limar je doneo balon sa vinom i sipao sebi i maestru u plasticne case.

Gledam ih kako locu i jezim se od pomisli sta im je u stomacima.

Tu se izmesalo bas svega kao u kontejneru.

Prerondao sam ceger da nadjem eventualno neki sok.

Nema tu nista od bezazlenih napitaka.

Ima jedna cutura od aluminijuma...unutra je rakija.

Zatim jedna pljosnata flasa od stakla sa pampur zatvaracem...unutra opet rakija.

U prikolici je i ogroman kanister sa vodom, ali ta voda je za dosipanje u hladnjak masine.

Najzad nadjoh jednu flasu "kisele vode".

E da mineralna voda, na koju je nalepljen papir sa natpisom.."kisela Voda".... Зеленко da se zna, da slucajno se ne pogresi.

Pa da za maestra je to nesto vrlo opasno, ne daj boze da pogresi pa posle rakije da popije vodu, uzas.

Tu sam nalepnicu vec vidjao kod maestra u kuci.

Majstorica mi je objasnila da on trazi da se tako obelezi svaka flasa mineralne.

Kaze da on ni u ludilu nece da pije cistu mineralnu vodu, osim u spriceru, ali samo mineralnu nikad.

E zbog toga on sve to obelezi, za ne daj boze.... 

E dobro je znaci utolicu zedj, a i stomak ce da mi proradi.

Limar je jeo pecene glavice luka kao jabuke   slaninu je hvalio i njen opojan miris i ukus.

Maestro je jeo slaninicu ali je ipak vino njegov favorit.

Uh ala je vino......deder limaru natoci jos jednu casicu......

Casica od dva deci......    pa da jedan gutljaj po maestru.

Limar je stalno ljustio nove glavice luka i pekao ih.

Mogu zamisliti taj zadah kad se pomesa sa vinom .....ima lisce da osusi u sumi i travu da zapali.

Pade mrak.....

Eh kako vatra prija, ugodjaj svetlo, idila.

Priroda je nesto posebno, nema reci da opisu taj prizor.

Lozio sam suve grancice i raspaljivao vatru.

Maestro i limar su se muvali oko nase masine.

Ja sam se odmarao uz vatru i razmisljao.

Svasta se izdesavalo ovih dana, a i noci bogami.

Nisam znao koji je plan maestro imao, ako ga je uopste imao za sutra.

Najzad ugrabih zgodan momenat i upitah ga sta imamo u planu.

Pa student sutra ...ako bog da da budemo zivi, a i zdravi....  ..poce maestro da objasnjava.

E boze moj, pa naravno da od njega nista pametno ne moze covek da ocekuje.

Zaista je u pravu ako budemo....

U kladionici da se na tu soluciju opklade mislim da bi nas potukli u prognozi.

Pa niko normalan ne bi se na nas kladio.

Zasto?...evo zasto.

Maestro je skinuo tocak sa masine i zagledao ga....auuu patka mu sarenog pa izgleda da nam je crk'o lezaj.

Pa sta cemo sad upitah zabrinuto.

Pa nista ko jebe jedan lezaj, imamo mi jos  lezaja..... 

Pa sta mu je.

Pa pukao je, rece maestro, melje i drobi.

Ali ne brini se ti student imamo mi rerzervne delove i alat, sve ce biti gotovo....

ZA DESET MINUTA...naravno... 

Deder limaru donesi jedan panj da  podbocimo  masinu....komandova maestro.

Pa gde nam je panj...zabrinuto se upita limar.

O boze mili, pa jesi li ti blesav dreknu maestro u ovolikoj sumi ti se pitas gde je panj.

Pa panjevi su svuda oko tebe.....hvataj testeru i omlati jedno drvo.... Зеленко

Limar uze motornu testeru i poce da trazi po mraku zgodno stablo.

Najzad upali testeru i poce da testeri.

U tihoj noci jeci testera kao da je kolju.

Nakrivi se ono stablo....limar izvuce testeru i povika...cuvaaaj.

O boga ti blesavog dreknu maestro...cuti ne galami.

Brebnu ono drvo i polomi jos par stabala u padu.

Maestro ode do stabla i poce da galami.....o budalo jedna...pa ti si soborio....hrast od metra.... 

Nisi normalan, meni treba mali panj a ne trupac od meta sirine.

Daj tu testeru da ja odsecem nesto normalno.

Maestro upali testeru i odfikari jedno manje stablo.

Pade stablo ali se skotrlja u neku jarugu..........

Ih majku  mu...daj sledece.....eh ali sledece se takodje skotrlja.

U majku mu daj ovo...pa ovo  pa ovo...maestro napravi pokolj u sumi.

Te jedno je trulo , drugo je tanko, onda se zalomilo, pa se pocepalo po pola..... Зеленко

Bogami napravise pravi proplanak......   maestro i limar..sve zbog jednog panja.

Najzad se konacno nadje pogodan komad, ni tanak ni debeo, da nije truo, a da je prav.... 

U njegovoj izradi stradalo je dvadesetak stabala...minimum, mislim direktno je poseceno.

A BROJ STABALA KOJE SU POLOMILA TA STABLA U PADU JE BAREM TROSTRUKO VECI. 

Dakle tipican primer maestrove rentabilnosti.

Eh da to sad neko moze da obracuna....zamena jednog lezaja na tocku..koliko je kostala do sad.

Kazem do sad jer racun jos nije gotov,,,,pa maestro tek radi pripreme za popravku..... 

A najbolje tek dolazi.....

Trebace nam dobro osvetljenje a bogami i grejanje.

Dakle student raspali tu vatru.

Udaljih se malo u potrazi za suvarcima.

Zacuh neku graju dole ispod nas.

Ko li je sad to, izgleda da ovde u sumi ima nekoga.

Kroz gustu sumu ugledah cak i neka svetla.

Resih da odem dole i pogledam ko je to.

Ogromna je nizbrdica , noge mi se saplicu.

Najzad dodjoh blize, satori su razapeti u krug, sija  neka lampa, sede ljudi oko te lampe.

I vatru su nalozili.

O ne, pa opet oni ludi planinari.

Poznao sam ih po onom debelom, nesto je pricao dok su ga drugi slusali.

Citao je nesto sricuci nevesto nazive na jeziku koji je pokusavao da nauci.

"majne got....suma bukovske i hrastofe....netaknuten prirode..nacionalishen parkh Frushkhe Gorhe.....

Ja ja ..naturljih.....priroden...isfori....zastite dhrzafe.....prfe kategorien.....ja...ja naturlih...

das ist fantastish....priroden..mir...ekologishe..ja  ja...morale cufala..prirode....ja ..vol  naravno....naturlih.. 

E nisu oni normalni.

Vratih se do maestra, ali ovoga puta uz tesku muku, opaka je kosina sad se treba pentrati uzbrdo.

Maestro je uveliko u poslu.

Sa masine maestro je skinuo jedan far i postavio ga na jedno drvo, kablove je povezao sa akumulatora.

Tako dakle imamo svetlo, ko u radionici.

Alat je izvadjen iz prikolice.

Cega sve tu nema...

Maestrov omiljeni alat je da se razumemo cekic.

Cekic je car alata, alafa i omega.... sa njim maestro popravlja minimum pedeset posto kvarova.

Drugi pomocni alat uz cekic je sekac koji je takodje cesto zastupljen uz cekic.

Maestro sa tim alatom i odvrce i zavrce nesretne safove.... 

Naravno pre rada na tocku mora se podici vozilo,....

Dizalica...sta to bese..cist luksuz i budalastina..citiracu maestra.

Te gluposti ko je izmislio...treba ga ubiti..... 

Eto ima dve dizalice, ali ni jedna ne radi... dzaba ih vuce.....pa naravno kad su predratni otpad.

Mislim na drugi svetski rat da se razumemo...ovo govorim za neupucene... 

Dakle maetro je pokusao sa tim modelima da podigne masinu, bezuspesno....proklizale su....

Besno ih je zafrljacio nazad u prikolicu....

Ali nema veze, limar dobi zadatak da odsece jednu "paliju"   za podizanje.

U maestrovom zargonu famozna" palija" je poluga u ovom slucaju drvena.

To je znacilo nov masakr za sumu.

Limar zgrabi testeru i juris u pokolj.

Padose opet stabla, i kriva i kratka i debela i tanka, pa trula,....ode opet dvadesetak stabala bogu na istinnu.

Konacno se nasla zgodna palija..... nije bas idealna, ali posluzice......dakle paliju pod masinu i podizite ..dreknu Paganini.

Maestro ce za to vreme dok ja i limar dizemo  masinu postaviti vec pripremljen panj.

Oruk tehnologija, sve uz pomoc palije....postavi maestro panj ispod sasije.

E sad nastade cirkus.

Na svim normalnim tockovima figurira jedna dimenzija safova koji drze te iste....tockove.

Kazem na svim normalnim...maestrova masina kao i sve njegovo nikada nije bilo ni blizu normalnog.

Tockove je 'pozajmio' sa musterijinog auta...ali safovi su izvorni...dakle sa masine....   ..unikati.

Dakle jedan saf je sedamnaest drugi devetnaest treci je dvadeset i jedan.

Cetvrtog safa nema zalomljen je.

Safovi su mislim nekad davno bili u tim dimenzijama , pre mlacenja sa cekicem i sekacem... 

Malo sa kljucem malo sa cekicem, ali eto uspesno se zavrsi skidanje....

Maestro odvrnu tocak i  dade ga  imaru.

Kolega molim vas sklonite mi tocak.... 

Maestro je glavni hirurg, a limar je asistent.

Limar smotanko uze tocak i nasloni ga na jedno drvo.

Eh ali tocak skliznu sa kore drveta i ode niz strminu.....

Drzte tocak dreknu maestro.

Limar se baci kao golman za tockom ,a li ga samo dodirnu i jos mu dade dodatno ubrzanje.

Ja potrcah za tockom.

Ma da sam ptica trkacica ne bih ga stigao.


Tocak poce da skace odbijajuci se od stabla do stabla.

Dobio je strahovito ubrzanje , lomi kroz sumu, pucaju grane , lisce poce da susti.

Odjuri tocak pravo na planinare.

Uhvatih se za glavu.

Gledam i ne verujem.

Culi su i oni lomljavu , ali nemaju pojma sta je to.

Odjednom iz mrklog mraka izlete tocak i razvali jedan sator , pocepa ga skroz i polupa lampu,,opali debelog u ruku.

Projuri posred vtre iz koje poletese varnice u nebo.

Zacuse se urlici i vrisak prepadnutih planinara.......aaaaaaa....

Nasta strahovita panika i bezanija.

Debeli poce cetvoronoske da grabi uzbrdo urlicuci od straha.

Limar je lose procenio strminu pa je potrcao bas zestoko.

Toliko se zaleteo da vise nije mogao da ukoci, tras nalete na debelog i bukvalno ga uzjaha.

Debeli tad  dreknu koliko ga grlo nosi....aaaaa hilfeeeeee...aaaaaaa......

Limar se usrao od straha, nema pojma na cega je naleteo...dreknu upomooooc   jaoooooo vampirrrrrrr.

Zgrabio je debelog za ramena i pokusava da se odrzi na njemu, kao kauboj u rodeu......

Dakle debakl kompletan.

Tocak je odujurio dalje nizbrdo i nastavio svoj sumanuti put.

Limara sam jdva skinuo sa debelog planinara.

Urlikali su obojica.

Limar ga je scepao za masnu vratinu i davio.

Debeli je vec poceo da gubi svest od celicnog zagrljaja.

Jedva sam uspeo da urazumim razbezale planinare da se vrate.

Njihov vodic, je bila ista ona devojka koju sam video u toku dana.

Sta reci i ona se zabezeknula kad je videla kakva je pometnja nastala.

Nisam imao snage da joj se pravdam i objasnjavam sta nam se desilo.

Zamolio sam jeda mi pomogne da pronadjem tocak.

Ako boga znas zeno , devojko,   daj pokupi ove tvoje planinare da mi pomognu.

Tocak se strmeknuo u provaliju i bez njihove pomoci ja ga necu naci do jutra.

Razbezalo se i njeno stado. Зеленко

Rece mi da je to grupa nemaca koji imaju neke rodjacke veze sa nasim ljudima.

Bilo je tu i dece od takozvanih "podunavskih svaba' koji su nekada ziveli u Vojvodini.

Bilo je i gastarbajterske dece koja su prvi put bila u svom zavicaju.

Deca...pa da deca od devetnaest godina....   dvadeset i kusur....

Debeljko je recimo druga generacija nasih gastarbajtera.....jezik je ucio samo u dopunskoj skoli... 

Bogami kako ga je naucio..pravi je ponavljac.... 

E tek tad je do izrazaja dosla njena organizatorska vestina.

Pozvala je sve planinare da se okupe, i organizuju pretragu terena.


Tocak je nadjen, na svu srecu....

Ne daj boze da ga nismo nasli, maestro bi nas vozio na tri tocka.

Tu avanturu niko normalan ne bi pozeleo.

UFF

Dakle samo ja...

Limar je uvek za sve sto maestro predlozi..on je u principu uvek za.

Vratismo se do maestra.

Maestro je vec nabudzio lezaj...ne pitajte me kako, bog sveti zna.

Ajde brze dodajte taj tocak, pa da krecemo.

Ekspresno smo se spakovali i uputili drumom kroz mrklu noc.

Maestro je manijacio kao blesav.

Uskoro smo se nasli na putu za Beocin.....au jebem ti maestra ala smo se navozali.

Ostre krivine i spust prema Beocinu.

Izlazak na glavni put pa pun gas za Kamenicu.....drzite se...dreknu maestro.

Ulazimo u grad ponoc je odavno prosla.

Maestro me pozdravlja i  najavljuje mi da" sutra to jest danas, tacno u podne obavezno dodjem na "obracun"... 

Student obavezno nemoj da te trazim...na obracun da dodjes..... 

Ja izlazim na bulevaru...ajde zdravo kompanjoni....matorci su me vec zaboravili....ko zna da nisu i bravu na stanu zamenili.

Miris marihuane...u vazduhu......

Sede tri lika na klupi....

Uradjeni su kao pavijani ,bojazljivo pogledase u om pravcu....u jebote covece...pa gde cete to da se obracunavate..... 

Mislim da dodjemo i mi...ono da se malo razmrdamo...

Eh pa sad...da se i ja malo napravim vazan...momci kod OK korala......

U gotivno....brate , gotiva...znaci obracun.......sa stoljpi...jeeeee....

Naravno da je sa stoljpi...brateeeeee...drknu jedan bas zestoko uradjen.

Brateeee ajde reci nam nestooooo....daj nam neku akcijuuuu...smor je u gradu....

Akciju bi...dakle.......pravu akciju...

Hm vidim ja da su bas napaljeni...

A greh je da ih malo ne zajebavam, veliki bi to bio greh....veliki..neoprostiv...

Napravih dramsku pauzu...da svojim recima dam dodatni znacaj.

Momci ako ste za akciju....morate da budete spremni na sve.

Naravno da smo spremni..brateeee sve mozemo...brateeee ludiiiilo....otkidacinaaaaa...

E ako je tako......akcija iz momenta...

Rekoh im ...ajde ustajte pa da polupamo onaj kontejner.....

Reci brate kako, kako da ga olupamo, samo reci.....ludilooooo.

Ma evo ovako    ...samo sva trojica dobar zalet i ima da prsne....

Koncentracija je bitna   ..istovremeno da ga razvalimo sa glavama.....od plastike je..tanke...mekane..zelene... 

Gotiva brate, to mekane zelene......ajmo juris....

Potrcah zajedno sa njima.

Glave smo izbacili ispred kao ovnovi...juriiis.

Ja protrcah pored kontejnera...a ona trojica se zakucase direktno u kontejner.

Bogami ga bas lepo pomerise...... 

E jebiga momci, ja sam promasio..... 

Ali ste mu zato vi jebali kevu.

Pogodak je cista desetka..u centar.

Popadali su likovi pored kontejnera.

Leze i kmece kao ranjenici.

Bogami...otreznjenje.....u jebote..koji flesh....covece.....razbio sam se...komentarise desno krilo... 

Centar je uhvatio tintaru sa rukama i opipava je...brateeee....nesto mi je iscurilo iz glave.....brateeeeeee.... 

Levo krilo je zanemelo....pa da..on je covek postigao pun pogodak...dosegao je Nirvanu...... 

On ce da uziva u besvesti par minuta ili sati sve zavisi.

E pa momci, ajde pozdrav, vidimo se, neki drugi put, pored nekog drugog kontejnera....

Mozete provesti ceo zivot u gradu ali nikad necete znati gde zivite.

Kako to?

Pa lepo, ako budete kao sav normalan svet legali posle deset ili u jedanaest a ustajali"sabajle "sto  bi rekao maestro.

Najdramaticnije stvari se u gradu desavaju upravo izmedju jedanaest i svanuca dakle do sest sati.

E u tom  "mracnom' periodu se gradjani pokazuju u pravom svetlu.

Tacnije sugradjani...vasi ili moji.....ja cu da pricam o svojim.

Bezbroj puta sam se vracao...u sitne sate.

I naravno bezbroj puta sam upoznao svoje sugradjane, koji su neopravdano, po meni... dobili epitet tihih i mirnih.

Ajde na stranu sto se cuje sve cesce galama od svadje po stanovima, urlici su takodje sve cesci.

Nije frka ni to sto sa prozora redovno u te sitne sate lete kese sa djubretom.

Ma ne...naravno..nije frka meni ni zbog toga...

E sad ti isti ponocni bacaci se ujutro cude sto nam je grad kao smetliste,psuju vlast i komunalce.

Boze me sacuvaj, na njih nisam mislio.

Ne nisam mislio ni na one 'fine' ljude sto kradu sijalice po liftovima i hodnicima.

Ma ne...sa  njima sam se obracunao jos kao mali.......

Pitate se kako.

Ako imate decu koja ovo citaju...ovo da im se ne pokazuje..inace...za posledice ne odgovaram.... 

Bice svega i vama a i meni....a i komsiluku...lopovskom..pardon pozajmljivackom.   ...postenom...

Zasto?

Zato...
Elem  da objasnim  ....vas ce da proganja zakon zbog krivicnog dela...pomoc izvrsiocu krivicnog dela pokusaj ubistva sa predumisljajem.

Zaprecena kazna zatvora od pet do petnaest godina...

Meni ce da bude jos gore jer ce me pored zakona vijati i fabrika sijalica i trgovci koji prave ekstra profite i prodaju
na racun lopuza koje kradu sijalice iz nasih javnih prostorija.

A i osteceni....koji su bili moje zrtve ako nekad ovo procitaju...pa nastradacu skroz. 

Elem.  ;Dsto bi rekao moj deda.. Зеленко..ovako je to bilo...jos kad sam deran bio....... 

Pokusacu da opisem    sta sam ja uradio...a jos sam deran bio..u osnovnoj skoli.

Dakle u podrumu nasem stanarskom nadjem ja calov elektricarski alat.....model socijalisticki..tesla..ili tome slicno se
zvala inkrimisana garnitura , set safcigera i klesta jarko crvene boje u futroli od skaja....da deluje ko pravo.... 

Da ne gresim dusu...Tesla nije nista kriv ako sam ga pomenuo pogresno.

Cale je to pazrio u eri nabavke svega i svacega, iako u zivotu nije umeo ni konzervu sardine da otvori cestito.

Ali eto utrpali su mu to 'preko sindikata" zajedno sa kompletom miksera i seckalica..koje takodje izjeda rdja u kuhinji
i koji nisu upotrebljeni nikada.

Ja sam se zadesio u podrumu koji sam po kazni morao da ocistim......zasluga loseg vladanja.

U gomili krsa koji sam morao da slozim naleteo sam i na parcad kablova telefonskih..sarenih...

Na televiziji sam se stalno odusevljavao partizanima koji su seckali neke kablove, minirali pruge.....

Otpisani su tad zarili i palili......

Akcija na sve strane, adrenalin.

Samo sam ja bio van angazmana, Prle i Tihi su posekli celu telefonsku centralu....minirali...pucali...

Sanjao sam i ceznuo....

E boze mili kad bi se barem malo zaratilo......pa da se dohvatim gradske centrale...

Par meseci ranije pokupili smo iz skolskog kabineta prelepa klesta za secenje, izolovana......kostala su me skoro punog dzepa slicica
i sake klikera, koje sam morao da isplatim saucesnicima u toj kradji.

Ali ne zalim imao sam najzad svoj licni alat za seckanje.

Divota...tih dana smo na casovima opstetehnickog nesto ucili o struji....pa resih da se malo okusam...

U hodnicima su nam tad visile nove plafonjere one bele staklene sa tri sarafa na metalnom okviru.

Uzmem ti ja lepo merdevine pa zaredjam po podrumu prvo da'stimujem" te lampe.

Uzmem elektricarska klesta odsecem komad zice  podbacim ga ispod rama od plafonjere..zatim pazljivo ga
ubacim  u kontakt od sijalicnog grla.

Prethodno sa glimaricom, calovom naravno ispitam koji je kontakt faza..... 

Pazljivo prislonim staklenu kuglu i sa elektricarskim klestima zavrcem safove... 

Ne bi mi dosta sto sam to po podrumu izubacivao, krenem ja i po hodnicima.

Kao ilegalac sam se sunjao i cekao zgodan momenat da postavim svoj patent.

Cekao sam vrlo kratko da se napecaju prve zrtve.

Urlik  nase komsinice i lupanje na vrata...poziva mog cala da joj muza pod hitno odvede u bolnicu.

Opalila ga struja u podrumu..... 

Kako?

Pa covek se slucajno naslonio......na plafonjeru......koja je na tri metra i frtalj iznad njega.. 

Ja sam bio u svojoj sobi i mudro osluskivao...

Aha tako dakle..uzeh svesku i upisah ime prvo..komsija Milan....znaci on je ta lopuza sto marise sijalice.

Bogami ne potraja dugo nova zrtva....divni cika Branko.......zamalo nije poginuo...pridrzavao se siroma za plafon u hodniku... 

U boga mu njegovog pa da..kako da nije....

Upisah i njega....

Da ne poverujete spisak je poceo da se uvecava,  i svaki put novi pacijent.

Zanimljivost jedan to su bili sve fini ljudi....glavni zagovornici postenja i ljudi koji su psovali mrak u hodnicima.

Ti isti su na kraju sazvali vanredni sastanak kucnog saveta sa samo jednom temom na dnevnom redu.

Problem sa neispravnim osvetljenjem.....

To je moralo pod hitno da se resi.

Pa da ,zar da poginu dok se snabdevaju sa sijalicama...

Nece  valjda jos morati u prodavnicu ici po iste....daleko bilo...a zalihe su ocito bile pri kraju...

Dakle pod hitno je bilo potrebno da se odrzi sastanak...hitno.

A na sastanku...sve ranjenici...zrtve...najglasniji su bili.

Ovako vise ne moze....bila je uvodna rec komsije Milana, tako je podrzao je cika Bane.....

Hodnici su nam postali opasna mesta....

Dalje je sledio opis "Nicim izazvane agresije......tj strujnog napada na mirne stanare..."

A u majku mu ova retorika ce kasnije da posluzi i nasim medijima......sa pravom se pitam....da nisam ja zapoceo...

Mislim u smislu ...da sam bio inicijator......kasnijih desavanja...u politickom zivotu..nase  drzave... 

Dakle struja je do tada omlatila sedam 'divnih" i postenih.....ovo postenih se posebno apostrofiralo....stanara.

Vise se nije dalo izdrzati.

Opasaka jedne bakice ..pokojne..u ovim trenutcima...da nju nikada nije udarila struja i da joj nije uopste jasno
kako se to desilo bas ovim divnim stanarima...uzeta je u razmatranje, ali samo kao sumnjiva.

Pa da bakica je odmah postala predmet istrage, bakica je etiketirana kao saboter.

Glasalo se po automatizmu..dizanjem ruke..ko je za... 

Neki od mucenika, su podizali uvijene ruke u zavoj..... 

Tu u prvom redu mislim na cika Paju...njemu je struja bas oprljila prste....pa da kad je halapljivo zgrabio... 

Za ne povrovati, ali sta je znacila ta famozna partijska knjizica....posto su svi nastradali bili clanovi tada jedine partije.

Uspesno su nadglasali sve ostale..... ;Dtrostruko su bili u deficitu....pa opet pobedili...cvrc..da se zna.

O kolektivnom trosku je angazovana sluzba za odrzavanje da resi problem.

Dosli su elektricari i bacili se u "razminiravanje".

Ni taj posao nije isao tako lako, posto je i jedan neoprezni elektricar, naviknut na normalnu instalaciju
zgrabio da odvrce safove golom rukom..... 

Bio je to neki mladjani kosijaner...dugokosi recidiv hipi pokreta.

Za cas posla dobio je najnoviju frizuru tada vrlo popularnu nakostresenu... 

Pa da ..teleportacija iz sedamdesetih u osamdesete.....urliknuo je..i skljokao se sa merdevina.

Kolege su se tada ozbiljnije pozabavile sa osvetljenjem uz povecanu opreznost.

Sve moje mine su uklonjene, a kucnom savetu je dat detaljan opis sabotaze uz napomenu da je rec o
izuzetno opasnoj sabotazi, dakle nije bio kvar vec sabotaza.

Odmah je sazvana nova sednica kucnog saveta......tema..pa naravno....ko je saboter.

Da zlo bude vece moj otac je , kao i mnogo puta pre toga bio jedan od glavnih likova urlikaca.

On je za sve krivio nedovoljnu partijsku budnost,  strani faktor, nedostatak cvrste ruke, koju je on zagovarao.

Ne drugovi i drugarice...poceo je matori...to je neko iz ove zgrade..da da neko...ili neki elementi..... 

O boze moj...moj otac je lupao i od svega napravio svetski problem, kapitalisti...neprijatelji spijuni.....

Pozvao se na potrebu odlucne akcije....angazovanje subnora i omladinske partijske organizacije..... 

I za kraj dodao da svaki iskreni clan partije i saveza.....treba da licnim primerom pokaze ispravan put....

Drugim recima drugovi, i drugarice, ja siguro znam da taj neko nije mogao da bude neko od nas...... 

Ne ne to je neko,.....ko nije clan saveza komunista.....to je reakcija....da da....ostatci reakcije.... 

Iz moje kuce tako nesto nije moglo da izadje.....

Ne ne to je delo ovih ...cupavaca.....

Cupavci su bili tada na meti.........a i uvek za sve...i svasta...

A cupavci su bili neki momci iz zgrade, muzicari koji su vezbali u nasoj vesernici redovno.

Famozni cupavci su se dernjali i muzicirali redovno....uzasavajuci sve stanare, naviknute na zvuke harmonike
i druge revolucionarne melodije.

Rok im nije prijao.....mislim na rok koji su nasi cupavci pokusavali da sviraju.....

Jednoglasna odluka..cupvcima zabraniti da sviraju u vesernici.

Oni su krivci, oni su i saboteri....verovatno...nema cvrstih dokaza..za sad.

Sta nema dokaza dernjao se moj otac..pa oni sve sviraju na struju  ..i tambure su im sa kablovima... 

Ta rec je kod vecine bila presudna da cupavce osude...pa da...sa strujom sviraju....elektrika im je fah.

Gitare su eto tako prekrstene u tambure...ubi se Hendrikse...ako si i ti muzicirao na tamburi.. 

Cupavce prijaviti policiji....predlozio je moj otac..uhapsiti ih...u sibir sa cupavcima...uza zid....po kratkom postupku...

Ovo ipak nije proslo....predlog mog oca je stavljen na stranu kao preteran....previse je mirisao na Staljinov metod.

Moj otac je u to vreme jos gajio brkove sa bas takvim modnim trendom..ala Staljin.... 

Svake nedelje ih je kod lokalnog berberina udesavao i dovodio u red....u stroj..kako je znao da kaze.

Idem kod berberina da se sredim i dovedem brkove u stroj... 

Dakle cupvcima su prvo iskljucili struju u vesernici...ali se nisu predali tako lako.

Doveli su struju od komsije preko puta, koji je bio neki samotnjak i cudak kome buka nije smetala.

E onda je moj otac osuo paljbu po komsiji, koga je cela zgrada smatrala za idiota.

Covek je bio prevremeno penzionisani novinar u Dnevniku.

Usudio se da napise nesto sto su svi znali ali se o tome cutalo.

Urednik lista se ogradio od tog teksta i nekako se izvukao, ostavivsi kolegu na ledu.

I tako zbog svog ostrog jezika dobio je sut sa posla.

Tuzio se sa firmom i posle par godina su resili da ga skartiraju tako sto su ga penzionisali.

Ziveo je sam , nije imao porodicu...poceo je da pije....

Nije nikoga gnjavio, bio je solo drinker, malo se bavio sa fotografijom, pisao nesto...

U celoj zgradi nije se druzio sa nijednim stanarom nikoga nije primao u goste niti je on odlazio kod bilo koga.

Ziveo je tiho ....a to se ne prasta.

Sa ovim gestom pozajmice struje i sabotazom elektro embarga muzicarima....definitivno je sebe svrstao u tabor
protivnika i moguceg saucesnika u zlocinackoj raboti.

Kosijaneri cupavci pogodjeni ovom sabotazom su se u inat poceli okupljati svaki dan i cepali su sa
muziciranjem sa takvim zarom da se zgrada tresla cela od buke.

Ocajni otac i partijski drugovi su resili da tome stanu na put.

Pojurili su sa sikirom i odfikarili kabal na sred hodnika.

U toj operaciji napravljen je kratak spoj i poiskakali su svi osiguraci u lokalnoj trafo stanici.

Pet sati je ceo kvart bio bez struje.

Interventna ekipa Elektrovojvodine je uz tesku muku popravila kvar.

Policija je dosla i privela i cala i celu ekipu zaverenika.

Naravno posle su ih pustili kad je matori pokazao 'ausvajs"..partijsku knjizicu. 

Policija se vratila i pohapsila cupavce.

Njima je nakalemljena prijava da su izazvali tesku havariju.....krivicna prijava iz mesta.... 

Otac je likovao dok su ih trpali u kombi.

Drugovi samo ih ispendrecite...dovikivao je pandurima...samo preko ledja sa pendrekom.....

Cela zgrada je izasla i posmatrala kako ih trpaju zajedno sa instrumentima.....

Meni je bilo zao sto nevini ljudi moraju da budu kaznjeni..tad sam jos uvek verovao u pravdu....

Sta ces mlad i naivan....

Otac je takodje verovao u pravdu...ali onu Rusku...uza zid i po kratkom postupku....Ruska dresura...

E tad sam video koliko su mi sugradjani bedni i povodljivi misevi.

Niko sem novinara nije izasao i stao u odbranu neduznih ljudi.


Novinar je uzeo fotoaparat i fotografisao pandure koji su privodili cupavce.

Moj otac je dreknuo ....daj taj aparat da ti ga olupam o glavu, barabo oloska.

Drugovi milicajci, ovaj vas je slikao, dreknu cika Bane lopov... u horu sa ostalim lopovima.

Pandur je prisao novinaru i oteo mu aparat, tresnuo ga je o asfalt....razleteo se u param parcad.

Moj otac je dodatno izgazio aparat i besno se iskezio na coveka...e sad slikaj.....barabo jedna oloska.

Stanari koji su bili okupljeni aplauzom su pozdravili gest mog oca....     

Tako je tako je...pokazi mu....majku mu brabsku...

Siroti covek se okrenuo prema okupljenim stanarima i rekao tihim glasom...hvala vam komsije....bas vam hvala.

Masa je urlikala i dernjala se na sirotog coveka jos zesce...kao psi su bili.

On se mirno okrenuo i pokupio ostatke svog aparata stavivsi sve u dzepove svog ofucanog mantila.

Meni je scena bila vise nego mucna.

Nisam mogao da gledam tu nepravdu, osecao sam se krivim za sve.

Jedan pandur se vratio i sa pendrekom raspalio nesretnog coveka preko ledja.

Od siline udarca novinar je pao i ostao da lezi.

Siromah je bio mrsav i neznog zdravlja, ali je cutke podneo udarac, pridigao se malo... pokusao je da ustane.

Tad ga je docekao jos jedan udarac, pa jos jedan...pokrio je rukama glavu i sklupcao se.

Pritrcali su i ostali panduri i poceli da ga mlate.

Cupavci su se dernjali iz kombija u koji su ih zatvorili.

Komsiluk je odusevljeno bodrio batinanje ovog mucenika.

Tog coveka sam retko vidjao preko dana, nije se nikom javljao, ali mi ga je bilo bas zao.

Nicim me nije zaduzio, pamtim ga uvek kao tajanstvenog cudaka..a;i ipak je to bio covek...

Znao sam da sam ja sve zapoceo sa svojom sabotazom....

Progurao sam se kroz masu i bacio se na nesretnog coveka pokusavajuci da ga zastitim.

Panduri su me krvolocno pogledali , poceli su da me vuku ne bi li me odvojili od coveka.

Koje je ovo dete, urliknuo je pandur, sklanjaj ga.....

Ja sam se toliko poplasio da sam stegao u grcu svoje decije ruke oko onog nesretnika da me nije mogla
odvojiti nikakva sila.

Dernjao sam se i plakao kao blesav.......

Otac se zabezeknuo i pritrcao...to je moj sin pustite me ..nemojte njega da bijete....ja cu da ga bijem....

Otac je pritrcao i poceo da me vuce i cupa za kosu......ja sam se samo dernjao i nisam mogao da se smirim.

E tad su se panduri sklonili, na brzinu su posedali u kombi i odjurili.

Komsiluk je blenuo.....bili su zateceni...sta je sad ovo...

Moj otac im je do tad bio idol....covek za primer, po njihovim shvatanjima nepogresiv....clan partije...

Sta je sad ovo.....auuuu....

Matori je pocrveneo kao paprika, hteo je u zemlju da propadne od blama.

Pocupao mi je  ceo zbun kose i najzad me otrgao sa nesretnika koji je lezao u lokvi krvi.

Scepao me je za ruku i odvukao u stan.

Tamo me je dusmanski premlatio sa vojnickim kaisem.

Nije mogao sebi da dodje od besa i histerije koja ga je obuzela.

Sutra nisam isao u skolu, kao i cele nedelje jer sam bio modar kao sljiva.

Matori je otisao do skole i rekao je da imam boginje.

Ja sam dobio kucni pritvor, zabranu izlaska iz sobe.

Dosadjivao sam se u sobi...tri dana...i lecio podlive.

Keva mi je donosila hranu i cmizdrila.

Cetvrtog dana sam konacno izasao na ulicu, jer su nam dosli moleri da krece stan... 

UFF

Bio je vikend ,subota, nije se islo u skolu....milina.

Drustvo se zezalo na racun mojih modrica, pa sam ih ubrzo napustio.....

Odjurio sam do podruma u potrazi za mirom ...i samocom.

Tamo mi je pala na pamet osveta...pa da,...da se osvetim komsijama..sijalicarima... 

E sijalicari najebali ste ga...sad cu da vam pokazem ja kako se vraca dug za batine.

U podrumu je svako imao svoj deo..tacnije svoje parce podruma ogradjeno daskama i sa vratima koja su bila
uglavnom otkljucana.

Tad su samo retki zakljucavali  podrume...u te retke se ubrajao moj otac..naravno.

Prvo sam usao u cika Banov deo..tamo je bilo veliko bure sa kupusom poklopljeno sa serpom.

Pazljivo sam podigao tu serpu...opak smrad kiselog kupusa me zamalo nije srusio.

Velika kamencina je pritiskala glavice kiselog kupusa.

Uhvatio sam taj kamen i sa teskom mukom ga izvadio iz bureta.

Povadio sam desetak ogromnih glavica i prebacio ih kod komsije Milana u jednu staru kantu za mast.

Doneo sam punu saku sitnih obucarskih eksera koje sam takodje nasao kod komsije Milana  i sasuo ih u  Banetovo bure.

Onda sam otisao do dela podruma od cika Milana i tamo odneo tesku kamencinu.. zatekao sam tegle sa paprikama.

Puna  drvena stalaza  stajala je podignuta na ciglama koje su je oslanjale o zid podruma.

Sa prstom sam probusio sve celofane na njima., bam bam bam...bas volim kako se cuje pucanje....zategnutog celofana.

Onda sam izvukao cigle ispod stalaze sa prednje desne strane i stavio ivicu stalaze na kamencinu koju sam pazljivo
prislonio na mesto gde su bile te cigle.

Odjurio sam brzo do stana i cekao....

Vec sutradan je nastao haos.

Matori Bane je otisao u podrum po kupus..za nedeljni rucak.

Zabezeknuo se kad je video da mu u buretu fali kupusa, ali  gle cuda.... nema kamencine..... 

Osvrnuo se oko sebe. poceo da mirisi  kao pas traga...pardon pas sijalicar... Зеленко.i ugledao ga kako stoji kod komsije.

Kamencina je izdajnicki stajala bas na vidnom mestu.

Aha tako dakle.......komsija je marnuo kupus, a bogami i kamencinu.

Besno je odjurio...psujuci seme lopovsko tom olosu...ciji je otac..suster... Зеленко majku li mu sustersku...

Otvorio je vrata  besno  ....ugledao punu kantu sa ukradenim kupusom... zgrabio  je kamen da ga vrati kod sebe.....

Nije se udaljio ni dva koraka....baaam...skljokala se cela stalaza popadale su tegle i sve se porazbijale.

Ne samo da su se porazbijale nego su ga i isprskale i isflekale.

Ceo podrum je pokrila srca od stakla i paprika koje su se pracakale po betonu kao kesege na suvom.

Barustina je pokvasila i okolne prostorije od drugih komsija.

U taj mah je banula i jednba komsinica koja ga je zatekla sa kamencinom u rukama.

Ubrzo je dosao i komsija Milan...opaka svadja je nastala.

Bane ga je nazvao lopuzom i bednikom.

Ni Milan mu nije ostao duzan psovao mu je sve po spisku.

Papricice kisele su bile svuda unaokolo, zimnica je otisla u boziju mater.

Spor je kulminirao kad su se suocile domacice od gore pomenute gospode.

U zaru svadje dohvatile su se za kosu i pocele da se dusmanski cupaju.

Abronose iz nase zgrade, konacno su dobile materijal za ogovaranje.

Pa da....kod keve je upravo pocinjala pricu jedna od abronosa....znala sam ja...Bane je matora dzukela...

Bane je opljuvan kao ljubomoran lik, klosar koji mrzi sve zivo i koji je usmrdeo ceo podrum sa svojim seljackim
kiselim kupusom...dok je fini gospodin Milan uskladistio gospodske paprike...... Зеленко

Bilo je i drugih verzija...Milan je krao kupus..Bane ga uhvatio, od besa mu porazbijao paprike....

Posle par dana prepricavanja, toliko je bilo verzija da se nije moglo znati ko je sta uradio.... 

...Bane se svalerao sa Milanovom zenom...uhvatio ih Milan u podrumu....

Sta reci ....narodne umotvorine.

Paprika i kupus su eto na kraju dobili epilog na sudu....zajedno sa pocupanom kosom i ogrebanim licima.

Koliko ja znam ni dan danas to nije zavrseno...jos se tuzarkaju i menjaju sudije i advokate....

Milan i Bane su se izmirili, ali zene jok...one ne popustaju.

Banova zena tvrdi da je godinama jela eksere u kupusu koje joj je licno "Susterska snaja" trpala u kupus.... 

To je otkrila eto tek posto je otkriven njen Milan ..susterski sin   Зеленко.....kako krade kupus ...a bogami i kamen.... 

Dodatno su se javili i drugi ocevidci koji su pronosili glasine da su je videli u toj raboti.

Ja sam se u svojoj sobi cerekao slusajuci jutarnje ispovesti kod keve u kuhinji ..od strane komsinica abronosa.

Nabavio sam kredu u boji i nasarao po hodniku strelice koje su pokazivale gde se nalaze " Bane Kupus" i" Milan Paprika"

Pogadjate....dobili su te nadimke u svojim pedesetim godinama.....zahvaljujuci meni.... 

Meni nije to bilo dosta...ma ne ispisao sam na zidu  imena svih lopova koji su krali sijalice .

Zaokruzio sam ih u veliko srce.......   a iznad srca napisao velikim slovima   SIJALICARI......

Prozvani likovi su se bacili u muku ko li ih je to etiketirao.

Brisali su besno moj grafit..ali avaj.....ja sam uvek ispisivao na drugom mestu nov...

Naravno sa istom sadrzinom....

U zgradi se pocelo sve glasnije pricati o tome i eto nije mnogo trebalo....deca su to prihvatila....posle par dana
svrljalo se na sve strane  Sijalicari...sijalicari....

Cak se i godinama posle te afere ime zadrzalo.

Taksisti su upoznali zgradu....gde da vas sacekam.....a znam kod zgrade ....Sijalicara.... 

Gde se nadjemo...e moze kod zgrade..onih sijalicara...ok vazi.....

E vidimo se sutra ..tamo kod \SIJALICARA.... 

Gde si sad?....u stanu sam kod ortaka.....da kod njega u zgradi , ma znas tu zgradu    SIJALICARA....   ..a ok...znam..

Da da sijalicari udjose u legendu.....

Moj otac nije pao pod te sankcije...i izvukao se.

Malo sutra se izvukao......e pa za njega sam spremio posebnu osvetu.

Posto nije krao sijalice nije mogao ni da nastrada.

Podrum je posecivao retko, a i tamo nije bilo nicega vrednog,,,...za njega.

Eh kako ga kazniti i vratiti mu za one batine i ponizenja.

Dugo sam razmisljao.....sta mu uciniti.

Znao sam da mu ne mogu nauditi odjednom...ni priblizno kao sto je on mene omlatio.

Eh ali sam se dosetio ...vraticu mu taj kredit u ratama....pa da.

Izbor je lako pao na auto....patoloski negovan fica...polovnjak.

E taj auto je moj otac pazario preko veze, navodno....

Da da bio je to polovnjak ..pandurski fica     kojeg je moj otac nabavio od nekog prevaranta inspektora.

Moj otac je posebno bio ponosan na tu kupovinu.

Doslepali su ga ispred zgrade svog olupanog i rasturenog.

Sa njega je poskidano bilo sve...gume izduvane, felne zardjale.

Sedista odrpana, na krovu rupetina...od rotacionog svetla...trulez i rupe.... 

Moj otac ga je sredio uz pomoc kojekakvih karabudz majstora...naravno ofarban je opet u plavo.

Otac je jedva prezalio to sto nije mogao da namesti rotaciono svetlo.....   ..a bas bi mu prijalo...

Strasno se lozio na miliciju i vlast....i batinanje naravno.

