Glavni meni

Najbolja tema ikad napisana “Majstor Paganini”

Započeo UFF, 06 Novembar, 2010, 06:37

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Paperinos

Paja Labud je bio tipican primer nedoslednog i zlobnog coveka.

Takav lik je svoja ubedjenja birao za svaki trenutak i nije bio covek od karaktera.

On je bio prava preteca ovih danasnjih prevrtaca koji su preplavili sve pore naseg drustva.

Labud je  konacno bio  u necemu medju prvim.

Jedino u cemu je on  bio dosledan to  je bila zloba i zavist.

Tu je bio nepromenjiv i vrlo dosledan.

Zavidio je svima koji su bili uspesniji od njega  u bilo kom smislu, a takvih je bilo podosta.

A sto mu je taj isprazni zivot vise tekao, ovom budalasu je lista uspesnijih od njega bila sve duza  i duza i uvecavala se iz dana u dan .

A kompleksi su  mu rasli i povecavali se srazmerno tom istom broju.

Uspesni su ga na kraju  skroz opkolili.

Nije to bio nekakav uspeh biti bolji od Paje Labuda.

Ma kakvi.

Pa biti bolji od ogranicenog i priglupog coveka i nije neki uspeh.

Paja je u dubini svoje male i sitne  duse negde to i sam znao ali naravno to nije hteo sebi priznati nikada.

Poput njega i nas direktor je bio takav.

Ali je za razliku od Labuda nas disman  je bio koliko toliko suzdrzaniji i lukaviji da je znao da  svoju glupost i zavist  moze da iskontrolise i da cesto zamaskira te svoje karakterne nedostatke.

To Labudu nije polazilo za rukom apsolutno nikada.

Paja labud je jednostavno bio covek niskih i strasti i onih primitivnih nagona koji je sve u svom jadnom zivotu podredio nekom imaginarnom dokazivanju svoje superiornosti u odnosu na druge kojima je zavidio i na koje je bio patoloski ljubomoran.

Posto je dobio tako ocitu sut kartu od nase  razredne okrenuo se mrznji.

Od velike ljubavi do velike mrznje kazu iskusni cesto je samo jedan korak.

Kod Labuda je taj korak bio milimetarski.

Nasu razrednu je  Labud zamrzio svom snagom.

Nije mogao da podnese da je dobio famoznu korpu .

On je u svakom momentu imao potrebu da se nad takvima sveti, da ih cinkari i da tako dokazuje da je on bolji i uspesniji.

Sto se vise trudio u tim uzaludnim pokusajima da sebe izdigne i prikaze pametnijim ispadao je sve gluplji i glupji i naravno  bio je sve nesretniji.

Paperinos

Paju Labuda je razredna korpirala za sva vremena sto Labud nije mogao da podnese.

Onaj famozni docek nove godine  Labud  je vec bio uplatio.

A Labud je bio opaka cicija za lovu pa se stoga moze samo naslutiti koliko je bio besan zbog tog gafa i uludo  bacenog novca.

Nije mu bilo ni na kraj pameti da ce ga razredna odbiti.

Ni teoretski nije davao tu mogucnost da se  to moze njemu desiti jer je  on kao i sve psihopate on sebe smatrao superiornim i nepogresivim.

Labud kao prikriveni psihopata tih dana se ponasao toliko histericno da je to bilo  bas upadljivo.

Deca iz skole  koje su brojala  preostale dane do raspusta  imala su priliku da vide koliko je njihov nastavnik fiskulture posizio.

Urlao je na djake za svaku sitnicu.

Casovi fiskulture postadose najcrnji i namucniji casovi.

Na fiskulturu smo isli kao na streljanje.

Da se razumemo ni pre nije bilo sjajno, ali ovo sada  je bilo grozota.

Nova godina i predstojeci raspust su nam se cinili tako daleki i nedostizni jer niko nije imao veru da ce preziveti do tih dana  zbog ovog tiranina Labuda.

Nas je samo sreca spasila od ludaka, mislim na moje odeljenje  je sam bog  nas je spasao od teroriste Labuda dok su ostala deca iz drugih odeljenja ostala pod teroristom.

Nas redovni nastavnik Disha petica se prevremeno vratio sa bolovanja.

O kako smo se svi obradovali kad smo ga ugledali onako suvog i iscrpljenog.

Onaj izmuceni lik alkoholicara koji se vratio sa lecenja bese nam najdivnije lice i najdivniji poklon
pred novu godinu koji smo ugledali.