Svagde je ponosno pricao da to nije obican ficanego...milicajski...a te fice su ..'pojacane" 

Da da pojacane su im i masine i sve ostalo...nema nista na njemu civilno... 

O boze mili...secam se scena u kad me je vodio u prodavnicu da pazarimo delove.

Molim vas dajte mi karburator za ficu...milicajskog... 

Covek prodavac ga pogleda sa cudjenjem i mirno mu saopsti...svi su isti karburatori od fice.

Moj otac tad padne u trans...sta isti...meni ne treba karburator od civilnog fice..moj je milicajski.

Ako ga nemas reci lepo, a ne da mi podvaljujes.

Pola grada smo obigrali...avaj svagde tvrde da su im isti karburatori....svim ficama.

Najzad moj otac je naleteo na pravog majstora trgovine koji je prepoznao budalu. 

Dakle vama treba specijalni karburator....vrlo vazno je podigao ton trgovac neki sa spicastim nosingerom.

Sacekajte molim vas...ode u magacin ..nesto je rondao...

Vrati se posle par minuta i ispod tezge dodade ocu karburator da ga pogleda.

Ovo vam je specijalni milicajski...   ..pojacan..to ne bih smeo da vam prodam...to je samo za miliciju... 

Moj otac se pazljivo okrenu oko sebe.....molim vas prodajte mi ga.... 

Trgovac ga pogleda znacajno....uh ne znam da li smem.

Molim vas  prodajte mi ga..jecao je moj otac...molim vas.

Dobro..ali nikome da ne pricate...dacu vam...ali jezik za zube.

Sklonite ga odmah ispod sakoa da ga neko ne vidi...dobicu otkaz sa posla. 

Otac se odusevio...joj prijatelju , brate, hvala do neba.

Trgovac ga je klepio desetostruko za karburator koji je ustvari bio potpuno isti kao i drugi.

Godinama je taj nosonja ziveo od klepanja mog budalastog oca.

Prodavao mu je sve specijalno...krilo, sofer sajbnu, brisace, akumulator, pa cak i ulje...milicajsko ..naravno.

Moj otac je bio odusevljen, hvalio se svima da mu je auto sastavljen sve od specijalnih delova.... 

E brale moj...na mom fici je sve milicajsko, pojacano...ne stavljam ja one obicne..delove...ma nema sanse. 

Ali je moj otac bio prezadovoljan.

Sve je placeno uglavnom desetostruko vise...ponekad i dvadesetostruko.

Otac je svaki put morao da ceka smenu kad je nosonja u prodavnici.

A nosonja je glumio...za oskara...

Osvrtao se oko sebe, snebivao svaki put....joj rekao sam vam da je opasno da vam to prodam.

Sta ako se sazna....dobicu otkaz...samo u ovoj radnji se drze specijalni delovi za miliciju.....

To je strogo cuvana drzavna tajna...ne pricajte nikome molim vas.... 

Otac je svaki put jaukao i molio..dajte mi molim vas....po ceo sat ga je cedio taj prepredenjak.

Ja i keva smo sedeli u autu i cekali da cale konacno pazari neki deo.

Kad bi se najzad cale pojavio sa delom uleteo bi u auto i sakrio bi zamotuljak iza sedista.

Uh jedva sam ga ubedio..... 

Keva bi odmah pitala...koliko si ga platio.....

O luda zeno urlao bi moj matori...pa ti si blesava...sta ima veze koliko sam ga platio...samo kad mi je covek dao.

Uh...sine sakri deo..ako nas neko zaustavi ti sedi na njega i ne ustaj....ni za zivu glavu ne pricaj gde smo ga kupili. 

Jednom se utripovao da ga je neko pratio.....prate nas...milicija je sigurno saznala da mi je dao deo.... 

Necemo ici kuci...vozicemo se prema Temerinu..... 

I tako matori je potrosio ceo rezervoar goriva zavaravajuci trag...... 

Na kraju je odahnuo...za malo da me otkriju....   ..za malo...ali neka vredelo je...evo ih novi milicajski brisaci.... 

Posle brisaca na red su dosle razne djakonije.

Akumulator....posebni model "Trepca".....milicajska..   ...

Gume.....neke Ruske....pojacane sa vise platana i specijalnim kramponima.   i ekserima.... 

Avaj...vulkanizer se umalo nije slogirao kad mu je matori doneo u sred juna kramponke gume, zimske sa eksercinama u kramponima.

Covece...dreknuo je lik..pa ovo je zabranjeno za voznju....gde si ti ovo iskopao. 

Da zlo bude vece te su gumetine bile neki teski skart, bile su sve ispecene od sunca i dugogodisnjeg stajanja.

Na njima je bilo prasine i mahovine, neke oznake su bile obrusene.....

Vulkanizer je lupao sa cekicem po okamenjenoj gumetini.....prijatelju ovo je matoro....ne mogu ti ih montirati..

Ovo mnoja masine nema sanse da montira, felna ce da ti pukne...alat mi je ostecen...

Vidis da je  pocela guma da se raspada....sta ce biti ako ti pukne.....necu da budem ja kriv....sve je pokusao...

Matori je bio neumoljiv...montiraj ih i slus....nemoj ti meni da mudrujes...znam ja sta je kvalitet.

Vulkanizer je napravio kardinalnu gresku....u zelji da nekako ubedi matorog ponudio se da mu  proda po nabavnoj ceni

drugi par novih guma , sa besplatnom montazom i da mu ove njegove trule kramponke uzme u pola racuna.

Aha    ....dreknuo je moj cale...pa mene si ti nasao da majmunises....pa ko da ja ne znam da si ti namirisao
da su ovo prvoklasne i posebne gume....ej....ti bi mene da uvrnes....alo...mene....ti...ih budalo.

I tako gume su namontirane....pozadi....


Matori je platio vulkanizeru zamenu i naredio mi da uzmem stare gume koje ce da ponesemo.

Seli smo u naseg ficu i pojurili niz ulicu po vrelom asfaltu.

Nesnosna buka je pocela da se cuje od zveketanja celicnih eksercina i kramponcina.

E brajko moj ...zadovoljno  je prokomentarisao moj otac....nema gume bez Bacuske Rusa.

Dosli smo ispred zgrade i parkirali naseg "posebnog Ficu".....otac je zalupio vrata.

Udaljio se od auta i prokomentarisao....e nije sto je moj...ali nema ga u drzavi....ne bi ga prodao ni za kakve pare.

Izvadili smo stare gume koje je cale odmah isekao i od njih napravio saksije za cvece.

Cvece je trebalo da bude postavljeno na praking i da oznaci deo parkinga koji je moj otac uzurpirao....onako megalomanski.

Da bas ga je uzurpirao...dvostruko vece od svih ikad vidjenih ...   parking mesto moj otac je obelezio jos kad smo se uselili u zgradu.

Kao kauboji koji su osvajali divlji zapad, tako je i moj otac cim smo se doselili odjurio na parking i sa masnom farbom obelezio parcelu.

Tada nismo imali auto...ali je matori imao viziju...veoma smelu, ako je suditi po parceli.

Na tu parcelu je mogao komotno da se uparkira autobus....onaj zglobni..sa prikolicom 

Ostali stanari su se poceli buniti, ali avaj....matori je bio neumoljiv.

Jedno vreme je na tom mestu bila parkirana ogromna prikolica za kampovanje.

Nju je cale pazario od nekih cirkusanera koji su je skroz razvalili.

Imao je plan da je odvuce na more i tamo postavi.....da bi imali gde da letujemo..fraj.. 

Trazio je godinama pogodnu lokaciju na tadasnjem jadranskom...nasem...moru.... 

Na kraju je prikolica odvucena u Neum...Ploce...tadasnje Kardeljevo.   
   majko mila.....

Kad kazem odvucena mislim na jednu vrlo komplikovanu operaciju.

To se moze uporediti samo sa invazijom saveznika na Normandiju.

Matori je godinama sa svojim partijskim kolegama cunjao po tom kraju na raznim sastancima.

E onda je nasao neku Novosadsku  kamiondzijsku firmu koja je imala "coravu " turu za taj kraj.

Utovarili su raspadnutu prikolicu u sleper i krenuli su u invaziju.

Keva i ja smo se zaprepastili kad smo konacno otisli da vidimo gde nam je " vikendica" 

Na jednoj stencugi  pored puta je cale natrkecio nasu vikendicu.

Tockove je poskidao i osovine zabetonirao.....da nam neko ne bi ukrao viukendicu.

More...hm more...pa more je bilo u blizini....tamo iza brda.....onog brda u izmaglici.

Aha..pa da...tamo iza brda...je more i kupanjac....super....radovao sam se kao blesav.

Samo dete moze tako da bude naivno.

Razocarenje je nastupilo ubrzo.

E pre kupanja moracemo da malo uredimo nase dvoriste..okolinu..dreknuo je cale.

Ceo dan sam vukao kamencine i sa njim smo ogradjivali vikendicu ja i keva...cale je otisao na neki sastanak.. 

Dosao je uvece mrtav pijan i dernjao se sto smo malo kamenja slozili.

Sutra za kaznu nam je podigao normu...

Tako je proslo sedam dana u robovskom radu i zedji koja nas je mucila.

Struje nije bilo, a voda je bila tri kilometra daleko kod nekog coveka koji je prodavao vodu iz cisterne.

Avaj....kupali smo se iz flase ...od kisele vode one zelene.."Radenska tri srca"... Зеленко

Uzasno smo se napatili.

Najzad je dosao i taj dan da nas cale konacno odvede  da vidimo more.

Uzasno nevreme je besnelo i nije moglo da se slaze kamenje....idealan dan za posetu moru. 

Bura je prevrnula neke camce u luci padale su kapi kise kao sumanute, ogromni talasi su se razbijali o obalu.

Ogrnuli smo se sa najlon dzakovima i otisli da omirisemo i okusimo slanu vodu......to svetsko cudo... 

Eh proklete morske dogodovstine....  .

Posle grozne oluje i povratka u kamp kucicu jedva sam cekao da se vratimo kuci.

Sva sreca te je calu odmor istekao pa smo se vratili sa poslednjim atomima snage.

Navno on je bio odmoran i neraspolozen zbog povratka...eh eto prodje nam i odmor...vajkao se...   

Ali zato sledeci put ostajemo duplo duze..... 

Ja i keva smo se zalosno pogledali.....jaoooo ...ne daj boze.

Eto na svu srecu spaseni smo...u poslednji cas.

Vratili smo se sa naseg 'odmora'.

Bili smo crveni kao rakovi  ispeceni od sunca.

Da zlo bude vece keva je pred polazak nasekirala ceo komsiluk sa pricom o letovanju.

O pa da, letovanje na divnom Jadranu, milina jedna, komsiluk je crkao od zavisti cudeci se kako
je moj otac preko noci postao vlasnik parcele na moru.

Hm pa tako su pomislili...istina je bila nesto sasvim drugo.

Famozna stencuga na kojoj smo se mi parkirali je bila nicija  i svacija.

Pa da tu je bio kraj puta koji je vodio u nedodjiju..provaliju koja je trebala da posluzi za bacanje
stencuga sa asfalta , ali se odustalo zbog opasnog puta koji se stalno odranjao.

Vojska je jedno vreme tu vrsila neka gadjanja ali su i oni odustali jer je bilo nepristupacno i tesko za manevrisanje
sa vojnim vozilima na uzanom putu sa ogromnim rupcagama i provalijom koja je zjapila na kraju.

Neki lik calov partijski drug  je bio vojna budza u tom kraju i ponudio je matorom za sitne pare tu lokaciju.

Dakle budza vojna mu je prodala nesto sto nije bilo njegovo.....ma samo ti nesto stavi na to mesto..i ne brini
se..za par godina uknjizicemo te....eto tako je to izgledalo.


E tu je moj otac namestio prikolicu    ...kako je rekao ..za par godina ce ta zemlja da vredi milione.

Da vredi milione? ...hm bujna masta...ili vizija...jebem li ga...mozda je taj lik naslutio galopirajucu inflaciju koja je usledila.

Uglavnom tako sam se obradovao odlasku na more....nisam nocima mogao da spavam od iscekivanja.

Deda mi je kupio ronilacku masku i peraje, i kupace gace sve drecavo zelene boje.

O sa tim rekvizitima sam lezao u krevetu iscekujuci taj dan.

Noc pred polazak sam se totalno raspametio, nisam mogao vise da izdrzim.

Obukao sam kupace gace namestio masku na lice navukao peraja na noge.

Prvo sam po sobi vezbao plivanje i ronjenje po tepihu.

E onda sam posle ponoci izasao na hodnik i setao se onako smesno obucen.

Zamisljao sam kako ronim, mlatio rukama po mrklom mraku.

U mracnom hodniku naleteo sam na jadnu komsinicu, koja je izasla iz stana i zakljucala vrata.

Upalila je svetlo u hodniku i urliknula od straha.


Zena se slogirala kad me je ugledala...aaaaaaa.. zabetinaaaaa    upomoc.....vrisnula je i  odgurnula me.

Spotakla se i skotrljala niz stepeniste.

Mucenica polomila je nogu i opalila glavom o gelender.

Od ranije su je vec svi znali kao pijanduru,poizletalo je pola zgrade  na hodnik od vriska.

Ja sam se stutnjao u svoju sobu i pokrio po glavi.

Zena je urlikala neprestano dok je njen muz pokusavao da je urazumi.

Videla sam zabetinu...ogromnu, ogromnu..... 

SUtradan je njen muz odveo do doktora jer mu je to bila kap koja je prelila casu.

Doktor je bio neki iskusan lik koji se nagledao svakojakih likova i pijandura.

Poslali su je u specijalizovanu ustanovu na lecenje.

Pa kako i ne bi...opisivala je da je videla zabetinu od metar i frtalj... 

Od toga nije odustala ni posle razgovora sa psihijatrom.

Beli misevi su bili glavna halicunacija pijanaca alkoholicara, to je bilo za ocekivati.

Ali zabac...pa jos king sajz...e to je bas opako prividjenje.....iz mesta je strpana u ludaru.

Pa da...gde to postoji....nema toga u knjigama.....

Uglavnom more je bilo teski fijasko, ali smo o tome cutali i ja i keva.

Keva je htela da barem u prici ostane malo na tronu, iznad ljubomornog komsiluka.

E blago se tebi... kako ti je bilo...poceli su drugari da me zapitkuju.

I kakva je voda?

Pa sta da vam kazem...slana...

Uglavnom parking koji je odjednom bio oslobodjen moj  je otac ogradjivao i spremao za "jedan dan kad nabavimo auto"...nas prvi auto.....

Prva ogradjivanja su bila sa ciglama i prirucnim materijalom.

Eto posle par godina su ljudi navikli da je to njegovo i tako je i ostalo.

UFF

Sumanuta upornost mu se isplatila.... 

Evo sad je isekao i gume koje su bile jos uvek dobre  i napravio saksije.

Komsija ga je molio da u ih da, a on je za uzvrat nudio neke celave gume.

Posto ih vec seces dacu ti ja druge dve...ponudio se komsa.

Moj cale ga je otkacio ladno.....ne vredi komsija ove su moje skroz gotove, a necu da ti se nesto desi...

Pa da posle razmisljam....isecu ih ja i kraj price.

Hm sta reci.

Vulkanizer se kleo da su gume dobre i da mogu jos da ide..., ali avaj matori ih je skinuo .

Sad ih je isekao i nasuo zemlju u njih, stavio na ivice parcele   zasadio neko smrdljivo cvece...

Fica je parkiran izmedju te dve gume.

Ne dugo zatim usledio je sok.

Gume ekserasice su se pokazale kao teski promasaj.

Klaparale su kao blesave po asfaltu stvarajuci nesnosnu buku.

Iza fice su sevale varnice od eksera.
Na kisi je auto sa njima klizao kao blesav i matori  je stalno morao kontrirati sa volanom.

Da zlo bude vece poceli su da otpadaju i ekseri i da izlecu kao projektili.

Jednom prilikom u Jevrejskoj ulici kad smo skretali iz bulevara odleteo je ekser i opalio je saobracajca koji
je regulisao saobracaj.

Eksercina mu se zabila u vrh cipele.

Lik je poceo da zvizdi za nama..i mase palicom.

Cale se jedva izvukao pozivajuci se na kojekakve  baje i barone.

Pandur mu je oprostio, ali je rekao da je sa ekserima zavrseno....inace sledi prijava.

Teska srca cale se odlucio na kompromisno resenje.


Jedan dan je poskidao tockove i pocupao sve eksere.

Eh tesko je to podneo.

Uglavnom te gumetine su i dalje bile u opticaju cekajuci lose vreme i sneg do retrovizora....

A kad zaveje.....trljao je ruke moj otac..ima da vidite ko je glavni.... 

Baksuz, ko za inat  zima je pocela a ni trunke snega i poledice.....nista.

Otac je stalno slusao prognozu i iscekivao sneg.

Nista zima je prolazila a snega ni od korova..nema pa nema...

One saksije su izdajnicki stajale sa lepim sarama i nervirale ga.

Au komsija ala si isekao dobre gume....podjebavali su ga redom....
Otac je besno frktao i stalno pljuvao po starim gumama velicajuci ove kramponke.

Ali dzaba sve ga je demantovalo, neumoljivo je bilo da su kramponke bucne i nestabilne.

Moj matori to nije hteo ni u ludilu da prizna, posto je isekao sasvim korektne gume...i kupio ove krntije.

Ne kaze nas narod dzaba da jedno zlo ne ide bez drugog...pa naravno u drustvu je uvek lepse... 

Snega nije bilo pa to ti je , a samim tim ni prilike za iole kakvu takvu satisfakciju za gume kramponjrke... 

Jednom prilikom smo stali na benzinsku pumpu, da naspemo gorivo.

Cale je ugledao kompresor i manometar...divno sad ce da prekontrolise pritisak u gumama.

Uzeo je manometar i ocitao pritisak.. prvo jedna. pa druga........hm jedan bar...au...pa gume su mu slabo naduvane.

Poceo je da psuje majku vulkanizeru i da mu spominje i blizu i dalju familiju.

Uleteo je u auto i zgrabio knjizicu u kojoj je imao zapisane podatke....

Eureka...jao pa zato mi je auto nestabilan.....priznao je teska srca...a ja mislio da je greska u gumama.

Majku li mu olosku...on je mene hteo bas da opljacka i otme mi moje fenomenalne milicajske gume. 

E pa nisam ja od juce...a  ..mamu li mu pokvarenu...onu smrdljivu, hostaplersku...prljavu 

Izlazite odmah napolje, dreknuo je na mene i kevu..gume kad se duvaju nesme niko da bude unutra.

To mora da bude tacno naduvano.

Cale je odvrnuo kapicu, nakacio crevo i poceo da duva.

Bogami skala se ne pomera.

Cale ode do druge gume i takodje poce da duva.....avaj ni da mrdne.

Hm...sta je sad....pritisne rucicu...sisti vazduh.......dakle kompresor duva.....

Ali skala stoji.....

Izadje pumpadzija. zajapuren i u nekoj bundi sa krznom i ruskom kapom......sta vam treba...upita cala.

Hocu da naduvam gume, ali skala se ne pomera...poce cale da apsolvira...

Ma jebes skalu..lakonski odgovori pumpadzija...to otprilike naduvaj i pipni rukom.

Sad cu da ukljucim kompresor, mislim da je iskljucen bio....ali imas dovoljno da naduvas za prvu ruku.

E pa ne ide to tako druze...poce cale da mase sa sveskom..sve ima meru na koliko se duva....

Vidis ovde sve imam zapisano..leti se duva na manji pritisak zimi na veci....po propisu.

Pumpadzija opipa gume...au ala su ti tvrde..prijatelju to si ti preduvao....ispustaj  ti vazduh.

O gresis silno gresis...manometar pokazuje jos uvek jedinicu....poce cale da pokazuje na skalu.

Ma to ti je brajko neispravno..rece pumpadzija..nikad ti ovo nije valjalo.

Slali smo ga sto puta na popravku i uvek isto....vrate nam ga....i kazu da je popravljen.

Maznu nam lovu i sve po starom....firma placa za nista.

Taj nikad nije valjao....niti je njemu neko verovao....sa njim mi duvamo odoka.

Nemoj tako druze..brecnu se matori...vidis da ima pecat i atest...ti se ne razumes u te stvari.

Moje gume su tvrde jer su specijalne..za posebne su namene....ne bih sad o tome....to je tajna.... 

One se duvaju na veci pritisak...evo sve ima napisano.....ali ti se ne razumes..ukljuci mi kompresor.

Ma ne verujem ja u te knjige i cifre, ja to odoka naduvam i nema jeda ....zevnu pumpadzija i zavuce ruke u dzepove.

Druze cifre su ti sve..nastavi moj otac...ja sve po propisu...i knjigama.

Pumpadzija odmahnu rukom...ja ne verujem u nista...samo verujem u sebe. a cifre ko jebe.brrr strese se i odjuri u toplu prostoriju.

I zaista zacu se frktanje motora...ukljucio je pumpadzija kompresor.
Matori nastavi sa duvanjem.

Ja i keva ga gledamo...cutimo.

Cale ponovo ode do prve gume i nastavi da je duva.

Uh sta stojite tu ko kipovi dreknu matori..idite di manometra i recite mi kad bude na dvojci.

Sta reci  manometar je za mene i kevu Spansko selo.

Dvojka se ne vidi sve je zamagljeno i prljavo, svetlo ne radi.

Koliko ima,,,,urlice matori.  jeli stiglo do dva......jedan i malo vise...odgovaram ja.

Koliko vise.....dernja se cale.....pa malo vise ...od jedan....

Gledaj majmune i ne zijaj okolo..urlice cale....nemoj da ti ja usi izvucem magarcino.

Dosta je....evo skocila je skala.

Matori baci pistolj za duvanje i dojuri do mene.

Gde je bila skala..pokazi mi...da vidim.....

Evo ovde pokazah mu.

Evo bila je ovde..ali je sad pala.....

Gdeeeeee..................   urliknu cale......

Evo ovde...pokazah mu.....tu je bila ali je sad pala...

Idiote....budalo..majmune..pa otkud moze da dodje do te crte...jesi li ti normalan mamlaze jedan u sta blenes.

Keva jadna stade da me brani..ne diraj dete   i meni se cini da je tu bila....

Vi niste normalni...pa zar mislite da vam verujem...hahahaha budale.....nema sanse.....

O boze vama covek ne moze nista da poveri...pa slepca da sam postavio bolje bi video.

Oboje da stanete i gledate...jasno.

Jasno.

Matori opet poce da duva onu drugu gumu.

Dosta dreknusmo ja i keva.

Sta dosta?....pa tek sam prislonio.....vi niste normalni....

Matori besno dojuri i raspali mi samarcinu...mene si nasao da zajebavas.

Gde je bila skala....govori.....

Pokazah prstom.

O jebem li ti sunce bezobrazno...sutnu me otac u dupe sa nogom....barabo jedna lopovska i lazljiva.

Keva briznu u plac......cale poce da urlice.

U taj mah odjeknu strahovita eksplozija....bammmmmm.

Mahinalno se bacih na travu.

Keva pokri usi sa rukama.

Cale se okrenu prema autu......fica se nakrivio na jednu stranu.

Taman kad se malo sabrasmo...baaaaam odjeknu jos jedna eksplozija.

Parce gumenog krampona fijuknu mi pored glave  kao projektil i razbi izlog od pumpe.

Pumpadzija se uhvati rukama za glavu......staklo se iskokalo na sve strane.

Fica je legao do crne zemlje...obe gume su eksplodirale.

Au......cale se ..brecnu.......sta to bi.....
Izlog je cale morao da plati.....naravno dosla je i policija.

Ficu su odgurali na parking na felnama.

Izlog je kostao papreno i basnoslovno...pozajmio je cak i deo novca da to sredi.

Sutradan je cale krenuo u potragu za gumama.

Posto je bio bez zute banke..uzeo je od komsije polovne celave gume, iste one koje mu je on nudio za saksije.

Komsija je pristao da mu ih da na pocek..do prve plate......   

Cena?   ..prava sitnica.....   

Tuzno je posmatrao svoje isecene gume i psovao u sebi.

Kad se malo oporavio i zaboravio na muku odjurio je ponovo kod onog lika da pazari gume.

Ovoga puta mu je utrpao neke takodje posebne..ali po povoljnoj ceni.

Za kramponke je rekao da su sve prodate policiji i da ih vise nema na lageru....   

Ove su bile domace i bile su jeftine...imale su neke sitne nedostatke..bile su van klase....   

Sta to znaci......upitao je cale zabezeknuto.

Ma nista...lakonski odgovori trgovac.....to ti je zbog poreza....namignu mu i pokri usta sa prstom.

O ovome nikome ni reci....ja to hocu tebi da ucinim...ne pricaj nikome...znas vec...posao mi je u pitanju.   

I tako eto nas opet kod onog vulkanizera....   

Covek nas je prepoznao...sta je bilo....upita nas.

Hocu ove gume da montiram..naroguseno odgovori cale.

Pa sta je bilo sa onim...upita nas lik....rekoh ti ja da ne valjaju.

Nista sta ce biti...slaga matori...eno ih ko nove su mi..ali mi ih je zao da ih trosim....

Pa sad je zima...sto ih sad ne vozis..ono su ti i bile zimske....vulkanizer se bas zamislio.

Montiraj mi sad ove......njih cu da arcim po gradu...a one cuvam za dalji put.   

Vulkanizer sleze ramenima....dobro kako ti kazes, ali ovo je letnja guma.....a sad je zima.

Leti vozis zimske gume a zimi letnje...budi bog sa tobom covece.

Cale izvadi gume iz auta i tutnu mu ih u ruke,nemoj vise da ih gledas..radi nesto i cuti....

Pa sta je ovo....poce vulkanizer da ih pipa...gde si ovo nasao....

Sta im fali brecnu se cale...i one ti nisu po meri.

Pa covece gde ti samo iskopavas ove gume...poce vulkanizer da se cese iza uveta.

Pa u prodavnici gde bih drugo...sta sad ne valja opet.

Ma sve su krive i vrljave....pogledaj ih, poce vulkanizer da ih vrti.

Nemoj da mi palamudis opet...dreknu cale..montiraj ih i cuti vise.

Vulkanizer opet sleze ramenima...dobro....kako ti kazes.
Skinute su celave gume i namontirane nove.

Eh ali balansiranje...ne vredi...majstor se raspametio.....pola kile tegova je na felni i opet ne valja.

Covek na kraju rece da on to ne moze da izbalansira.....ne moze i kraj.

Pa kako ne moze..poce cale da ga grdi...ne umes ili ne znas.

Umem i znam , ali ne moze covece   vulkanizer je objasnjavao....nemam toliko tegova gde da nakacim.

Pa naravno da nemas kad ne nabavljas sve tegove, drzis samo te male...   

Vulkanizer besno namontira tockove i naplati nam montazu i demontazu...bez balansiranja.

Fica je tresao i drmao kao blesav.

Na zadnjem sedistu je bilo kao na masaznoj fotelji.

Babu i dedu kad smo vozili u Kamenicu na pregled umalo se nisu slogirali.

Deda je od treskanja pomislio da ga je drmnuo slog a baba je rekla da je to od pritiska.

Kljukali su se sa tabletama za smirenje.

Cale je resio da sutra ode do prodavca i upita ga za savet sta da uradi sa gumama.

Resio je uvece....ali jutro je sve promenilo.

Ujutro ga je zatekla sok scena...neko je u toku noci skinuo zadnje tockove sa fice i ostavio ga na ciglama.

Fica se nakrivio i legao do crne zemlje...pardon...asfalta..   

Lopov je pomislio da se docepao novih guma....i poskidao zadnje tockove.

Cale je bogoradao, zvao je policiju.

Policajac je bio teska diabola.....pisao je zapisnik i uzeo izjavu od cala.

Na koga sumnjate...lakonski je upitao cala.

Sumnjam na lopova druze...jos ludje je odgovorio cale.

Ko bi to mogao biti......zapitao je milicioner.

Hm kad bolje razmislim......sumnjam na vulkanizera,,ko iz topa odgovori cale.   

Niko drugi druze,...osim njega...samo on....majku li mu olosku.
Eh za malo pa da nesretni vulkanizer nastrada od ruke zakona..ili ruke mog oca.

Na njegovu srecu policija je sasvim slucajno  tog jutra u Futogu nabasala na nekog lika koji je vozio ficu.

Pokusali su da ga zaustave jer je krivudao po putu i nije imao svetla.
Mislili su da je pijan .

Podigli su palicu....ali ih umalo nije pregazio.

Lik je projurio pored njih i dao pun gas..... pokusao je da zbrise.

Eh ali je ubrzo izgubio kontrolu nad vozilom....   i zakucao se uneku cupriju pored puta.

Fica se sav rascvetao na delove.

Na zadnjem sedistu su bila dva tocka od fice koji su od siline udarca poizletali kroz soferku i odjurila u obliznje dvoriste.

Lik je prebacen bez svesti u bolnicu.

Ficu su natovarili na slep sluzbu i odneli do policijske stanice.

Cala su pozvali da prepozna tockove.

To nisu bili nasi tockovi...ali su oni na fici bili nasi.....   

Lopov je namontirao nase tockove....a svoje stavio na zadnje sediste.

Nasi tockovi su mu se pokazali kao los izbor...   

Bili su unisteni skroz, iseceni i razvaljeni.....   

Cale je jaukao..kao da su u pitanju Miselinke.....neprestano je kukao.....e kakve su to samo gume bile....   
Vracene su mu isecene i iskrivljene felne i gume.

Godinama se cale sudio sa tim likom.

Lik je imao ogroman dosije...sve uglavnom sitne kradje....posebna specijalnost su mu bile fice.

Krao je samo fice i delove za njih.

Nas zakon mu je isao na ruku.....on nije bio lopov...vec pozajmljivac.

Ali avaj...pozajmljivac...kako se to tad definisalo je bio neki klosar i idiot pa se od njega nije moglo naplatiti nista.

Taj se od kradja nije ovajdio bas mnogo, sve je odlazilo advokatima.

Bio je toliko zablesavio od besa sto je slupao licno svoj auto...a ne neki pozajmljen...da to nije mogao da prezali.

Tvrdio je da je zbog guma calovih sleteo sa puta....sto ruku na srce ako cemo pravo i nije bilo daleko od istine.

Na kraju je taj lik tuzio cala..   pa je sudjenje dobilo sasvim drugi tok.

Godinama je pokusavao da calu naplati stetu na svom vozilu, koja je nastala zbog guma....   

Taj cirkus je okoncan tako sto je iznenada ludak bacio kasiku......sto bi rekao maestro.

Jednostavno mu je dosadilo da zivi....   ...preselio se na nebo...da tamo krade tockove.

Nadam se da niko od znacajnijih  svetaca ne vozi ficu.

Pa da.... zamislite da neki svetac ostane bez tockova....

Svetom Petru....arhangelu Gavrilu.....ili vec kome.....skinuti tockovi...bruka i sramota.

Bog tamo sigurno vozi mercedes.....sto posto sam siguran....i ovi zemaljski bogovi se voze sa meckama.

Nadam se da  ce tamo imati vise srece...jer ovde ga bas nije htelo.......
Uglavnom posle povratka felni u posed moga cala nista se nije promenilo.

Fica je i dalje bio na ciglama, posto su gume i felne unistene.

Cale je odjurio do prodavnice.....pogadjate naravno u koju je prodavnicu odjurio.   

Tamo ga je opet cekao onaj lesinar glumac.

Cale mu se izjadao i iskukao.

Eh ali srce tog lika je kameno, nema on milosti....ma kakvi.

Predlozio mu je resenje.

Matori je doneo cekove, a lesinar ce da ih zadrzi...koliko bude mogao....najvise  sto moze.

Naravno opet je izrazio opravdanu bojazan da ga ne otpuste sa posla.

Cale je ovoga puta pazario opet nove gume....hm...takodje van klase...ali su ove bile protektirane.   

Obnovljene...po posebnom postupku...dupla platna i slojevi gume....   

Naravno i ove su bile milicajske....a koje druge da kupi Зеленко....zar sad da se bruka i cicijasi....bolje su one od svih civilnih.

Jednostavno nije imao vise novca....ali eto uspeo je da se docepa opet posebne robe....malko u klasi..ali na nivou.

Ostale su jos samo felne.

U obzir su dolazile samo originalne..milicajske.   ...samo iste onakve kakve je imao....

Trgovac je jos jednom briljirao na temu glume i improvizacije...

Teatralno je izvadio nove felne iz magacina...pokazao ih calu...i sa gadjenjem odgovorio..evo imamo samo ove civilne.   
Tresnuo ih je o pod prodavnice.

To je obicna gvozdjurija, poznajem te i ne mogu da te prevarim, ako hoces kupi ih, ali nisu ni blizu onim tvojim...   

Ovo svima prodajemo....ali nisu originalne.....to je obicna roba.

Nisu ni prici onim tvojim felnama.

Milicijske su prave....nema im ravnih....eh...ali tesko se nalaze...   

Dramska pauza..cale je vrtio sa glavom psujuci majku lopovu koji mu je ubogaljio felne.

Odgurnuo je felne sa gadjenjem...ja ovo ne mogu da stavim na moj auto...nikada.

U obzir dolaze samo posebne milicajske i nijedne druge.
   
Nadjimi ih molim te...jecao je moj otac...hocu samo njih.....nabavi ih ....kako umes i znas.

Njih nije bilo na lageru...ali se trgovac ponudio da nam ih obezbedi....iz policijskog magacina...   ....

Veceras....dodjite....u susednu ulicu..sacekajte me iza zgrade....

Naravno za cenu cale nije ni pitao....nabavi mi ih ne pitam za cenu...samo da budu policijske.

U tacno dogovoreno vreme lik se pojavio sa krpenim dzakom.

Ja i cale smo cekali sat vremena ranije za svaki slucaj...da ne okasnimo.   

Tutnuo je dzak calu u ruke.....

Cale je pazljivo otvorio dzak.....jao jer su to milicajske......

Naravno da jesu...odgovori lik...zatvraj dzak...nemoj slucajno da te neko vidi... Зеленко

Joj hvala ti prrijatelju...do neba...koliko sam ti duzan....govori.

Cifra koju nam je odvalio taj lik je bila okruglo pet puta veca od one u radnji..... Молим?

Cale je bez razmisljanja izbrojao.....

Lik je snimio da cale ima jos love u dzepu...oooo pa eto sanse...za deranje.

Nakasljao se....mislim to ti je cena po komadu..opomenuo je cala....ja sam ti doneo dve.

Mislim ako neces....uzmi tu jednu..ja vec imam naruceno ko hoce tu drugu.

Ma hocu hocu.....cale odbroja jos jedan svezanj.....i jos dodatno pocasti trgovca.

Evo ti i za cast.

Ne dolazi u obzir...branio se trgovac....ja sam to tebi ucinio prijateljski.

Cale je bio izricit...uzmi to....znam da je malo...ali eto sad sam u krizi..znam da rizikujes zbog mene.

Cale se ponudio jos za dodatne usluge ako mu zatrebaju.....prijatelju..brate hvala ti do neba.

Dobro...teska srca uzimam novac...sta god ti zatreba...pozovi me....nabavicu ti..rece trgovac.

Cale se obradova kao kuce.....jao hvala ti.

Ajde uzdravlje..cale ga potapsa i odjurismo u mracnu ulicu sa dzakom na ledjima...mojim naravno.

UFF

Ti si mladji...rece otac...  treba da ojacas..nosi taj dzak.
Tockove smo sutradan opet odneli kod vulkanizera.

Izasli smo iz taksija i doneli felne i gume.

Vulkanizer je samo zavrtio sa glavom...pa sta je sad opet...opet nesto menjas.

Moj otac ga je pogledao besno.....drzi ovo i montiraj..nemoj da mi filozofiras.

Vulkanizer je zgrabio felne i odneo ih do radionice.

Cale je dogurao gume i naslonio ih na metalna vrata.

Pa sta je sad ovo...pogleda vulkanizer gume...pa ovo je protektirano....

Pa sta ako je protektirano.....smeta ti..dreknuo je cale....ti si se nesto uobrazio.

Ma nisam se uobrazio..   ali ovo je bas ocajno lose uradjeno  i ne deluje mi bas dobro

Ova sara je radjena pre desetak godina sigurno .. a gume imaju barem duplo vise godina  Молим? ...samo da znas.

Gde ti sve to kupujes covece...ovo je sve iz nekog muzeja.

Evo i ove felne su neke cudne previse su uzane a i rupe  za safove su prosirene.

Nisu tubeles pa ce morati da se stave unutrasnje gume...a to poskupljuje cenu ...

Mislim da ti se ovo ne isplati...nego reci ti meni sta ti je sa onim starim gumama i felnama.

Mislim starim , onim od pre par nedelja koje sam ti montirao...jesam li bio u pravu..ne valjaju...aaaa   

Znao sam da nece dugo..reci majke ti sta je bilo sa nima...

Otac je tapkao sa nogom u mestu besno slusajuci ovaj monolog.

Sve je u redu eno ih ko nove su..slaga cale iz mesta..zao mi da ih arcim...   

Ekstra su dobre i ne treba cak ni da se balansiraju...a ti si hteo da me prevaris.....idem sto dvadest i ni da se oseti nista.

Sve je uredu i bez greske.

Prijatelju, covece, majstore brate...okanime se vise... ne trtljaj mi vise ni rec radi tu svoj posao i cuti.

Ne trtljam  ja moram da te pitam i da ti pomognem...shvatas li...to mi je posao.

Ne shvatam i ne zelim da mi pomognes ..sit sam tvoje pomoci...namontiraj mi te gume i ne pitaj me nista.

Dobro...rece vulkanizer..evo montiracu ti ih...hoces da ti kupis unutrasnju gumu ili da ti ja prodam moje.

Koje imas unutrasnje gume...upita cale.

Vulkanizer cuti.

Cale ponovi pitanje...koje imas...

Jesi li gluv....alo majstore.

Vulkanizer se nasmeja eto vidis moracu da pricam..iako si mi zabranio...   

Dakle imam domace Trajal Tigar i Savu ( tada je i Slovenija bila nasa...   ) imam i uvozne Pireli   talijanke....
Imam i Nemacke Kontinental i Cehoslovacke Barum...imam i poljske Stomilke....pa biraj.

Hm pocesa se moj otac po glavi...i to je sve....   nemas nista vise     

Vise.. pa kud ces vise .rece vulkanizer zaprepasceno..pa kud ces vise od ovoga....tu je sve sto je najcesce trazeno.

Nista onda ....rece otac... moracu da skoknem do prodavnice sacekaj idem ja da kupim unutrasnje gume.

Vulkanizer se zamisli...pa sta jos ima...gde ces da nadjes nesto drugo,..sta ti treba reci da ti pomognem.

Treba mi nesto sto ti nemas...a ja znam gde ima..i idem da ti donesem eto to je to.

Nemoj ko boga te molim da mi doneses nesto opet ovako cudno..ko boga te molim zavapi vulkanizer.

Dacu ti koju god hoces unutrasnju po nabavnoj ceni..samo ne donosi te raritete.

Otac ga pogleda sa zaljenjem...neka hvala...pomozi ti sebi..meni pomoc od tebe nije potrebna.

Sacekaj dok ja ne donesem gume unutrasnje..prave.....ajmo sine polazak.
Naravno eto nas opet u prodavnici...avaj tamo nema naseg trgovca..od poverenja.

Radi drugu smenu ...dolazi posle dva.

Recite ako vam nesto treba...mozda mogu ja da vam pomognem...ponudi se ljubazni trgovac.

Neka hvala ...ipak mi treba on...poce cale da se pravda, samo on moze da mi pomogne.

E pa onda sacekajte njega....on je uvek tacan...rece trgovac....kao sat.

Sta sad...nista cekacemo ga.

Cale je cunjao po prodavnici i gledao kojekakve delove..onako imformativno.

Naravno ni na kraj pameti mu nije bilo da kupi nesto od tih izlozenih stvari..to je za budale..pardon civile..   

To je za one naivcine..koje se ne razumeju.   

Diskutabilno je to ko je ustvari budala....zapravo uopste nije diskutabilno..moj cale je visoko plasiran na prvom mestu.

Nedostizan je...

Na svu srecu ....calovu. a i moju ... pojavi se trgovac skoro sat vremena ranije.

Cale ga odmah pozva na stranu.....diskretno ga uhvati za rukav i poce mu saptati svoj problem.

Aha....pa sad ne znam...poce opet da se snebiva trgovac...nije da nemamo..ali....to su rezerve koje ne smeju da se prodaju.

To moramo da imamo uvek na lageru....ali samo za  miliciju...naravno....prodaja civilima...zabranjena.
Podmazivanje je resilo stvar...naravno....

Cale zadovoljno protrlja ruke...uh evo ih...tu su sine sad idi do vulkanizera..tata mora do banke po pare.

Vodi racuna da nam namontira bas ove gume ne odvajaj se od njih ni za zivu glavu..inace..polomicu ti obe noge.

Eto sta je roditeljska ljubav....prema fici.   ..naravno...fica je bio calovo cedo...ja sam bio rob.   

Pa da cale je podigao kredit...da plati sve ove troskove....i sad jos da mu ne ugradi ove ..posebne gume..unutrasnje...uzas.

Ja sam otisao do vulkanizera i odneo mu gume.

Covek me pogleda....gde ti je otac mali.

Ja sam slegao ramenima...znao sam gde je ....ali mi je otac striktno zabranio da pricam bilo sta.

Ne trtljaj  nista inace cu da te polomim...tako me je opomenuo.

Cesto sam i samoinicijativno cutao i pravio se blesav.... za svaki slucaj...iskustvo me naucilo.

Nikad se ne zna sta se mom calu mota po glavi.

Jednom prilikom je na nasa vrata od stana banuo caletov direktor i upitao me gde mi je otac.

Rekao sam da je otisao na neku slavu sa kevom.

Slavu kazes...brecnuo se direktor...komunista takodje kao i moj cale..tako znaci....aha.

Besno se sjurio niz stepenice i otisao.

Sutradan ga je izribao ali se tu nije zavrsila kritika.

Na sledecem partijskom sastanku su mu usi natrljali...clan partije..istaknut,...a po slavama ide...bruka.

Sramota je da jedan komunista bude po crkvenim slavama.

Otac je posle toga meni dupe oplavio sa kaisem zbog toga sto sam cinkaros.....   

Kevu je psovao sto je njega nagovorila da ode kod dede na slavu.....njegovog oca.   

On ce i sa ocem da raskrsti...sa onim nazadnim elementom i protivnikom revolucije i komunizma.

Istini za volju raskrstio bi on odavno da nas taj nazadni element godinama ne odrzava u zivotu.

Pa da salje nam stalno novac i hranu sa sela.

Taj isti nazadni element svake godine plati meni sve knjige za skolu i obuceme za zimu, plati nam i krecenje stana.

Dao je i novac za ficu......a ima jos dosta lanaca zemlje koju ce moj otac prodati....cim deda napusti ovaj svet.

Ja sam mu zato postao kriv za sve i na meni se bez ikakvog rizika mogao istresti.

A bas me je on ucio da uvek moram reci istinu.....samo istinu.....nema lazije...razumes li me..bitango..   

Naravno pre toga sam nazivan i barabom, ulicarom, skitnicom, djubretarom...tako da je bitanga dosla samo
kao jos jedno ime u nizu imena...pogrdnih sa kojima me je cale ...cascavao.

Eto u toj dilemi ja sam nasao resenje...cutati i praviti se blesav.

Cutati..jer cutanje je zlato.

Vulkanizer se samo zamislio..dobro...znaci da namontiram ove gume.

Ja opet slegnem ramenima.......cutim..

Mali da ih namontiram ili ne......ponovi pitanje..vec vidno zbunjen covek.

Ja zabih pogled u pod.....cutim...

O dete progovori...sta ti je...

Ja cutim....

Dobro montiracu ih...nemoj da se plasis..idi sedi tamo na stolicu..rece vulkanizer.

Ja ostadoh pored guma i ne mrdam se....cutim...

O ludo dete..poce vulkanizer da se dere..skloni se malo...moram da radim....o tesko meni sa tobom i tvojim ocem.

Vi ste najcudniji ljudi koje sam ikada video........svasta sam video..ali vi ste neverovatni...

Znam ja to...mislim u sebi....ali cutim...naravno...   
Gume su montirane...vulkanizer se nasmeja..paove unutrasnje gume imam i ja....Tigar.   

Ja sam cutao i mislio samo na cas kad cu da konacno budem slobodan.

Pojavi se i moj cale konacno sa taksijem platio je  racun i pravac kuci.

Ispred zgrade je jedva uspeo da namontira tockove jer je auto skroz legao na cigle.

Posle nisa peripetija operacija je uspela.

Zadovoljno je pogledao svoj rad......e svaka mi cast....dao je ocenu...za svoj rad.

Mene je sutnuo nogom u dupe kad sam primetio da su zadnje gume daleko vece od prednjih.

Ti se razumes..budalo..sta ti meni da pricas..vece...budalo barabska..ajde brisi u stan i knjigu u sake.

Moja tvrdnja se pokazala kao tacna...kasnije kad smo posedali svi u auto.

Naime na rupama je  na svako poskakivanje zadnja guma zacesala po karoseriji.

Otac je pogledao i konstatovao da to nije nista strasno...to je normalno...dok se malo ne potrosi....   

Ubrzo je deda doneo nesto novca..da cale vrati dugove....i situacija se konacno sredila.

Eh ali tada sam ja stupio na scenu.

Morao sam da mu se osvetim za batinanje i razne kazne koje mi je uveo zbog afere sa sijalicarima.

Bio sam pun ideja.

Za pocetak sam mu natrpao pun auspuh sa kamencicima.
Cale je upalio auto sledeceg jutra i zacudjeno slucao cudno cangrljanje.

Hm sta je sad to..nesto zvecka.

Isturirao je masinu i ponovo osluskivao.

Prilikom turiranja nekoliko kamencica je poizletalo i polupalo  limariju na komsijskim autima.

Cale je zabrinuto slusao......au izgleda da se cuju ventili.....

Odvezao me je do skole a on je morao na put u Suboticu.

Kad se vratio zadovoljno je konstatovao da je auto proradio i da se vise nista ne cuje.

Za cudne zvuke okrivio je benzin...i promenio pumpu na kojoj je sipao benzin.

E majku im lopovsku...dernjao se...uvalili mi los benzin.

Posle par dana opet sam nakrkao pun auspuh kamenja..ovoga puta trpao sam bas dusmanski.

Cale je upalio auto...jedva...krrrrr  ali se ubrzo ugasio.

Ponovio je paljenje i dao pun gas...ratttaaaaa taaaa pocelo je da mitraljira kamenje po autima.

Cale nije cuo nista od brujanja masine.

Au izgleda da su ipak ventili...majku mu....auto je proradio jedva.....

Cale je zurio na posao.

Uz put je stalno stiskao kvacilo i turirao do besvesti motor...da proradi.

Raspalio ga je u prvoj brzini da urlice....e sad ces da proradis ili crknes.

Proradio je naravno......

Hm shvatio sam da od ove sabotaze ne mogu fici nista......posle par kilometara auto bi izbacio sve iz auspuha.

A meni je trebalo nesto da ga bas nervira i da ga muci..tada bih ja bio sretan i bezbrizan.

On tad nije imao vremena da kinji kevu i mene....kinjio bi majstore i koga sve ne.

Mir u kuci bi zavladao kad ga nema....
Tih dana sam se druzio sa starijim drustvom.

To su bila deca sa periferije, deca radnika i majstora.

Tako jednom prilikom  pozalio sam se da mi treba ideja da sabotiram calov auto.

Drustvo se dalo u potragu za najboljim fazonom.

Jedan visoki namazanko se zagonetno nasmesio....daces mi svoju pracku...a ja ti dam fazon.

Hm teska srca sam se oprostio od moje precizne rasljare.

Ali vredelo je.

Lik mi je ne samo rekao nego i pokazao fazon.

Dakle odveo me je do radionice svog oca koji je bio mehanicar.

Prvo je nasao jednog ficu.....e sad gledaj rece mi odvazno.

Ovo ti je razvodnik paljenja.... a ovo su ti kablovi......

Pogledaj sad....rece lik uzmes ovaj kabal i iscupas ga, onda na njegovo mesto stavis  ovaj drugi.

A onda na mesto prvog ovaj.....eto to je sve.

To uradi krisom kad se matori vrati sa posla i ne brini se.

Amateri uglavnom to urade na svecicama pa se provali, ali kad to uradis na kapi..nema sanse da provali.

Fora je da bude trokiranje i da ga razjebes na duge staze.

Ajde sad da te vidim sta si naucio.

Hm prakticno sam ispraksao tu pred njim.....ok nije tesko...shvatio sam.

Uvece sam se bacio na sabotazu.

Sjurio sam se do parkinga i za cas izvrsio prebacivanje sa drugog na prvi a sa prvog na drugi.

Nisam oka sklopio od iscekivanja.

Ujutro se matori probudio i po obicaju galamio zbog lose kafe i neispeglane kosulje.

Sjurio se do auta, psujuci sve zivo.

Padala je neka grozna kisa nebo se otvorilo.

Odjurio sam do prozora i posmatrao scenu.

Cale je upalio auto...turirao ga je....eksplozije su sevale iz auspuha zajedno sa plamenom.

Pokusao je da krene ali je auto poskocio i ugasio se.

Besno je otvorio vrata i poceo da gleda bespomocno u auto.

Upalio ga je opet..trrrrrr  tuf  tuf tuf...onda je izleteo iz auta i otrcao na autobus.

Eh sad mi je tek palo na pamet sta cu da radim.

Sacekao sam jos malo i sisao do parkinga i vratio kablove na svoje mesto.

Cale se vratio sa posla besan i nervozan, presvukao se i otisao do auta.

Kevi je rekao da se javi na telefon i ako ga trazi majstor da mu kaze da ga cale vec ceka na parkingu.

Ja sam omah odjurio do prozora i otvorio ga.

Ubrzo se na parkingu pojavio majstor.

Pozdravio se sa calom, uzeo kljuceve i upalio auto.

Otvorio je poklopac i slusao motor.

Jos malo ga je turirao, nesto je objasnjavao calu, koji je bespomocno sirio ruke i pokusavao da mu nesto kaze.

Na njegovu nesrecu majstor je teski zivac samo je odmahnuo rukom seo u svoj auto i odjurio.

Cale je ubrzo uleteo u stan i poceo da psuje...on meni da kaze da nemam pojma...da mi je auto ispravan.

Uh kako je cale grozno psovao...sve zivo.

Keva je cutala , a ja sam se pravio da ucim nesto od gradiva.

Sutradan ujutro opet ista situacija..pa naravno jos isto vece sam ga opet sabotirao.

Cale je besno dojurio nazad do stana i uzeo telefon u ruke...psovao je majstoru sve zivo.

Ajde dodji sad da cujes, ajde sad dodji da cujes kako trokira, ti sto me ucis pameti...
Majstor je rekao da trenutno ne moze doci ali ce za dva sata biti slobodan.

Cale je morao na posao, probudio me je...naravno ja sam glumio da spavam.   

Rekao mi je da sacekam majstora i da mu kazem da auto ne radi dobro.

Ok...rekoh....nemoj ti meni da tu lupas ok...ko te to naucio...barabo. ...gilipteru..pljus dobih jutarnji samar.

Eh,,,,.....samo jos jedan dodatni motiv da ga kinjim i dodatno zajebavam.

Majstora sam sacekao na parkingu...naravno vratio sam kablove na mesto.   

Covek je dosao upalio auto....sve je u redu.... ovo je ispravno, ovo je potpuno ispravno
Pogledao je u mene...decko sta hoce tvoj otac....upitao  me je sa cudnim izrazom na licu.

Ja sam samo slegao ramenima....meni je receno da vam dam kljuceve.... za sve drugo pitajte njega.

Majstor je isturirao auto..palio ga je desetak puta...sve pregledao...sve je ok.

Usao je u stan kod nas...keva mu je skuvala kafu, majstore u cemu je problem.

Gospodjo, neprijatno mi je da vam kazem, ali da li se vas muz slucajno ne leci od neke bolesti.

Majstor je bio  vise nego direktan.....da nije on mozda malo skrenuo...znate nije to sramota....   

Keva se zagledala...pa znate nervozan je uglavnom...ovih dana je bas nervozan....ali nije lud.

Pa sta da vam kazem, poziva me bez razloga, auto vam je ispravan, zaista je u ispravnom stanju.

Ja sam zaista u neprijatnoj situaciji dolazim ovde...bez razloga, dangubim, posao me ceka...

Covek je trazio telefon i pozvao je cala na posao.

Sve je u redu...ja sam sad sa malim bio na parkingu...auto vam je ispravan.....   

Evo tu je i vasa supruga....

Cale je urlikao preko telefona, dernjao se.....majku li ti olosku...sta uredu...popravi mi auto.....nije ispravan

Keva se zaprepastila, poklopila je usta rukom da ne vrisne od straha.....

Majstor je spustio slusalicu zahvalio se na kafi ...gospodjo vas suprug je definitivno zreo za psihijatriju.

Ja njemu ne mogu pomoci, ali psihijatar sigurno moze....pozdravljam vas i izvinjavam se.

Evo molim vas izadjite sad da cujete auto.

Keva i ja smo sisli do parkinga , covek je par puta upalio auto...ugasio..pa opet upalio.

Auto je ispravan...ali vas suprug...definitivno nije...kvar je u njemu...a ja to ne popravljam.

Keva je briznula u plac, izvinjavala se.....covek je odmahnuo sa rukom seo u auto i otisao.

Ja i keva smo seli u dnevnu sobu i cutali.

Keva je popila tablete za smirenje i prilegla...ovo je  za nju bio tezak stres.

Ja sam odjurio opet do parkinga i ovoga puta tri kabla premestio.   

Sad sam mu bas zabiberio...e da mu vidim sad facu....   

Cale se vratio kasno sa posla, imao je neki partijski sastanak.....   

Usao je u stan besan i namrgodjen....keva je bila kontuzovana od lekova.

Sta je radio onaj majstor upitao je mene......   

Pa ja sam mu dao kljuceve i on je nesto palio gasio dosta puta, otvorio je haubu...i dosao je ovde u stan.

I kevu je zvao da joj pokaze kako radi.....

I znaci popravio ga je...upita me otac..... koncno ga je popravio salabajzer.

Pa ne znam...ja sam stajao pored auta, a on je palio i gasio.....pokusah da se napravim nevest.

E daj mi kljuceve da vidim kako ga je popravio, rece cale....ti si glup...na tebe ne mogu da se oslonim.

U ovoj kuci sve ja moram...vas dvoje ste idioti...dernjao se cale.

Sjurio se niz stepenice kao blesav.

Otkljucao je auto i seo......dao kontakt.....   

Krrrrrr krrrrr...triiiiii   krrrrrrr...     

Uh kako je urlikao kad je na parkingu auto poceo da vergla i da ne daje znake zivota.

Samo po neka eksplozija bi odjeknula iz auspuha.

Cale je odlepio, psovao je i urlikao....ceo kraj je poizlazio na prozore i posmatrao ga.

Mahao je rukama , kidao sa sebe kosulju, valjao se po asfaltu.

Skidao sve sa neba...psovke one najotrovnije...posebno je psovao majstora olosa.....pokvarenog.

Odjurio je do stana i zgrabio telefon,pretio je dernjao se...urlikao.

Ja sam u medjuvremenu  izasao iz sobe otisao do parkinga i vratio sve na svoje mesto.....naravno   

Majstor je takodje poludeo od besa.....nije vise bio ni on smiren...psovao je matorg i ludake i idiote.

Dojurio je kao sumanut na parking gde ga je  vec cekao moj otac.

Komsiluk je pohvatao zgodne lokacije i iz prikrajka posmatrao ovu cudnu situaciju.

Nije im bilo jasno o cemu se radi.

Sta je sad opet bilo...ti me zajebavas...dernjao se majstor.....zar ne znas da ne radim posle pet....dolazim movde bez veze...

Evo ti sad ...rece otac..sjebao si mi auto ne moze uopste da upali...ajde sad da vidim kako ces da ga upalis.....magarcino.

Ajde sad ...ja sam ga tebi poverio da mi ga popravis...a ti ga skroz sjebao....nece ni da pipne.

Sta ti je ludi covece dernjao se majstor nisam ti nista popravljao, auto ti je ispravan, ti me zajebavas.

Videlo je i dete i zena je tvoja videla sve je ispravno.

Ajde upali ga, ajde upali ga...dernjao se otac i bacio mu kljuceve u lice.

Upali ga predamnom...lako je da zajebes ove moje idiote...ajde pokazi meni kako pali.

Nece ni da pipne....sjebao si ga skroz.

Majstor uze kljuceve...sede u auto....upali ga iz prve...   

Saceka malo dade mu pun gas....auto se odazva iz prve....motor bruji ...opet pusti gas pa opet pun gas.

Ubaci ga u prvu  brzinu krenu napred, ubaci ga u rikverc ide nazad.

Zaleti se na parkin gu i isalta sve brzine sve ide bez greske.


UFF

Opet ga ugasi upali ugasi pa upali....evo ti ga sad...sta ne radi..reci mi sad...sta je sad neispravno....

U cemu je problem...sta nece da radi...govori.....majstor se bas zestoko iznervirao.

Cale zanemeo...ali ja sam malopre probao i nije hteo...trokirao je pre...mislim nije radio.

Nije hteo uopste da upali...ja sam probao....mislim...nije mi jasno...cale se skroz izduvao.

Majstor mu rece..sedi sad ti i upali....ajde da vidimo sta to ne valja.

Sede cale bojazljivo    upali ugasi upali ugasi..ne moze da veruje...sve radi....

Ali druze ja kad sam probao.....poce da zamuckuje..tad je...mislim nije hteo..trokirao je...

Ajde idi ga provozaj... dreknu majstor  .....ode cale vozao se po ulici gasio palio....sve radi...   
Vrati se kao popisan...izvinite ali ja kad sam  hteo.. mislim nije hteo  ...dosta...prekide ga majstor.....

Dosta vise price,,,,,sit sam te....

Vi meni dugujete za ove moje dolaske okruglo.....sto maraka....to da se plati i da se razilazimo.

Cale se zabezeknu...ali nista mi niste popravili.

Kako nisam, kad i sam kazes da nije radio , a sad eto radi......rece li ti meni tako ili si i to zaboravio.

Komsiluk se cerekao i krisom ogovarao mog cala....sad je definitivno proglasen za idiota.

Cale se zamisli, sabira se ponovo upali ugasi..sve radi.......au majku mu...pa nije mi jasno nista....

Ali druze ujutro stvarno nije hteo,,,a i malopre......

Dosta vise...prekide ga majstor...lovu na sunce.

Ode cale pokunjen  do stana i donese lovu.

Majstor zgrabi stotku i strpa je u dzep.

Znate sta  poce cale.....ja sam vam platio....imam li ja sad neku garanciju.

Za cega garanciju...brecnu se majstor.trpajuci stotku u svezanj novcanica.

Pa da ce mi auto biti ispravan.....mislim sutra....sta ako ne bude radio.

A to...pa kakva garancija, na cega, ja ti nisam nista radio...rece majstor i sede u svoj auto...ajde zdravo.

Cale osta zabezeknut na parkingu.

Komsiluk opet pade u histerican smeh.

Cale se skroz izgubio.

Sede u auto upali ga i ugasi pa opet tako.....pali gasi.....cekaj..pali gasi kreni...cekaj...

Ja se pokupih i odjurih do tople sobe.

Cale je jos pet sati na parkingu palio , gasio, palio gasio...sve do ponoci.

Ne nije odustao zbog kasnih nocnih sati. ako ste to pomislili.....ma ne...sjebao je anlaser...   

Usao je u stan sav promrzao kao krastavac......e sad znam u cemu je bio problem mudro je zakljucio.

Nije valjao anlaser eno ga sav se zapalio, pusi se sve iz njega...on je bio krivac za sve....sad mi je lakse.

Jos koliko sutra cu da pazarim nov i resena stvar.

Samo kad sam nasao kvar.   

Ujutro smo  keva i ja morali da poguramo da bi upalio i otisao na posao.

Vratio se sav veseo sa novim anlaserom...naravno milicajskim....a ciji drugi da se pazari. Зеленко

Jadna keva je jauknula kad je cula cifru koju je platio...ode novac spremljen za kupovinu regala.

Cale je bio zadovoljan...ko jebe regal...daske i sperplocu...ej luda zeno..ovaj anlaser je  poseban..a i resice me muka.

Ali kome ja to pricam...vama idiotima i budalama.....svasta...
Eh deo je ugradjen u servisu kod nekog partijskog mehanicara...vec sutradan.

To nas je spasilo jutarnjeg guranja.

Ali sam ja nastavio povremeno da sabotiram ficu.

Cale je posumnjao u sabotaze pa je na haubu montirao katanac.

Katanac je bio kao torba...otprilike te velicine...omanja zenska tasnica.   

Kljuc je bio od pola kile, i bio je vezan na kanap koji je cale vrtio kao pandur pendrek.   
Posto vise nisam imao pristup masini od fice  morao sam da se dovijam i snalazim na razne nacine i da sabotiram
spoljne delove, koji su bili dostupni.

Gurao sam sibice u brave , mazao rukohvate na bravi sa mastilom.

Soferku sam redovno polivao sa jestivim uljem.

Nisam vise smeo da sabotiram na nacin da se menjaju delovi posto je sav novac iz kucnog budzeta  zavrsavao
kod onog trgovca ostavljajuci mene i kevu bez ikakvih finansija.


Zato sam presao na te  sitne sabotaze.

Sve je to imalo pozitivnog efekta da se cale iznervira od ranog jutra.

Psovao je komsiluk i nevaspitanu decu, grdio ljubomorne komsije.

Sve je bilo ok ali najbolju sabotazu sam otkrio tek mnogo kasnije.

Na izgled naivna i banalna sabotaza imala je najrazornije dejstvo na zivce mog oca a fici nije naskodila.

Raspamecivao se od besa......a to je ono sto me je radovalo.
Jednom prilikom krenuli smo kod dede u selo.

Pre toga sam skinuo zadnju desnu metalnu ratkapnu.

U nju sam ubacio kamencic i pazljivo je vratio na tocak.

Sjajna metalna ratkapna kao tanjir sa zgodnim rubom unutrasnjim...idealna za klizanje i kotrljanje kamencica.   

Keva i ja smo seli pozadi jer cale nije dozvoljavao da se neko vozi pored njega, tvrdio je da ga dekoncentrisemo.

Krenuli smo ...cale je ukocio posle pedesetak metara....stisnuo kvacilo..izbacio iz brzine..turirao.

Cudno...opet smo krenuli....cudan zvuk je dolazio...hm ali nejasan...   

Cale opet staje, izlazi ovoga puta..osluskuje.

Tako jedno desetak puta..onda na kraju otvra..pardon otkljucava haubu od motora.....gasira.

Stigli smo do sela.....sat vremena je duze trajao put...zbog zastajkivanja.   

A zvuk cudan...povremeno nestane....kamencina se verovatno zaglavila....i sto je put duzi sve se manje cuje.

Pa naravno jer se drobi i trosi.......cale je sluh izostrio..dernja se na mene i kevu da cutimo...slusamo i mi.

Ljuljao je tockove, krivudao po putu, osluskivao, imao je sto teorija....aha ipak je lezaj tocka...ne nije.

Aha to je sasvim sigurno prirubnica...ne nije...mnjac se cuje....nije...cuju se ventili....nije...nosac motora..nije.
Deda nas je docekao bas nervozan, pomisljao je da nam se svasta uz put desilo.

Cale mu je javio da krecemo, put je uglavnom trajao pola sata...a nas nema pa nema.

Cale je stao ispred kuce i odmah iskocio i zabio glavu ispod haube i turirao motor.

Deda je dodatno iznervirao cala...opet ti se krntija pokvarila, jebao te zandarski krs....   

Za cega su otisli moji novci za tu sklopociju...e crni sine budalo neopevana.

Deda je krpio cala bas zestoko, samo je on imao tu  posebnu privilegiju da ga grdi.

Cale je dobijao nervni slom, ali je bio uvek suzdrzan...iz koristi naravno, znao jeda se sa dedom ne isplati zavadjati.

Deda nas je odmah pozvao u svoju ogromnu starinsku kucu da se okrepimo...a sin...e sin neka se zajebava sa kantom.

Deda uopste nije voleo vlast, a pogotovo ovu"narodnu"....njih je mrzio ponajvise.

Tako da je pandurski fica za njega bio direktno olicenje te" lopovske kurva bande" kako ih je nazivao cesto.

Keva je dedu obozavala jer je deda njoj bio uvek naklonjen u vezi sa calovim galamama.

Kad god bi cale podigao ton deda bi dreknuo svoje cuveno...KEEEST....   ( deda je tako galamio i na svoje puline).

Cale bi poludeo i pocrveneo ...naravno...u sebi.
Baba je vazda branila mog cala..kao da je u pitanju neko deriste.

Ne galami mi na dete...korila bi dedu.

Dete...koje dete..magarcina...raspikuca..i ..iiiii...deda se zabunio...nije mogao da se seti.

Tu uskacem ja...prodana dusa....juda jevrejin.....   e tako je blago dedi deda bi me pomilovao..bas tako juda jevrejin.

Cale bi opet dobio cudnu ruzicastu boju kao dedin curan kad se naduva.....   

E blago dedi, dedin unuk ce sve da nasledi, njemu ce deda sve da da a ne ovom mom raspikuci komunistickoj.

Cale je blenuo u mene, pretio mi je pogledom, ali ja sam znao da sam kod dede zasticen kao beli medved.

Stalno sam dedu zapitkivao da mi po hiljaditi put isprica pricu  kako je deda pre rata bio domacin i gazda.

Naravno dok ga nisu konfiskovale "komunjre".

Cale bi poludeo, a ja sam uzivao u nabrajanju dede svih svojih njiva i vranaca i cilasa i salasa u okolini Ceneja.

Deda je potanko sve opisivao furune za hleb koje su imali za radnike koji su radili kod njih kao nadnicari na ogromnom imanju.

Pricao je o svom ocu i dedi koji su takodje bili gazde, o Mariji Tereziji, trgovini sa svinjama, za Bec.

Cale je sa gadjenjem slusao i besnio.
Baba je samo odmahnula rukom...e bese ga....ajde da se frustukuje.

Deda je bio bleda senka nekadasnjeg domacina, ali se uvek naslo nesto za pojesti i bogami da nam posalje i mi da imamo.

Nemam pojma odakle je starina pronalazila novac ali bi mi uvek tutnuo neki dinar, da mi se nadje.

On i baba su bili bez ikakve penzije i sigurnosti.

Gajili su nesto malo svinja i kokosaka i obradjivali nesto zemlje koju im nisu oduzeli.

Zemlju ostalu je deda dao u arendu, i ziveo od skromne zakupnine.

Zakupnina je uglavnom zavrsavala u dzepu mog oca koji je redovno dolazio i trazio novac na zajam.

Te zajmove nikad vratio nije...naravno.

Baba je bila posebno bolecia prema calu i da se ne lazemo ona je dedu uvek omeksala da da lovu.

Cale je babi za uzvrat pricao prazne price o svojoj politickoj karijeri i sigurnom poslu u varosi.

Baba ko baba njoj je to bilo posebno vazno da se u komsiluku malko pohvali o svom uspesnom sinu.

Eto on je jos malo pa predsednik necega tamo u varosi......pazi da nije..ali jadna  baba je volela da se malo pohvali.

Komsiluk je takodje bio jadan i star, i njihova deca su ih napustila i otisla u varos, pa im ej ovakvo nadmetanje
bilo jedino veselje i prilika da nadju neku utehu.

Posete su se zavrsavale brzo...mi smo uvek zurili,....naravno prvo bi cale iskukao nesto love i napunio
ficu sa namirnicama, do krova, i na krov, samo da se pokupi sto vise.

Tad mu nije smetala seljacka sunka, ajvar, dzak paprika, krompira i slaninica.

O ne to  partija nije osudjivala, za rzliku od svega ostalog ....zaostalog i ekstenzivnog nekomunistickog.

Pa da sunka iz kombinata i slaninica nisu bile ni prici ovoj dedinoj...a imale su sve sertifikate i medalje za kvalitet.

Nesto im je falilo....a i kostale su....da se ne lazemo....frajstina je uvek najsladja.
Eto takva smo mi bili gradska gospoda.

Prezirali smo selo a grebali smo se o n jega svom silinom i izdrzavali se od donacija sa sela.

Cale je svoje seljacko poreklo krio i iz petnih zila se trudio da glumi starog gradjanina.

Psovao je majku seljacku svima koji su mu bili na nisanu.

A to su bili uglavnom isti ili slicni pacenici kao sto je bio i on.

Jedva sam se naspavao u svom krevetu, vec sam se odvikao komfora stana i sobe.

Ustao sam oko podne, pogledao sadrzaj frizidera....opet je bilo samo pastete i parizera...podrigusa jelovnik.

Eskivirao sam ovaj meni i uputio se prema maestru.

Tamo su me vec cekali limar i Paganini.

Maestro je sedeo u radionici i prebirao neki krs.

Limar je lozio vatru i pijuckao pivo.

Udjoh oprezno u radionicu.

Pa gde si student...doceka me maestro....mi smo te vec otpisali.

Eh maestro spavao sam i svacega sam se u snu setio...pokusah da se opravdam...i jos sam umoran.

E lepo, sad ces da trgnes jedno pivce i milina, rece maestro i iz gajbe izvuce flasu.

O hvala ne mogu, rano mi je a i nesto me stomak muci, pokusah da eskiviram nepopularnu bocu SAMP(i)ONA....   
Dobro kako hoces, rece maestro ajde sedi da se obracunamo i podelimo zaradu.

Za sve vreme naseg testerisanja maestro je vodio neku evidenciju.

Ta evidencija je na kraju maestru posluzila kao osnov za podelu profita.

U toj evidenciji je bilo svega i svacega , osim novca...naravno.

Zaradili smo Trabanta, zamrzivace neispravne, neko staro gvozdje, neispravne radijatore, zupcanike....

Sezona sece drva je bila uveliko u toku ali je maestro procenio da je najbolje da se sad prekine sa radom.

Kad sam ga upitao zasto..odgovor je bio cudan...zbog malera...djavola i baksuza.

Limar se takodje slozio....uz opasku...kad je najsladje prekidaj...proveren recept...za sve.     

Sad treba student da unovcimo dobijenu robu i pretvorimo je u nesto konkretno, a sad je idealan momenat za  trgovinu.

Sad se trguje, sad je momenat osecam miris trgovine u vazduhu...maestro je podigao nosinu i omirisao vazduh.

Evo osecam ga ...osecam ga....a sutra je ndelja...sutra je nedelja i najlon pijaca.

Limar klimnu potvrdno sa glavom...da ,da, samo treba da sredimo trabanta i ponesemo nesto robe, nesto ce da se proda.

A cim nesto prodamo eto nam i kesha......e tad je deoba plena, student delicemo plen.

Do sutra moramo da sredimo trabanta i poteramo ga na autopijacu, a robu vec imamo spremljenu za trgovinu.

Dakle sad napred na posao, rece maestro, svi u napad.
Srediti trabanta....eh ..nemoguca misija.

Pa taj auto je izasao iz fabrike nesredjen, i skarabudzen.

Jos jedan dokaz neuspele koalicije Nemaca i Rusa.

U taj projekat je utkano sve najgore od tehnologije  Rusa i Nemaca.

Ruski dizajn istocnonemacka kreacija...plastikanersko poliesterska karoserija, motor slab dvotaktni.

Jeste slab ali se zato kvari i trosi ko Ruski tenk, pravi dimne zavese iza sebe i truje okolinu.

Maestro se koncno obradova...aha evo ga nasao sam ga karburator od trabanta.

To je falilo na autu  pa da se krene u operaciju paljenja kante i krntije.

Limar se obradova...e super sad je sve zavrseno.

Pa nije bas sve zavrseno, rece maestro ali je najvazninji deo pronadjen.

Limaru ajde ti i student idite i malo operite auto da ga naglancate dok se ja pozabavim masinom.

Naglancati trabanta....cime se glanca plasticna kanta, kad je sva matirala i ofucala se.

Nisam imao ideju, sve do tad ..limar i maestro su enciklopedija uvaljivaca i budzenja.

limar se nasmeja...e sad ces da vidis kako ce da se cakli i sija.

Uze limar od majstorice jedno lonce sa vrelom vodom u njega rastopi secera.

Evo ti student mesaj secer da se skroz rastopi.

Ja cu za to vreme da operem sa cistom vodom auto.

Limar je sa crevom prskao trabantinija sa kojeg je spadala viseghodisnja prasina.

Posle obilnog kvasenja sa trabanta je pocela da spada i boja.

Limar se ne sekira mnogo.....nema veze..sredicemo i to.

Hm kako...da mi je znati...cutim i mesam onaj secer koji se lagano topi u loncetu.
Nisam rekao da je sranje....e sad da li se kvari , i da li je od plastike...hm.

Ogradicu se....nas trabant je bio od plastike i kvario se..za ostale ne znam.   

A kako smo prosli sa trabantom procitaj pa prosudi.

Dakle..sredjivanje je pocelo.

Maestro je zavrnuo karburator.

Ja i limar smo ga oprali spolja.

Iznutra oprati nesto gde su se kokosi legle......to vam je tek avantura.

Maestro je pospajao kojekakve kablove sto su visili i zalepio sa kilometrima trake izolirke.

Limar se koncentrisao na maskiranje mesta gde je boja otpala.

Lepio je kojekakve nalepnice i one "kupovne fleke" raznih boja.

Svetlo plava boja trabanta se nije nikako uklapala sa bojama nalepnica.

To je za limara bilo skroz nevazno, na lepnice su tu ionako samo jedan detalj koji svojim neskladom treba da
odvrati paznju od drugih detalja, kao recimo trulih guma, i rascvetalog auspuha.

Maestro je otvorio rezervoar i nasuo par litara benzina cisto da ga ispere.

Kako je nasuo benzin tako je i iscurio ispod auta...au patka mu sarenog pa rezervoar nam je busan.

Nema veze deder student donesi plasticnu flasu onu od pet litara.

To nam je bio rezervoar.

Operacija paljenja moze da pocne.

Limar je bio komandant parade, on ce da ima tu cast da zavergla masinu.

Maestro je nasuo malo benzina u karburator, dodatno je pricvrstio kleme na akumulator koji je takodje nasao u gomili krsa.

Pali limaru...dreknuo je maestro.

Nista se ne desi...ajde pali ga limaru...ponovi komandu maestro.

Ne vredi....zaglavila se brava...rece limar...zaglavila se.

Ajde izadji..rece maestro pusti mahera da to sredi.

Maestro udje u auto...deder student donesi cekic.... Молим?.......maestro zgrabi cekic i poce da lupa po bravi.

Za cas posla...sad ....  cu ........da mu...jebemmmm...kevuuuuu...dernjao se maestro vidno iznerviran.

Hm brava je bila neumoljiva..nece ni da mrdne.

E pa tako znaci...daj sekac....maestro ja za cas posla iskasapio bravu...e tako...deder sad da te vidim.

Tuzna brava je bila sva u krhotinama...ali maestro je veseo...eto nema brave..nema ni problema.

Nakalemio je kljuc u ostatke mehanizma umotao u izolir traku...evo sad ce da radi.

I zaista oglasi se anlaser...vrtio je...ali u prazno..nece da ukopca.

Dobro sad ce to da se resi...maestro zgrabi stanglu i raspali po anlaseru.

Za divno cudo proradi alnaser.

E sad poce operacija paljenja.

Iz prvog pokusaja javi se masina.....vroooooam..taram tam tam tam tam.

Ugasi se posle par sekundi.

Deder limaru dospi jos malo benzina u karburator.

Limar nasu malo goriva u karburator.

Maestro opet zavergla i upali masinu...taraaam tam tam tam tam....krrrrr.

Ugasi se opet.

Ajde limaru dospi malo vise benzina.

Limar otvori kantu  i dosu jos benzina ovoga puta bas dosta.

Maestro zavergla, ali se tad zacu strasna eksplozija odlete neki deo sa karburatora tik pored glave limara.

Ja sam samo osetio fijuk projektila koji je proleteo i zavrsio negde u komsijskom dvoristu.

O boga ti blesavog..dreknu maestro na limara...pa sta sipas toliko.

UFF

Ajde sstudent idi i nadji kuciste filtera......rece liumar sav masan i garav u licu od eksplozije.

Ja idem da se umijem na cesmi.....i da popijem jedno pivo...za malo da poginem.

Maestro se takodje uputi po jedno pivo...i njemu treba osvezenje.

Ja se uputih prema komsijskom dvoristu...neprijateljskoj teritoriji.

Komsije maestrove su posebni likovi u tom susednom dvoristiu ima pet porodica.

Dvoriste im je zajednicko, a to je losa okolnost, svadjaju se svaki dan.

Ratno stanje je na snazi kao u Berjutu, uglavnom su to stari i cangrizavi ljudi besni i ozlojedjeni.

U zajednickom dvoristu maestrovih komsija je vec bila guzva svadjali su se kao da su na pijaci.

Povod....nepoznati leteci objekat je razbio verandu od jednog dede i sad je u toku svadja cije je to maslo.

U dvoristu je tesno prolaz je dodatno stesnjen sa kojekakvim supama i verandama koje su izgradili...bespravno naravno.

Smrdi neko djubre, kao da tu stanuju Talibani....pardon Talibani mirisu spram ovih komsija.

Ulazim pazljivo....gazim po blatu i ciglama koje su nabacane da se po njima nesretnik nekako docepa suvog tla.   

E svaka im cast zive tu ko zna koliko godina a nisu u stanju da se organizuju i izbetoniraju desetak metara cestite staze.

Dedica je neki debeljko besan i prgav, galami na komsinicu koja je takodje debela sa cigaretom u ustima.

Optuzuje je da je rasirila ves pored verande koja pripada njemu.

Sutira onaj nesretni deo i tvrdi da je to takodje njeno...to je deo od sporeta.....   ...njenog.

Psuju se , zena ga naziva matorom konjinom, okrece mu dupe i nudi mu da je tu poljubi....   

Drugi komsija je dosao i galami na njih da ucute ne moze da spava.....

Rafalno mu oboje jebu majku neradnicku pijandurinu....   

Tu je i neka mladaja zena koja sve posmatra sa nekom skalamerijom na glavi i pokusava da ih smiri.

Nju nazivaju kurvetinom,...naravno u horu svo troje....   

Izlece i jedan bradonja suv kao avet u masnoj vijetnamci sa cokulama.

Sa ogromnim dzointom u ruci lik ih gleda kristalnim ocima....cereka se i podjebava ih.

Naravno u horu mu odgovaraju...narkomancino bolesna.

Lik ih ne konstatuje smeje se bezrazlozno i histericno dodatno im nabija bes.

I sad ja treba tu da se umesam i pokupim nas deo......pa mislim sta reci....najebao sam.
Smisliti taktiku i strategiju...to je najbitnije.

Ali kako kad je tamo raznolika ekipa.

Kako im prici, da me puste da ugrabim deo i izvucem se iz  neprijateljskog okruzenja.

Neka mi neko jos kaze nesto protiv revolucionarnih knjiga koje se sad prodaju u bescenje po buvljacima.

Pa tu je sakupljena sva mudrost.

Jedan partizan je pobedjivao deset Nemaca...minimum i to goloruk , gladan i bolestan.

Kad je bio sit...i stotinu...pa da ...zato su i streljali nasih sto za jednog njihovog.....   

Setih se calovih beseda o hrabrim podvizima  partizana, na koje treba ja da se ugledam...jednog dana.

Taj dan..jedan.. nas mislim tvoj sine ce da dodje...jednom...mislim kad odrastes.

Do tad se ugledaj na Boska Buhu i bombase, evo procitaj nesto pametno...tutnuo bi mi u ruke neku partizansku literaturu.

A tu sve uzasi i strahote, nocima posle tog citanja nisam mogao oka da sklopim od straha i jeze.

A tek fotografije, lesevi, streljani i pobijeni..nema sta kosmari su mi bili zagarantovani.

Cale kad je skontao da mi je strip omiljena literatura pozurio je da mi nadje nesto adekvatno...Mirko i Slavko.

Eh ali meni je srcu bio blizi Blek Stena i hrabri Zagor.

Cale je to sankcionisao sa paljenjem tih budalastina...kako ih je nazivao.

Za rodjendan sam dobio zato adekvatan poklon 'Tito -partija" broj jedan...

Za sledeci rodjendan broj dva pa onda i tri...eh tu se i zavrsilo...   

A u tim knjigama, slika i hvalospeva o mudrom i genijalnom komandantu.

Sve u superlativu, kakav Supermen, Blek stena Zagor, komandant Mark, Kit Teler....komandant pa jos i vrhovni Tito.

E taj je za sve njih bio tata mata, taj se vinuo u neslucene visine...sudeci po pisaniju autora.

Citao sam otvorenih usta, zabezeknut, zar je moguce sta je sve taj covek uspeo.

Zamisljao sam ga kao supermena ..naravno sa amblemom "T".

A na slikama....medalja i odlikovanja...pa ko na bozicnoj jelki nakita.

Setih se svega.....e sad treba zamisliti sta bi se mudrom vodji ucinilo najpametnijim u ovoj
mojoj situaciji.

Gde si druse Tito, ti si jedini uspevao da se snadjes u nemogucim situacijama.

Posavetuj studenta neiskusnog starino maherska i genijalna.

Ti si bio car, kralj, prvak u skoku u dalj.

Nesretni komsiluk se svadjao i dernjao kao da je propast sveta.

Psovke i uvrede su pljustale na sve strane.

Ja sam posmatrao samo kuciste filtera koje se selilo iz ruke u ruku.

Evo ti tvoj deo od sporeta dedica  se iskezi na babetinu.

Ciji je to deo, budalo matora dreknu baba i pljunu cigaretu, moj sporet je nov, nema ni dvadeset godina....   

Ja takve delove nemam u sporetu a ti taj deo nabi tamo gde sunce ne sija......   

Mamu li ti matoru i bezobraznu dernja se deda.

Komsija spavac babu naziva vesticarom matorom.

Galama ulazi u delirijum.

Razmisljam sta sad, mene niko i ne primecuje.

Hm idem na faktor iznenadjenja...zavaracu ih sluzbenim stavom, pa da to je najbolje.

E ja i moje ideje.

Gospodo molim vas...gospodo..zamolio bih vas za malo paznje i tisine, ulecem u guzvu...molim vas gospodine dajte mi taj deo.

Dedica je zatecen i hipnotisan, pruza mi deo.

Hvala vam, najlepse.

Za sad ide sve ok, zastali su i ucutali...posmatraju me.

Gledaju me, koristim trenutak prekida sukoba, hvatam deo i izvlacim ga iz ruku dedice.

Sad je kod mene...he he bice ovo cista rutina.   

Povlacenje....ej izgleda da sam uspeo, ala sam genije.....svaka mi cast.

Za malo...ispred mene se montira baba...gde si ti kreno sa tom budalastinom.

Ko ja...nevest se pravim...ja sam znate u prolazu, sklonite se....

Aha...dreknu deda da nisi ti  taj, sto svako vece pisa u prolazu..... З   

Ne nisam ja taj, ja samo hocu da prodjem, pomerite se...

Da prodjes...pa nigde na drugo mesto nego kroz nase dvoriste...pazi majku mu...deda vrti glavom

Ma ja hocu samo da izadjem....pomerite se...samo malo.

Da izadjes, a kako si usao....i ko si ti....jeli..ko si ti.

Dedica me je zgrabio za duks...da nisi ti neki spijun...   ..ne nisam ja sam samo dosao....

Kod koga si dosao zacu se hor ispitivackog komsiluka...kod koga.....mi te ne poznajemo.

Dedica preuzima inicijativu..i sta kazes...dosao si....

Dosao..da nisi i ti narkoman kao ovaj ludak....sto pije drogu....     ....

Ma nisam pustite me......aha pa ti se zuris...da nije to lopov koji nas krade svako vece....baba se javlja.

Vec vidim bice ovde zla polako se pripremam za beg...samo kuda...

Baba me pogleda....jao pa on je sigurno ukrao sinoc moje gace sa strika...jao on je lopuza...   

Tacno on krade nase gace......lopov...drzite lopova  zacu se urlik.

Pokusah da se otrgnem i pobegnem, ali me se docepase onako slozno u horu.

Sta reci...... nasrnuse na mene kao terijeri na lisicu.
Pokusao sam da se odbranim...avaj.

Babetina me je onesposobila u trenu , sasula mi je u facu punu kofu pepela.

U trenu sam bio bez vida i orijentacije.

Sapleli su me i srusili u onu kaljugu.

Lupali su me sa cim su stigli.

Pocupase me za kosu neke  smrdljive ruke, deda me je najzesce mlatio sa stapom.

SVAKAI PUT JE DREKNUO...AHA EVO TI GA...AHA EVGO TI GA.

Digla se opaka frka.

Svi su se stustili da me mlate pa i onaj nesretnik sa dzointom, on me je dusmanski sutirao nogama.

Na svu srecu bili su glasni.

Na svu srecu bili su preglasni, pa je sve to cuo maestro.