Na stranu to sto nam je Disha odmah svima podelio petice  i to vec tog prvog casa i one Labudove keceve anulirao time sto nam je te odlicne  ocene zakljucio za polugodiste.

Svi su dobili petice cak i nas pokojni drug Musa kom je Paja labud vec bio zakljucio jedinicu.

Disha je izbrisao  iz dnevnika onu sramnu jedinicu sa postoljem koju je onako krvnicki podebljao Labud ali je Disha preko nje upisao peticu i to  preko cele rubrike.

Disha nam je svima dao poklon u vidu najbolje ocene  koji nas je  bas obradovao i rasteretio nam deo nase skolske brige.

To je bio  njegov najmanji  i prvi  u nizu pokolona jer je pravi poklon onaj najveci  tek usledio na  vanrednoj skolskoj sednici koja se tog dana odrzala u prisustvu saveznog prosvetnog inspektora.

Inspektor je dosao po prijavi koju je poslala nasa razredna.

Razredna je jednu  prijavu poslala direktno u najvise strukture ondasnje prosvetne vlasti.

Tih dana se vrsila neka rotacija u najvisim saveznim strukturama pa je u nasu skolu dosao prosvetni  glavni inspektor iz Slovenije, Slovenac, Jozhe.

Onu prijavu koja je razredna dala direktoru , direktor je sabotirao i nije je prosledio nadleznima u pokrajini sto je bio poseban penal za  pedantnog inspektora koji je to odmah zaveo u svoj zapisnik.

Direktor se frapirao kad je od svoje kamarile iz komiteta sat pre  skolske sednice dobio obavestenje da ce ga posetiti glavni budza inspektor i to ne onaj poznati  iz pokrajine  njegov vrli pajtas iz partije krkator i nabiguzica.

O ne ne znaci ne dolazi taj lik, ne dolazi ni neko  iz republike koji mozda zna nekog koga direktor zna , niko od tih ne dolazi  neg ce ga zaskociti inspektor sa saveznog nivoa.

Dolazi  ti tu u skolu savezni inspektor, neki Slovenac, pazi sta radis nemoj da zabrljas, rece direktoru partijska budza iz  pokrajinskog komiteta.

Nemoj da nas obrukas, pazi sta ces da kazes.

Uh otkud sad to sledio se direktor, sta ce on kod mene u skoli.

Nemam pojma , nesto je krupno u pitanju , zasrao si debelo saopsti mu sturo partijac, cim njega salju znaci da si debelo zasrao,neko od tvojih je napravio prijavu i prosledio je direktno u savezno..... nemoj slucajno da mi zbog tebe dobijemo po usima, pazi sta radis.

Ako te nagazi ne pevaj o nama nista.....ono o renoviranju skole ne spominji ako te nagazi ne pricaj mu nista, dok ne vidimo koliko on zna sta smo muvali.

Ceo pokrajinski komitet je na nogama zbog Slovenca i te prijave.

Pazi sta pricas, imamo te u saci nemoj da zaseres, rece mu partijac, gutaj sad vatru kad ne umes da drzis stvari  u svom kolektivu pod kontrolom.

Ne umes jedan  tako mali kolektiv da disciplinujes i odrzis jurisdikciju da se tebi za sve obracaju, i da ti resis sve sam, e kad to ne umes , e sad trpi saveznog budzu cunjatora i cuti.

Po komitetu vec razmatraju opciju da te smene ako se utvrdi da ces nesto  propevati.

Zato pazi sta radis, organizuj to kod tebe da sve prodje kako treba i da tog Slovenca sto pre otopratis nazad....odakle je i dosao .

Neka tu ne sazna nista, i neka ode.

I tako je i bilo pedantni Slovenac se pojavio tacno na vreme.

Mislim dosao je pola sata pre sednice i prosetao se po skolskom dvoristu , snimio situaciju, raspitao se o kojecemu a da ga direktor i Labud nisu  ni videli.

Dovezao ga je neki prijatelj njegovog prijatelja  koji ga je sacekao na  vozu u Sremskoj Mitrovici i odvezao do Novog Sada svojim  automobilom.

Dovezao ga je pred skolu  i parkirao se na skolskom parkingu.

Inspektoru je ostavio kljuceve svoje limuzine i otisao do grada nekim svojim poslom.

Imali su dogovor da se nadju posle  na veceri kad inspektor zavrsi to sto treba u skoli.