On i limar su mi pohitali u pomoc.

Maestro  je imao zavidno iskustvo sa ovim idiotima.

On se sa njima nije uopste raspravljao, ma kakvi ni reci nije Paganini sa njima razmenio.

Imao je tacnu strategiju do sitnih detalja razradjenu za slicne situacije, mlatio ih je sa stanglom.

Cesto sam slusao od majstorice kako se on obracunava sa njima, iskreno bilo mi je zao slusajuci kako ih je mlatio.

Ali sad, e sad sam uvideo, i osetio da je to ustvari bilo ono pravo i jedino sredstvo komunikacije.

Brutalno....na prvi pogled....ni najmanje...stangla je bila efikasno i ekolosko sredstvo.

Danima bi posle tretmana bio blazeni mir u kraju.

Ovoga puta maestro je preskocio zid o d cigala i poceo da i kosi kao sa smajserom.

Prvo je pao pijanac, urliknuo je i stropostao se  u blato maestro ga je tresnuo po sred tintare.

Za njim je na red dosao narkoman, njega je samo malo dokacio preko ledja i bio je vec savijen kao kifla ali dzoint nije ispustao iz ruke.

Gde i to da mu se desi, pa to bi bio krah.

Ostala ekipa se momentalno dala u bezaniju.

Baba je pojurila prema svojoj baraci, maestro je dodatno usmerio sa stanglom i dao joj dodatno ubrzanje.

Baba je uletela u niskom letu, limar je dodatno sutnuo u ogromno dupe i poentirao...trojka...bez koske...   

E za dedu su bili daleko raspolozeniji.

Deda se zaglavio izmedju nekih vrata u pokusaju da se sakrije.

Maestro ga je dva puta raspalio, ali se deda nije mogao "motivisati" bas se zaglavio.

Limar se nadje na slatkim mukama.

Dozvolite molicu vas....rece maestru...ovako se to radi.

Limar se namesti....uze zalet...i iz sve snage raspali dedu nogom u dupe.

Deda se malo pomeri...aha eto sad...znamo sta ga pokrece.

Student ustani i posluzi se....

Jedva sam docekao da se malo revansiram.

Dedi smo napunili punu bulju simikama...   
Sutirali smo do besvesti.

Fels , pa spic ,pa pun udarac, pa iz zaleta.

Maestro na kraju uze stanglu i dokrajci dedu.

Bam bam bam,,,deda se stropostao.

Aplauz se zacu....komsinica sa napakovanom kosom promoli glavu sa prozora...e svaka vam cast.

Moze li kafica za majstore.   

Limar se nasmeja...moze...ali ne bi da vas smetamo.

Ma kakvi udjite..pozva nas komsinica.

Hm to je ta sto je ne voli komsiluk...i naziva je pogrdnim imenima.

Pa sta reci raspustenica u najboljim godinama.....eh....

Maestro se nasmeja kao matori macor...au student ova bi ti dobro dosla...da te malo obuci i poduci.

Pogledaj je samo kao avion....dvomotorac...bombarder.   
Pa za mene i limara bi mogla neka rakijica da presecemo...a za studenta.... Зеленко

Za studenta....njemu daj casu mleka.....hahahaha pocese da se cerekaju obojica.

Nesto se zajapurio.... mislim ... uhvatice ga.... pa da mu ne pozli od rakijice....

Ja sam u njegovim godinama bas bio opasan kad poijem...poce maestro novu provokaciju.

Kad omirisim...mislim rakijicu...ja se obeznanim..i ne mogu da se suzdrzim..pa ko velim..mleko da mu damo.   

O sad cu ja da donesem pravo pice za oslobodioce..i studenta naravno...ako sme... mislim....da popije.

A sto se tice kontrole....nema brige....nece mu niko zameriti..poce Ruza da se smeska.

E tesko meni uhvacen sam u obruc svi me zezaju.

Stize i flasa viljamovke.

E bas lepo pravo pice za pravo drustvo...ajde naspi pa da nazdravimo..predlozi maestro.

Sasusmo svi po casicu dobre rakije na iskap...au bas je jaka...ali prija..
Mene neka cudna toplina obuze u stomaku.


Maestro pruzi casu..sipaj nam jos po jednu.

Ja ne mogu vise..rekoh i sklonih casicu.

Sta si rekao..dreknu Paganini...nemoj sad da me brukas...daj je ovamo.

Nasu mi jos jednu...to da popijes..inace ima da nam se komsinica naljuti....je li tako Ruzo..blago meni.

Tako je komsija...da se popije za zdravlje i srecu.

Popismo i drugu i trecu turu..maestro i limar dogurase do sedme.

Zdravice su pljustale za oslobodioce, a Ruza se podjednako zahvaljivala i dosipala im svaki put novu turu.

Popili su sve do dna.
Maestro ustade....sav znacajan.

Komsin ice hvala vam na casti i na lepom posluzenju.

Hvala vam na gostoprimstvu i lepom razgovoru.

O nema na cemu odvrati komsinica, uvek sam tu da vam pomognem i oduzicu vam se za sve sto mi uvek

pomognete kad me ove budale muce i nerviraju.

Nemam zaista vise cime da vas ugostim ali sledeci put cu da spremim neko meze pa ste pozvani.


Nego komsinice mi moramo da idemo, mislim imamo posla...bas zurimo.

Ja se uputih prema izlazu, uhvatih se za kvaku...

Maestro me scepa sa rukom i gurnu me nazad..gde si zapeo sta srljas.

Uh....maestro se teatralno uhvati rukom za celo...za malo da zaboravim..

Ruza ga upita..sta je problem....

E sad imam  jedan mali problem..poce maestro. ....mali problem..ali mi je nezgodno....

U cemu je stvar ...mozda mogu da vam pomognem...ponudi se komsinica.

Pa vidite,..ovaj nas kolega , drug student..stanuje na drugom kraju grada...sad se setih.

E sad ovako se bas lepo udesio i spremio da ide sa nama sutra na pijacu....auuuuu...pa da....ih...

A ovi tvoji..mislim ludaci ga bas uflekase i isprljase....ja sam to skroz zaboravio....ih...eeee...uh....

Bas nezgodno bas se uflekao i uprljao....

Pa sam mislio, ako bi...ali samo ako bi vi hteli da mi izadjete u susret ....znam da je nezgodno....

Ali ja moram da vas zamolim...prinudjen sam...ja nemam drugog resenja...Paganini je glumio...za oskara...   

Da se student  okupa  kod vas, a ja cu da odnesem kod moje zene njegovu garderobu da je opere i osusi.

Znate kod mene je crkao bojler pa nema tople vode.
Sad se steih...da mi je crkao bojler........

Da sam ja u pitanju ni po jada, ja se sa ladnom mogu kupati...


Ali ovaj omladinac... neznog je zdravlja....a greota je da se sa ladnom vodom kupa.

Zabezeknuto slusam maestra, zanemeo sam rakijica me je bas uhvatila, usi mi se puse.

Matori lisac nastavlja sa pripremom terna...

Mislim da se ne preladi..znate vec na cega mislim...greota bi bila.

Ja cu da mu za prvu ruku donesem nesto od moje garderobe da obuce dok se ne osusi njegova.

Eto toliko bih vas zamolio...ako mozete...ako ne mozete razumecu vas.

Znam da je nezgodno...zbog sveta..mislim...razumecu vas ako ne moze.

Komsinica se zamisli......

Znate sta...imam ja bolju ideju......

Zasto da se momak seta onako sveze okupan i da se mrzne, a sto i da vi mucite majstoricu.

Ima ona sirota dosta posla, a ja sam kupila ves masinu koja i susi ves pa taman dok se on okupa i malo sredi

masina ce oprati i osusiti ves i eto zavrsice posao sve na jednom mestu.

O kako ste vi pametni..rece Paganini..ja se toga nikada ne bih setio...svaka cast.

E student vidis kako je komsinica dobra...bas je dobraaaaa.....rece limar.

Pogledah zabezeknuto u lisiciji osmeh maestra.

Komsinica ode do kupatila da pusti vodu u kadu.

I nemoj da zuris...mislim sa kupanjem..polako i temeljno da se .....okupas..do detalja.

Nemoj da te posle tamo na pijaci ne prime zbog higijene.....

Limar i maestro izjurise i za sobom zalupise vrata.
Nasta trenutak tisine.

U kupatilu se cula voda koja je punila kadu.

Domacica je vrsila brzo evakuisanje opreme iz kupatila.

Ja sam se uputio prema dnevnoj sobi i seo na stolicu.

Pazljivo sam pogledom pregledao sadrzaj te male prostorije.

Bila je mala ali ukusno namestena.

priguseno svetlo starinske stone lampe je bacalo svoje zute zrake po prostoriji.

Sve je tu bilo na mestu i po nekom redu slozeno.

Male staklene case slozene u starinskom kredencu, neke kutijice od drveta sa sedefom, mala figurica andjela...

Odavalo je utisak pedantnosti i savrsenstva.

Interesantne slike su visile po zidovima koji su bili krivi ali uredno okreceni i zamimljivo dekorisani.

Mala saksija sa cvecem u uglu sobe.

Pogled mi zastade na jednoj cudnoj slici....salas u magli neke patke ili su u pitanju guske...

A salas nije na zemlji nego u oblacima...bas cudno....bas nesvakidasnja slika...puna detalja.

Ustao sam i prisao malo blize da osmotrim...sta je u pitanju.

U taj mah u prostoriju je usla domacica .

Opet onaj cudan miris parfema...

Zatekla me je u dosta neprijatnoj situaciji spijuniranja i cunjanja.

Ostao sam bez reci kao dete uhvaceno u kradji sezonskog voca.

Samo sam hteo da vidim da li su to.......nema veze..prekide me domacica...pogledaj slobodno...

Svidja ti se slika....

Glas joj je tih i bas mi prija ta konverzacija.

Pa cudna je, bas je cudna...salas u sivim  oblacima  pa ta plava magla, i guske ili ce biti da su patke....

Patke su.....patke...

Rekla je to sa cudnom setom u glasu....

Neka knedla mi stoji u grlu...trenutak tisine...kao vecnost.

Voda je u kadi napunjena..idi i okupaj se  da se ne hladi...skini tu garderobu i ostavi mi je ispred kupatila.

Ja cu je odmah staviti na pranje, povadi stvari iz dzepova....

Uputih se prema kupatilu hodajuci bojazljivo..da se ne spotaknem..noge su me izdavale.....

Da nije u pitanju alkohol...ili je nesto drugo....
Usao sam u kupatilo raskomotio se izbacio prasnjavu garderobu ispred vrata.

U kupatilu je radila i neka grejalica koja je duvala opako vreo vazduh,,,pomerih je malo u stranu.

Kada je do vrha napunjena..voda je malo toplija, ali kad se priviknem...bice taman.

Uleteo sam u kadu punu vrele vode....aiiiii...toplo je....vruce je..vrelo je...

Bucnuo sam se u vodu...o ako je divno...neki cudan miris dolazi iz vode.

Njuskam i istrazujem....sta li je to?

Pa naravno neko etericno ulje se tu nalazi...i voda je cudno plavicasta.

E domacica se bas potrudila...da napravi ugodjaj.

Bas bogovski malo opustanja posle svih onih gluposti.

Napipao sam na par mesta modrice, pa da to su mi podarili oni manijaci iz komsiluka.

Divno , evo prilike da i njih zalecim.

Bilo je tu i starih" rana"..ali sve to ide u rok sluzbe.

Ovo je moja banja, gde se lece mnoge boljke.

Potopio sam glavu pod vodu da se malo razbistri, bas me je uhvatio onaj alkohol.

Prijala mi je topla voda, bas je lekovito delovala.

Pored kade naslagane su razne djakonije.


UFF

Da vidimo...pena za kupanje....moze..nasuo sam malo , pa jos malo... pa jos malo.   

Poceo sam da se brckam i pravim penu.

A pena se digla ubrzo do plafona.

Grejalica duva sa povrsine i penu pretvara  u baloncice koji lete svuda naokolo.

Jaooo...kao u raju....duvam baloncice i leskarim u kadi....rajski ugodjaj...

Posle skoro celog sata izlezavanja...otvorise se vrata u kupatilu.

Ogroman talas hladnijeg vazduha me dokaci po ledjima i glavi....najezih se od te promene.

Na drugu stranu pojuri oblak vodene pare....situacija ...za film.

Iz tog oblaka se pojavi....frizura.   ...sta je sad ovo....

Opa..... domacica se pojavila....   vidi ti nju....pa ti se kao dete igras u kupatilu..ukori me...dobronamerno i kroz smeh.

OOOpa...iznenadih se tek sad.... kad je konacno ugledah...celu....bez one skandale na glavi ...ovoga puta samo u
svilenoj spavacici.... donja vilica mi je pala do dna kade.   

Ostadoh bez teksta ,razum mi se pomuti.....sve se uskomesalo.

Prevario sam se u prvobitnoj proceni o oblinama....   

Pogresio sam skroz.

Uzas i strahota koja greska.

jos jedan dokaz koliko ja mogu da pogresim.

Ne nije ona bas tako dobra...i sve ono sto sam pomislio pre...totalni je fijasko.

Ja odmah cim nesto vidim..zalepim etiketu...dobra....ajde bogati.

Eh kako se covek moze prevariti...skroz.

Ne nije ona to, ni priblizno nije dobra, a bas je izgledala kao dobra.

Ona je u stvari predobra...ekstra  je zlo je i  ludilo auuuuuuuuu...oci mi ispadose od prizora.

Hm ja i moje misli....komsinica se nadje u cudu....sta ti je da ti nije pozlilo..

u glavi mi se tek tad zavrti ringispil...njen glas je bio cudna muzika...u usima se zacuse talasi...

Dosla sam da ti donesem ovaj peskir da se ogrnes...znas nemam bade mantil za tebe...

Nemas....au..e onda nista.... bez bade mantila...strahota...   

E lutko pa da nemas  i pola krova i da je sad dosao kraj sveta, da  ve dave oni tvoji pavijani....

Pa i da se objavi mobilizacija, da me cale izbaci iz stana, da dobijem sedmicu na nekoj igrici....loto recimo...nista

Nista bas nista nema sad veze..sve je nevazno i nebitno i bas me briga...za sve.

Cutao  sam sirom otvorenih usta rec nisam progovarao...ostadoh bez teksta.

Reci su tu nemocne i nepotpune, reci su nedovoljne, samo bi sve pokvarile.

Nisam mogao da se nagledam..sta pre fokusirati...   ...kad je sve idealno i provokativno...i mami me.

Zbogom razumu....
Kroz glavu mi prodje ceo moj zivot, za koji sam do malopre mogao da tvrdim da je bio obican.

Obican  i svakidasnji, smrtnicki.

E to je bilo....sve do sad...a od sad.....   

Pa od sad se sve menja.

Osetih se posebno, ne nisam ja vise bio onaj stari, ma ja sam sad srecni dobitnik.

Za ovakav pogled bi mnogi dali sve sto imaju, pa i vise...a ja..e a ja sam se nekim cudnim sticajem okolnosti
nasao u prilici da se nasladjujem pogledom koji klizi niz telo ove lepotice koja se sakrila u ovom tamnom vilajetu.

Boze mili kao tetreb sam se opio..od gledanja...

Komsinica se nadje u cudu...jao izvini....da ti nije hladno..hoces da zatvorim vrata...ako ti je neprijatno...mislim.

Upala sam ti tu tek tako....ja sam bas blesava...nisam ni kucala....a i bas sam se oslobodila...izvini...evo sad cu izaci...
Trenutak kao vecnost.

Situacija bez zvuka i suma...opaka tisina.

Srce mi je lupalo kao detlic, u usima se zacuse opaki bubnjevi.

Stomak mi se zaledio.

Mozak je radio pun gas, od svih reci i fraza nista mi nije padalo na pamet.

Opaka blokada...praznina.

Neka cudna jeza me ponovo obuze....jao..ne idi..sad....u meni je nesto vrisnulo...

Toliko sam se uneo u misli da sam verovatno to i rekao....ili...  nesto do toga...to ili samo deo..ko ce ga znati.

Pogledao sam je, bila je okrenuta ledjima.

O boze moj, pa sta je ovo......pogled mi je klizio niz prelepu figuru, skladnu...tajnovitu.

Trgnula se , uhvatila je kvaku od vrata kupatila, htela je da izadje.

Zastala je...osluskivala....

Cula je nesto...samo sta sam to rekao..nisam ni sam znao..secanje i sluh su me izdali.

izustio sam sigurno nesto...od misli moje otrgla se jedna rec....i pojurila ispred nje, zaustavila je.

Cudna rec , deo reci.... komadic koji mi se oteo nehotice  ..parcence koje sam izustio,glas..

Za ozbiljan razgovor nedovoljno.

Da se napise ....ma nebitno...i neshvatljivo.

Za sve ja malo.

Ali za ono sto je bilo potrebno sasvim dovoljno...taman...rec vise i ne bi bilo to....

Ovo je bila carobna rec, kljuc od brave...kap koja preliva casu.

Postoje trenutci koji su neponovljivi koji se ne mogu namestiti pa da se svi reziseri udruze...dzaba...nema ih.

E ovo je taj trenutak.

Neponovljivi.....
Iskocio sam iz kade.

Voda je prsnula po malom kupatilu.

Kapi vode su poletele na sve strane.

Pokvasio sam je.

Trgnula se , ali se nije okretala.

Uhvatio sam je za ruku koja je drhtala i stajala na vlaznoj bravi od vrata kupatila.

Ruka je bila mekana, topla.

Osetih  lagan drhtaj njenog tela....poput zategnute strune treptala  je od  mog dodira.

U vazduhu je sve bilo puno elektriciteta...cudna struja mi je davala moc i hrabrila me da nastavim.

Nevidljiva sila , neki instinkt me je nepogresivo vodio i usmeravao.

Prepustio sam se tom magnetu koji me je vukao u ponor.

Osetih talas strasti koji je nadolazio.

Prisao sam joj skroz , prislonih svoje telo uz nju, pokvasio sam je...

Zalepio sam se za njenu svilenu spavacicu i pokvasio joj ledja.

Tek tad osetih nemirne otkucaje srca svog koje je htelo da mi iskoci iz grudi.

U meni je bila zestoka borba...lomio sam sve u sebi, sve prepreke su padale sve se srusilo.

Jos jedan drhtaj njenog tela.

Ovoga puta prenese se i na mene.....zadrhtao sam i ja.

Stavio sam i  ruku na njen stomak.

Uzdah....oborila je glavu.

Ukaza mi se tanak i nezan vrat.

Tanka nit zlatnog lanca ukrasila je nezni vrat.

Prislonih usne....nezno...tek da je dodirnem.

Opet drhtaj.....

Spustih i drugu  ruku na ravan stomak, koji se ritmcki dizao i spustao....

Nezan jecaj se zacu.....

Boze sta je ovo...tako je sve nezno a opet surovo, tvrdo i nemirno tajanstveno.

Nezan je ovo instrument , krhke konstrukcije...pod prstima nestaje....cudne zvuke on skriva.
Polako podigoh ruku.

Dodir svile pod prstima...klizav i nezan.

E ta svila na svilenoj kozi.

Moj dodir je sve otkrio...secanje me obuze.

Setih se svilenih bombona sa novogodisnje jelke.

Ukus detinjstva i posebnih trenutaka.

Decija radost koja mi se urezala u pamcenje kao pozutela fotografija.

U ovim vremenima se zagubila, ali sam ukus zapamtio...trazio sam ga posle..bezuspesno.

Uvek je to bilo nesto nalik, ali nikad onakav...sve do sad.

Liznuh svilenu kozu....ovo je taj ukus...misticna vanila....

Sve vreme mi se uvlacio u nozdrve, ali nikako da se setim..sve do sad.
Ruke  su mi ble pripijene uz njeno telo.

Jednim potezom drhtavih ruku svukao sam ono parce svile koje nas je delilo.

Skliznula je svilena spavacica lagano izmedju nasih tela i pala mi nezno na stopala.

Sav sam se najezio od tog dodira.

Naslonila je ledja na moje grudi.

Osetih vrelu svilenu kozu...bas je kao bombona...svilena..barsunasta mirisna ..neponovljiva.

Opet drhtaj, onaj cudni zvuk...treptaj tela.

Ovo mi je trebalo..trenutak suocenja secanja i  realnog zivota.

Ponovo sam nasao onu izgubljenu nit koja se prekinula, jednom davno.

Opet zivim, svestan sam da mi se desava nesto posebno.

San je ,a osecam ga, sanjam sirom otvorenih ociju.

Opet osecam, nepogresivo osecam sebe, sve se vraca u kolosek ...opet sam osetio da mi se vene pune onom energijom.

Verujem opet da je sve moguce.

Strasni dodir tela, obuze me jeza... polako je spustila ruku niz moju butinu i prislonila je nezno uz sebe.

Sav gorim od tog dodira.

Okrenula se nezno, kao balerina napravila je piruetu.

Pogledala me nezno svojim sarenim ocima, gubim se u tom ponoru.

Misticna toplina je izvirala iz tih svetlucavih klikera, koji su me dozivali i mamili me.

Gledala  je nezno, prodornim pogledom opcinjeno sam posmatrao taj pogled kao hipnotisan.

Vidi ti ovu bombonicu....a ja pomislio da sam  ja taj koji komanduje, ja sam taj koji drzi sve pod kontrolom.

Na malom zlatnom lancicu zasija se andjeo.

Stajao je idealno smesten izmedju grudi i sa svojim malim krilima mahao , gledao me.

Gledao  je poplaseno sa svojim oreolom iznad glave.

Znao je on sta cuva.

O ne boj se....figurice mala, necu joj  nista uciniti..., budi spokojan, zavidim ti na poverenom poslu.

Cudan si ti cuvar....ovoga puta si zakasnio...ukrascu je...ali za tebe nema opasnosti, ona je tvoja.

Gazdarica te bas cuva..na sigurnom...

Prislonila je  svoje nemirne grudi koje su prkosno strcale.

Osetih dva dodira...dve vrele tacke me opekose.

Neocekivano...prekinula je moju istrazivacku misiju, moj plan se srusio kao kula od karata.

Ja vise nisam taj koji ima inicijativu.

Nije se zbunila, znala je da sam zatecen.

Osetila je moju zelju.

Eh sta ti je priroda, mi muskarci to ne mozemo da sakrijemo, otkrije nas....hm ...indikator...   

Stavila je ruke oko vrata ,cvrsto me je sa njima povukla i priljubila svoje telo, opet vanila zamirisa....

Oslonio sam se skroz na nju....udahnuo sam taj opojni miris.

Spustih  ruke i podigoh je.

Naslonih njena ledja  uz  drvena vrata od kupatila.

Od tereta zaskripase vlazna vrata....padose neki peskiri na pod.

Cvrst zagrljaj popusti na tren, pogled me prostreli.

Podize se....  hitro...  iznad mene oslonjena laktovima o omoja ramena.

Obuhvati me nogama oko struka.

Polako se podigla...onaj andjeo se pojavi..ispred mog nosa..dodirnu me..osetih kako joj srce lupa.

Usnom dodirnuh bradavicu...nezan jecaj...uzdah...zmarci...

Polako se spustila....

U meni se sve uzburka....osetih je....

Nisam vise imao nikakvu kontrolu nad svojim telom...prepustio sam se nagonu koji me je obuzeo.

Gubio sam sebe, ukrala me je u trenu, pobedila je, ona me je preuzela...lopova su pokrali.....

Pravda...kapitulacija....poraz..

Predaja......zli duhovi izdaje su me poceli napadati.

Sve je pocelo da otkazuje poslusnost, hrlilo je da joj se preda....

Nisam se bas tako lako dao...borio sam se...za vazduh koji mi je nedostajao.

Borio sam se za zivot koji se poput peska krunio i isticao mi  izmedju prstiju.

Uzdisao sam, molio je da prestane, osecao sam kao da nestajem svaki put sve vise...

Tonem....

Sigurna u sebe i drska poput tiranina nije me pustala da se izvucem...cvrsto me je stiskala.

Bio sam zarobljen trazio sam izlaz.... trazio sam...trazio....sve dublje sam trazio, i upadao u klopku.

Nista mi vise nije moglo pomoci...
Trazio sam slamku spasa.

Nisam je nasao.

Pomoci nije bilo.

Bila je jaca od mene.

Krenula je u ludu trku.

Moji vapaji su je jos vise motivisali, da bude sve nemilosrdnija.

Milost je nestala tog dana...nestalo je slamke spasa...sve je nestalo...bila je samo ona.

Pruzala se nesebicno ,divlje,  drsko lepa, i gresno pozeljna.

U trenu poraza predao sam se na milost i nemilost, tela su nam se  lomila i unistavala.

To je bila borba posle bitke.

Besmisao....
Borba dva sveta, iskonska borba porazenog i pobednice.

Sav svoj bol sam joj predao, izbacio sam sve iz sebe sto me je tistilo i mucilo.

Iz mene je izleteo krik porazenog i osvojenog.

Bio sam njen.

Poludeo sam.

Svetio sam joj se za sve.

Dao sam se bez ostatka.

Krenula je sumanuta trka, vrisak, smeh, suze...uzdasi...

U trenu najdubljeg poraza, poput feniksa podigao sam se iz pepela.

Cudan talas je udario u njeno telo

Propela se i stegla me divlje, sa  prstima koji se zarise u moja ledja.

Ostar bol....

Osetih grc njenog tela koje je pocelo da drhti u nekom omamljujucem ritmu, da se trese.

U trenu me zahvati taj talas i povuce u tamnu dubinu.

Pomesase se zvuci, nezni instrument od svile ispusti najcudnije zvuke.

Boje raznih nijansi  se pojavise....i ispunise ceo prostor.

Eksplozija...

Poludeo sam skroz.

Molila me je da stanem, da prekinem, odupirala se pokusavala da dohvati neke nevidljive merdevine.

Poleteo sam.

Nastavih u divljem ritmu spustao sam je sve snaznije.

Telo mi obli znoj.

Zasijase zvezde, nebo se otvorilo.

Njena nemirna bedra klonuse i skliznuse mi bezivotno niz telo.

Pali smo bezivotno na hladan i vlazan pod kupatila.

Disali smo tesko boreci se za vazduh kao ribe na suvom.

Nismo mogli da se pomerimo, tela su nam bila bezivotna.

Pogled mi je bio fiksiran na njeno  telo prekriveno sicusnim kapima znoja.

Kao biseri sijali su po svilenoj kozi.

Pogleda me opet onim ocima, sjajnim....toplim.


Jedan biser se skotrlja iz oka....


Oci se zamutise...naisao je oblak...poce kisa...
Suze su se kotrljale niz lepo lice.

Nezno sam dodirnuo jedan od tih bisera.

Nezno me je pogledala, setnim pogledom.

Pogled me je rastuzio.

Cutao sam, nisam hteo da pokvarim ovu predivnu tisinu, koja je sve ispunjavala.

Napolju je padao prvi mrak...nebo jesenje pozutelo poslednji zraci sunca su nestajali u daljini.

Sve se stisalo...poceo je neki vetar da fijuce.

Maleni prozor od kupatila se otvorio i luipio o zid.... prekinuo je  tisinu na tren.

Ustao sam i zatvorio ga..iz treceg pokusaja...sav je raskliman.

Izgleda da ce biti neko nevreme....progovorio sam to onako vise za sebe.

To su mi bile prve reci....nakon toliko vremena.

Zagledao sam se u nebo....

Osetih kako se prisunjala i cvrsto me zagrlila.

Setih se teskih dana, patnje, tuge....eh da sam u tim trenutcima imao ovaj zagrljaj...

Okrenuo sam se...poljubio  je nezno i zagrlio cvrsto.

Sva je drhtala, meka i topla...o boze kako mi prija ova toplina.

Opet vanila....imala je  ukus vanile...
Stali smo pod tus.

Sitne kapi vode sjurise se po nama.

Voda je bila hladna....ali mi nije smetala....sve mi je bilo taman.

Poljubio sam je opet...pa opet...

Posle par trenutaka potekla je mlaka voda.

Miris njene mokre kose je bio svuda oko nas.

Malena boca sampona se nasla u blizini...poprskala je svoj dlan i nezno me dodirnula po kosi.

Osetih miris vanile....a to je znaci taj carobni miris.

Nasmejala se .

O vidi ti nju..pa ona zna i da se smeje.
Smeh je ogledalo duse..tako kaze narodna mudrost.

Ako je verovati mudrostima..... njena dusa  je blistava..kao i smeh koji odzvanja u ovom skucenom prostoru.

U ovom dvoristu sve je propalo sve je trulo sve se srusilo...a ona sija u sred te propasti.

More zlobe i pokvarenosti je okruzuje, ali sve to nije uspelo da joj ukloni ovaj sjaj u ocima.

Vidi se da ne pripada ovom svetu.

Ona definitivno nije odavde.

Kad bolje razmislim ona i nije sa ove planete.

Pa da ..definitivno je to bice sa druge planete.

Ovde su ljudi zaboravili da se smeju iskreno.

Ne pamtim kad sam zadnji put video coveka na ulici da se smeje.

Cast izuzecima, ...to jest bruka i sramota za one likove sto se cerekaju kad se naduvaju

i nakljukaju sa hemijom, njihov smeh i nije smeh to je histerija, bolest.

Ne mislim ni na onaj  vestacki dirigovani smeh iz americkih buckurisa, koji pustaju na svakih par sekundi

ne bi li nam dali komandu kad treba da se smejemo.

Ocekujem dan kad ce pustati i vestacki plac...pa da bude svega....po volji.

Mislio sam na zdrav smeh, smeh koji pleni i okrepljuje.

Ona se upravo smejala tako...umilno i iskreno.

UFF

Cudan je ovo svet.

Do juce sam bio siguran da poznajem sebe.

Zakleo bih se u sve da me nista vise nece moci promeniti.

Zivot mi je ionako postao jedan haos koji sam drzao kako tako pod kontrolom.

Navikao sam na zurbu i tempo povrsnog zivota.

Sve mi je bilo nevazno i da se ne lazemo to mi je i odgovaralo.

Obaveze sam mrzio iznad svega, jer su mi uglavnom nametale  neki red i poredak prema kojem sam imao opaku distancu.

Sve mi je to izgledalo kao povratak na caletov celicni red i disciplinu.

Zato sam jedva docekao trenutak da se iole osamostalim  u donosenju elementarnih odluka o svom zivotu.

Daleko je to bilo od neke slobode, o kojoj sam mogao samo da mastam.

Sloboda je morala da se osvoji, a ja sam bio izmucen i izmrcvaren godinama tiranije.

I zato umesto da odmah pohrlim u osvajanje slobode ja sam resio da sebi prvo dam malo oduska i odmora.

E taj kratki odmor se pretvorio u nesto duzi period lutanja i lencarenja i haosa.

Navikao sam se na to i nije mi  bilo lako da se prihvatim bilo kakve organizacije.

Moj  ukleti brod zivota jurcao je bez kompasa, cilja i kormilara, mutnim vodama punih ostrih hridi.

Nisam ni sanjao da cu u tom ludilu da se ovako zaustavim i u trenu otreznim.
Sad sam dosao do saznanja da ipak ima nade za mene.

Dobro da se ne lazemo..i za jos nekog pored mene.

Posle zavrsenog tusiranja...dobro ne bas samo tusiranja....

Konacno smo izasli iz kupatila.

Pokusao sam da budem duhovit...rekoh joj ozbiljnim tonom...

Ako budu dosli likovi iz vodovoda znacemo zasto su tu.

Verovatno su pomislili da je doslo do havarije na lokalnoj mrezi.   

Zagonetno se nasmesila.

Pa nije mi ostala duzna naravno..time je jos jednom dokazala da je nisu operisali od humora.

Mislim da ce pre doci neko iz seizmoloskog zavoda....treslo se ovde u kupatilu...crep je popadao sa krova. Зеленко

Komsiluk je poizletao iz svojih kuca i sad verovatno tracare na sva zvona.

O neka samo probaju da preteraju...pozvacu im maestra....da ih poseti.

E da znas da mi je komsija Paganini smrt za njih....nebrojeno puta je pravio ovde reda.

Dolazila je i policija, sve dok i njih nije izmlatio.

E posle toga vise nikada nisu dosli.

Mogu zvati i jaukati ...ali ne dolaze...cim cuju za adresu...prekinu vezu.

Smejali smo se kao deca.

Ogrnuo sam se sa peskirom i stao opet pored slike.

Svidja ti se slika...upitala me je.

Pa sta da ti kazem...cudna je ..svidja mi se naravno...od prvog trena me je privukla.

To je moja slika...rece mi moja domacica sa blagim tonom.

Stvarno...slikas.

Pa pomalo, bavim se slikarstvom, uglavnom...kad mi to obaveze dozvoljavaju.

Nisam znao...

Vidi ti komsinicu...bas je talentovana....za slikarstvo.
Kad nekog hoce onda ga bas hoce.

Bog je ponekad velikodusan, pa da bas je velikodusan.

Nekome podari i lepotu i talenat i harizmu...bas ga obaspe darovima.

E zbog toga "ponekad" posle ostalima zakida, jer se istrosi siroma.

Pa da... kao kad se maestro istrosi za tamburase i beskonacne ture pica  u  kafani  baci gomilu novca.

Sve  bude kraljevski bude car jedne veceri.

Onda ceo mesec cuga  jeftino Sampion pivo i sedi na gajbi.

Tako i bog podeli sve najbolje  jednoj osobi , onda za ostale uvaljuje baksuzluke.

Sta da se radi samo mu je to ostalo, a mora sve da razdeli.....   

Zbog ovolikih tvojih vrlina mnogi su dobili klempave usi, pislkav glas, dve leve ruke, krive noge...

Evo uzmimo u obzir moj primer.

Ne umem ni cica glisu cestito da nacrtam, sa bojama sam tanak, cetku ni molersku ne umem da drzim.

Moja nastavnica likovnog je zavrsila na psihijatriji kad sam joj pokazao svoj likovni rad.

Jedinu pohvalu za svoj rad sam dobio od uciteljice...rekla mi je da je odusevljena kako sam uspeo da

nogama nacrtam svoj rad, ali da bi ona vise volela da se u buduce koriste ruke...

E ti nisi normalan.......

Opet smeh......

E bas me nesto hoce..sta god da lupim ona se smeje....nisu tu cista posla.
Pao je mrak...

Domacica je veselo  odskakutala do kuhinje..donela  je po jedno cokoladno mleko u tetra paku.

Pruzi mi sa osmehom pola litre slatkog napitka.

Bas zna sta volim.

E bas mi je prijalo...osvezenje.

Iz njene ruke popio bih i maestrovu ljutu  kupusaru i potvrdio da je bolja od viskija....toliko mi je bila mila.

SAMPiON pivo iz njene ruke potuklo bi hajneken....   

Bas sam pristrasan i neobjektivan....eh slab sam na sarm i cari komsinice.

Noc je za spavanje ....uglavnom....pa sad ........zavisi......od situacije.

Mislim tako bi trebalo da bude.

Sav normalan,..... ili bolje reci vecina normalnog sveta nocu spava.

E mene je domacica vec racunala u spavaca...pokaza mi rukom u pravcu sobe..tamo mozes da se odmoris.

Ja cu jos malo da slikam....pa cu da ti se pridruzim.

Da mi se pridruzi......hm vec sam se poput majstoricinog masnog i debelog macora oblizivao i zamisljao...svasta.

Pravi sam macor licemer....oci su mi se zasijale....hehheeeee.

Hm...da se odmorim...naravno...da spavam....tesko ce to da bude.

Bice noci za spavanje, nekih drugih...ova svakako nece biti ta.
Moja domacica se bas svojski potrudila da mi ovaj iznenadni boravak pretvori u praznik.

Dok sam se izlezavao na krevetu osetih miris klope iz kuhinje....vecera se sprema....mmmmm.

Bogami covek i ogladni....

Za to vreme ja cu samo malo da sklopim oci...tek da dremnem.

I tako sklopih oci da ih malo odmorim.

Usnih cudan san..nevrovatan....da li je bas neverovatan....hm.

Lezim ispod nekog drveta..gledam u plavo nebo i posmatram oblake koji su beli...paperjasti.

Zasigurno je letnje vreme.. sto bi rekli Englezi....samer tajm..and living ... Зеленко Зеленко...mislim tako bi rekli, ali ne bi napisali....   

Dakle leto je, sparno poslepodne.... jer ako nije leto,a ja lezim na travi...prehladicu se...u snu.   

Pa da....da propadnem zbog poezije.

Dakle ti oblaci ....beli...u njima se mogu videti kojekakvi likovi...figure.

Ja recitujem poeziju....koju realno receno u stvarnom zivotu nisam nikad znao..

Ali u snu sam nenadmasan....sampion poezije.

Moj najveci domet u poeziji  bilo je nevesto deklamovanje tudjih stihova.

A ti stihovi koje sam ja recitovao...pa bas i nisu bili poezija.

Ali u ratu i ljubavi..sva su sredstva dozvoljena...pa i poezija..koja bas to i nije.

Recimo moj nacin izjavljivanja ljubavi jednoj  nedodirljivoj intelektualki sa gresnim oblinama.

Pola grada je otkacila, drugu polovinu je sahranila sa svojim stavom hladne i nedodirljive.

Svi su je zeleli...ali avaj...nista....venuli su i samo mastali.

Cuo sam iz price...za tu ticu.

Spazih je na jednom fensi skupu kojekakvih umetnika i poeta.

Za hrabrost trgnuh dve duple votke i juris....u napad.

Hteo sam da budem poseban...da je osvojim na prepad....pa sam nedodirljivoj ..odrrecitovao ovo.

Prisao sam joj...pogledao je pravo u oci..uhvatio je nezno za ruku.

Uspeo sam da joj privucem paznju.

Drustvo koje je stajalo za sankom...pridrzavajuci ga da ne padne...zabezeknuto me gledajuci.

Pa oni je merkaju godinama i nista..a ja sam je startovao.

Poceh svoju poeziju da recitujem..teatralno...

Svi su ucutali i pogledali u mom pravcu.

Ocekivali su nesto....na njihovom nivou...umetnickom.

VETAR DUVA SLJIVE OPADAJU....

Devojka kojoj sam to recitovao, bila je starija...profesor knjizevnosti... pisac par knjizica.

Zbog toga se totalno uobrazila i sebe digla u nebesa.

Privukao sam joj paznju.

Poceo sam sto bi rekli poznavaoci poezije sa retro etno stilom..pominjanjem poznatog nacionalnog proizvoda.

Mislim sljiva....kojima sam dodao i tradicionalan vetar.

Osvrnuo sam se i na problem vocarstva , sa stetom koju vetar pricinjava toj grani poljoprivrede.   

Druga strofa.....

SVINJE JEDU DA NE PROPADAJU...

E tu me je vec pogledala zacudjeno.

Zacu se i smeh iz okruzenja......

Pomenuh jedan praktican primer svog naroda koji je lenj da iste..to jest sljive pokupi pa ih ustupa svinjama.

Koje ih jedu ..inace bi propale....zbog opste  lenjosti narodne.

Nepraktican primer uske povezanosti ekstenzivnog stocarstva i vocarstva u nasim krajevima.

Treci stih...

TVOJE MI SE OCI DOPADAJU.

Pocrvenila je kao paprika...

Ceo auditorijum se valjao od smeha.

Ekpa za sankom je urlikala....

Ja sam je netremice gledao...ocekivao sam...reakciju.

E tu sam zavrsio....mislim sa recitovanjem i sa nastupom...koji je ne znam zasto bio cist fijasko.
Nedodirljiva me je pogledala zacudjeno... i sa visine.

Stresla se od gadjenja i besa....

Bila je modra i izbezumljena.

Svom snagom mi je opalila samarcinu.

Izgleda da ne voli poeziju....   

Seljacino prostacka..proderala se....

E sad...pominjanje seljaka....to je za vecinu uvreda.

Za mene nije...moj deda je bio paor...cestit covek i domacin.

Sto bi rekli ljudi...medju prvima u soru ako vec ne u svome selu.

Bio je dobar covek, ko sto su mu bili i njegovi preci.

Nisu bili po zatvorima i nisu se zamerili nikome.

A bili su i fini i kulturni....za to vreme.

Nisu imali bog zna kake skole..ali su bili vaspitani.

Svaki razgovor sa poznatim a i nepoznatim su zapocinjali sa ...Molicu vas lepo...

A ona mene i moje da nazove prostacima.....

O pa ne ne....

Mozda ja i ne bih odreagovao...ali duh predaka...deda je iz mene progovorio.....

Sta reci,,,,razvalio sam joj takvu samarcinu .. paorsku....uctivu..

Tako sam je lako udario......da je odletela preko stola i pala na jednog bradatog umetnika.

Tehnicki nokaut.....

Nastala je opsta tuca...drugari su poleteli u guzvu i iznabadali sve one umetnike koje su mrzili godinama.

To je bila opaka tuca....dosla je i policija...na kraju naravno.

Na svu srecu ja sam se izvukao i pobegao na vreme.

Krio sam se jedno vreme....

Sve se sredilo...tako sam barem mislio, vise nisam isao u taj klub.

Nisam je vise vidjao.

Naravno posle par godina kad se ta nedodirljiva konacno udala '...iz ljubavi...
Za nekog lika na polozaju .....shvatio sam da je teska kompleksasica.

Tek tada se zapravo sve sredilo.

Mislim sredilo se tako sto su me posetile lokalne sibadzije i ugazile me.

Gospodin ...cije ime necu pominjati...muz nedodirljive je angazovao mafijase da me oplave.

Bio sam kidnapovan i doveden da me gledaju srecni supruznici dok me mlate bilmezi.

Sigurno ih je dobro platio...temeljno su me ugazili...ceo mesec sam bio van stroja.

Za ljubav svoje supruge, angazovao je mafijase...bruka i sramota.

Umesto lepote, sarma, cveca i poezije, lepog poklona...ona je pala na moc.

Bruka.

Sto mi on nije izasao na crtu...ako je vec hteo da ispadne baja i dzek pred ovom iskompleksiranom.

Eto kako sam prosao sa poezijom ..na javi....

To je bilo tad na javi ali zato u snu...tu sam sampion  iz mene samo sipaju stihovi.
Recitovao sam poeziju...u tom  snu....kome?...pa  domacici naravno.

Sve je bilo poeticno, nestvarno.

Domacica se ljuljala na jdnoj velikoj ljuljasci okacenoj na to drvo.

Mirisala je ruzu...koju sam joj ja poklonio.....

Bila je sva u belom...beli sesir..bela haljina....

Bas cudan san.

Ja sam sipao stihove kao iz rukava.

Ona je treptala ocima....kao u staroj seriji Neven od cika Jove Zmaja....   

U taj mah naisao je jedan bezobrazni klipan i poceo da mi se podsmeva.

Taj deran je bio poznati lik iz stvarnog zivota.

U ovom slucaju on je bio mladji...bas cudno..u kratkim poderanim pantalonama.

Ljudi umalo ne padoh u nesvest..kad sam ga prepoznao.

To je bio Tiket...   glavom i bradom Tiket zlikovac.
Smejao se histericno.

Pokusao sam da ga ignorisem.

Avaj nista nije pomoglo...neumoran je bio u ismevanju.

Smejao se kao lud na brasno.

Ne da se smejao..cerekao se..dernjao se kao magarac.

E tu u snu puce meni film.

Ustanem ti ja i pojurim za Tiketom, uhvatim ga i dobro mu isprasim tur.

Ode Tiket placuci niz park.

Ne prodje mnogo evo ga nazad sa mojom vjernom ljubom...   

Ljuba se namrgodila...u ruci joj varjaca...vezala je maramu oko glave...prava domacica.

Znaci tako prodera se na mene..dok jua cuvam dete ti lencaris tu u parku.

Da se vuces smesta kuci inace cu da te prebijem.

Koje dete...zabezeknuto upitah.

Ovo ovde...pokaza na Tiketa.   ..zar si zaboravio budalo lenja da imas dete.

Ostadoh bez teksta......Tiket da mi je sin...uzas.

Ajde polazi smesta....moras da krenes na posao...prodera se jos  jace.

Pa zar ja radim?   
Gde ja to radim?

O pijanduro jedna ustaj...ciknu vjerna ljuba....radis u gradskoj cistoci.

Uzas....jauknuh i u taj mah se probudih.
Uh kakav san.

Tiketa ne volim da vidim ni na javi ni u snu.

Lik je za mene baksuz.

Crna macka kad mi predje put,,,sitnica...spram Tiketa.

Sve crne macke iz moje varosi da se udruze i okupe pa da mi pretrce put onako na gomili...sitnica su za  tog baksuza.

Tiket je baksuz na kvadrat pa puta hiljadu.

Moja domacica je spremila veceru...sampinjone......video sam ih kako stoje servirani...

E bas lepo lagana vecera.

Domacicu sam ugledao u uglu, sedela je ledjima okrenuta...

Obukla je neki beli mantil....a ja se bas lozim na uniforme....   

Usao sam u trpezariju i video je kako sedi za stafelajom i slika.....

Prisunjao sam se...ali neuspesno...skripnuo je patos..izdajnik pokvareni...

Cula je moje korake i okrenula se.......e bas lepo na vreme si stigao..vecera je na stolu.
Posle toliko vremena ,konacno sam za stolom po bon tonu.

Lepo servirana hrana, salvete...vino....

Domacica je zapalila malu svecu koja je titrala i sirila opojni miris po celoj prostoriji.

Bas romanticno.

A bas sam se odvikao u zadnje vreme...iz opravdanih razloga.

Pa to je zbog prirode posla.

Sa maestrom i limarom je uvek neformalna atmosfera .

Krkamo i zdremo na brzaka.

Ali zato cugamo na tenane...dok se ne usvinjimo.

Nasmejah se ovoj postavci.

Domacica se nadje u cudu...sta je smesno.

Ma nema veze...ja to onako..setio sam se necega.

Daj reci mi...molim te.

E pa sad...slab sam na molbe.

U redu...evo vidis sve si lepo spremila...a koliko juce sa maestrom i limarom sam se hranio

bukvalno kao hijena, a sad sam po protokulu.

Mogu da zamislim sad limara da bane i vidi me za stolom....pao bi u nesvest.

Piti vino iz case...za limara je teski greh i teskoba.

Jednom sam mu..greskom nasuo u casu malo vina.

Pogledao me je i kroz zube procedio......cicijo meni nasuo dva deci a sebi odstavio celu flasu.   

Pokusao sam da mu objasnim da je to po bon tonu sipati prvo gostu.....

Dzaba....limar je utripovao da je za njega namenjeno dva deci a  sve ostalo iz flase cu da cugam ja.

Gurnuo mi je casu nazad...popi i ovo alo prokleta...napi se da puknes.

Jedva sam ga razuverio...naravno tek kad sam mu dao flasu a sebi uzeo onu casu sa vinom.

E tek tad je podrzao bon ton i protokol.
Uz ukusne sampinjone sa pavlakom  i dobrim vinom vecera je bila kompletna.

Meni je bilo malo, ali sam iz pristojnosti rekao da sam se bas najeo.

Domacica je sigurno cesto imala slicne obroke, tu je tajna njene vitke  linije.

Meni je ovo u svakodnevnom zivotu taman za predjelo.

Eh pa neceg covek mora da se i odrekne....ponekad.

Morao sam rano da ustanem zbog odlaska sa maestrom na pijacu.

Zato sam se odrekao...sna naravno.   

Noc je bila besana...puna....dogadjaja.
Telefon mi je zazvonio.

Nepoznati broj....hm ko li je sad to?

Javio sam se....halo......tisina...ponovih ..halo.....tisina....cudno

Niko se nije cuo...a veza je bila uspostavljena.

Pomislio sam da je greska.

Poziv se ponovio posle par minuta.

UFF

E sad sigurno nije greska...halo halo...nista se ne cuje...apsolutna tisina.

Ovo nije slucajnost.

Neko me je cimao ...nije mi bio poznat broj.

Cudno je to sto pre ovoga nisam nikad imao takve pozive.

Broj nisam menjao nikad.

Nisam ga davao bilo kome.

Pojma nemam ko bi to mogao biti.

Bas sam se zamislio.

Opet zazvoni telefon...poziv  je ovoga puta sa fiksnog broja....opet tisina.

Pa sta je ovo.....ko zove...halo.

E sad sam se bas iznervirao....sta me vise cimas reci ko si....

Opet apsolutna tisina.

Hm da se ne bih vise nervirao iskljucio sam telefon.

Necu da mi ovako divno vece pokvari neka budala.

Neka cima nekog drugog...ja imam vaznija posla.

Tacnije imacu bas pune ruke posla...sve do jutra....   
Jutro posle naporne veceri....interesantan predlog za novi muzicki hit.   

Maestro i limar su turiralli Trabanta tako da mi je to bio nepogresiv signal da je vreme za polazak.

Na brzaka sam se obukao pozdravio lepu komsinicu koja je sanjivo gledala svojim sarenim ocima.

Zar vec moras da ides.....rece mi tihim glasom..   

O pa moram...maestro i limar se vec cuju...a to je signal da me cekaju.

Vazi pusticu te...ali da mi obecas da ces da se vratis.

Ma vraticu se ne brini se...

E onda cu da te pustim..nasmeja se i zagrli me.

Pusticu te samo malo, ako me slazes...stavicu te u kucni pritvor.

Eh sta reci....zene...nema kod njih nista na pola...kad te uzmu pod svoje...hoce te celog.

Eh slatke su to muke....zarobljenicke.
Maestro je upalio Trabanta i turirao ga.

Oblaci dima su prekrili ceo kraj.

Limar je zakacio prikolicu za Trabanta i proveravao signalizaciju.

Hm imamo levi migavac i desnu poziciju...levo stop svetlo se ponekad javi.

U dobro je...rece maestro sta ce nam vise...taman vidmo se...nece niko da nas opauci od pozadi.

Mislim da ne prodjemo kao komsinica...sirotica... nije imala nista od signalizacije pa je trefio student.

Limar se zacenio od smeha.

Protresoh se od hladnoce,brrr hladno je....au limaru bas si nasao da me podjebavas.

O pa gde si student...u horu me docekase......udaras li...one bez signalizacije....

Evo stigao sam......

Auuuu ala si se ofucao...doceka me limar....ko macor u februaru   ...kost i koza.

Nemoj da mi diras studenta vidis da je kao terijer...nasmeja se Paganini.

E sad sam ja na top listi za zajebavanje.

Deder student pomozi limaru da ubaci robu u prikolicu, rece maestro...limar nam se ukocio sinoc.

Otkud to.....upitah.

Pa mucenik pokusao da podigne gajbu piva...a nije se zagrejao...dovoljno...poce maestro da se cereka.

Dakle neka malo limara zajebava, dobro ce mi doci.

Maestro je postao moj saveznik.

Ma student nije limar ni za sta..ti si car...vidis kako si okretan....a mora da si se bas naradio ...celu noc....

Tesko tebi student.....iscedila te ruza kao limun...pozuteo si i uvenuo....nego pricaj nam kako je bilo....

Limar se poce cerekati.....pricaj da cujemo sve....

E jebes saveznika...podjebava i mene.

Limar se bas nasladjuje...cereka se kao magarac.

Cutim i trpim.

Ma dobro ne moras ti nama nista reci...rece Paganini...kad vidim Rusku...sve ce mi biti jasno...ako si me obrukao
tesko se tebi.....ima da te se odreknem preko novina.
Polazak .....dreknu maestro upadajte u auto.

Ja sam seo na zadnje sediste trbanta a limar je bio suvozac.

Maestro je naravno vozac.

Polazak.....maestro je dao gas do panja...pusta polako kvacilo.....truf   truuuuf krecemo.

Trabant sa teskom mukom povuce pretovarenu prikolicu.

Toickovi su se na prikolici skroz raskrecili  od tereta.

Idemo sporednim ulicama zbog policije.

Trabant na sebi ima tablice koje su ko zna od cega.

Prikolica je registrovana....za malo....ima..tablice....koje su skinute sa neke krsine.


Znaci neregularn i smo skroz po pitanju dokumentacije i po pitanju tehnicke ispravnosti.

Ali to naravno maestra ne brine ni najmanje.

On je bezbrizan zvizdi i peva veseo je.

Limar je takodje bezbrizan.

Spominju samo pijacu i fenomenalne mekike koje ce da kupe odmah cim stignu na pijacu.

Au samo da se dograbimo mekika......to student moras da probas.

Ima jedan sto ih pravi...ko bog su.

Ima tamo vise njih sto prave te mekike, ali samo kod jednog je uvek guzva i njegove su prave.

Kod ostalih su lose, ali kod ovog naseg su prva klasa.

Na jednoj raskrsnici auto nam se ugasio.

Pu majku mu dreknu limar...ostavi nas krntija.

Maestro izadje iz auta otvori haubu..odvrce svecice...aha tu je fora...daj smirglu...zavrci i pali.

I zaista upali trabantini....opet smo u pokretu.

Stizemo na pijacu.

Stizemo na pijacu ali ne ulazimo sa autom.

Problem je u ulaznici ali i   u kupcima.....svi tu znaju gde im je mesto.

Ni na kraj pameti maestru nije da placa pijacarinu, za taj novac ima da se najedemo i napijemo.

Nase potencijalne musterije  ionako ne zalaze u  tu ogradjenu pijacu.

Oni su uvek izvan tog zacaranog kruga.

Ima i izuzetaka naravno, ako imaju nameru da zajebavaju prodavce i sedaju u skupocene limuzine.

Ili da malo napare oci i vrate se posle izvan ogradjenog prostora i na ulici pazare krntije za par stotina evra.

Zakon trzista diktira ponudu i potraznju.

Da rezimiramo na toj pijaci izvan i unutra tesko se nadje nesto iole cestito.

Prave stvari retko tu zalutaju....bas retko.

Tu je sve okoreli svercer i prevarant....kviz ko ce koga...   

Pravi auti se tu tesko mogu prodati jer oni kostaju vise od ponudjenih krntija.

Kupci se rukovode godistem i najnizom cenom i za taj iznos hoce da kupe svaki auto.

A to ne ide.

Vecina je toga svesna ali se uvek nada...da ce nekoga prevariti.

I zaista uvek je neko prevaren....

Tako je i maestro spremio ovog naseg krsa, taman za pijacu.

U njega je udahnuo samo malo zivota.

Taman da ne crkne par dana...da se otkotrlja...i crkne.

Za sve ostalo bas ga briga....nema jeda i sekiracije...ni garancije...one ozbiljne.

Sve se zasniva na poverenju i slatkim pricama...obecanjima..iskustvu.

Parkirali smo se na blatnjavi trotoar.

Maestro otkaci prikolicu, uze neki kljuc i odvrnu kuku ispod branika.

Ja da mu prodam i kuku...svasta..ako neko hoce da kupi ovaj auto za kuku ce da doplati....i slus.

Maestro izlozi kuku na trotoar..nas izlog...   
Prvi kupac se odmah pojavi.....

To je iskusni svercer..taj lovi nervozne prodavce.

Hijena.....sa mantilcinom...upalih ociju i ogromnih podocnjaka...niskog rasta.

Maestro ga je prepoznao...zato ga i kulira..ne primecuje ga....navodno,

Lik se vrzma oko auta, sutnu jednu gumu....auuuuu

Ode na drugu stranu...gleda i pipa karoseriju....auuuu

Pa i cuje se kao hijena...zavija....   

Auuuuu ala je ofucan....poce svoj svercerski monolog.....ovo je bas ofucano.....

Gde si ovo nasao...na djubretu...auuuuuuu

Maestro se i dalje pravi lud..ne cuje ga....skida ceradu sa prikolice.

Auuuu bas je los...auuuuuu..

Dacu vam za ovu kantu sto evra.....rece lik....i da pevate...auuuuuu....   

Maestro ga doceka....za kantu da bacis sto evra...ajde bezi mi sa ociju...ti nemas ni deset.... a ne sto evra.

I nemoj da mi jauces...na suvo....ako treba da jauces...dacu ti ja povoda....i razloga ....odgovori maestro.

Ko nema.... izvadi lik stotku...evo love..daj ruku.

Auuuuu sad jauknu maestro......auuuu vidi ti stotke.   

E izvinjavam se parajlijo...rece maestro  ..evo sad cu da ti dam kantu.

Maestro izvadi jednu busnu kantu iz prikolice....i zafrljaci je u pravcu svercera.

Promasi ga ..za malo.

Auuuuu...za malo.

Svercer poskoci....o budalo matora...nisi ti normalan.....pokupi se i ode.

Maestro se nasmeja...e budalo jedna svercerska nemas ti pojma....pa ja takve prepoznam na kilometar.

E odao te urlik...tvoru jedan smrdljivi....smrdis i jauces.

Maestro...tvor ne jauce...hijena tako jauce..pokusah da ga ispravim.

Ne nije istina tvor jauce..izricit je maestro...tvor i tacka...samo tvor tako zavija...   

Bice bolje da cutim...vidim ja.

Ubrzo se pojavi i kolega od svercera.....ista prica..ali drugi nastup.

Maestro ih cita kao bukvar.

Ovaj se navodno zanima za motor,,....karoserija ga ne zanima...posto samo motor.

Motor...hm motor nije na prodaju...prodajem samo karoseriju...maestro ga doceka, sa kontrom.

A motor..sta je sa motorom...radoznao je svercer.

Motora nema...maestro je ozbiljan...nema motora.

Kako nema motor..pa kako ste se dovezli do pijace.

Ovaj auto je iz fabrike izasao bez motora.....maestro je izricit..model bez motora.

A mi se nismo dovezli...mi smo doleteli...rece maestro mrtav ladan.

Svercer se zagleda sa cudjenjem u maestra.

Ti si neka teska budala....odbrusi besno....ti nisi normalan...budalo....zajebavas me.

Jesam...odgovori maestro..lud sam cim sam ti spavao sa mamom i tebe napravio tako blesavog.   

Svercer je poludeo...nemoj da ti sad ja...

Maestro podize ruku...i obrati se limaru.

Deder kolega dajte mi penkalu...da ovom mom ...objasnim neke stvari...da mu cale pokaze.   

Izvolite kolega...... uctivo se ponudi limar sa pajserom koji je izvukao iz prikolice.

Hvala kolega...maestro dograbi pajser...i poptapsa ga.


E da te sad vidim...da te cujem sad golube...gukni mi jos nesto....da  te opismeni cale.

Svercer ustuknu...sacekajte molim vas..salio sam se.

Saljivdzija kazes...rece maestro..pa obozavam saljivdzije...ljudi evo imamo i saljivdziju...divno.

Da ti dam jedan autogram...za dobro jutro.

Svercer uhvati crtu i nesta u guzvi.....

Raspakovano je sve iz prikolice.

Krs i lom od kojekakvih delova i sklopova kojekakvih.

Sve je poredjano.

Nailaze ljudi gledaju, pipaju prevrcu.

Maestro ih posmatra, iskusno vreba prvu zrtvu.

Zabacio je udicu i mudro ceka svog prvog "sarana".

Ja i limar smo odredjeni da stojimo na trotoaru i glumimo radoznale musterije i tako mamimo kupce.

Maestro poznaje psihologiju kupaca sa pijace.

Jedan 'saran" je uparavo naisao.

Uzeo je neku osovinu.....pita za cenu..maestro ga pita za cega mu treba.

Treba mu za  tristaca....

Aha..ti bas znas sta je kvalitet...uzeo si bas onu original talijanku.....lolo jedna...maestro ga potapsa.

Umes da ocenis kvalitet...evo ja da je nisam stavio tu pored nikad je ne bih prepoznao....a ti iz prve.

Svaka cast.

Za strucnjaka i prvu musteriju cena ce da bude ekstra niska.

Dve hiljadarke.

Uh mnogo je..mnogo je...saran podje da ostavi osovinu......

Cekaj ceka....koliko dajes....maestro ga uhvati za ruku.

Petsto dinara......toliko mogu da ti je platim.

Petsto...ciknu maestro..pet mekika da vredi ovaj celik...o ljudi cujte vi njega.

Pet mekika da bude cist celik....pet mekika za trista grama brasna i malo vode sa kvascem i bajatim uljem.

Lik se brecnu....dobro hiljadu...ali ni dinara vise.

Hiljadu....ala si se pretrgao...pet mekika i pet piva....a u ljudi cujete li dve litre vode sa malo ekstrakta.

Ajde uozbilji se ..ako mislis da pazaris...nemoj da me ucenjujes...budi covek...vadi dve hiljade dok sam dobre volje.

Lik vrti sa glavom...mnogo je..evo hiljadu i petsto..toliko i ni dinar vise.
Hiljadu i petsto...samo toliko ti vredi, ovakav kvalitet....covece za dve hiljade ti poklanjam.

Vadi dve crvene...golube dve crvene na sunce...vidi kako se cakli ..cist celik.

Covek se necka...hm mnogo je...vraca deo na gomilu.

Maestro ga snima....dobro de ajde daj tih hiljadu i petsto...prva si musterija..da ne baksuziram.

Lik se masi rukom za dzep...evo love...daj upakuj mi robu.

Maestro umota u novinski papir gvozdjuriju i zgrabi novac i sa njim poce da izvodi cudan obred.

Kotile se legle se..kotile se legle se..maestro poce da krsti sa novcanicama preko robe.

To je neka njegova vracarija za dobar pocetak u trgovini.

Limar sa punom paznjom posmatra tu caroliju.

On je saucesnik, kotile se legle se....i on izgovara tu carobnu recenicu...kotile se legle se.   

Obred je zavrsen.

Maestro odlazi po mekike.

Ja i limar smo ostali da trgujemo.

Naravno trgovina je tezak zanat, pogotovo sa ovakvom robom.

Ovu robu moze samo maestro da proda i niko vise.

Ja i limar smo ovde segrti, pomazemo maestru i opsluzujemo ga...logistika.....   

Za vreme odsustva maestra, nakacio nam se neki davez.

Covek je tezak i cangrizav.

Prevrce po robi i svemu nadje manu.

Zasto vam je ovo masno,bas je masno.

Limar uze krpu i obrisa deo...evo sad nije masno.

Uh nije masno ali je jos uvek prljavo.....

Limar opet obrisa deo..evo sad je i cist i nije masan.

Eh ali je zardjao.

Uh.. limar se opet nadje u cudu.....student daj celicnu cetku i ocisti rdju.

Ocistio sam rdju, za minut.

Evo sad nema ni rdje...limar pruza deo zakeralu....nema rdje , nije masan , nije  ni prljav.

Hm...lik prevrce deo...nije bas skroz ociscen...

Limar hvata deo...student osmirglaj ga.

Ja hvatam smirglu i detaljno ga smirglam...sav se usijao od trljanja deo.

Ruke sam zaprljao..evo sad je kao nov.

Lik uze deo...i baci ga na gomilu.

Sta sad ne valja, zacudi se limar.

Sad nije los, samo mi ne treba taj deo, ja trazim drugi tip .....

Limar se zabezeknu.......pa sta nas onda ovde zajebavas.

Mi ti ugadjamo a ti zajebavas i izvoljevas.

Lik je bestrzajac opet pretura neki razvodnik paljenja, vrti ga osluskuje.

Imate li neki cistiji.....da nije ovako masan.   
   
Limar ga pogleda...hoces neki cist, bez ogrebotina i da je cist.

Naravno...gde vam je...takav bih da pogledam.

Aha...da pogledas...pa idi brajko ti u prodavnicu pa gledaj.

Tamo su ti sve novi bez ogrebotina i nisu masni.

Lik opet ne konstatuje limara..vrti razvodnik...

Tutnu mi ga u ruke....momak ocisti ga i osmirglaj pa da ga pogledam.

Na svu srecu stize maestro sa vrucim mekikama i flasama piva.

Zgrabismo mekike ja i limar kao krokodili.

Maestro poce da otvara flase sa pivom.

Limar ocima pokaza maestru u pravcu ovog zajebanta.

Maestro se nakaslja...hmmm hmmm..izvoli golubicu ...

Maestro poznaje ovog lika, sa pijace odavno...ozloglasen je kao zakeralo i tezak covek.

Lik se bavi restauracijom starih auta  i motora koje posle basnoslovno preprodaje u inostranstvu.

Maestro je ekspert da mu puls opipa.

Reci sta te zanima.

Lik se zadubio u osluskivanje razvodnika.

Ma nista  konkretno samo gledam sta imate.

O pa imam ja svega, ali ne nosim sve na pijacu.

Lik je lukav nece da kaze sta mu treba da ga maestro ne bi odrao, strpljivo pregleda i snima asortiman.

Maestro se koncentrisao da otkrije sta mu je to zapelo za oko, ne bi li ga odrao.

Posle skoro pola sata preturanja lik toboze nezainteresovano upita za neke deklove.

Koliko ti je ovo.

Maestro se nasmeja lukavo......pa sta da ti kazem..nisam pametan...reci ti neku cifru pa da se nagodimo.

Pa ti prodajes reci ti cenu...lik pokusava da deluje nezainteresovano...uostalom i ne trebaju mi bas nesto specijalno
ali ako  su povoljni otkupio bih ti ih.

Pa sta da ti kazem...maestro uze olovku...racuna nesto...evo za tebe trista.

Lik se zamisli...trista ...hm ...evo ti dvesta pedeset dinara pa da pazarimo.

Maestro ga doceka....opa...zar je kurs promenjen....covece nisam cuo da su menjali kurs.

Eto radim po ceo dan i ne pratim kurs...e jesam ti ja naivan.

Koji kurs, trgnu se lik...o cemu ti to.

Pa otkad je trista evra devseta pedeset dinara ...golubicu jarebicu.

Za cega trista evra....za ova dva dekla stara i izgrebana.

Polako golubicu polako...sta se zestis.

Ta dva dekla su ne samo stara vec su i deo istorije...BMW iz 1936..prikolicar..ako se ne varam.

A to sto si  video da su izgrebana...i to je istorija....rad vremena golubicu jarebicu.

A tek da vidis kakav imam ram i prikolicu od  njega sve je izgrebano i prasnjavo.

UFF

Lik zasija sa ocima...imas ga u delovima ili celog.

Imam ga celog ali ga prodajem samo u delovima.

Lik se poce vrpoljiti kao da ima motor u dupetu.

Kad mogu da ga vidim.

Nikad..izricit je maestro....ti imas samo sitne dinare...a tu valutu ja ne primam.

Nemas ti para koliko je potrebno za taj motor.

Lik se zaprepasti...ko nema..bednice mogu da te kupim tako sa gacama.

Vodi me da vidim taj motor....odmah.....

Maestro mu je nasao zicu, sad ga cedi i nervira.

Sacekaj golubicu jarebicu, sacekaj da prodam robu.

Ma ostavi robu idemo da vidimo motor, nestrpljiv je lik.

Ne mogu....ljudi me ovde cekaju da pazaruju, dodji malo kasnije...pa da se dogovorimo.

Lik se vrpolji, dobro evo za dva sata cu da dodjem.

Maestro nategnu iz flase...e tako...tako, zagrize dobar komad mekike...bas dobro.

Limar i ja smo vec smazali nase mekike dok se maestro raspravljao.

Sad cugamo pivce i zalivamo masnu mekiku.

Je li maestro...zamisli se limar...odakle tebi prikolicar...gde si ga nabavio.

E kolega, pa kod mene ima svega.

Samo ima jedna kvaka, ja to necu da prodam, hocu da nerviram onu budalu.

Uvalicemo mu kojesta pride ali mu necu prodati prikolicara.

On je mamac za te kolekcionare, on ti je sredstvo za praznjenje dzepova tih  osobenjaka.

Samo cutite i gledajte.

Nego student ,pita li ko za trabanta.

Pa ne pita maestro, niko nije pitao.

Pa zasto ne napises nesto na parcetu artije da ljudi vide da je na prodaju.

Eh zaboravio sam, skroz sam zaboravio.

Ajde napisi....ovako...na prodaju...ekstra stanje..prvi vlasnik...sve od opreme..nove gume...uradjen veliki servis...   

Pa maestro....pokusah da dam repliku.

Cuti i ne pitaj me nista...pisi to i nalepi na sofer sajbnu.

Receno...ucinjeno...napisao sam..sve od reci do reci.

Dodaj i ovo...cena ekstra povoljna..prodaje se zbog odlaska u inostranstvo....   

Au....ovo zadnje je carski...
Reklama je cudo.

Posle par minuta vec se oko auta muvalo par interesenata.

Maestro ih slikovito opisuje kao golubove...tacnije.... golubice jarebice...   

Tako im tepa sve vreme dok im opisuje robu koju im uvaljuje.

Za nepoverovati ali je apsolutna istina, maestro je jedno vreme u jeku otvaranja malih firmi imao i sam jednu takvu.

Da da virtuoz paganini je otvorio firmu i registrovao je u nadleznim institucijama.

Otvorio ziro racun...sve po protokolu.

Ime firme, eh ime....sluzbenik na salteru zamalo nije pao u nesvest, firma se zvala -UVALJIVAC-....   

Nema sta precizan i tacan naziv koji je verno opisivao delatnost...trgovinu na veliko i malo ...DOO Uvaljivac....   

Eh delatnost Doo Uvaljivaca je ubrzo postala trn u oku raznoraznih inspekcija koje su bezuspesno pokusavale da

otkriju marifetluke virtuoza trgovine Paganinija.

Samo ime je bilo dovoljno da navuce sumnju kojekakvih lovaca na nepravilnosti i neregularnosti.

Maestro je bio car crne ekonomije i sive eminencije svercera raznih sorti.

Uz to nije platio ni zutu banku poreza nikad.

Vijale su ga sve zive inspekcije ..bezuspesno.

Sediste firme je bilo na nekoj blatnjavoj lokaciji teske periferije....Sangaja...gde je bilo moguce doci samo leti...sa bagerom gusenicarom.

Posto su inspektori uglavnom fensi obuceni, to je znacilo da su se morali iskaljati do usiju ako bi pokusali tamo doci.

Zatim tu je bila i nejasna adresa, nepostojeci broj, uglavnom budi bog s nama..sto bi rekao limar.

Magacin je bio kod limara, a limar se nikad nije nalazio kod kuce.

Dodamo li tu i besne pse...cist fijasko.

Maestro je za vreme rada Doo Uvaljivaca i pored svih pogodnosti, ostvario teski gubitak u svom poslovanju.

Sva zarada je zavrsila u birtiji i u tamburi. kako bi on  slikovito rekao....odleprsali su novci u tamburu....

Potencijalni kupac Trabanta se prepoznaje.

Pitate se kako...e to ja nisam znao, sve dok mi maestro nije objasnio.

Jedan  bledunjavi lik se upecao na natpis, zagleda ga i sunja se oko auta bojazljivo.

Jednu ruku drzi u dzepu, u kom je stegao verovatno svu svoju ustedjevinu.

Brise svoje okrugle naocare od magle i stavlja ih ponovo na vrh nosa.

Zagleda oko auta, priblizio se i pokusava nesto da vidi u autu.

Maestro ga je opazio.

E ovo je nas covek, gledaj student kako se to radi.

Maestro se nakaslja, rukom raspali lika po ledjima iz sve snage.

Golubicu gledas auto...reci golube sta te zanima....neces ti tu procitati nista vazno.

Pitaj ti mene sve sto te zanima, ja cu da ti objasnim.

Sve sto te zanima o ovoj limuzini ja znam...ajde gukni golubicu da te cujem...sta hoces da ti cale objasni.

Lik se zagrcnuo od udarca u ledja, sa dusom se bori.

Znate ja sam hteo da pogledam....

Nema  sta da se gleda...prekide ga maestro, gledaj  slike, a ovaj auto je da se vozi.

Sedaj tamo ...maestro ga ugura na mesto suvozaca..sedi golubicu da te ja provozam.

Kad se provozas, sve ce da ti bude jasno.

Kad ga cujes sve ti je jasno.

kad se provozas, ima da se zaljubis.

Kakve price, kakve slike, probas i vidis sve,....jer tako........tako je.

Maestro sam postavlja pitanja i odgovore daje.

Lik ne moze da dodje do daha i reci.

Maestro pali Trabanta, turaza krece uz skripu guma.

Ostar manevar levo okret na putu pun gas, poskakuje sklopocija.

Maestro se vraca do parkinga, nabada kocnicu.

Lik se zakucao na soferku.

Maestro izlazi, otvara haubu.

Cuj ga kako prede patka mu sarenog kao singerica..caka caka caka.....a tek sto je prgav..pravi parip.

Njihiiiiii njihiiiii cuj ga kako frkce...ko parip.

Nema mu ravnog u drzavi,

Takvi se vise ne prave.

To ne bi prodao nikad..da ne moram.....

Trazili mi ga mnogi...a ja ga nisam dao...necu da poklonim nekom da se ovajdi.

Rekoh sebi...daces ga samo pravom postenom coveku, da mu sluzi i posluzi....da mu bude prijatelj i brat.

Dramska pauza.

Maestro krajickom oka osmatra reakcije cvikerasa.

Lik izlazi iz auta....baca popgled pod haubu.

Znate ja sam hteo da pitam koliko kosta....pa da izracunam, nemam bas mnogo novca....

Treba mi nesto za prevoz, da ne ulazem mnogo, a da bude dobro.

Cena mi je bitna...da znam.

Ih cena.. ne diraj me u ljutu ranu ..ciknu maestro....cena je sitnica ....sinovac za  sitne pare ga dajem.

Koliko je to ..mislim ne znam koliko je to evra....pa da se obracunam...

Evra...pa sta da ti kazem..osamsto ga  cenim....mene je kostao tri puta vise...ali neka.

Lik se brecnu..uh osamsto evra..pa za te pare ovde sam nasao juga.

Juga...hahhaaaaa poce maestro da se smeje.

Juga ti poredis sa ovim o ljudi moji....jugo...boze moj...

Golubicu ovo je nemac....nemac razumes li...fersten... nemac..dojcland...svabov...kvalitet.

To se ne poredi sa domacim kantama, nikada.

Ovo trosi ko upaljac....jugo ti trosi ko tenk.

Ovo se ne kvari....a jugo se stalno kvari.

Ovo ne truli, nema rdja da ga grize....a jugo je svaki truo kao reseto.

Ovde ti ne treba ulje i uljni filter, ovde se to ne menja.

Znas li ti koje su ti to ustede.

Pa ovaj ne znam....ja sam znate ...sad  poceo da radim..pa mi treba auto..ne razumem se bas  nesto.

Stanujem u malom stanu , nemam ni garazu, polozio sam vozacki ovog meseca...

Pa to sinovac..ovo je bas za tebe..malo da te kosta,jeftino da se vozis....lak za voznju..idealan je za tebe.

Garazu nemas...jugo ce da ti istruli na parkingu, a ovaj ce da sve nadzivi.

Kucni ga golubicu...ko celik......,  cuj ga samo......kako zvoni .....ko celik.....a nije celik.... nego poliester, aha...nema da truli.

A jak je i siguran...da te sacuva ako pogresis.....

Covek je u opakoj dilemi.

Izasao je iz Trabanta, zagleda ga.

Uh ...sad je frka.

Maestro ga je otrovao....sad ga vreba.

Izvinite a koliko trosi, zanima me potrosnja.

Potrosnja,golube je smesna stavka.

Veruj mi do sad sam u njega sipao svega  i svacega i trosio je uvek kao upaljac.

Pa koliko je to u litrama lik je uporan.

Malo , veruj mi ne da se ni izmeriti, toliko je mala potrosnja goriva da je i ne racunam.

Pa trosi li vise od pet litara.

Kojih pet litara, golubicu jarebicu pet litara...pa sa pet litara mozes ici do kraja sveta.

Evo garantujem ti da sa pet litara stizemo do kraja sveta.

Zar je moguce da tako malo trosi, jugo trosi sedam litara u proseku....poce lik da nabraja.

Ko trosi sedam...ajde covece..jugo posrce i desetku ...a kanta je obicna...maestro je izricit.

Biraj ti ovu limuzinu i nema glavobolje.

Imas od mene garanciju.

Evo overicu ti napismeno da sa pet litara stizes do kraja sveta, ako ne bude tako vraticu ti novce.

lik se slomio u momentu.

E super evo novac je tu ajde da potpisemo ugovor...    i da mi napisete garanciju, za tu potrosnju.

Tacno lik nije normalan.

Ja i limar umalo ne padosmo u nesvest, kad smo videli kako lik trazi ugovor i garanciju.

Maestro ode do jedne agencije sa budalom.

Tamo je na brzaka napisan ugovor po zelji kupca cvikerasa....sve nebuloza do nebuloze.

Covek je uuneo kojekakve odredbe u taj ugovor da se maestro samo smejao, na svaku novu odredbu.

Sve se vrtilo oko potrosnje.

Da trosi malo.

Da trosi manje od juga.

Da je potrosnja zanemarljiva.

Da moze da trosi sve vrste benzina, i da ce potrosnja biti ista sa svakim gorivom.

Da kvalitet benzina nece uticati na potrosnju.

Da auto mora sa pet litara benzina stici do kraja sveta.

Pet litara mesavine benzina i ulja.....cetiri posto mesavina ulja i normal benzina....

Boze me sacuvaj koja je to budala od coveka.

Maestro je snimio da je lik poneo lovu i samo je klimao sa glavom..tako je tako je....

Covek u agenciji nije hteo da overi takav ugovor, ali se maestro snasao i overio  ugovor sa svojim pecatom.

U dnu blesavog teksta stajao je pecat i potpisi kupca i prodavca.

DOO UVALJIVAC je overio ovu nakaradu od ugovora.   

Dakle ja tebi kljuceve od auta ..evo ti ih..ti meni osamsto evrica.

Lik izvadi svezanj novcanica od pet i deset evra, uredno popakovanih.

Maestro se iskezio....opa..kotile se legle se.

Maestro je smotao lovu i predao auto srecnom vlasniku.

U svoj onoj guzvi lik nije obratio paznju na najbitniju stvar.

A to bi vecina normalnih kupaca primetila.... da auto nije registrovan, da su tablice stare sa petokrakom zvezdom.

To ovoj budali je izgleda bilo nepoznato.

Maestro mu upali auto, pokaza brzine...evo ti prva , druga...ma samo vozi...samo ce ti se sve reci.

Vozi se i naucices sve ...ajde u zdravlje.
Ode srecni vlasnik niz zakrceni put.

Migavac mu je ostao ukljucen, auto uopste ne drzi pravac seta po putu.

Lik definitivno nema pojma o voznji, nema taj nikakav osecaj za prostor, antitalenat je cist.

Trabant urlice, menjac krci....krrrrr...krrrrrr....

Naostri ga prikane dobaci neko iz gomile sveta.

Stisni kvacilo..dreknu maestro, stisni kvacilo strucnjak.kvaciloooooooo.

Lik otvori prozor....sta ste rekli....sta se otkacilo....     

Stisni kvacilo golubicu, kvacilo mu nisi stisnuo, krljas po menjacu, stisni kvacilo...fersten....ne ide bez kvacila.

Lik potvrdno klimu glavom....a mislite na spojnicu     .....ja skroz zaboravio da treba da pritisnem polugu spojnice   

Ja i limar zabezeknuto gledamo, pa ovaj nema pojma ni o cemu a tek  o voznji.....najebao je Trabant kod njega.

O kako ga dusmanski krlja, pa to je za suze, dusu taj nema.

Antitalenat je cist, arhiduduk, beskorisna masa.

Posle ko zna koliko pokusaja auto se predao.

Lik konacno ubaci u brzinu, pustio je naglo kvacilo.... poskoci Trabant kao blesav i poce da slajfuje po putu.

Gume se pale od turaze i slajfovanja.

Maestro se nasmeja, nema veze naucice...mozda...

Menjac opet dusmanski poce da se cuje krrrrrrr.....ram  pam pam...krrrrrrrrrrr...rrrrrrrrrr....lik je stisnuo gas do panja.

Oblak dima od guma se razisao, sad dimi iz auspuha.

Ljudi psuju...ko je ovaj manijak..potrovace nas sve.

Barabo jedna ...dernja se neka baba.....vrat skrljao dabogda....manijace.

To facoooo...dobacuju neki cigani...to kume...jebi mu kevu...daj mu vatre.....

Ma naucice...on......da vozi....naucice...maestro ponavlja....

Auto opet poskoci.....

Uh mozda ipak i nece.....   
Ajde ljudi da trgujemo, zato smo na pijaci....navali  narode...veliko snizenje...navali sve u pola cene.

Maestro se dernjao iz sveg glasa.

Ljudi se okrecu zagledaju odakle dolaze pozivi, maestro je pravi soumen za ovu predstavu.

Trgovati na pijaci to vam je umetnost.

To se ne izucava ni u jednoj skoli.

Tu ne vaze pravila iz knjiga.

Nema definicije koja vam moze dati precizan proracun.

Maestro je maher te trgovine.

On radi uglavnom kontra svih pravila.

Dok drugi slazu robu i cine je dostupnom pogledu, on je razbacuje.

U jedan mah poce da sutira svu robu dernja se.

Okupili se ljudi i posmatraju sta se to desava.

Maestro sutira neku kantu po asfaltu baca je, psuje.

Okupio se silan svet.

Maestro je  u transu.

Masa sveta se tiska i pokusava da dokuci sta se to desava.

Svi bi da vide o cemu se radi.

Stari lisac je maher skeca i situacije.

Nekog dedicu je uhvatio...sta gledas.....sta ti treba...aaaaaa.

Deda se otrgnu.....ne treba mi nista..gledam te..ti nisi normalan.

Pa kad ti ne treba nista a ti i ne gledaj.

Ali znam da si pravi domacin, a za domacina imam pravu robu.

Maestro izvadi jednu sikiru sa polomljenom drskom i navarenim uskama.

Pogledaj ovu sikiru, prava domacinska, cist celik.

Pravljena da traje, Svabovska....ekstra ostra....domacinska.

Tutnu je dedi u ruke...opipaj je..ne moras da kupis, ali opipaj.

Kad se vratis kuci sa sikirom ima da te svi blagosiljaju.

Deda se mrsti....jebes sikiru kad je bez drzalje.

Nije bez drzalje ..vec sam je ja namerno polomio....namerno...da mi ne zausima mesto u prikolici drzalja.

Ti deda drzalju mozes sam da napravis i eto imas sikiru.

A sto je varena....vidis da je bila pukla..pa je navarena.

Sta pukla...hahhaaa poce Paganini da se cereka...deda to nije puklo vec je to fabricki zavarena i ojacana.

To je svaba vario da traje hiljadu godina.

Deda je gleda....a i kriva je...krivo je secivo.

Sta krivo...to je isto fabricki napravljeno da sikira izbegava cvorove u drvetu kad cepas drva....   

Ne zapinje ona ko ove nase o cvorove...ne ne sa njom seces drvo kao knjigu samo se lista.

Samo capa capa...spustis je a ona precepi drvo, nije potrebna snaga..sama radi posao.

To je kvalitet, to je roba...ajde deda vadi novce...da i ti nabavis pravu sikiru.

Ma ne treba mi...deda se brani...ne treba mi ..ja i baba se grejemo na gas.

Staaaaa dreknu maestro...zar nisi cuo...
Pa gde ti zivis......
Sta to......zivim u Futogu..deda se vajka.

Pa ukida se gas..nema ga vise...potrosilo se....bacuske Rusi zavrcu slavinu...kraj je dosao....

Nema vise gasa deda.....samo drvo..ili da cvokoces....pa ti sad beci oci....ali gasa vise nema.

Od kad to...deda se zaprepastio..kako ja to cuo nisam....oca im mangupskog..pa tek sam ovog leta uveo gas
i furunu pazario..o jebem im oca mangupskoga.

Da da deda nema gasa vise..kraj je dosao....a sikire ima..i drva...pa sad ti beci oci.....

O deda se razestio, skida sve sa neba gasu i napretku.

Paganini ga bas lozi i potpaljuje....pa dobro deda nisi valjda taj gas mnogo platio.

Ta kaki nisam bezmalo hiljadu i petsto evra...o majku im mangupsku o ljudi lopovske li drzave.

E deda zato ti pazaruj ovu sikiricu....dok je jos imam.

Ja ne trazim evre mogu i dinari, moze i u kobasicama i sunkama...samo kupus ne primam, njega sam pazario.

Deda je pecen..kolko novaca istes za ovu sikiru.

Hiljadu..deda ....hiljadu  dinara..eto za tebe starinu penzionerska cena.

Uh majku mu..ta nije jeftino...vajka se deda...skini malo cenu..pa da pazarim.

Deda sta da skidam...dao sam ti bas jeftino...a trebace ti...sa njom mozes i one iz gasa da blagosiljas po ledjima....   

E da znas da hocu...daj je..majku li im becarsku ...pokradose me i izvarase.

Deda izvadi popularnog crvendaca...evo ti ga ..kad ide ridja nek idu i amovi.

Maestro mu dade sikiru..evo nek te sluzi....u radu..i borbi.   

Ode dedica sav cio i raspolozen...za mlacenje...oca im mangupskog...sad ce deda njima da pokaze.

Maestro je strpao novcanicu u dzep....oho ho...samo tako, samo tako.

Kotile se legle se......parice parice....kotile se legle se.   

Sledeci pacijent, molim....   

Guzva se opaka napravila oko nase improvizovane prodavnice.

UFF

Maestro teatralno pokaza rukom..izvolite molicu vas....lepo.   

Na raspolaganji vam stojim.

Izvinite da vas pitam....nastupa jedan gospodin u odelu starog kroja..pedantan i ispeglan.

Reci sta te zanima ..dobri covece...maestro na sav glas daje vaznost svojim recima....slobodno recite.

Treba mi neko ko se razume u mehaniku....imam problem......stoooooj.

Maestro ga prekide..u izlaganju...sve znam...ne pricaj vise.

Maestro je ucaklio sa ocima...sav je pomodrio....udahnu duboko vazduh pa raspali na sav glas.

Iz sveg grla je dreknuo.

Sam bog te je poslao...verujes li u boga.....ti..mislim ti dobri covece..verujes li u boga.

Dramska pauza...maestro se osvrnu oko sebe..pa nastavi istim tonom da galami.

Ako ne verujes...... pocni odmah da verujes....odmah ..ovog casa.

Ako si verovao, veruj jos vise.....veruj vise.....u boga....u bozije providjenje.

Cudo ljudi,..... cudo.....boga ima,,,,.ima boga..trazite ga...verujte....molite se... pa ce da vam pomogne.

Opet dramska pauza...onaj lik se snuzdio...pobegao bi najradije..ali maestro ga je scepao za ruku i ne pusta.

Imas srece prijatelju, bas imas srece. Paganini se ozario ....taj sam....od boga sam ti poslan.

Da te spasim muka...ja sam taj....tvoj spasitelj.

Ja sam taj koga trazis......

Ja sam tvoj spas....kraj tvojih muka je dosao.....   

Eh da se ja pitam...rekao bih tom coveku da bezi od maestra.

Nije ni svestan da njegove muke upravo pocinju.

Do sad je ziveo u uverenju da ima muke i probleme.

Sa setom ce da se priseca tih vremena za koje je mislio da su problematicna... i zalice za njima.

Ali avaj...ko mene pita..cutim i slusam ...gledam podcetak jedne propasti.

Maestro je privukao paznju slusaoca.

Poce da se duva kao curan..modar...hvalisavac da siri perije...da se kocoperi.

Mehanika te muci...hahahaha  mehanika..pa drzim je u malom prstu.

Ne samo da se razumem prijatelju....jebem kevu mehanici.....   

Ja sam majstor specijalista, ekspert, strucnjak,doktor za mehaniku,majstorcina, meestro....

Genije, evgenije, suvi genije, virtuoz, Ajnstajn za mehaniku.

Sve u vezi mehanike ja znam, bas sve,primarijus sam za mehaniku, profesor, doktorcina za motore.

Tesla za struju, taj sam, sav sam od mehanike...ali eto necu da se hvalim, skroman sam..

Drugi urlicu hvale se...

Ja jok....cutim..ni rec ne progovaram..kao zaliven cutim i radim....   

Pomazem ljudima, skromno nenametljivo za sitne novce.

Neznalice se hvale reklamiraju.....lazu ljude...kradu ih...ja sve posteno.

Takav sam...skromna dusa.

Ja jok cutim i slusam hvalospeve neznalica i budala koje .....NEMAJU POJMA......   

Nemaju pojma, lopovi i prevaranti, samo znaju da naplate.

A za sve ostalo NEMAJU POJMA........
Covek je hipnotisan posle ove price.

Gleda u maestra koji ga drzi u kandzama.

Pomagajte gospodine...ja vas trazim....poludeo sam zbog auta.

To je znate dobar auto, kupio sam ga novog...doduse pre dvadeset godina.

Ali je kao nov.

U servisima samo hoce da menjaju delove.

Ja znam da ti njihovi delovi nisu originalni, meni treba da se nasteluje auto.

Necu da menjam delove, shvatite me...da se popravi bez zamene delova.

Treba mi strucnjak koji se razume.

Platicu posteno, samo da se uradi kvalitetno...i po propisu.   

Samo tako i radim po propisu...taj sam...maestro je ozbiljan....po propisu.

E to to ..tako hocu..po propisu...strogo po propisu.

Sta reci upecan je jos jedan saran.

Maestro ga odvodi na stranu, tamo mu objasnjava gde treba da dodje.

Covek zapisuje adresu, srecan je....ta nacu vas ..jao boze hvala ti, te sam vas nasao.

Da znate samo gde sam sve isao sa autom....pa to je strahota.

Covek je pao u trans...to treba videti...taj zanos.

Maestro jednostavno hipnotise svoje musterije...pacijente.

Obecava im svasta, tesi ih, postane im slamka spasa, ispovedaju mu se..

Definitivno rec je uglavnom o psihijatrijskim slucajevima, koji su zalutali kod maestra.

Mada kad bolje razmislim...mozda i nisu zalutali.

Nisu to klasicni likovi...ima tu neke cudne povezanosti sa bogom i bozijom pravdom.

Uglavnom su to bivsi ili sadasnji lazni autoriteti i kleparosi raznih sorti.

Da ne gresim dusu ima i ispravnih ljudi koji nastradaju..ali ko radi taj i gresi....   

Maestro se bas nije nesto pretrgao od rada..ali eto ponekad i pogresi.

Da je andjeo...nije...da je crni djavo...pa nije....on je u sivoj zoni..kao i vecina.

Nije prodao dusu djavolu ,a li stalno nesto trguje i mundjara sa luciferom.

Grehe okajava uglavnom u kafani, gde iskupljuje svoju a i tudje duse....kod primasa i birtasa.

Ja i limar se gurkamo i pokazujemo u pravcu finog gospodina...e ovaj je skroz otrovan.

Limar dodaje....gotov je...maestro mu je oci uzeo, bice provoda po kafanama...vidim ja, bice vina.

E bas lepo, da malo gusu procistimo.

Maestro se pozdravi sa pacijentom...e pa eto vidimo se sutra.

Ode covek sve poskakujuci.

Maestro protrlja ruke ....ajde limar skoci po jos mekika......i piva.

Limar odjuri kao furija.

E student vidis kako se to radi, nego da vidimo sta ste vi prodali.

Rasirih bespomocno ruke...nista maestro nista nismo prodali.

E kad ne umete....uci zanat...sad ces da vidis.

Navali narode....navali.

Sve u pola cene...popust sto posto...   

Kupi danas...ne ostavljaj za sutra.....jos malo pa nestalo...navali narode.

Imate volan za peglicu...zacu se pitanje.

Kome to treba, osvrnu se maestro oko sebe.

Maleni coveculjak je bio taj koji se raspitivao za deo.

Obucen u zelenu jaknu i iste takve pantalone sa zelenim kacketom i plasticnim naocarima.

Jedva ima.... oko metar i frtalj...sav je zdepast...sa sitnim razrokim ocima .

Tebi treba volan...hahha aaaaa poce maestro da se cereka...tebi treba..hohohohhhhhooooo.

Imas li volan, ponovi coveculjak.

Maestro jedva do daha dodje od smeha.

Hm za kosacice ne drzim delove....   ..odgovara maestro kroz suze.

Pa ne treba mi za kosilicu nego za auto, za peglicu, poljski fiat...razumes li ti mene krestavim glasom govori patuljak.

Razumem, ali rekoh ti delove za kosilice ne drzim.... idi kod perasa on drzi kosilice....maestro je uporan.

Pa nije to kosilica, to je auto....koji crni peras.....imas li volan za peglicu...

To je prika kosilica a ne auto, ako hoces da vozis auto prodaj tu kosilicu pa kupi pravi auto.

Coveculjak se razbesnio...nemas ti matori jarce pojma ....to je auto...... pravi auto.

To je igracka, decija ......kosilica...maestro nastavlja sa omalovazavanjem.

Sta ti lupas...to je auto coveculjak je pao u histeriju.

Maestro je naprotiv sve hladniji i ravnodusniji u svojim odgovorima.

Sa komotnom lezernoscu mu replicira uz vrlo smiren ton,i tako ga dodatno nervira.


To je trabakula, kosilica kontejner...svejedno sta cu reci  peglica je sve osim auta.

Nazvati peglicu autom je jeres svetogrdje.

Ako je ona auto sve ostalo nije iz te fele.

Coveculjak je poludio.....dosta vise dosta budalo matora.

Nemas ti pojma idiote idiote budalo, kretencino matora.

Polako polako, ne histerisi slogiraces se.

A kad se slogiras ko ce da ti vozi kosilicu......   

Cuvaj zdravlje...za stare dane.

Covek je dobio napad papagajitisa....ponavlja kao lud..to je auto to je auto..to je auto.

Maestro ga gleda zabrinuto....cccc tesko tebi.

U taj cas doleti limar sa vrucim mekikama i pivom.

E svaka ti cast, daj te mekike....maestro je ogladnio.

Sta ovaj mitinguje, upita me limar.

Eh limaru to je covek iz gradskog zelenila nudi se da pokosi travu.....   

E lepo.....deder covece da te nesto pitam..prekide limar coveculjka.

Cujem da kosis travu pa sam mislio......

Pljus...... puce samar.... lik raspali limaru samar.

Ispade mekika iz limarove ruke.

Limar zabezeknuto gleda u mekiku.....

Sta ti je budalo jedna dreknu limar na coveculjka i zgrabi ga za gusu.

Poce strahovito maltretiranje.

Limar drma jadnicka kao medved kad trese krusku.

Spade kacket, odveza se sal, odose naocare....
Limar ga klati kao zvonar crkveno zvono.

Drma ga onako zgoljavog, dok mu glava leti levo desno.

Raspremio ga je i ocerupao skroz.

Jadnicak je teska prznica , ali dzaba mu je, nema snage da se odupre limaru.

Galami kao besan pas dok ga limar cerupa i davi.

Evo ti sad, majku li ti onu gedzavu, ti mene da pljusnes preko nosa, kepecu jedan.

Neces da kosis travu...a  sad cu ja tebe da osisam.....   

Maestro se cereka...ajde pustaj coveka, vidis da je dusu ispustio.

Mislis da ga pustim...limar se zapita na tren.

Ma pusti ga, imaj duse...rece maestro.

Dobro....limar ispusti mucenika na asfalt....neka bude po vasem...ali ja bih njega jos...vidis da je prgav.

Prgav je kao leptir...rece maestro.   
Tresnu onaj kepec na asfalt, kao od gume je ,,,sav je kao na federima.

Poce da sakuplja stvari...trazi naocare...sikce od besa...gundja nesto.

Ja i maestro se cerekamo i gledamo limara kako zalosno gleda u mekiku....au propade mi mekika.

Deder student trk po jos cetiri mekike...maestro mi tutnu lovu.

Odjurih hitrim korakom.

Kad sam se vratio, kepec je upravo vrsio poslednje sredjivanje svoje garderobe.

Maestro uze mekike.... evo tebi student jedna ,jedna meni, jedna limaru ,i jedna za kolegu.

Maestro pruzi mekiku kepecu....ajde probaj i ti kolega jednu okrepi se....zajebi mlacenje...dosta je bilo.

Kolege iz  generacije kad se znalo za prijateljstvo i cast.

Coveculjak se zagleda u maestra....kolega...ja i ti.. e kad je tako  prihvatam....pa dobro..za malo smo kolege..

Izvoli okrepi se rece maestro...sila si....   

Sta reci...prijateljstvo posle mlacenja.....maestro je genije za izmirenje.

Cudna je ta njihova generacija.

Seli smo svi na prikolicu i navalili na mekike.

Au ala su mekike, prva liga, bas su ukusne....rece kepec.

Vala su za oskara dodaje limar.

Carske su...rece maestro.

Mekike su gotivne...rekoh i ja svoj sud....da malo obogatim recnik.

Uz mekike dobro leze pivo.

Pravi bajkerski doucak.

Klizi pivo kao mace niz oluk.

Ja sam skoknuo po jos jednu turu piva.

Pa jos jednu pa jos jednu......osljemali smo se kao indijanci.

Pijaca je u punom jeku, a mi sedimo ne prodajemo nista.

Maestro podjebava prolaznike, smejemo se njegovim stosovima.

Pojavi se i postar, prihvati se piva.

Postar je dosao po nalogu zene da pazari neke potrepstine za kucu.

Spisak je obiman.

Ali kad je ugledao maestra...spisak je zavrsio svoju funkciju, zafrljacio ga je  u jednu baru.

E bas lepo deder momce rece postar evo ti novac i skoci po gajbu piva.

Ode mast u propast...sto bi rekla majstorica.

Postar se hvali gimnastickim vestinama, prepoznao je kepeca.....pa to je bio njegov drug iz skole.

Postar demonstrira sa maestrom vestine njihove generacije.....   

Maestro pokazuje svoje gimnasticke vestine.

Hoda na rukama, stoj na glavi....svasta izvodi.

Bogami i za omladinu je ovo bas zahtevno a ne za matorog sundjera.

Ni onaj mali patuljak se ne da.

I on se bacio u hod na rukama, sav je kao od gume.

Skace salto unapred.   

Maestro ga matira perfektnim saltom u nazad.

E to je za patuljka kiks, ne sme i ne moze...a maestro skace kao kengur.

Postar izvodi takodje salto unazad....da se zna ko je tata...naravno posle maestra....maestro sllovi za najboljeg.

Za ne poverovati je da je maestro tako vitalan i pored tona piva koje je pomlatio i cisterni rakije.

Deluje sveze i nema ni trunke  umora posle ovih akrobacija.

Posle akrobacija opet sljokanje.

Postar je spicio svu lovu namenjenu za nedeljnu kupovinu.

Pijaca se polako razilazi.

Mi i dalje pijemo.

U medjuveremenu prodali smo par delova, koji su posluzili za nove ture.

Limar se obeznanio od alkohola.

Kao pokvaren gramofon ponavlja jedan te isti refren pesme.

"Cojle Manojle...digi digi Stanojle   ...   .nema mi ga Cojle da dodje.....   " katstrofa.

Cekaj covece zar nije radojle...umesto Stanojla...zapita se postar......   

Koji Radojle...Stanonojle...zabezeknu se limar jebo te Radojle...valjda ja znam....   

Prvo su se svi smejali i kidali od cerekanja na svako ponavljanje.....Stanojle...digi digi Radojle..ili kako vec....zapadne.   

Sad placemo, suze nam idu na oci, limar se skroz obeznanio oci zatvorio...zaplice jezikom....Cojle Radojle digi digi Manojle..   

Cojle...Manojle...ori se pijacom....digi digi manojle...Radojle..Stanojle....   

Niko nista oko nas ne prodaje...svi se cerekaju...limar je skroz odlepio.

Tekst mu je izgleda potpuno zamracen...pao mrak.....sumrak...pevanja.

Taman se malo smiri....ponadamo se da je kraj.....otvorimo novu flasu piva....dodjemo do daha.

Kad ono opet ...limar se prodere.....Cojleeeee...Manojleeeee......digi digi Stanojle...

Izlece pivo iz usta prska na sve strane..cerekamo se kao blesavi

To ne moze da se opise....

Limar kresti poput papagaja, glas ga izdaje, ali se ne predaje.....Cojle...Manojle....promukao je od galame...

Kresti kao iz konzerve.....Cojle radojle...digi Manojle......     sve moguce varijacije sa kombinacijama..

Ozloglasena cetvorka Cojle....Manojle...Stanojle...Radojle...jahaci apokalipse...u pesmi narodnoj.

Svi pokusavaju limara da urazume...ajde dosta je bilo..jebao te Cojle...dosta vise....ucuti...

Ma kakvi limaru je voda u usima...Cojle...Manojle....Radojle..Stanojle.......

Ljudi usi zatvaraju, neki se krste i komentarisu..ovaj nije normalan.....o ljudi poludeo covek skroz.

Tetreb limar se podigao skakuce u mestu sa noge na nogu....glavu oborio...Cojle..Manojle...

Sam se veseli igra i peva za svoj gros.....

Nema te sile da ga urazumi...

Limar nikoga ne slusa...osim  ...maestra.

Maestro se nakaslja...hm...    istog trena limar ucuta....   
Nasta trenutak tisine....spasonosne tisine..odmor....

E ljudi..daj mogli bi za promenu da pevamo nesto drugo.....maestro nas pogleda....ozbiljno.

O hvala ti boze...ima boga..spaseni smo...pomislih...evo naseg spasioca.

Spasavaj nas covece svi jauknusmo u glas....daj nesto drugo..udavi nas limar...poginusmo.

Pijemo ali ni pivo vise ne pomaze....nista vise ne moze da nas spasi od tog ludaka.

Cojle mi odzvanja u usima, zajedno sa Manojlom ..Radojlom i Stanojlom...

Maestro se zamisli.....

Eh ko ce se setiti.....ali....

Ima jedna pesma....... stara...narodna... dobra...odavno je cuo nisam....a bas je pesma..nad pesmama....

Eh a bas je pesma...lepa.....

Reci koja je... daj reci.....svi se zapitase..daj reci koja...samo da limar ucuti....daj tu pesmu....

Ko boga te molimo daj tu pesmu....pomagaj...

Pevacemo je mi...samo reci...

Maestro otpi jedan dobar gutljaj.

Pa eto ....odavno  je nisam cuo.. nema takvih pesama vise..a i limar je voli.....da bas je voli.

Ma super...govori je vec jednom....neko ce vec da se seti...vapimo svi.

Limaru...druze ...ti bas volis tu pesmu.....maestro pogleda znacajno limara.

Pa super...daj reci limaru da je peva....on je bas raspolozen.

Odlicno, tim i bolje, daj neka je peva samo da nas spasi muka.

Limaru slusaj pazljivo maestra.

Pevaj pesmu odmah, mi ima da je nastavimo, daj prvu rec zapocni, znamo je sigurno.

Svi smo se koncentrisali, cak i komsije sa okolnih tezgi, ......govori prve reci...... mi nastavljamo za tobom.

E kad je tako ..kolega limar...ako bi znao otpevaj mi ..COJLE MANOJLE.. Molim?..ako je znas...     

Jeste stara i odavno je nismo culi...daj zapocni je...

Limar se ozari...pa kako ne bih znao...i raspali...Cojle manojle....digi digi Stanojle.......nema mi ga Cojleeeeee da dodjeeeeeee...   
Cojle Manojle......   

Majko mila....ludilo.

Mi Vojvodjani smo tolerantni, mirni smo..uglavnom...   

Nisam agresivan po prirodi...ali...posle ovolikog ponavljanja ove pesme...svasta mi se motalo po glavi.

Da pokusam da se skroz resetujem sa alkoholom.

Da stavim nesto u usi i da vise ne cujem nista.

Da pobegnem na kraj sveta.

Iznenada mi na um padose radikalnije ideje.

Staviti limaru u usta jastuk..ceo..da zacepi.....i da ucuti vec jednom.

Bes me je obuzeo.......sad znam.

Da zadavim limara.....malo je za ovoliko maltretiranje..

Da zadavim kompozitora i tekstopisca ...ove pesme, zajedno sa limarom....e to bi bilo vec nesto.

Na sve sam pomisljao.

Ali eto nisam ucinio nista.

UFF

Kao hipnotisan slusao sam limara.
Cela ekipa je  bila kontuzovana od alkohola, ali se drze.

Limar je najgori, on se obeznanio.

Ekspresno se usikao, i uhvatilo ga je, on definitivno vise nema ni trunku svesti o tome sta radi.

Rasirio je ruke, igra u mestu, cupka, klati se ....baca kapu na beton i gazi je.

Limar se dernjao kao sumanut......

Cojle ....Manojle......digi digi....Stanojle.........   

Nema mi ga Cojle da Dodjeeeeeeeeeeeeeeeeeee.....

Uzas....pomagajte...

Ispijao sam flasu za flasom.. pivo je u pitanju.. groko.....odvratni SAMPiON....   

Otupeo sam skroz nista nisam osecao, ukus piva ....katastrofa........samo gorcina....i limar.

U sred refrena limar se zagrcnu....   

Tisinooooooo......srecoooo....povikah.

Pesma se prekide.

Iz limara izleti mlaz......   ...limar je bljuvao i povracao kao zmaj kad izbacuje vatru.

O hvalim te boze......ima boga..

limar je popio sam celu gajbu..minimum...e sad je krenulo  sve napolje.....   

Eh kako je SAMPiON cudo....kleo sam ga mnogo puta, a vidi sad.... uspeo je da ucutka limara.

SAMPiON je cudo........svaka mu cast.....kunem se u njega.   

Limar je kolutao sa ocima, becio se...popkusavao je da dodej do vazduha.

Povracao je kao blesav.

Eh gejzir je sikljao iz njega.....pivo je bezalo iz stomaka.....

Tako je to kad se pije bez mere.

Maestro je pridrzavao limara, ajde kolega bices ti ko nov, samo da se malo sredis.

Limar je dusu ispustio klonuo je i legao na asfalt.

Maestro ga je odvukao do prikolice i ubacio ga da tamo spava.

Bacio je neku bundu na limara i pokrio ga.

Postar je predlozio maestru da popakujemo robu i da se spemimo za povratak.

Receno ucinjeno.

Nabacali smo svu robu pored limara u prikolicu.

Maestro ...viknuh Paganiniju, kako cemo da se vratimo.

Sta si rekao...nisam te cuo..rece virtuoz.

Ponovih pitanje, glasnije.

Kako da se vratimo kuci, prodali smo Trabanta, pa se pitam kako se vratiti...sa prikolicom, ne mislite valjda da

opet guramo prikolicu.

Pa sta se ti brines, student...rece maestro...imam ja za sve resenje.

Ajde da sredimo jos ovih par flasa pa idemo.

Neka hvala....ja sam se bas napio...bez mene....bez mene...

Maestro sleze ramenima...kako hoces...

Izvadi flasu piva i otvori je.

Zagleda je cudno...sta je ovo.

Au patka mu sarenog pa ova flasa je izgleda falicna.

Deder daj drugu....au patka mu sarenog.

Maestro otvori i trecu..e ova je dobra.

Hm iskusna pijandura poce da osmatra flase.

Au vidi ti ovo...ovima je istekao rok trajanja.
   

Ali samo njima....cek pogledaj student u gajbu ima li ih jos.

Hm...prerondao sam po gajbi...i nadjoh jos jednu.

Datum proizvodnje je bio nejasan, ali je zato godina jasna..prosla...     

E sad je meni jasno zasto je limaru lose.

Siroma, on je ispio tu flasu..rece maestro zabrinuto...a jeste krmak ne oseca nista, nego samo nateze.

Zato mu je sad ovako lose....a nikad mu inace nije lose od piva.

E ljudi i ti trgovci pa otrovace narod...e boze me sacuvaj...zamisli se maestro.

Postar je pregledao dodatno celu gajbu sa praznim flasama i ustanovio da je samo jedna fllasa popijena.

A zna se i ko je popio..pa limar krmaca.
Za vecinu normalnih i obicnih ljudi ova doza pokvarenog piva bila bi tragicna.

Kazem za vecinu...normalnih....tu limar ne spada.

Njemu je bas lose, ocajno izgleda....ali ljudi ....vecina bi odavno zavrsila na hitnoj.

Maestro se za prvu pomoc vec snasao.

Pozvao je mene i postara u pomoc.

Deder student dodji ovamo, da pomognemo kolegi.

Dosao je do limara i poceo da ga drma.

Limar je spavao u prikolici.

E ustaj kolega nema spavanja....au patka ti sarenog nema spavanja.

Ja i postar smo podigli limara i uspravili ga.

E sad ce maestro da vam pokaze narodni lek.

Maestro limaru otvori usta i poce da mu gura drvenu varjacu  u usta.

Limar oci otvori...iskolacio ih je..poce opet da povraca.

Maestro se nasmeja...e tako tako..golube...samo tako.

Limar cim se primiri, maestro opet gurne varjacu....opet limar iskolaci oci i povraca.

Mala pauza...postar je otrcao i doneo flasu gazirane Minakve....i dade je maestru...

Maestro otvori flasu i stavi je limaru u usta.

Limar se samo zgadi od vode i odgurnu flasu.

O pa nece moci golube, znam da mrzis vodu, ali moras je popiti.

Student ..d.reknu maestro ti i postar obarajte limara i drzite ga.

Maestro zgrabi flasu i poce da sipa limaru u usta.

Limr ispljunu  sve.

Hm....maestro je popizdio...zgrabi limara za vilicu zacepi mu nos i poce da sipa vosu direktno u gusu.

Kloo klo  kLo......   ...limaru gazirana voda suri grlo...pokusava da se okrene ..ne vredi.

Maestro saceka malo da limar dodje do vazduha...pa opet...klo  klo klo.....

Limar se otima cima rukama, ali ja i postar smo ga stegli.

Baca sa nogama kao zdrebac.....ali ne vredi voda nemilosrdno pronalazi put do stomaka....   

Tek kad je maestro sasuo cele dve litre  vode tek tada je bio zadovoljan...e tako   infuziju smo dali.

E sad da sacekamo malo..,..

Ne prodje dugo..limar opet poce da povraca.

Hoce dusu da ispusti, iz njega  izlece gejzir.

Maestro je postara opet poslao u nabavku.

Limar se opet primirio u medjuvremenu, uhvatio se za stomak i drema.

Postar je doneo litar mleka.   

Opet ista procedura limar se vrpolji otima, maestro mu sipa mleko u gusu...   

Sasuo je ceo litar.

E tako...sad golubovi pakujemo se i polazak kuci.

Postar je nasao nekog lika koji ima kuku i koji ce da  nas odvuce do maestra.

Limar se strovalio u prikolicu i jauce.

Maestro zadovoljno gleda.....neka neka...sve je super...samo kad mu se vise ne spava.

Tako mora, malo ce da ga sece stomak, i bice ko nov sutra.

Polazak....

Ceo put je limar proveo u zapomaganju i jaukanju.

Maestro je samo odmahivao sa rukom, neka,neka, bice ti bolje.

Svaku rupu u koju bi udarili limar bi propratio sa jaukom.

Uuuuu drekenjao se limar..uuuuuuu.

Ne uci i jauci, nego popi jos malo vode predlagao je maestro.

Cim stignemo kuci dobices jos jedan tretman i bices ko nov.

E otac te tvoj prozdrljivi popio si ono smrdljivo staro pivo ...dernjao se maestro.

Pa smrdi kao tvor ,a ti nisi nista osetio.

E sad kmeci i jauci kad ne pazis.

Moras malko da usporis, osacujes pivce pa ga onda sunes niz gusu, sto puta sam te ucio zanatu pijanca, ati ne slusas.

Limar se samo previjao i kolutao sa ocima.

Konacno smo stigli kod maestra kuci.

Majstorica se podbocila na verandi i gledala nas.

E crni ljudi sta ste to opet uradili,opet neki belaj.

Limar nije mogao da izadje iz prikolice.

Majstorica tek tad poce da se iscudjava.

Au pa otac vas vas mangupski, joj tesko limaru vidi ga kako je pozeleneo, siroma covek.

Izvukli smo limara i polozili ga na krevet u radionici.

Limar je poceo da povraca opet.

Majstorica pojuri kod limara sa peskirom i bokalom vode.

Maestro odjuri do kuce po svoju carobnu medicinu.

U taj cas majstorici je u goste dosla jedna komsinica.

Kad je spazila limara kako se previja zabezeknula se.

Ljudi pa to je opasno, evo hitna pomoc je u komsiluku od rane zore.

Potrovao se silan svet.

Neki su bas u teskom stanju.

Moj se Mica sam odvezo u bolnicu.

Policija sve istrazuje sa sanitarnom inspekcijom.

Ceo nam se komsiluk potrovao izgleda zbog  one pekare....pekar je odveden u policiju.

Oca im njihovog siptarskog potrovase nas narod, e nece mene tamo videti nikada....

Evo sad su dosli po cika Djola i on povraca celo jutro.....juuuuuu.

Zovite doktora brzo.

Komsinica kao furija odjuri iz dvorista.

Za cas posla vec su nam u dvoriste usli medicinari.

Limara su strpali na nosila i odneli ga ekspresno.

Maestro je izasao sa svojom medicinom...i zabezeknuto pogledao........  nema limara....pa gde je limar.

Majstorica pokaza rukom u pravcu ulice.

Odnesose ga..evo odnese ga.
Ko ga odneo...ko..luda zeno koooo.dreknuo je maestro.

Pa hitna pomoc ga odnese, bespomocno rasiri ruke majstorica.

Ko je zvao te lesinare dernjao se maestro.....ko.

Pa komsinica...ko bi drugi..rece majstorica.

Ona alapaca, o majku joj blesavu, maestro je skidao sve sa neba....majku mjoj kokosiju.

Curka jedna, ona  se trpa u sve ko porub u dupe...   ..e jednog dana cu ogradu da zazidam i nece mi vise niko uci u dvoriste....

Maestro je bogoradao...u taj cas nam u dvoriste udjose i policajci.

Maestro ih pogleda ispod oka...samo ste mi vi falili.

Dobar dan.....   

Dobar dan...otpozdravi majstorica.

Mi smo dosli zbog trovanja....

Kakvo trovanje dreknu maestro.

Pa ovo zbog pekare....brecnu se pandur.

A to...hm..pa sta je sad golubovi.

Trebaju nam neki podaci.

Ahaaa...doceka ih maestro sad ste dosli...aha...a ono pre, sta je sad.

Koje pre, brecnu se opet pandur.

A ti kao ne znas..poce maestro da mu se unosi u facu.

Pa vi ste mene zbog tih istih pekara i bas te pekare teli u bajbokanu pre sedam godina.

Jeli golubovi, u bajbokanu ste me teli , a ja sam i tad znao da su oni trovaci i kriminalci, da truju ovaj narod...   

Druze..mi smo dosli zbog ovog sad slucaja, a za to pre zaista nisam upucen i ovlascen.....

Situacija je sada vrlo ozbiljna i nemojte nas ometati, pomozite nam molimo vas jer se radi o hitnoj situaciji.

Sve gradske sluzbe su stavljene u najvisi nivo pripravnosti ima dosta ljudi u bolnici....

Pa dabome...maestro se narogusio...opet se svi pravite blesavi.

A onda je sve bilo smesno i cerekali ste se...a sad ste se ucvikali.

Hm sta je to bilo pre.....

Pa evo ovako je bilo....

Neposredno pred bombardovanje u opstem revoltu polupana je i pekara u komsiluku.

Pekari su ionako vec vise puta hvatali crtu iz grada zbog  kojekakvih politickih desavanja.

Tako da su vec bili navikli na slicne pretnje.

Maestro nikad nije kupovao nista kod tih pekara a cesto ih je i psovao i pretio im.

Bili su u visegodisnjem ratu zbog lokala koji je nekad davno pripadao maestrovom dedi ali ga je drzava nacionalizovala.

Da zlo bude vece taj lokal je na volseban nacin dospeo u posed dodjosa siptara.

Maestro bi cesto kad se napije odlazio tamo da ih mlati i seli.

Siptari bi ga uvek prijavljivali i zvali bi policiju.

Ovoga puta posle lupanja lokala, maestro je naravno bio glavno osumnjiceni.

Sutradan je policija dosla na uvidjaj i popisala stetu, maestra digla iz kreveta i povela na saslusanje.

Maestro je prethodni dan bio pijan i nije bio ni u blizini pekare.

Proveo je dva dana u pijancenju sa drustvom na Dunavu.

Svi su potvrdili tu pricu i maestro je pusten kuci u ranu zoru.

Te veceri je nas grad bombardovan....

Nije bilo prevoza, pa se maestro uputio kuci pesaka.

Siptari su popravili pekaru zamenili stakla na izlogu , ispred radnje je bila guzva od gradjana koji su cekali
u  redu da pazare hleb.   

Sta je bilo..dreknuo je maestro na  ljude.....cekate....nabijem vas sve, majku li vam smrdljivu.

Pa komsija....moramo..nema nigde hleba....vajkao se jedan smotanko.

U jebem li ti rod, olosu smrdljivi maestro je ciknuo, nek ti zena umesi, ..

Nemojte komsija, rece jedna zena.....jesti se mora.

Maestro je zabezeknuto posmatrao ljude koji su toliko bedni i niski....

Nije mogao da se suzdrzi.....pao mu je mrak na oci.

Odjurio je do kuce seo u jedan stari fijat koji je bio na popravci.

Upalio ga, isturirao, izjurio na ulicu i punoj brzini se zaleteo u lokal....stisnuo je sirenu.....

Ljudi su poceli da beze kad su ga ugledali.

Maestro se zakucao u lokal, raznevsi izlog i sav inventar...

Pekari su poizletali kao blesavi iz pekare na zadnji izlaz, jer su mislili da je bomba pogodila lokal.

Dali su se u bezaniju niz ulicu.

Ali u pekari nije bilo samo pekara, bili su tu i neki drugi likovi.

Od siline udarca auta jedan pregradni zid je napukao u lokalu.

Na opste zaprepascenje potencijalnih musterija pojavili su se paketici sa cudnom sadrzinom....i pistolji.....

Maestro je izasao iz auta i poceo da vadi iz zida te cudne paketice....i pistolje....

Hm cudni su ovi pekari.....sta sve oni ne mese...

Uglavnom policija je opet dosla....maestro je naravno opet priveden.

Cudni su arsini bili u policiji.

Pekari su tvrdili da o paketicima nemaju pojma.

Oni silni likovi u pekari su im bili.....musterije...   

To je jedino bilo istinito u celoj guzvi...musterije..ali ne za burek i hleb.

A pistolji su...maestrovi...   

Korumpirani policajci, nacelnik istrazni sudija.....

Uglavnom izvukli su se....svi....

lagali su naravno...ko je kako znao i umeo.

Maestro je pokusao da se opravda sa neispravnim kocnicama i klizavicom.

Ali avaj nije mu proslo...kad je video da su reseni da ga smeste iza resetaka..promenio je taktiku.

Izvadio je dzokera iz rukava.

Maestro je morao da se posluzi sa" cudotvornom artijom"..... da nije normalan.   

Uglavnom slucaj je razresen.....nekako.

Nisu bas svi bili zadovoljni....

Maestro je morao da plati troskove popravke lokala i havariju auta i kaznu.

Maestro se zagonetno smeskao i sve prihvatio, da plati.

Odjednom je postao bezbrizan.

Zlobnici  ce reci da je vec sutradan maestro odjurio do lokalnog gangstera i tu napravio unosnu trgovinu.

Zamenio je onih par paketica za svezanj novcanica.

Takodje je obnovio i kucni arsenal.

Angazovao je najkvarnijeg advokata, koji ga je poducio za sve finte u vezi placanja odstete.

Siptarima je uplacivao na racun nesto dinara...u vise rata po najnepovoljnijem kursu...   ..i u zadnjem roku.

Ali sve je bilo po zakonu... ;Di okviru zakona.

Siptarima je steta bila na zadnjem mestu....ali su se zaprepastili kad su uvideli da ce od odstete u najboljem slucaju

moci da obnove par tepsija......   

Doduse posle toga su maestra posecivali kojekakvi likovi sa cudnim naglaskom.... trazeci da "vrati" ono...iz pekare.

Pretili su mu i davali.... besu...   

Hm sta to.....pogaca na ljebac.....   ili one kese sa zacinima...i aditivima........

Evo sad cu da vam dam....maestro bi teatralno izbacivao kasikaru....koja bi posetioce nagnala u bezaniju.

Posle toga je taktika promenjena...dolazio bi pravni zasstupnik pekara....trazeci da se dogovore.....na miru.   

Maestro se niceg nije secao, a  sta to pekare i zanima kad uostalom.......to i nije njihovo....pa cemu onda sekiracija.....   

Rekose li oni da sve sto je tamo policija i pronasla nije pripadalo njima, a pistolji su koliko se secam bili moji.

A taj manjak od sedam paketa.....nemam pojma o, cemu govorite.......policija je lepo napisala da je nasla tri paketa.

Gde su se zagubili ostalih sedam...pojma nemam...neka malo bolje potraze....mozda ih i nadju.   

Opet bi samo zlobnici mogli reci da je maestro posle te havarije besomucno cascavao sve zive u svim kafanama u okolini.

Razbaciovao se sa lovom na sve strane.

Sva deca iz komsiluka su dobila nove bicikle.

Liku kojem je polupao auto dao je toliko novca da je covek kupio novog pezoa  i jos mu je ostalo love.   

Maestra su posecivale najvece face iz grada i klele se u njega i neku cudnu prvoklasnu nerazblazenu robu......   

Zvali su ga Pablo....   ...eh sad opet zlobnici su to povezali sa nekim Eskobarom....za koga su tvrdili da je maestrov dvojnik.

Budi bog s nama...otkad maestro ima rodjake prekookeanske.   

Djavo bi ga znao..o cemu se tu radilo.   

Definitivno je sve bilo cudno, bombardovanje je bilo u senci svakodnevnog senlucenja i veselja u birtiji, koju je maestro pretvorio u svoj
licni ratni stab.

Otvoren je i striptiz klub ..za umorne branioce.....svake veceri dok se posten svet skrivao po podrumima, maestro..pardon Pablo
je hrabro branio svoj grad i dovlacio buljuk branioca koji su izlazili "na crtu" agresoru......   

Siptari su se ubedacili skroz, zatarabili su se u neko podrumce i cekali, cekali....poziv.


UFF

Siptare su pozvali sefovi u rodni kraj na konsultacije i vise ih nikad niko nije video.

Ubrzo su ih zamenili drugi...novi..."pekari"

Suskalo se da su im na tim konsultacijama u Albaniji glave odletele kao petlovima...ali ...to su samo glasine.

Novi pekari su se nedugo  po zavrsetku bombardovanja uglavnom doselili i zapoceli isti posao.....mislim potpuno isti posao...cak su ga malo i prosirili.   

Ostale su price mitovi i legende o tim danima......
Uglavnom sada je problem bio konkretan ljudi iz komsiluka su se potrovali.

Sve ih vezuje jedan objekat, svi su pazarili  u pekari.

Maestro je kao macor nakrivio glavu,i pogledao u pandure.

Eto sad ste dosli, kad su oni siptari potrovali ljude....sad vam ja trebam.

Maestro je vec imao brdo ideja u glavi.

Dakle, jutros krenemo mi na pijacu....ja ne idem u tu pekaru...mislim jos uvek ne idem.

Ali mnogi idu i hvale kako im je lebac dobar..za trovanje miseva....   

Ali eto ovaj student..maestro namignu na mene...ode i pazari kod njih.

Kupio je burek i siroma limar se najeo tog bureka, ceo dan mu je lose...

Pandur zapisa nesto u svesku.

Ko je jos jeo burek, upita pandur.

Pa ovako..poce maestro....pojeo je malo student , ali je na svu srecu slabog stomaka pa je odmah povratio....   

Bacili smo ostatak jednom psu na pijaci....i ubrzo zatim je pas poceo da se spotice i pada....   

Pandur se zagleda u mene...i vi ste jeli.

Pogledah u maestra...maestro klimnu glavom.

Jesam..pa kako se osecate....

Lose mi je...odgovorih snuzdeno.

Maestro preuze rec...pustite studenta, on je mucenik preziveo...spasavajte nam kolegu limara.

Pandur pozva motorolom nekog.

Ubrzo u dvoriste udjose neki likovi.

Dosli su i pregledali me.

Kazete da ste jeli burek.....jesam.

Da li ste jeli jos nesto; ili pili u toku dana...upita me covek....

Ne nije..odgovori maestro...

Vi cutite ..brecnu se lik i ukori maestra.

Ponovi se pitanje.

Ja odgovorih...nisam nista jeo ni pio osim parceta bureka....   

Covek mi rece da zinem, pogleda mi u oci....kako se osecate.

Vrti li vam se u glavi, osecate li slabost.....

Da lose mim je i vrti mi se u glavi.

Moracete u bolnicu...smesta......   


Spakujte se na brzinu i krenite sa nama...mozete li da hodate.

Mogu..odgovorih..pogledah u maestra, koji se nasmeja pokaza mi prstom na usta...samo cuti i ne brini..evo sad cu ja za vama.

Popakovani smo u sanitet i odvezeni u bolnicu.

Smesteni smo na infektivno...   

Ubrzo je dosao i maestro..    sa postarom

Smesteni su  sa nama.

limar je vec lezao u krevetu zakacen na infuziju.

Maestro saceka da ostanemo sami u sobi.

Izvadi flasu i pruzi mi je...uzmi i popi.

Sta je to....zapitah se.

Ne brini se samo nategni...evo i ja cu, evo i postar ce...

Potegnuh gutljaj...uh ala je gorko...neka rakija...sta li je.

Maestro odjuri do limara...kolega..kolega....kolega..limar se malo pridize..maestro mu nasu u gusu jedan dobar gutljaj.

Sta je sad to...upitah maestra.

Ne brini se student.

To ti je moj eliksir...za ciscenje....lekoviti eliksir.

Ma nije proslo ni pet minuta kad stomak poce da mi burgija.

U majko mila...odjurio sam u pravcu WC-A.

Kao Sumaher...maestro i postar su dojurili takodje.

Ljudi moji...eksplozije su izletale iz stomaka.

Jao maestro ubicu teeeeeeee,,,,,iz mene je samo izletalo, kao gejzir.

Medicinska sestra je dojurila i pitala nas sta nam je.

Sestro ne diraj nas...jauknuo sam...ubi me stomak.

Limar je ostao u krevetu jos malo.....kad se zacu lupanje u hodniku......

Limar je konacno ustao...   

Jaooooo gde sam to ja....gde je klozet..dernjao se.

Za njim je jurilo osoblje u pokusaju da ga zaustavi.   

Limar je uleteo kao furija...jaoooo ...usracu se.   

Maestro mu dobaci...samo napred kolega....dobrodosao...   

E maestrov eliksir je bio neka ljuta mesavina kojecega.

Ne da je delovao, nego je rasturao....sve je izletelo iz stomaka.

Posle skoro sat vremena iscedio sam se skroz.

Lezao sam bespomocno na krevetu dok je doktor zabrinuto slusao burgijanje u stomaku.

Maestro i postar su takodje lezali...samo je limar jos uvek bio u Wc-u....on se jos uvek praznio...   

Bas cudno...doktro je komentarisao...ja ovakav slucaj jos nisam video...i to kod svih vas.

Ovako da se otrujete i sa ovakvim simptomima...bas cudno....bas cudno...moracu da se konsultujem sa profesorom.

Evo sad ce doci i nalaz od sanitarne inspekcije i rezultati iz labaratotije.

Tek tad ce mo da vidimo sta se desilo sa vama......ne brinite se za sad je sve pod kontrolom.

Sestro dajte im svima po jos jednu infuziju...a onom sto je u Wc-u dajte i injekciju....   

Maestro mi namignu....student, drzi se.....sad ce busenje.

Dobili smo po infuziju...lezimo svi na krevetima.

I limar je konacno dosao....cudi se otkud svi mi ovde...sta se to desilo...ne seca se nicega.

Maestro ga priprema za lazno svedocenje.....dakle jutros smo kupili burek kod pekara iz komsiluka, nista drugo nismo ni jeli ni pili.

Mi smo trezvenjaci, alkohol nismo ni liznuli, dakle ni liznuli...shvatate li.

Nemoj da pricas ono sto ne znas, pusti mene da ja pricam, ti student da mi pomazes....kad te nesto upitam samo potvrdjuj...i nemoj da mudrujes.

Moralisanje da ostavite ,,,...ja cu sve da ispricam a vi potvrdjujte..klimajte sa glavama i ispricajte isto ono sto cujete od mene.

Student sakri ovu flasu da je ne nadju...stavi je ispod duseka, zamotaj je u novine.....ako nam zatreba, da je pri ruci.

Dakle, ima da bude veselo.

Uskoro nas je posetila cela delegacija kojekakvih doktora.

Izvadili su svima krv, pregledali nas i osluskivali nam rad srca.

Maestro je trtljao kao navijen.

Ljudi cim sam okusio burek osetio sam da je ukus cudan.....ali bio sam gladan.

Svima nam je bilo lose, samo je limar pojeo ceo burek....svi ostali smo ga bacili.

Bolela me je glava, mucio sam se , opaka malaksalost, zujalo mi je u usima....   

Doktori su se zagledali, zapisivali.....

Znate sta na ovom odeljenju je i sedam ljudi iz komsiluka vaseg, ali kod njih su simptomi klasicni.

Kod vas je sve cudno...kazete da niste nista pili od alkohola.

Ni kap doktore, mi to ne pijemo, mi smo svi trezvenjaci, ja nisam kap alkohola okusio vec sedam godina.....maestro je lagao kao pas.

Cudno, bas cudno..doktor je bio zabrinut, a vidite imate svi simptome alkoholisanosti...bas cudno.

Mladicu...doca se obrati meni, vi ste isto jeli taj burek......jesam..odgovorih sa pola glasa.

Aha...i niste nista pili....

Nisam ......bas nista....upita doktor....nista..cak ni vode..ni vode.....hm..cudno..a sinoc...dqa niste sinoc sta pili.

Sinoc sam pio mleka.....i vocni sok..od kajsije....

Hm....cudno...cudno...neverovatno.
Neverovatno, stvarno cudan slucaj, simptomi su im potpuno razliciti.

Odose doktori u cudu, i neverici.

Maestro se isunjao iz kreveta...izasao je na hodnik.

Ubrzo se vratio...evo stize vecera....

U sobu nam udje jedna zena..servirka.

Ko hoce moze da dobije samo malo caja.

Au..maestro se zamisli...a kome se nose te djakonije druge.

E to nije za vas, za vas je samo ovaj gorki caj.

Za vas i one iz komsiluka samo caj, evo sad cu i nima da odnesem, tako je doktor naredio.

Mozemo li dobiti malo vode..ciste....zajauka postar.

O pa to si ti postaru...prepozna servirka postara...komsija otkud ti ovde.

Eh komsinice..siptari nas otrovali.

Daj nam malo ciste vode, donesi u neku flasu,nemoj da se trujemo sa tim bljutavim cajem.

Pa ne bih vam smela dati vode, ali za komsiju sve, evo sad cu ja da vam donesem, a vi mi pricuvajte ovo .

Sstro mila...daj mi vode ciste..jaknu i limar.

Odjuri servirka.

Maestro se nasmeja...deder student daj onu flasu.

Maestro sasu pola flase u caj..e sad ce biti veselja.

Student pakuj flasu opet pod dusek.

Servirka je donela vode...evo komsija evo vam vode, ali ni reci o vodi doktorima.

Servirka ode sa kolicima.

Maestro se smeskao, bice gusto i cupavo.

Nedugo posle posluzenja caja iz susedne sobe pojurise bolesnici.

Nasta opsti metez i trka prema WC-u.

Eh sad ce opet da dodju doktori, rece maestro.

Evo i doktora opet, prvo kod komsija, a nedugo za tim i kod nas.

Imate li tegobe, upita nas doca.

Uh nemamo ih vise, ali smo se skroz iscedili rece maestro.

Doktor je opet pregledao sve nas.

Opet je mucenik vrtio sa glavom...nista mi nije jasno..nista..ovo je nesto bas cudno.

Uglavnom posle tri dana otpusteni smo na kucno lecenje.

Nisu mogli vise da nas trpe.   

Na nasem odeljenju doktor je bio neki mladjani , neiskusan i mnogo dobar lik.

Maestro mu je dupe pomerao.

I ostalo osoblje je dobilo nervni slom zahvaljujuci nasem prisustvu.

Doktori sa odeljenja su nas zapisali u svoje crne knjige kao najcudnije pacijente koje su ikad imali.

Postar je trazio da mu donesu peceno prase da "calabrcne" nesto da utoli lavovsku glad.   

Daj mi nesto da zalozim, jebem vas u dupe cicijasko, za cega ja placam godinama ono zdravstveno...a...daj jedno prase.   

Limar je opet bio u svom fazonu.

Postao je hipohondar, bez alkoholne podrske opet ga je drmao paranoicni strah.

Krizirao je zbog povecane koncentracije krvi u alkoholu koji je tekao njegovim venama...   

Limar se zalio na neke bele miseve koje sanja svako vece.

Doktore ovoliki beli misevi sa ogromnim staklenim ocima..limar je sirio ruke i pokazivao.

Dobro dobro, smirite se..nego da cujemo mi za ovo sad...pokusavali su da ga urazume.

Doktori su ga pitali za stomak, ali avaj limar je samo pricao o misevima koji ga proganjaju, jebes stomak miseve mi oterajte....limar se vajkao.   

Postar je bio kreativan...doktore dajte neku macku u te infuzije..da coveku povata te miseve......   

Doktori su se samo zagledali...u neverici da  su upravo culi ovakvu glupost.

Mene..eh mene nisu pregledali vise.

Zasto..pa sta reci.

Kad god bi mi pipnuli stomak..ja bih okinuo.

Jeste jeste..prdio sam kao tvor.

Kako i ne bi, od maestrovog eliksira stomak mi je bio naduvan.

Nisam smeo da se pomerim, cim se mrdnem...frrrrrr..frrrrrr.

Majko mila ziv me blam pojeo.

Doktor je stisnuo stomak jedno deset puta i svaki put..frrrrr...frrrr. frrrrr.

Sta je ovo..dreknuo bi postar, pa ovaj svira kao na gajdama...otvaraj prozore pogusicemo se...prekidaj doktoreeee.

O student ti ko da si pojeo tvora.....sta tvora..... dreknuo je limar.... pojeo je sve tvorove iz okoline...familiju celu.   

Ne samo tvorove, pojeo je i klozetske daske, i bure kiselog kupusa, u njemu jue nesto crklo...dernjao se maestro.

Ne stiskaj ga doktore.

Pa ovo je kao u gasnoj komori ne stiskaj ga vise...ne stiskaj.

Pokrivaj se po glavi...ugusicemo se.

A ne da je smrdelo...katastrofa...stipalo je za oci.

Maestrova kupusara je bila osnov za eliksir...a ja tu rakiju bas ne trpim.

Pomesala se sa pivom  skrnavim SAMPiONOM....katastrofa.

Dupe mi je izgorelo od gasova i eksplozija.

Vizita se prekidala dok se ne izluftira soba.

Jednoj sestri je pozlilo od smrada, strovalila se u nesvest.

Maestro...e on je bio najgori.

Iznad njegovog kreveta je bio taster za pozivanje doktora.

Besomucno je cimao nesretnika.

Oko njega je svaki dan zasedao ceo konzilijum.

Posle svakog novog leka koji mu je doktor prepisao maestro bi imao nove simptome.

On je tvrdio da ne vidi nista po danu, ali zato sad vidi sve po noci..kao sova...posle tog leka..naravno.   

Doktoreeeee dao si mi lek za sove...doktoreeee..orilo se po infektivnom odeljenju....huuuuu...huuuu evo i ko sova sad ucem..jaoooooo.   

Doktor je kao bez duse dojurio svaki put.

Doca bi mu brzo promenio terapiju...avaj....

Maestro bi poceo da urlice...jaoooooo.. da trazi doktora da dodje..hitno.

Napao bi doktora da vidi duplo,...promena terapije....avaj...sad je jos gore  sad vidi sve uvecano ,...promena terapije...sad ne prepoznaje boje......   

Boli ga glava,..sad..jao trovacu jedan     istoi si kao i oni pekari....sad ima cudne grceve.

Maestra su pregledali dodatno..on je svaki dan iznosio druga zapazanja o svojim tegobama.   

Ali i ovog puta je doktor ispao teski naivac , sve je zapisivao i cudio se sta sve maestru moze da se javlja kao simptomatska reakcija.

Menjao je terapije svaki cas.

Maestro je sve lekove naravno bacao, i tvrdio da mu je od nih sve gore i gore.

Maestro bi za vreme vizite tvrdio da mu je noc bila uzasna, sve ga je bolelo.

Stomak mu je goreo, vrtilo mu se u glavi.

Nalazi iz labaratorije su govorili suprotno, bio je zdrav kao konj.

Ali avaj, njemu je bilo lose.

Bio je na ivici smrti, otezano disanje, gusenje, za malo je preziveo opaku noc.   

Doktor je bio prinudjen da ga odvede ponovo na  ekspertski pregled.

Ali avaj, pred profesorima maestro bi cvrkutao drugu pricu.

Kad bi ga odveli na pregled  tvrdio bi da mu je dobro i da se bas naspavao, kao nikad do tad.   

Profesori su se samo zagledali i natrljali usi mladjem kolegi koji je pogresno postavio diagnozu.

Vratili bi maestra kod doktora da ga dodatno pregleda i posalje im izvestaj.

Maestro bi opet docu davio kako su ga profesori za cas izlecili i vratili ga u kolosek.

To su maheri, e moj doktore, po tebi ja sam vec mogao da budem u Rumenackoj BB...zajebi ti tvoje diagnoze.

Ono su maheri...ocas posla su me izlecili...ej..za cas.

Doca je pao u ocaj, slegao je ramenima i po ko zna koji put cepao svoje ranije zakljucke i diagnoze.

Svrljao je u svesku nesto, prelistavao knjige.

Doktor je na kraju bio prinudjen da slusa maestrove hvalospeve i epove o svom celicnom zdravlju.

Doktor je poceo da pije lekove, da ne poludi od matorog tetreba duvaca koji se sepurio i lupetao.

Maestra bi poslao nazad u sobu i prilegao dusu da odmori.

Bio je skroz van sebe, poludeo je od besa i ocaja.

Maestro se na nesrecu docinu docepao rakije i osljemao kao indijanac.

U pola dezurstva u sred noci odjurio je do doktora i poceo da ga davi i smara svojim pricama.

Doktor je poludio skroz, najurio ga je napolje iz ordinacije i zakljucao se u nju.

Posle maestra dosao je i postar koji se takodje napio kao majka.

I on je demonstrirao doci svoje vestine i time doci nabio komplekse.

Skakao je salto, igrao kolo u "rikverc"   ...doca je popio dodatnu dozu lekova i legao da spava.

Postar je uzalud lupao u vrata, doca nije cuo nista, hrkao je kao testeras.

Ali avaj Paganini je nasao otvoren prozor i usunjao se kroz njega u ordinaciju i opet i poceo da  gnjavi doktora.

Doktor se sav bunovan zabezeknuo, kljuc je bio u bravi , brava zakljucana.

Nije mogao da se nacudi ovoj nocnoj mori.

Lekovi tu vise nisu mogli da pomognu.

Poceo je da se trese, nije mu bilo dobro.

Doktor je video zlo ocima, na brzinu je nasvrljao otpusne liste za sve iz nase sobe.

Dobili smo neke lekove...koje smo pobacali u kontejner.

Limar je morao da ih pije, a njihovo koriscenje je imalo jednu losu posledicu.

Nema alkohola.

Uzas....i strahota....limar je kleo dan kad je u bolnicu dosao.

Dosli smo kod maestra u kucu.

Majstorica nas je docekala carski sa brdom hrane.

Upravo je vadila peceno pile iz furune.

Eh ali nije bilo slavlje bas za sve.

Limar je morao da gricka prepecen hleb i marmeladu.

Zalosno nas je posmatrao i gundjao sebi u bradu.

Mi smo se sladili sa pecenom piletinom i pogacom.

Maestro je izneo i sunku......

Salata od pecenih paprika.......

Bez preterivanja......jedite na tenane.

Sve dietski. lagano.....rece maestro...strogo po doktorovoj preporuci...samo lagana rana.....   
Krkalo se kao da smo pobegli iz gladi.

U sred jela zacu se zvono.

Nezgodna situacija kad vas neko prekine u sred obroka, recicete sigurno.

Vec sigurno sebe zamisljate u toj situaciji.

Znam vas.

Govorite da me razumete.

Poznata vam je ta situacija....

Razumete.. poznato vam je....hm...opet sam prinudjen da citiram Paganinija...NEMATE VI POJMA.  ;DNezvani je napravio kardinalnu gresku.....majstorica je pomislila da ce opet stisnuti taster.

Raspalila ga je iz sve snage po ruci sa onom oklagijom.

Lik je jauknuo...aaaaaaaa .


UFF

Majstorica ga je strogo upozorila...da vise nisi ni pipnuo taj taster, ruku cu da ti pokrljam budalo jedna neopevana.   

Majstorica je brzo prigrabila macora i pocela da ga mazi i tesi.

O mili moj ala si mi se uplasio, sad ce tebi majstorica da da jedan batak da mi se mili moj malo oporavis.

Macorcina se zlobno iskezio kad je spazio socno parce mesa koje mu je tutnula pod brkove.

E taj licemer zna zasto zivi......on je teski srecnik, najveci miljenik iz celog svog roda macijeg.

Zlikovac neradnicki koji verovatno i ne sanja sta jede ostali deo populacije macije.

Majstorica tvrdi da njen miljenik ne voli miseve jer su mu gorki.....   .

Pa da sve posle socnih snicli i batacica je gorko za tu strvinu.

A sto i da se lomata i juri za tim sivim stakorima kad ga ovde uvek ceka meso prve klase u obilnim kolicinama.

Kazem vam srecnik jedan..macketina oloska i licemerna.

Sta vi znate, pa to treba doziveti a bogami i preziveti.

Zaboravljate kod koga se ja u kuci nalazim.

Kod maestra..ej kod ludog Paganinija..pa kod njega nista nije normalno..sve je karabudz, pa samim tim i zvono.

Ludak je instalirao opaku skalameriju umesto zvona.

To nije neko obicno zvono, namenjeno za stanove i kuce.

Ma kakvi...to je monstrum od zvona.

Englezi se hvale sa svojim cudom Big Benom......slepci jedni....smesni su.

Maestro je instalirao zvono koje je zajebalo Big Ben i sva zvona sa Bogorodicine crkve.

Popadali smo svi sa stola kad se oglasilo to cudoviste.

Majstoricin macak je skocio sa kreveta na kome je lencario i zakacio se sa kandzama za zavesu koja je od tezine
te mrcine popustila i pocepala se na froncle.

Pala je i garnisla direktno u supu i sve prosula direktno limaru u krilo.

Limar je skocio pod sto osuren sa supomgde je jaukao opet kao ranjenik.

Postar je pojurio na vrata i sudario se sa nezvanim gostom koji je jos jednom stisnuo taster od opakog zvona.

Meni je pileci batak vec  uleteo u gusu  i umalo se nisam udavio.

Majstorica je skocila kao osurena, dograbila oklagiju i sa njom pocela da mlati maestra po ledjima.

O barabo matora lepo sam ti kazala da iskljucis tu djavolju napravu, jebo te otac onaj tvoj blesavi.

Pa ogluvicu zbog nje, evo i macak mi je dobio stres, siroma mora da je svisnuo od straha.

Maestro projuri takodje kroz vrata.

Nezvani gost oprezno spusti ruke i stavi ih iza ledja.

Ko ste vi covece dreknu majstorica na neznaca.

Ja sam znate, novinar predstavi se neznanac..evo vam moja vizit karta..

Majstorica istrazivacki pogleda u vizit kartu....novinar dakle..sta ces ti ovde.

Ja sam dosao znate da se informisem zbog ovog trovanja u vasem komsiluku.

Treba nesto da  napisem....a cuo sam da je vas suprug bio medju otrovanim..pa sam mislio....

A tako dakle....pa kad je tako udjite....

Lik se oprezno uvuce u trpezariju.

Limar je cistio rezance sa pantalona.

Ja sam sredjivao  razbacane ostake hrane.

Majstorica pozva maestra i postara...ajde vratite se..ovaj vas trazi...

Maestro i postar se vratise u trpezariju.

Dobar dan.....promrmlja novinar.

Ako ti kazes..odgovori maestro.

Da se presdtavim...novinar izvadi  sarene vizit karte i dade ih maestru i postaru.

Maestro se zagleda u vizit kartu...au patka ti sarenog novinar,..... postar  se zamisljeno udubio u citanje i sricanje natpisa sa vizit karte.

Sta je ovo nesto pise na stranom jeziku...hm jebem li ga....   

Maestro raspali novinara po ledjima svom silinom...e bas lepo da se neko setio  i nas .

Novinar se zatetura od siline udarca.

Pa dobro, novinar, pa sta novinar...rece maestro..nema veze novinar, bas novinar...sta da se radi..novinar, pa da novinar...   

E pataka ti sarenog novinar......hahahhaaa...joj novinar.

Ja sam Paganini,    zovu me maestro...da te cujem golube sta ti ovde trazis.

Ajde guci da te cujem, zbog tebe me majstorica izoklagijala, rucak si nam prekinuo.

Neka bude nesto vazno, nemoj da bude neka budalastina.

Novinar se nadje u cudnoj situaciji,....pruzi ruku maestru...drago mi je..da se upoznamo ja sam Cabadaj....   

Dobro...gospodine Dzabadaj...   izvolite sesti.

Pardon ja sam..... Cabadaj..brecnu se novinar.

Dobro gospodine Zhabadaj ....   ....izvolite sesti ..rece maestro.

Cabadaj.....ponovi novinar, vec vidno iznerviran.

Dobro gospodine Zabadaj....   ..izvolite sesti.

Novinar je video da je maestro nepopravljiv.......ali ne odustaje....Cabadaj...C..kao cipela.

Pa dobro gospodine Cipelaj......   .... sedaj vec jednom za sto, gladan sam kao vuk, rece maestro i zauze mesto za stolom.

Sedi pa da te cujemo....Zabadaju , Dzabadaju ,Cipelaju.....   

Novinar je vec prokuvao ..izgleda da je tankih zivaca.

Maestro se prihvati piletine, tutnu postaru krilo...vataj kolega....da mi letis kao golub.

Student daj ne strajkuj tu..namazi malo marmelade limaru.....  ;Dda se osladi.

Limar nesto progundja...majstorica ga zabrinuto pogleda, ala si mi pozuteo moj limaru.

Dakle guci golube sta te zanima.

Pa znate ja sam dosao povodom ovog slucaja trovanja, da napisem nesto za nase novine.

Da napises,  nego sta....ako ako.... da sve napises, brecnu se maestro...da znaju ljudi za nase muke.

Pa to sam i mislio da mi vi sve ispricate.

E pa dobro da ti ispricamo....
Sta hoces da ti ispricam, rece maestro.

Sta te konkretno zanima.

Pa zanima me da mi ispricate sve, a ja cu od toga da napravim jedan clanak.

Znaci sve....pa dobro kad je tako.

Sacekajte samo momenat da ukljucim ovu spravicu za snimanje..brecnu se novinar.

Evo stavicu ovde ovaj mali mikrofon na vas rever , to vam je znate mikrofon.

E tako evo sad mozete da pocnete.

Cekaj golube...maestro se zagleda u munijaturni mikrofon..rece li ti gosn Dzabadaju...   .. da si novinar.

Da pises za novine.

Cabadaj.....molim vas...Cabadaj....jeste pisem za novine.

Pa koji kurac onda ti Zhabadaju...   ..snimas...neces valjda na radio da me turis, u program da idem.

Pardon...gospon Paganini....Cabadaj.. Cabadaj.....ja snimam nas razgovor na ovaj diktafon pa posle od tog materijala pravim clanak.

Maestro se ispitivacki zagleda u minijaturu....

Sta je to...hahhaaaaa to da bude magnetofon, ajde ne zajebavaj me..to da snima....hohohoh to da snima...ajde smilim bogom.

Raspali novinara opet po ledjima iz sve snage, siroma opet od siline udarca  poljubi sto.

Magnetofon cu ja tebi da pokazem, pravi trakas.....Ruski ogroman od dvesta kila, to je roba.

A ne ova tvoja sprdacina.

O ljudi moji ti si mi neki novinar sa tim prcmoljkom, ajde bezi mi sa ociju...dodji da ti ja pokazem moj magnetofon.

Da vidis ti cudo tehnike....pravo.

To da nabavis..gosn   ...   

Maestro ga zgrabi za rukav i poce da ga vuce u pravcu svoje radionice.

Novinar se uzalud opirao i pokusavao da se oslobodi od celicnog stiska, ali bezuspesno.

Mlatarao je rukama dok ga je maestro vukao u pravcu radionice.

Jedva je na brzinu spakovao svoju spravicu u dzep.

Svi smo posli za maestrom u pravcu radionice, ukljucujuci i majstoricu, koja je bila posebno ponosna.

E vidis sta ovaj moj sve nema, ta taj je glavni becar u sokaku, sve on ima.

Maestro je kao furija uleteo u radionicu.

Dosao je do ogromnog drvenog zelenog sanduka.

Evo sad ces da vidis sta je roba.

Otvorio je sanduk u kome je bila ogromna limena kutija sa metalnim ruckama.

Kolega limar deder pomozi mi da je otvorimo.

Otvorise masnu zelenu kutiju.

U njoj je bio ogroman magnetofon sa ogromnim kolutovima trake.

E to je bajo moj magnetofon.

Dugmad ogromna plasticna u boji slonovace...   

Neke silne lampice, kablovi, skale.

Maestro izvadi mikrofon, koji je bio kao klip kukuruza..sa njim lupi novinara po glavi.

Novinar se bolno uhvati za tintaru..jao ubi me covece.

Pa dabome. kad je od gvozdja....vidis sta je kvalitet ima sigurno dve kile, sve cisto gvozdje, bacuska je to napravio.

Procitaj " sklepano u SSSR...   "..nema zajebancije...koja kurac Kina i Tajvan....samo SSSR..sve ostalo zajebi.

A vidi sad ovo, maestro izvadi ogroman zvucnik...ima i da slusas.

Aha..sad da te vidim...cvrc Milojka...a pogledaj i ovo.

Maestro izvadi pedale....    ...ovde ih stavis i okreces i pravis struju i radi bez baterija i kablova...bilo gde.....   

Novinar se nasmeja.....au ala je izum.

Staaaa ne verujes..maestro se narogusi.

Limar, okreni pedale.

Limar zavergla pedale.

Maestro uze jedan kabal ukljuci ga u magnetofon i prisloni na novinara.

U isti mah novinar djipi kao osuren, kosa mu se nakostresila, urliknu od bola poce da se trese...   

A golubicu, ne verujes, a ne verujes.....pogledaj u skalu dvesta pedeset volti...   ...dvesta pedeset.

Novinar se skljokao na pod radionice i otresao je nogom kao konj .

Bajo dvesta pedeset, pogledaj...pogledaj.

Novinaru su se oci iskolacile a kosa je dobila izgled strasila.

Tresao se i poskakivao.   

Dosta je bilo kolega limar....maestro prekide limara u pedaliranju...mislim da je Dzabadaj ..shvatio.

Ca...ba...daj...   mucajuci ...odgovori novinar dok mu je jezik visio i na slogove sricuci  teskom mukom..svoje prezime...

Lezao je bespomocno  na podu radionice ...pre nego sto je izgubio svest...   

U jebo te patak, ovaj nas Dzabadaj....  ;Dje neki svileni...daj donesi malo vode da ga polijemo..izgleda mu je pozlilo.

Majstorica ode do kuce da naspe malo vode u bokal.

Bogami nema je pa nema.

Pa gde je ta zena..maestro se nervirao.

Vrati se majstorica sa flasom mineralne.

Ne vredi nema vode, ove budale opet nesto kopaju po ulici pa su je iskljucili, kaze komsinica da ima na kraj ulice cisterna.

U nabijem ih na kurac, dreknu maestro.

Evo ti kisela voda ponudi majstorica flasu.

Staaaaaa da sa kupovnom vodom ladim ovog ludaka....nema sanse.

Pa maestro necemo valjda ostaviti coveka da lezi ovako...zabrinuto upitah paganinija.

E moj student, budalo jedna...nemas ti pojma......   

Pa ovo je ruska tehnika, zajbala je ceo vek..ej ruska..bacuska je to sklepao.

Na sve su oni mislili, samo treba znati, ej znati, i nema brige.

Gledaj i uci se.

Maestro ponovo uze kablove  u ruke.

Kolega limar  zavrti deder opet sa tim pedalama.

Limar zavergla besomucno.....popalise se sve lampe na magnetofonu.

E tako...molim za malo mesta.....maestro prisloni kablove na jaja od novinara...   

       
Otvorise se oci kod nesretnika, ciknuo je kao da ga je grom udario....aaaaa skocio je na noge lagane i odjurio na sred dvorista.

eto vidis, kod bacuske moze i bez vode, ma kazem vam ja..zajebali su svu tehniku....nema njima ravnih.

Nesretni novinar je poskakivao i dernjao se.

Budalo jedna , nisi normalan, pa ti si idiot.

Maestro se smireno okrenuo i rekao mu, o gosn Dzabadaj, pa sta se tako zestis.

Cabadaj urlikao je novinar Cabadaj, nauci vec jednom.

Pa dobro gosn Glabadaj ...   i li Dzabadaj meni je to sve isto....

Cabadaj......,  Cabadaj...po sto puta  vam kazem Cabadaj.... novinar je vec bio pao u histeriju.

Naucite vec jednom...ja se prezivam Cabadaj, a ne dzabadaj, zabadaj, znabadaj, glabadaj, i kako me vec niste zvali.

Maestro sleze ramenima....jebiga meni je sve to isto..ali dobro ako ti hoces neka bude po tvome....gosn Cabadosh....   

Eh cudan je taj novinarski zanat.

Covek je do tad imao milion razloga da se okrene i zbrise iz maestrovog dvorista.

Ali...eh ali trebao mu je clanak, a kad ti nesto treba....onda ces da trpis.

Kod ovog coveka je vladao teski nesklad.

Pokusavao je na sve nacine da nekako prikrije svoju sitnicarsku i ustogljenu narav i nevesto odglumli profesionalca.

On je bio jedan cudak, da ne kazem nesto teze....do zla boga smesan i tragican lik.

Ali i novine za koje pise su do zla boga ludacke pune kojekakvih senzacija i gluposti svake vrste.

U tom grmu lezi zec, kakav list takav i novinar.

Ili ce biti obrnuto...jebem li ga....ali tako je.

Nisam citalac te vrste stampe koju preferira ovaj lik, ali jednostavno nisam mogao da ostanem gluv na kojekakve "senzacije"
koje je pisao ovaj list.

Reklamira se na mnogim medijima, reklame paraju usi.

Bombasticni naslovi salecu nespremne slusaoce.

A cega sve tu nije bilo, a tek kad se setim nekih naslova.......".cudoviste iz ledinackog jezera.."..     

Pa.....".Davitelj iz Novog Sada"....     ..."Fantom iz Curuga"...      .....stvarno to je tesko da prodje nezapazeno.

Tekstovi su komicni ...barem za mene...ali da ne poverujete za neke je to sve istina i ljudi danima prepricavaju te ludosti.

Cim se nesto objavi, sledi panika.

Rekoh li neke...hm za veliku vecinu....Tiket i moj cale  recimo...su redovni citaoci, ljubin cale cvika od davitelja smrzao se kad je procitao.

Mesecima posle tog clanka nije dao mojoj vjernoj ljubi da mrdne iz stana.....

Govorio je...aaaa neces ti meni nigde da mrdnes...da te saceka onaj Davez......    .....

Mislim sta reci....davitelj je prekrsten u daveza...........ali se cela nesudjena tazbina bacila u frku.

Davitelj je opisan kao lik koji se navrzao na mlade i lepe moje sugradjanke...a vjerna ljuba je bas bila takva....   

Moja keva je tvrdila da je i nju pratio taj davitelj, majstorica ima sve brojeve i prelistava ih redovno.

U lokalnoj piljarnici sve prodavacice se otimaju koja ce prva da to procita.....

Babe iz zgrade su se ucvikale takodje...cule su da je i manijak...da cak i siluje.....   ...pa da....tesko bakama.....ako pogresi davitelj...   

Mrak je...a u mraku sve su iste..........rece neki mudri covek...ili budala....   

Na kioscima taj list je uvek u izlogu istaknut na vidno mesto...i bogami prodaje se ....bolje od mnogih drugih casopisa.

Cena nepopularna, ali eto za njega se mora izdvojiti, pa makar se i udruzile dve komsinice....   

Dakle.....literatura vrlo popularna...

Popularna i citana.

Za ne poverovati koliko.

Cak i oni koji se kunu da to ne citaju, pali bi na detektoru lazi.

Citaju to mnogi.

Da ne citaju ne bi se stampale u tolikom tirazu te senzacionalisticke novine.

Profesor sa faksa je stavio casopis u fioku i za vreme pismenog se bacio u citanje.

Izgubio se skroz, zadubio se u problematiku...davitelja....   

Blam ga je da ga ukebamo i provalimo da i on to cita.....   

Ali sta reci i on je posle procitanog teksta upitao neke koleginice da li ne stanuju u pomenutom delu novog naselja....   

On je to pitao...onako...bez veze...slucajno.   

Tiket je posle [procitanog clanka o azdaji iz ledinackog jezera...u sred nedeljnog  rucka zamisljeno rekao....mudrost....glupost.

E zato ja nigde ne idem bez pistolja....   a u to jezero nisam nikad hteo ni prst da umocim, a ne da se kupam.

Pazi kad sam znao, da tamo ima necega, znao sam......ali mene niko ne slusa.   

Mene je proglasio za budalu koja nema pojma o zivotu jer mu tamo vodi sestru na kupanje.

E nece moja sestra vise tamo ici nikada, a ti mgarce se kupaj kad ne razmisljas, za tebe nije steta i da te proguta ta neman.

Svi su pogledali u mom pravcu...kriticki i zabezeknuto.....tamo mi cerku vodis rekla je ljubina keva.....

Ljubin cale je zadrhtao...ispustiu je kasiku i poceo da se trese.

Ja sam srkao supu sa rezancima..kupovnim tankim i anemicnim.....u sred zalogaja sa punim ustima ugledao sam im face...   

Nisam mogao da izdrzim da se ne smejem, prsnula je supa iz usta i  poletela Tiketu u facu, cerekao sam se kao lud.

Smejao sam se onako kako se nikad do tad nisam smejao, bas zato sto se po protokolu nije smelo smejati.

Ali to je bas ono najsmesnije, to je nemoguce zadrzati.....

Nisam mogao vise da izdrzim, stomak me je zaboleo od face koju je Tiket slozio.

Rezanac mu je visio sa obrve kao lanac od monokla.....   

Urlikao sam od smeha, otisao sam do kupatila, tamo se smejao i pljuskao sa vodom,

Smirio sam se malo....

Ali cim sam opet izasao i ugledao ozbiljan skup......

Pokusao sam da se uozbiljim....
Ali avaj.......dzaba, cim sam se vratio  smejao sam se jos vise.....

Pa cim ugledam Tiketa ja sam padao u histerican smeh.

Zamisljam ga kako sa pistoljem ide na kupanje.... sav vazan ..okacio pedrek oko pojasa... naravno...u kupacim gacama...plavo belim..na strafte.....pa to je ludilo.

Ne znam odakle mi sve te ideje, ali komedija se nastavlja....kao one burleske sa Carli Caolinom....nemi film.

Okrenem se i trpim, ali cim ga pogledam,,,,,   :Ppa kako se smiriti......valjao sam se od smeha.

Lupao sam rukom po stolu, suze krokodilske su mi izletale, plakao sam od smeha.

Svi su ustali i udaljili se od stola......osim moje vjerne ljube......ona me je zabrinuto gledala...ti nisi  normalan....sta se smejes.

Do daha ne mogu da dodjem, a i sta da joj kazem, pa to se ne da opisati...reci su tu nemocne, to treba videti.

Smirio sam se posle pola sata.

Taman sam pomislio da je sve gotovo.....ali avaj..pojavio se Tiket sa novinama .

Rasirio je list i tutnuo mi ga pod nos...evo citaj....sve tu pise.....pa se smej.

Pukao sam.....videvsi naslovnu stranu i naslov......

E tad...tad sam poceo da urlicem od smeha, pukao sam kao zabac, derao sam se kao magarac od smeha.

Tiket je pozeleneo kao guster.

Udahnuo je duboko, nesto je brojao, gledao u plafon, ruakama je zgnjecio novine.

Okrenuo se.....krenuo par koraka...zastao...vratio se i skocio na mene i poceo da me davi......
iket je diabola, on je zlo od coveka, taj ne ume da se smeje..dakle idealan je za pandurski poziv.

Umalo me nije udavio.

Ali eto spasila me je moja vjerna ljuba po ko zna koji put.

Jos jedan dokaz koliko je ta trac stampa opaka i zajebana literatura.

Zato mi i nije zao sto je maestro ovako sikanirao ovog novinara Cabadaja....pardon Zabadaja, Dzabadaja, Glabadaja....   

Neka malo oseti i on sta znaci biti na meti......

Maestro je zlo od coveka samo kad se na nekoga nameri.

A novinar je bas naleteo, kao kec na deset ......

Sad je nastradao, maestro je dobio toliku inspiraciju da se zajebava sa ovim tutumrakom da ce mu dupe bas pomeriti.

E novinaru dobices sad sve po redu, za sve one glupe bombasticne naslove i lazije svake vrste.

Novinar je bas resio da dodje do price, pa makar i stradao.   

UFF

Maestro ga poce ubedjivati da odu do pekare i da mu na licu mesta pokaze to leglo trovaca.   

To kad vidis brajko moj sve ce da ti bude jasno, jedan pogled resava sve i bice ti jasno o cemu ti pricam.

Novinar se zagleda, koliko je daleko.....

Pa nije daleko mozda pola kilometra....ili malko vise...ali od kilometar nema vise.

Au pa nije bas blizu, brecnu se novinar, pozvacu ja nekog iz redakcije da dodje po nas.

A do tad ajde da malo popricamo i zabelezimo nesto od toga sto vam se desilo.

Novinar je opet ukljucio diktafon.

Maestro pocinje svoje lazije....

Kod maestra nema nista obicno, pa samim tim je i prica neobicna.

Kad matori sundjer laze, on laze na tone...megalomanski.

Vidis ti gosn....Dzabadaju...Cabadaj...ispravi ga po ko zna koji put novinar.

Dobro....ti pekari su opaki trovaci i mnogo losi ljudi.

Ja sam godinama pokusavao da ljudima objasnim da lebac od njih ne kupuju, ali ne vredi niko mene ne slusa.   

Pa sto ste vi onda burek kupili...zaapita novinar...   

Pa tu je brajko i poenta price...nisam ja kupio..nego ovaj omladinac..student...on je kupio a rekao mi nije da je tamo kupio.

I zamalo nas nije potrovao...shvatas li,...potrovao...za malo da otegnemo papke.

Aha...novinar klimnu glavom....jasno mi je.

I kazete svi ste jeli taj burek.

Pa da, ja sam pojeo najmanje, odmah mi se ucinilo da je nesto tu sumnjivo..osetim ja.

Ja imam bas osetljiv stomak....  ???ja ne jedem i ne pijem makar sta    ....kod mene odmah se ukljuci alarm za nesto kad je lose.

Ja sam ekspert da ocenim da li nesto valja ili ne.

Ja kad za nesto kazem da valja..jedi slobodno, tu nema niceg opasnog imam takva cula kao kompjuter....     

Sve ja osetim, ih sta ja sve ne osetim, ako je ozraceno ja osetim, ako je bajato pa podgrejano..a opet znam.   

Ja sam probao svasta ..donose mi ljudi da procenim valja li ili ne....   ....ovde je pre bilo kolona kilometar dugacka...kad sam se bavio time...   

Ali sam prekinuo...ne mogu vise to da radim...umorio sam se.....

Zanimljivo, zanimljivo...novinar je nesto zapisivao u mali notes.

Znaci predosetili ste da nesto nije u redu....zanimljivo.

I sta je bilo dalje.

Pa sta da ti kazem, osetim ja da nije u redu, bacim onaj burek.

A gde ste osetili da nije u redu..pa na pijaci...tamo sam ga bacio.

Kazem ja ovim mojim pajtasima bacajte taj burek ne valja...ali  oni vec pojeli.

U patka vam sarenog ja se bas najedio.

Pitam ih da li nesto osecaju, kazu da je kolegi...pokaza na limara neka muka.

Ja smesta pocnem da trazim nekoga da nas odveze do bolnice.....   

Ali mi ovi moji pajtasi kazu da ne panicim.

Eh tu smo izgubili dosta dragocenog vremena u natezanju ici ili ne ici.

Ali vidim ja da se oko onog bureka okupili neki misevi.....     

Patka im sarenog jedu misevi onaj burek....jedu gaaa.....a sve puca kako ga jedu.

Kazete da su i misevi jeli burek....zapita novinar.

Da da brale jedu ga misevi.

Bas tada na pijaci su misevi jeli burek, novinar ponovi pitanje.

Da da tamo na pijaci okupilo se bas dosta miseva i jedu burek.

I sta je dalje bilo.....pa sta ce biti posle par minuta popadase misevi svi do jednog ...pocrkase brale misevi svi...   

Pa znaci i misevi se potrovali...novinar se bas zaprepastio.

Da da ali tu nije kraj.

Dojuri jedna macka i zgrabi jednog misa....pojede ga i posle par koraka crce i ona....   

Pa pa...novinar zamuckuje..sta ste cekali....kad ste to videli sto niste smesta odjurili do bolnice.
E druze prvo smo morali robu sa pijace da vratimo kuci...pa tek onda smo otisli do bolnice.

I i sta je onda bilo.....novinar je bas nestrpljiv.

E onda smo tamo dusu ispustili, tamo su nas mucili strasnim mukama, doktori su kasapi a ne doktori.

Nisu nas uopste pravilno lecili, cicijasili su na lekovima, drzali su nas kao u zatvoru.....   

Posebno su mene dusmanski maltretirali jer sam ih raskrinkao da nas ne lece pravilno....   

Da ne poverujes strpali su nas u najgoru sobu, nocu nam nisu dali da spavamo.....   

Birokratija i zloba su nas dotukli gore od onog otrova.

Izbacili su nas iz bolnice a komsiluk jos drze tamo na lecenju.

Gde je tu pravda...pitam ja vas....gde je tu lekarska etika i 'Hipohondrova  zakletva"     

Hm..nakaslja se novinar mislite na Hipokratovu zakletvu.

Koji kurac Hipokrat....mislim na doktorsku Hipohondrovu zakletvu

Pa nece biti da je Hipohondar nego Hipokrat...uporan je novinar.

Evo nek ljudi potvrde rece novinar da gresite..recite vi gospodine obrati se limaru jer tako da je Hipokrat.

Limar pogleda u maestra.....nije nego je onaj sto kaze maestro...Hipohondar....   

Novinar pogleda u postara koji takodje potvrdi...Hipohondar nego sta.

Poslednja nada sam ja...recite vi mladicu.

Eh.....gresite.....Hipohondar je u pitanju...   

Novinar se pocesa po glavi........nemoguce...nemoguce...Hipokrat...Hipokratova zakletva.....

Hipohondar momce...maestro dreknu...nemoj opet da me ispravljas ...valjda ja znam.....   

Hipohondar i tacka....

U taj cas zazvoni novinaru telefon.

Javi se novinar.....aha e dobro jeste...na terenu sam...jeste...posaljite fotoreportera da napravimo par fotografija.

E odlicno evo salju nam i fotografa da lepo napravimo i par slika, bice bas dobro da sve slikamo...na licu mesta.

Da slikamo nego sta...dreknu maestro sve da ljudi vide kako trovaci rade.

Nego da ti ja ispricam jos nesto.

Moze ako ima veze sa vasim slucajem.

Kako da ne, bas je u vezi sa ovim trovacima.

Dobro ,,slusam vas.

Vidis ti momak ti trovaci su mnogo zajebani ljudi.

Kad ih gledas onako na prvu....loptu.....deluju ti kao neki tunjavci reko bi suntavi nemaju oni pojma...a djavola nisu oni  naivni.

Oni su ti mnogo lukavi, ne truju oni na veliko, nego na malo.

Paze oni kad i koga ce da otruju.

Mislim ovo sto se sad desilo, pa su potrovali pola sokaka, to je verovatno sto su pogresili...u meri.

Izgleda da su "posolili" malko vise i zajebali se u meri.   

To im je prvi put, inace do tad.....sve su radili po" propisu"...trovali su bas na meru i pazljivo.

U ovom nasem kraju pomrlo je ljudi ko nikad do tad.....umre covek na precac.

Kako to mislite....umre.

Pa tako umre i slus....danas ga vidis sa tobom divani...sutra u podne samo cujes pandrknuo.

Do tad nikad doktrou nije isao bio zdrav,a ono cvrc popa sa kandilom osvane sledeceg dana.

Pa verovatno pricate o starim ljudima...poce novinar da razmatra.....tako je to.

Pa jer si ti normalan....star..sta ti to znaci star...deda Steva imo je jedva 90 kad je iznenada umro....     

Covek zdrav, ali ga oni nanisanili i cvrc...otegao papke ode covek ko da ga nikad bilo nije.

Pa deda Branko mucenik treso orase tog dana a uvece cvrc...pade u krevet i umre.

Pa koliko je on godina imao.

On....ih..... ta jedva da je napunio osamdeset i koju......   

Pa znate lepe su to godine.....novinar cisto za sebe to govori....lepe godine....

Ej sta lepe godine, pa otrovali ga...deda je tresao orase popeo se u vrh krosnje, a da umre tek tako...pa jesu li ti svrake popile mozak.

Kako mozes umreti istog dana kad treses orase i penjes se ko veverica, tek tako.   

Kako..pa nikako..osim ako se ne nakrkas sa necim iz pekare.   te iz komsiluka.
   ...samo zagrizes i eto ima da te nema......   ...jebao si cvorka.

A sta mislis koliko ih je tako zakovrnulo koji su pazarili nesto za uz put....broja im se ne zna.

Dobijes uz hleb i kartu za u jednom pravcu....rumenacka bb...   

Daju hleb i na veresiju, upisuju te u neke teftere...i ne sekiraju se da im neces platiti.

Kako to, svi se brinu za dugove i neplatise, a oni ladni..ko spricer...ni briga ih nije.

Gde to ima..pitam ja tebe.

Pa ima..evo kako ima isto kao sto i ja trujem miseve po radionici.

Naspem im lepo onog zita ofarbanog, crvenog, izvolte dragi misevi posluzite se, za placanje ne brinite se.

Pa da, a nek oprobaju da mi udju u pusmicu ili u spajz e kur moj tu odma radi lopata i misolovka i lepak.

Tu mi nisu dobro dosli.   

Gde to ima da nesto dobijes...na lepe oci, na dobro jutro, dobar dan, ja dosao....da se malko ofajdim i nakrkam na mufte.   

A jos te i docekaju "izvolji" komsija......ponesi.....i pojedi...."ljebac"   

A ti mislis dobri ljudi.....dobre komsije   ..malo sutra dobri.

Trljaju ruke kao sto ih ja trljam kad opazim da je gomilica u radionici pojedena, dospem samo jos  semenki i smeskam se.

Misevi misevi, samo grickajte...e tako je i kod njih u pekari.

Krk zabiju ti noz u ledja...i ode ti sa nogama napred kroz vrata, sest asova pod zemlju u drvenom kaputu.

Crvi da te grizu, e tako te lepo udese.

Zato pamet u glavu, i mene da slusas.

Sve da to opricas ljudima u tim novinama, nomoj nesto da si zaboravio, ih....zadavicu te.
Novinar se zabezeknuo.

Slusas li ti mene Dzabadaju...ili samo zevas ko svraka na jugovinu.

Cabadaj gospodine Cabadaj...novinar se brecnu..pa sto ne prijavite policiji, inspekciji...

Ih...maestro lupi sakom o sto.

Pa gde ti zivis.
Gde ti zivis...mucenice.

Ko ja.....

Tisina, dreknu maestro, ko da si blesav otac te tvoj ludi, pa znas da ova policija i nije vise nasa,

Sve sam jebeni olos i kriminalac.

Ko da nisi cuo za ono kad su babu pitali za lopove ima li ih u selu.

A ona ko iz topa im odgovorila da ih vise nema.

Nema brajko vise lopova u selu, sve to otislo u policiju......   

E tako ti je to sa policijom.

A inspekcije...to su tek lopovi i olosi.

Pa oni rade svi sa lopovima.\

Cestit svet vijaju i globe, a lopove oni stite jer od njih zive.

Sa njima dele plen.

Znas da jedan inspektor nije godinama dizo platu, covek mislio da nema plate.

Sta ce mu taj sitnis , kad je svaki dan uzimo par svojih mesecnih plata od kojekakvih hostaplera koji su ga podmazivali i davali mu mito.

Da brajko mito se dobija svaki dan.

Udarili lepo tarifu i sve se zna.

Svaki privatnik koji nesto muva i radi ima svog inspektora koji ga cuva.

Podeli se lepo svi i svi cute.

A najebe samo onaj koji nema nikoga.

Njemu se mame najebu i oglobe do gole koze, tako da mora placati njima ili propasti.

Mora da nadje nokog da ga cuva od tih inspekcija, a ko je to nego oni sami...inspektori i kojekakvi pacovi grebatorski.

Tako se to radi.

A te prazne price i inspekcije to ti je za narod prazno mlacenje slame.

Ko se u njih uzdao, najebao ga je.

Ko i u pravdu, samo mozes da sanjas i nadas se da ces je docekati.

A nje nema pa nema......

Maestro se bacio u zustru opservaciju svojih teza o kosmickoj zaveri.

Taman je hvatao dah za novu rafalnu paljbu, kad zazvoni telefon novinaru.

Halo...da stigao si...e dobro evo mi smo u kuci, da nema broja, zelena ograda....

Ma nije proslo ni sekund kad se oglasi zvono.......   

Majstorica ispusti tanjir, novinar poskoci kao osuren sa stolice.

Limar potrca prema vratima.

Ja samo bespomocno poklopih usi.

Maestro dreknu, ne pritiskaj viseeeeeee.....

Ali avaj ne cuje taj manijak, stiska kao blesav......ding...ding...ding......doooooong...ding...ding....dooooooong.

Maestro je konacno scepao manijaka.

Nismo videli ali smo znali..kako.

Pa prestala je buka od zvona.

To je prvi znak, drugi znak je galama koju maestro proizvodi dok se izdire na naseg posetioca.

Magarcino, sta si legao kao sivonja na taj taster, pa nije ti to otac napravio.

Budalo oces da ogluvimo,aaaaa, mgarce neopevani.

Idiote glupi......staaaaa sta nisi znao, nemoj da ti ja sad dam lekciju, pa ces znati, koji novinar kakve redakcije......

Ma nabijem vas sve na.....

Mene  je zvao novinar, on je kod vas...

Nesretnik se dernjao pokusavajuci da urazumi maestra.

Ko je kod mene...sta tu lupas.

Pa moj kolega je kod vas.

Kolega...hm koji kolega.

Pa kolega novinar ..ja sam iz redakcije...ja sam fotoreporter.

Kolega Cabadaj je malopre zvao.

Dzabadaj,   ...dreknu maestro..tako reci.....   

A tooooo...pa reci brate ....e aaaa fotograf..slikar...pa ulazi onda.   

Evo tu ti je kolega Babadaj...   i on je ko i ti nenavidan, zalego na zvono ko sumanut.

MAJSTROICA GA JE POCASTILA SA OKLAGIJOM....   

Malo je falilo da i ti vasaris.

To vam je izgleda u krvi da zvonite ko da ste u crkvenom tornju zvonari.

Lepo ti reko Dzabadaj gde da dodjes......

Ne mozes omasiti....

Nego ti zalegao na ono zvono....ja pomislio neka budala...kad ono ti slikar....   ..e budi bog s nama....

Maestro tetralno otvori vrata i predstavi fotoreportera.

Evo ljudi stigao je gosn slikar.

Na vratima se pojavi cupavi fotoreporter.

Kosa rascupana prosarana sedim pramenovima siroka traka mooko cela...   
Paznju privlaci i  ogroman prsluk sa bezbroj dzepova....ribolovacki..dzepovi su puni kojecega.

Oko vrata okaceni fotoaparati, torbuljina mu visi preko ramena.

Hm tipican uniformoisani  fotoreporter.

Ispitivack sam ga posmatrao.

Na ruci je imao neki plastikaner sat,upadljivo drecave boje...sa kompasom..   

Pantalone takodje sa bezbroj dzepova u istoj boji kao i prsluk.

Kosulja...e kosulja je safari model....   maslinaste boje sa ogromnim dugmicima i nekim bedzevima okacenim po njoj.

Na rukavu je ogroman dzep mrezasti u kojem se nalaze cigarete....camel.....   

Gledam i ne verujem....covek je krenuo na Kamel tropy...   

Pogled mi se zaustavi na nogavicama od pantalona.

Stipaljke....   ...one domace drvene stipaljke sa kojima se ves kaci kad se susi...

Dakle stipaljke su te nogavice koje su ogromne fiksirale uz nogu.

Koji je to novi nepoznati modni krik koji je forsirao ovaj frik.

Cizmetine na nogama su tipicne militari..koje nose lokalni skinhedsi.

Traka oko glave je hipi stil zajedno sa zvoncarama i bedzom sa zelenom  travkom pobrljavkom...marihuanom.   
Dilema oko stila bi potrajala ko zna koliko da se ovaj frik sam nije razotkrio.

Majstorica ga upita za kafu.

Lik se trgnu...da ..moze...nego razmisljam da li da zakljucam bicikl, ostavio sam ga tamo na ulici...   

Aha pa zato sluze te stipaljke na zvoncarama, da ne zavrse nogavice u lancu.

Au ala je redakcija sirokogruga kada salje svoje fotoreportere....nema sta...prevoz obezbedjen.   

Kilometraza im nije limitirana, mogu da se voze koliko god zele, ili mogu da izdrza.

Milina jedna, vozis se o trosku firme bez razmisljanja, pa toga nema nigde, mislim u sadasnje vreme.

Pre je to bila glavna deviza socijalistickih firmi i sluzbenih vozila, arci i njakaj dokle god mozes, ....da potpisujes neke
papircine za gorivo i popravke.

U svakoj transakciji sipanja benzina imao si koristi , naspes malo u sluzbeni auto , a malo i u kantu.

Pumpadziju pocastis, svrljnes u papir racin stize firmi , i svima ok.

Oteras auto na servis, naravno poteras i svoj, pa sve o firminom trosku, onako djuture.

E zlatna vremena davna, prosla.

Sad raspali po pedalama u najboljem slucaju, inace uglavnom pesaka.

Maestro ga podjebava, ma nece ovde niko to da ukrade, mozda samo mako da ga pozajme.

Igraju se deca, pa ti ga vrate, za par dana ili meseci, ali uglavnom ga vrate, cim probuse gume ili polome tocak.   

E sad me jos i sekirate, uh a bas mi znaci bicikl, pa danas sam ceo grad prospartao.

Nas gost se uzvrpoljio, eh idem ja da ubacim u dvoriste bicikl, ukrasce ga neko, a onda sam ga naderao.

Skoci kosijaner i odjuri.

Zacu se tandrkanje sklopocije.

Evo ti njega pravo pred vrata, naslonio ga na zid.

E tako da je on meni na oku, potapsa ga po sedistu i udje.

Evo kafa gotova, zvolite....majstorica mu pruzi soljicu kafe.

E bas lepo tako sam se uzeleo neceg toplog.

Covece skini te aparate odvalices vrat sa njima, predlozi maestro.

O ne, nisu oni teski meni to je moj hleb i zanat, ja cak nekad i spavam sa njima.

Da bas sam se vezao za njih, nikuda ja bez aparata, uvek nesto naleti interesantno i zanimljivo, a ja spreman i skljoc gotovo.

Da da samo skljoc i eto imam sliku, nema tu vremena da se covek opusti, moram biti uvek spreman.

U zajebanog li zanata, poce limar da se cudi, pa ja cu da ljubim onaj moj cekic i brusilicu.   

Mene posao moze da ceka ja mogu moje tupa lupa da odradim kad god hocu, nema gde da pobegne.

E nesretnice tesko tebi, primeti postar dobro da ti nisi kod mene u firmi, spavao bi sa postanskom torbom oko vrata.   
Maestro ispitivacki gleda u naseg gosta.

Ti si meni odnekud poznat ali ne mogu se setiti odakle.

Znam da sam te video negde, al da me ubijes gde je to bilo ne mogu ti kasti niti se setiti.

Pa ko zna, ceo grad me zna , ja sam poznat, a i ti si mi poznat, koje si godiste poce fotograf da se priseca.

Au pa stariji si od mene rece reporter, nismo ni u skolu isli istu.

Gde si izlazio....hm...ne nisam nikad tamo bio.....

Maestro je u nedoumici, znam da te od nekud znam...kako su te zvali.

Pa zvali su me Jova.....

Jova kazes...maestro se zamisli.

Au patka ti sarenog....kako da ne mogu da se setim.

Cek cek ti imas mladjeg brata.....aaaaa.

Imam.

Kako se on zove.

Pa zove se Stevan.

Stevan......hm....

Ma jebem li ti trunje...dreknu maestro.

UFF

Koji kurac Stevan, i Jova.

Pa ceo te grad zvao Gica..Jova Gica i brata su ti zvali Steva Gica, vi ste bili prasici.....sta mi tu mutis....   

Prasici...jao ...prasici, otac vam bio Sava Krmak...sad se secam Sava Krmak svercer ih cicije neopevane.

Reporter se nadje u nezgodnoj situaciji, pa jeste neki su nas tako zvali....pre.

Ho ho ho maestro se cerekao...prasici, pa gde ste bre do sad nisam vas video ceo vek....

Pa i bicikl koji vozis sam ja prodao tvom ocu.

Placao mi ga je mesecima ako ne i celu godinu, sve sa onim petoparcima i zutim bankama.

Na kraju vise nisam ni znao koliko mi je platio.

E jos ga vozis, ala ste cicije.

A brat ti je prepisivao tv program na trafici, novine nikad niste kupovali.

Secas se da si drmao usima i da smo ti lupali cvrge na korzou.

Bio si bas glavonja.

Matori krmak tvoj otac Sava je jedini uspevao da zajebe cigane.

Sava mandov, krmak, pa svi ga znaju...je li ziv?

O jeste...jeste.

Pa naravno gde da umre, kad to kosta i ne isplati mu se.....   

Maestro se cerekao kao lud.

Ljudi kakve su to cicije..pa to je za pricu.

Dodje sava krmak u radionicu place i kmeci da mu zavarim bicikl.

A bicikl se raspao, neki predratni glomazni bicikl sa ogromnom korpom.

Ma natovario na njega sto kila lubenica.

Proda meni njegov otacdve lubenice, proda ih i pojede ih ovde kod mene u radionici.

A za varenje kaze nema da mi plati odma, nego ce da mi donese drugi put.

Pa daj mi od tih para sto sam ti platio za lubenice, e to ne moze jer kaze to su novci od pazara, a oni se ne trose.   

I tako  Krmak je stalno nesto cepidlacio i skrtario.

Jauce i glumi, ne trosi taj ni dinara, samo skuplja i stedi.

Eh ali da ne bude sve tako lepo najebe matori krmak od banke, silne pare mu propale na stednji.

Jaukao je kao ranjenik kad se drzava raspala.

Tek tada nam je jedan covek iz banke svima ispricao koliko je taj cicijas imao na stednji.

Ja i limar smo imali po sto maraka na stednji.

Dosli mi da trazimo novce, preko veze da iscupamo.

Kad ono nas abab kaze mrka kapa, nema od novaca nista.

I isprica nam da u nasem gradu ima jedan covek kojem je propalo dosta novaca bas kod njih.

Pa koliko.....zacudimo se mi.

Kaze covek mnogo, mnogo...

Pa ko je taj....rece nam covek...Sava Krmak.

Sava...hahahaha smejemo se mi on..pa on je teska stipsa i slepac.

O pa nije..rece covek....kod nas mu je ostalo na stednji cetristo pedeset hiljada.....   

Cetristo pedeset hiljada.....starih dinara ili novih.....

Ma     kakvih dinara...maraka....   

Cetristo pedeset maraka.......

Ma hiljada...cetristo pedeset hiljada.....ponovi covek.

Limar i ja smo ceo dan isli kao mutave babe, slogirali smo se, pa taj slepac je skupio toliki novac a nama nikad nista cestito
platio nije i ide odrpan kroz varos, cenka se tamo po pijaci, jede trule paprike.....svasta.

Maestro je bio pun price o famoznim prasicima i njihovom ocu Savi krmku.

Dakle preziveo matori krmak gubitak tolikog novca, jedva.

Naravno imao je matori jos kesha u slamarici  u kojekakvim supetinama je zakopao taj matori cicijas jos love.

Ali avaj za njega je to ostalo neprezaljeno.

Pokupovao je kojekakve stracare u okolini kvantas pijace i izdavao ih nesretnim seljacima.

Tu su seljaci spavali, ostavljali robu, a matori ih je potkradao i u bescenje im otkupljivao raznu robu.

Posle je naravno to preprodavao za duplo i troduplo.

Postoji jedna prica da je Sava pokrao neke cigane za silan novac i zlato koje su cigani sakrili kod njega u jednoj stracari gde su spavali.

Naime cigani su pokrali neku zlataru u Italiji i smugnuli nazad za tadasnju Jugoslaviju.

Skrivali su se kod Save krmka u stracari koju im je on izdao za debele novce.

Jednog dana policija ih je privela zbog neke "cudne " anonimne dojave o dzeparenju.   

Cigane su spakovali sve u istragu i tamo su se cigani posvadjali, istrtljali svasta, pa i o svojoj akciji u Italiji.

Kvarni panduri su odmah dojurili u premetacinu.

Nasli su neku sicu od novca i bizuteriju....   ...vratili se nazad i odvalili cigose od batina, strpali ih u zatvor.

Sve se zakomplikovalo kad su dosli i Italijani, cigani su se kleli da su se u tamo u Italiji rastalili sa nekim mafijasima.

Uzeli su zlato i deo novca koje su im dali za ucesce u akciji.

Sve je zavrseno tako sto su cigani zaglavili po zatvorima, i vecina ih je tamo i skoncala.

Oni malobrojni koji su izasli su se razbezali kud koji po belom svetu.

Matori Sava je nedugo posle toga pokupovao silne stracare i placeve u okolini pijace.
Naravno i pored svega toga cicija je ostao.   

Jova prasac je bio tipican retard, neuspesni naslednik matorog Save krmka.

O bio je i on cicija, ali je bio glupav.

Za prevarante je bio nesposoban,imao je glavudzu kao cuskiju, ali je bila prazna.

Imao je pogled blagoteleci, treptao je ocima kao tele i po sto puta si morao da mu nesto kazes ako mislis da nesto upamti.

Nikad taj bizgov nije mogao da shvati suvise komplikovane duge recenice.

Sa njim se moralo pricati kratko i jasno, inace ode mast u propast.

Zaposlili su ga kod nekog rodjaka prevaranta koji se bavio novinarstvom da ne umre od gladi.

Tu je vucarao foto aparat i slikao kojestarije.

U eri privatizacije taj se rodja dohvatio firme i za tepsiju ribe  uz pomoc Save krmka postao gazda.

Jovu je morao da zadrzi na poslu, to je bio deo dila i dogovora.

Jova je dobio konacno siguran posao....   

Matori krmak se okrenuo prema mladjem Stevi prascu, njega je uveo u tajne prevarantskog zanata.

Ucio ga je svim vestinama i fintama koje su se generacijama usavrsavale u toj familiji.

I sve je trebalo da bude  nastavljeno, da nije one kletve, ciganske.

Sve je krenulo nizbrdo, vreme se promenilo, ljudi se iskvarili, dobili su konkurenciju u obicnim gradjanima.

Ponestalo je naivaca.

Matori je pokusao da se ubaci u nove kombinacije.

Ali se i tu iskomplikovalo.

Steva prasac se ozenio sa nekom debelguzom backuljom koja je samo razmisljala sta ce da pojede i ko ce da je opali.

Dakle zlo i naopako, Steva je izgleda bio falican    , sto bi reko nas narod  " mekokur "     , alat mu je bio slab.

A backulja je volela bas duboko oranje.   

Uz to je i debelguza namirisala kesh, koji se generacijama stekao i skrivao.

Redovno je vrsila premetacine i potkradala prasice.

Uspela je da namami i naivnog Jovu gicu u krevet, pa ga je stalno ucenjivala.

Siroma je potkradao i oca i brata ne bi li je umolio za jos malo.....   

I tako krenula je propast....

Baveci se poslom fotografa Jova gica se upoznao sa kojekakvim civilizacijskim tekovinama za koje nije znao da postoje.

Upoznao je da ima sveta i osim kvantas pijace.

Od cala je dobio famozni bicikl sa kojim je spartao po gradu u potrazi za senzacijama.

Naravno da je tu bio totalni tutumrak, ali se idealno uklopio u koncepciju lista koji je i bio namenjen tutumracima.

Vreme krize i pada svih vrednosti ga je primilo u narucje.

Mnostvo njemu slicnih je isplivalo i preplavilo ovu nasu niziju.....   

Rodjeni gubitnik i predmet zajebancija u drustvu je eto nasao sebe u ovom haosu.

Drmator usima, i procenitelj jacine cvrga.....   se okitio titulom fotoreportera.

Gicino ime je bilo ispod kojekakvih fotografija.

Ko bi mogao i pomisliti da ce ovaj glavonja eto postati i skoro poznat i na drugim mestima osim korzoa.

Na korzou se znalo uhvatili bi Jovu gicu u masinu i poceli da mu lupaju cvge, a on bi procenjivao ko je udario najjace.   

Kao i svaki retard imao je svoje favorite kojima se divio i cije je cvrge proglasavao njjacim.

E sad ostali ucesnici  takmicenja  su ga zbog toga duzmanski mlatili po tintari.

Zvecala je prazna bundevara glava kao crkveno zvono od udaraca koji su pljustali.

Gica se samo ceskao i tvrdio da su sve to slabi udarci u odnosu na cvrge svog idola.   

Krajem osamdesetih  Jova gica se upoznao sa travkom pobrljavkom, marihuanom.

Postao je  njen verni konzument.

Ionako je bio  trom i usporen a uz travku pobrljavku je postao pravi puz  bestrzajac.   

Ogranicena inteligencija je postala jos ogranicenija.

Danima je blenuo u jednu tacku, izlezavao se i lencario.

Sava krmak je zbog toga histerisao i opako ga grdio.

Nije mu bio jasan uzrok tog gicinog blagostanja i ravnodusnosti prema svemu.

Pokusavao je sa ucenama, pretnjama i kojekakvim ponudama da ga podstakne na neku akciju.

Ali avaj nista nije moglo Jovu prasca da pokrene.

Na neki cudan nacin je bio zaokupljen mislima....o travki pobrljavki...   

Pokusavao je da dokuci tu mistiku i taj carobni osecaj obamrlosti i letargije.

Savladao je fotografski zanat, onako traljavo ali dovoljno da se oseti vaznim.

Sebe je ekspresno strpao u tabor umetnika i vanvremenskih ljudi.

Posto nije imao uopste predstavu o bilo cemu niti ikakvog smisla za bilo sta, poceo je da kopira druge.

Od svakog je pozajmio po neki detalj, i napravio papazjaniju.

Izgradio je svoj stil oblacenja...kostimiranja...koji je bio limitiran time sto je morao da kombinuje ono sto je imao na raspolaganju.

A na raspolaganju je bilo samo ono sto je matori Sava krmak negde oklepao i dobio za dzaba.

To su bile neke brigadirske krpe starih akcijasa, garderoba sa buvlje pijace i krpe pobacane po kojekakvim stracarama.

Uspeo je da napravi sopstevni stil..neponovljiv i nevidjen do tad na ovim prostorima.

Pustio je kosu u vreme kad su se svi sisali na kratko.   

Stil je bio eho proslih i propalih stilova.

Vezao je neku maramu oko glave, okacio kozni lanac oko vrata nabacio hipi znak na jaknu.

Eh ali ogromne cizmetine su bile daleko od hipi stila, ali to gicu nije zanimalo.

Nosio je stalno foto aparat i slikao kojestarije.

ljudi su bezali od manijaka koji je samo skljocao i skljocao, spopadao je ljude po ulicama i haustorima.

Neretko bi ga stigao kisobran ili stap po glavudzi, koja je bila kao magnet za udarce.

Ostao je upamcen po aferi sa slikanjem labudova u Dunavskom parku.

Dobio je zadatak od redakcije  da slika labudove sa svojim mladim labudicima.

Posto se par labudova cuveni Isa i Bisa nisu nikako hteli "namestiti" u kadar  sa svojim mladuncima ,Jova gica je preduzeo akciju.

Uleteo je u vodu malog jezerceta do kolena, i poceo da jurca labudove terajuci ih da se nameste pored svojih paperjastih labudica.

Ali avaj, nikako mu nije polazilo za rukom, uvek je neko bio izvan kadra.

Skakao je kao zabac po barustini pokusavajuci da ih uhvati.

Siroti celavi labudici su plivali kao sumanuti za svojom majkom pokusavajuci da se spasu od nepoznate budale.

Miroljubive ptice su vec bile na izdisaju.

Labud Isa je pojurio da zastiti svoju porodicu i poceo da sa kljunom mlati Jovu gicu.

posetioci Dunavskog parka pojurili su da vide sta to radi manijak.

Zene i neke stare gospodje su se uzasavale od ovog cina nekulture i bahatosti.

Pocele su da ga psuju i galame.

Prizivale su nekoga da urazumi ovu budalu.

Ubrzo se tu nasao i jedan  misicavi dzentlmen koji je scepao Jovu gicu i oplavio ga od batina.

Olupao ga je kao kantu.

Pobacao mu je one aparate i sa pesnicom rascopao nosinu.

Dosla je i policija.

Priveli su gicu, ali tek posle peglanja sa pendrecima.

Pustili su ga sledeceg dana uz zakljucak da nije normalan.

Bio je sav modar i u podlivima nedeljama posle afere i krio se da ga neko ne vidi.

Bolove je lecio sa svojom travkom pobrljavkom i smisljao trijumfalni povratak na scenu.
I eto sreca se osmehnula i glavonji Jovi gici.

Cuvena jogurt revolucija, svrgavanje autonomasa.

Gica se nasao u prvim redovima zajedno sa besnim radnicima nahuskanim i napaljenim.

Dograbio se nekih parola, pojurio je sa ruljom.

Slikao je sve i svasta.

U ludom vremenu i opstoj euforiji neko ga je greskom ili zlobnom namerom prema drugom reporteru proglasio za najfotoreportera.

U inat ko zna kome i zbog neke osvete eto gica posta prvi covek u struci.

Gicine fotografije osvanuse u svim lokalnim listovima.

Mutne i krive, losa ekspozicija, ali to posta novi stil.

I da vidis cuda sad njega pocese da kopiraju drugi nesretnici u trci za slavom.

Gicin stil je postao sablon za prolaz u medije.

Dosta vise sa starim stilom, novi rezim ...novi stil.

Sve se menja, dole komunizam, ziveo socijalizam..nacionalizam...patriotizam.

Dosta su nas autonomasi podmicivali sa redovnim platama, gradili nam puteve i mostove i sportske hale.

Odvratni prevaranti koji nam trpaju novac u dzep, i manipulisu sa nasim nacionalnim osecanjima.

Sta jednakost i tolerancija, uaaa, za obrazovane i strucne, ziveli diletanti i pajseri.

Juris u haos i bedu...to je ono sto nam treba.

Gico oci si nam otvorio....

Vreme Jove gice i njemu slicnih likova jos nije proslo.

Ma kakvi ne daju se oni tako lako.

Uvukli su se u sve strukture, diktiraju sve i svasta, oni su ti koji se pitaju.

Kontraverzni biznismeni i vlasnici svega i svacega.

Budi bog snama,sta se tu sve izdogadjalo.

Stampa, mediji ispiranje mozga.

Bruka i sramota.

Eto tako je i ovaj prasac sad skljocnuo sa aparatom,da nas ovekoveci i ubaci na stranice smrdljivog tabloida.

E sad ajde da idemo do te pekare da i nju slikamo, predlozi novinar...Cabadaj.

Genijalno kolega, genijalno slozi se prasac Jova gica.

Ja se toga nikada ne bih setio, genijalno.....   

Maestro je vodja puta.

On zna gde se nalazi fantomska pekara.

Ali problem je nastao u tansportu.

Jova gica je imao prevoz, novinar Cabadaj je pesak.

Maestru ni na kraj pameti nije da pesaci do pekare.

Izgurao je svoj monstrum od motora, kurbla ga i poskakuje po njemu.

Posle desetog pokusaja upali krntija i poce da dimi.

Maestro je dusmanski turira....e pataka ti sarenog ala je masina...cuj ovu simfoniju....Dzabadaju slusaj ovu muziku.

Hm simfonija...pre ce biti da je ovo kataklizmicka buka propasti sveta ..odgovori Cabadaj, cvrsto stiskajuci sakama usi.

Na svu srecu maestro ga nije cuo, jer je posebno osetljiv na negativnu kritiku.

Eh da je simfonija, ....pa i nije..ali najpribliznija je Wagneru..."der ring des nibelungen"....prvo mi pade na pamet...

Taj je bio omiljen kompozitor manijaka Hitlera, koji je inspiracije za svoje  fiks ideje nasao bas u tim melodijama.

Maestro je muzicirao na svojoj" Che zetk"i bas nesto  od takvih manijackih melodija.

Eh maestro ce otici da se duva, to da bude bez nas......   

Mi bi smo da idemo na lice mesta, taj susret se ne sme propustiti.

Kad maestro pocne da mitinguje ispred pekare...ih to je strava dozivljaj.

Resenje je nasao maestro.

Limar i postar neka sednu na cirkular, student ti sa njima a ja i Dzabadaj ce mo na mom motoru...   

O pa cekaj, pobuni se Jova gica ja da pedaliram dok se vi vozite.

Mesto za fotoreportera da se nadje, inace nista od reportaze.

E  kad je tako.....onda i ti sedaj sa studentom na cirkular.

Jova gica pogleda u skalameriju, au pa tu je sve masno i prljavo ja cu sa vama na motoru, mekse je sediste.

Ima mesta , nisam tezak, a i kolega je kao vrabac.

Pa dobro moze, rece maestro, ali da se drzis cvrsto.

Nemoj da vas kupim po putu......

Spakovali smo se nekako.

Maestro je vozio na svom zelonom motoru novinara cabadaja i fotoreportera Jovu gicu.

Ja postar i limar smo se namestili na veselu masinu, cirkular.

Limar je upalio cirkular koji poce da poskakuje.

Ajde pozurite za nama dreknu maestro.

Krenusmo u avanturu.

Maestro je manijacio po starom losem obicaju...   

Ona dvojica nesretnika su se ocajnicki uhvatila za maestra i pokusavali da nekako ostanu na motoru.

limar je dao pun gas pokusavajuci da stigne maestra.

Maestro na prvoj raskrsnici projuri bez zaustavljanja iako je imao ogroman znak stop ispred sebe.

Zacu se skripa kocnica nekog jugica koji ih za dlaku omasi....   

Saputnici vrisnuse od straha.   

Limar presalta u nizu pogleda levo pa desno i takodje projuri bez zaustavljanja.

Oblaci dima su izletali iz maestrove krntije chezetke.

Limar je pokusavao da drzi distancu i da nekako stigne maestra.

Ali je maestro vozio kao sumanut.

Na svu srecu ulice kojima smao prolazili bile su puste i male, bez saobracaja.

Limar je uletao u svaku rupu na putu, jednostavno je talican.

Ja i postar bi svaki put odskocili kad bi cirkular uleteo u rupcagu.

Ajde limar omasi barem jednu rece mu postar, probaj neku da omasis, da nam dupeta sacuvas.

Limar nije na zamerke davao ni pet para, samo je dusmanski stiskao gas i jurio za maestrom.

A maestro je poceo da obara svoju krntiju u svakoj krivini.

Ogromni kockasti odbojnici sa strane su parali asfalt i bacali varnice iza motora.

U jednoj ostroj desnoj krivini maestro je lose procenio i presao skroz na levu stranu.

U susret mu je isao autobus.

Maestro npravi ostar manevar, motor prokliza, kontra da ga ispravi......udari u neki saht prednjim tockom .

Motor poskoci.

Kao iz katapulta izletese novinar i fotoreporter.

Gledali smo ih kako plivaju po vazduhu.

Jova prasac je mahao rukama...l   ...kao da hoce da poleti.

Maestro jedva obuzdao motor i ulete u travu klizajuci se po njoj.

limar je jedva ukocio cirkular i gledao kako ona dvojica  padaju na zivu ogradu.

Uletese u zbunje kao projektili.

Gica je sa tintarom uleteo u gusto siprazije, a novinar je ledjima tresnuo u zbunje.

Maestro je oborio svog zelenka na travu i posmatrao izorani trag u raskavasenoj travi sto ga je napravio.

Vozac autobusa je ukocio iza krivine i pojurio prema nesretnicima u zbunju.

Limar je po svom starom obicaju poceo da zapomaze.

UFF

Jao pogibose ljudi, pogibose.....gotovi su....
Postar je smireno odsetao do mesta zakucavanja.

Gica je drmao sa dupetom, a Cabadaj je jaukao....znaci zivi su, nemoj limaru da ih saranjujes zive.

Maestro je naravno i ovoga puta prosao bez ijedne ogrebotine.  

Motor se doduse lepo iskrmacio i prednji tocak se iskrivio od udarca, ali je maestro bio nepovredjen.

Lik iz autobusa je prisao i upitao besno...... da li je normalan onaj na motoru....

Maestro mu je opsovao sve zivo i predlozio da mu se sklanja sa ociju, da mu ne bi sad sa pajserom rebra brojao.

Ipak je vozac iskusan covek u svakom pogledu , video je da ima posla sa posebnom sortom.

Odsetao je do autobusa i nestao niz ulicu.

Ali narod, eh iz okolnih kuca pocese da se okupljaju posmatraci.

Bas je cudna potreba ljudi da se okupe oko neke havarije.

Jedna radoznala, zena...abronosa tipicna .....prva poce da se zanima kod maestra sta se to desilo.

Sva se natrkecila i namontirala u onoj guzvi prva je dojurila do maestra.

Paganini je ionako bio besan i kivan na ceo ovaj skup, pogleda je popreko.

A pa snaja tebe bas zanima, e jebemo radoznale ,eto to se desava, ako te zanima u red da stanes tamo kod ograde.  

Zena samo ciknu...iju jebo te otac onaj nevaspitani, dabogda vrat polomio barabo jedna....  

Postar je izvlacio glavatoga gicu iz zive ograde.

Gica se sav izgrebao po tintari i usima.

Ali je dobro prosao...u odnosu na novinara Cabadaja.

Nesretni novinar je od onolike mekane zive ograde pao bas na deo u kom je bila neka ruza.

Puna trnja....iznabadao se kao pacenik na opake bodlje koje su ga bas spremno docekale.

Jaukao je neprestano dok je pokusavao da se iskobelja... kao da ga kolju, jao , jao booode....

Ispetljali smo novinara iz trnja...jedva.

Maestro ga je kiselo posmatrao, ih ti Dzabadaju baksuze jedan, umalo da se polomim zbog tebe.

Ja sam zalegao u krivini a ti ostao, ti i ovaj tvoj glavonja.

Nemate vi pojma o voznji na motoru.

Sta sedate kad ne umete da se vozite, nije motor za svakoga, ej nauka je to.

Jova gica je zapalio neku sumnjivu cigaretu koju je smotao tu pred nama.

Hm...cudan ti taj duvan, poceska se limar po celu, ala kandise kao iz kadionice.

Gica je samo povukao duboko dim i slozio blazenu facu, nekim cudnim glasom je progovorio....uuuuu koji dim.  

Cabadaj je vadio trnje iz dupeta i svaki put bi jauknuo.

Maestro je kivno posmatrao prednji tocak svojeg motora koji se bas iskrivio.

Ih majku mu, sjebali ste mi motor, evo tocak je sad otisao u majcinu.

Limaru moramo ga zavariti i ponovo ga srediti, pukle su i spice....sedam komada...e jebes srecu.

Nego ajde da natovarimo motor na cirkular pa da odemo do kafane...predlozi postar...tamo cemo da se dogovorimo o svemu.

E imas pravo rece maestro, koja nam je najbliza.......hm bife  Jazavac, je tu odmah dve ulice nas dele.

E moze moze, pravac u jazavac...komandova maestro.

Ajde i vi baksuzi polazite, ako mislite da se vozite.

O ja vise ne sedam sa vama ni na klupu...rece Cabadaj.

Jova gica se solidarisao sa kolegom, ni ja ne sedam sa vama, mi cemo da dodjemo peske.

Ko vas jebe, baksuzi i bolje sto necete da sedate, treba da mi sjebete i cirkular...maestro naskoci na cirkular.

Ajde student drzi motor, limaru polazak, pravac kod Jazavca....  

azavac bas i nije bio dve ulice daleko, ali stigosmo...jedva.

Ruke su mi otpale od drzanja maestrovog motora koji je stalno poskakivao i hteo da spadne.

Ali eto nekako sam izdrzao.

Jazavac.....bife.....eh.... steciste ispicutura i solo drinkera.

Maestro me opomenu, student, nemoj da mi se sad navadis da ovde navracas, ima da te se odrekne otac i mati.  

U stara vremena davna, dakle pre jedno petnaest godina   ovde su visili kao na civiluku radnici okolnih firmi i preduzeca.

Neki bi tu dojurili i sabili po par piva onako na brzaka, ili po koji vinjacic.

Mesto ima idealan strategijski polozaj.

Nalazi se tu pored svih tih propalih, pardon pokradenih i opljackanih firmi.

Dakle mozes u toku pauze da dojuris, pod izgovorom da ides po dorucak , rucak, uzinu, ili vec ko zna sta.

Tu direktori nisu navracali, tako da je mesto bilo i bezbedno, po pitanju disciplinske odgovornosti.

Tu nisi mogao da zaradis "ostru drugarsku" ili ne daj boze partijsku opomenu.  

To je bila nicija zemlja, gde je vazio imunitet za sve.

Pa ime je simbolicno, jazavac je cuveni lenjov i neradnik, kao i posetioci.

Maestro se sa setom priseti nekih davnih pijancenja i druzenja u tom bifeu.

Student, pa ovde kad dodje prvi i ljudi prime plate, tu je bilo kao u mravinjaku.

Nisi mogao naci, ne sto, ili stolicu za sankom, nego santim slobodan da stanes i popijes nesto onako s nogu.

Kao roda sam stajao na jednoj nozi i ispijao gajbe piva....  

Ljudi iz toplane, pa ovi iz Nive, pa oni veseli lovci iz Lovotursa...joj majko mila, mesari sa riblje pijace.

Taj haos je trebalo videti i doziveti.

To se ne da recima opisati.

Nagrnu unutra veseli brodari sa keja, pa oficiri iz doma JNA, pecarosi....ludnica.

E bese mu ga....bilo pa proslko vreme neko divno i veselo.
Sakupili smo se ispred Jazavca.

Maestro se zaprepasti kad na izlogu birtije procita Bife sportska Kladionica.....

Au pa sta je ovo...patka ti sarenog,.....student deder procitaj ti.

Pa tako pise maestro.

Maestro se osvrnu oko sebe.

Koja je ovo ulica......

Pa Sumadijska...ugao.....

Ma sta je ovo gde su one kuce, kakve su ovo nakarade od zgrada.

Gde je sve nestalo....

Ljudi da ne sanjamo mozda mi ovo.

Postar i limar su sa nevericom gledali oko sebe.

Pa sta je ovo, koje su ovo budale radile...kakve su ovo gradjevine.

Golubarnici, gde su one firme.......

Gde su oni veseli lovci iz Lovotursa....

Ljudi gde smo to mi....

Maestro se osvrtao i izgubljeno gledao.

Pa kad se sve ovo porusilo i ovako unakazilo.

Nisam bio skoro u ovom kraju, ali nije bilo tako davno kad sam ovde sa pajtasima ispijao krigle piva.

Kako to da se sve tako brzo promenilo.

Limar je pokusavao da se orijentise, aha cekaj ovde je bila ona stara kuca, i ovde.....

Ma nije tu brecnu se postar ona mala je bila ovde, evo tu, a ovda je bila ona lipa, secas se one lipe.

Aha da da, tu smo prespavali ono vece kad smo se ozderali kao majke.

Joj secam se , glava mi je bila ko crkveno zvono.

Pa da a ovde niz ulicu su bili lovci, i ona portirnica, secas se kako smo tu  ostavljali motore.

Secam se evo tamo je bio ulaz, a iza su bili magacin, puskarska radionica, komercijala.

Secas se matorog gosn Subotina.....pravi gospodin i drugarcina, a i domacin.

E da jeste i onaj lovac, cek kako se zvase onaj ogromni modri sto se sa nama stalno opijao, uh na vrh mi jezika.

Ma secas se sigurno,i on je bio  mnogo dobar ,a i ucen covek.

Napravili su firmu za ugled i postovanje, kolko se tu puta zateklo Italijana i kojekakvih stranaca koje su oni doveli u lov.

Bogami smo se gostili i druzili.

A i lepo zaradili popravljajuci im skrsene automobile koje su ovde po dzadama skrljali.

Ala su ovde novaca ostavljali pa to ja bilo da se prica.

Pa onaj blesavi puskar sto je tu unutra popravljo puske i cuda nam pravio.

Secas se kad nam je napravio kundak na onoj mojoj krntiji, maestro se nasmeja.

Prodao sam je onim srbijancima za dobre novce, jos su nas i castili.

Joj ala je on mogao da se nacvrca, postar se prisecao svega.

Pio je, ali je uvek bio radnik i majstorcina kakvog nije bilo u drzavi.

Sve budze su kod njega puske popravljale, taj je i za Tita pusku napravio, brajko moj.

Pa gde li su sada ti ljudi ....zamisli se limar.

Bog zna sta se sve izdesavalo sa tim ljudima i njihovim kucama i firmama.

Ovo ovde je neki drugi svet, budi bog s nama.

Maestru se krupne suze skotrljase niz lice.

Na pustoj ulici stajao je jedan coveculjak i gledao ovaj cudan skup.

Bio je to jedan dobro drzeci starac.

Slusao je maestrovo pripovedanje i konacno se dogegao do nas sa stapom u ruci.

Prijatelju eto vidis sta sam docekao, sve su to lopovi porusili, ostao sam samo ja u mojoj kuci.

Jedini nisam teo da je prodam, svaki dan me salecu kojekakvi i traze da je prodam.

Sad me i iz opstine ucenjuju da je moram porusiti, kazu po nekom planu tu treba da bude zgrada.

Ja se ne dam.

Maestro ga suznim ocima pogleda, e da je vise takvih ostalo.

Kivno se zagleda u ovaj cudan okolis.

Jebem li im seme lopovsko, pokrali su sve te firme i ljude rasterali, ove firme su prodali za tepsiju ribe.

Nisu ih ostavili da rade, nego su ih porusili i rasprodali.

Znale su lopuze da ce im to neko kad tad oduzeti, ili ih priupitati odakle im.

Sebi su dzepove napunili lopovi , rasprodali ove placeve gilipterima koji su napravili ove bezdusne zgradurine, grad se pokvario i izopacio.

Ajmo ljudi ja u ovu kladionicu necu krociti, pa taman da je sve za dzaba.

Duse tu vise nema.

Nema ovde nicega, za normalan svet.

Jebale ih lopuze i antihristi bezdusni.

Dabogda im sve pusto ostalo sto su pokrali i upropastili.

U taj mah stigose Jova gica i novinar Cabadaj.

Dedica se ponudi da mu budemo gosti.

Ajde ljudi kod mene u kucu, nisam imao prave goste jos od odlaska u penziju.

Deca me zaboravila, razisli se po belome svetu.

Zovu me telefonom i samo ih zanima kad cu da odem bogu na istinu pa da i oni sve ovo rasprodaju.

E zivote tezak li si....

Dedica nas uvede u svoje malo dvoriste.

Maestro je poziv prihvatio.

Evo ljudi ovde ostavite vase stvari pa udjite da se malo okrepite.

Maestro upita dedicu ...starino odakle se mi poznajemo?

Pa poznat si i ti meni rece dedica.

Malo sam postao zaboravan, ali tebe se secam.

Gde si radio, upita maestro.

Pa radio sam kao portir ovde u Nivi , evo tu sam proveo ceo svoj radni vek, rece dedica.


UFF