Inspektor  se obradovao kao dete kad je seo u ovu limuzinu koju je i sam sa uzdasima gledao i odavno zeleo da provoza...a i da poseduje.

Opaka masina u to vreme Audi 80 GLS sa neverovatno sirokim i velikim gumama, za to vreme neverovatne  dimenzije 175/ 70 R 13.

Iz hilajdu i sesto kubika benzinac je izvlacio osamdeset i pet  opasnih konja.

Karburator dvogrli zenit...bez sauha sa start automatikom....cudo tehnike.

Slovenac je sa uzivanjem pipao volan i zakljucao je bravu vrata  audija  i iznoseci svoju tasnu krenuo je  u obilazak skole.

Direktor koji je vozio Moskvica se zaprepastio kad  je ugledao limuzinu na skolskom parkingu .

Pogledaj samo ko se to parkirao, da nije Slovenac  rece Labudu  direktor , ajde trk da vidimo da  to mozda nije Slovenac.

Istrcali su mahnito na parking i odahnuli kad su videli sremsko mitrovacke tablice.

Ih dobro je ovo je neki domaci parkirao.....uh dobro je....za malo da me strefi srcka..rece  direktor i opipa puls.

On i Labud nisu znali da je to limuzina koja je dovezla  inspektora... stajali su na parkingu  sami dogovarajuci se za taktiku pred sednicu.

Jao pogledaj  ovog Audija razveseli se direktor, to je znaci onaj sto je stajao tamo na bulevaru oslobodjenja u izlogu.

Secam ga se iz izloga 1977 godine sam ga gledao danima i nocima jer sam tad digao kredit za auto pa sam spartao gradom u potrazi za automobilom.

Gledao sam tog audija svake noci dok sam sa zenom setao po bulevaru.

Bio je dosao sa sajma automobila , secam se da je za njega  na sajmu u Beogradu bila zakacena jedrilica.

Stajao je i stajao ovde u izlogu  i onda ga je neko kupio.

Znam da je kostao nenormalno, moglo se za te novce kupiti trideset  i sedam fica, zamisli.

Preko trideset i dva Moskvica...druze Labude ..zamisli ti samo to.

Ja sam jedva namakao love za Moskvica a vidis neko je iz Sremske Mitrovice kupio taj auto.

Direktor je blenuo u registarske tablice.....zamisli neko je iz Mitrovice kupio ovakvu limuzinu, ko li je taj covek da mi je samo znati.

Mora da je neka  opasna budza....al neka mnogo zajebana budza.

Da je obicna budza kupio bi mercedesa dizela, al ko kupi ovakvog  audija plus benzinca taj je zestok budza.

Zamisli kolega tu u njemu je motor od hiljadu i sesto kubika a ima osamdeset i pet konja, to ne moze da traje ....a ne...ko zna koliko trosi.

Moj Moskvic ima hiljadu i petsto i ima cetrdeset konja... trosi dvdeset litara i to kad sparam a moze i trideset  ako ga cepnes malko vise....a ovaj duplo vise konja.....kolko  to moze da potrosi pitam se samo  kolko potrosi.

U salonu  je pisalo da trosi osam i po litara..to mi nije jasno.

Nema sanse da trosi toliko malo.

Labud se brecnuo  ugledavsi   gume i nesvakidasnje dimenzije  sa recima...pa kako moze auto da ide sa ovolikim gumama.

Moj Pezejac ima 145 i jedva ih nosi....a ovaj ima 175...strasno koliko je to siroko...

Pogledaj samo sta sve ima na instrument tabli, zamisli ima i obrtomer, i neke satove tamo kod menjaca.

Cemu li sluze ti mali satici da mi je znati.

Pogledaj cajgeri su sa neparnim brojevima , zeleni , ih gde ih u zeleno ofarbase virkao je Labud....i stakla su mu u boji...al nisu mu zelena stakla neg su boje dima...bas cudno.

Pogledaj koliki ima mali menjac, pogledaj samo njegovu  rucicu menjaca...hahaha kolko je mala.

Mora da sa dve ruke treba da salta brzine ...rece direktor....ja na mom Moskvicu imam pet puta duzu pa je opet muka da usaltam...a mogu misliti koliko se on muci sa ovim prcmoljkom.

Ih sta bih dao da su mi dali samo da sednem u njega tamo u salonu...al nisu me hteli pustiti...barabe jedne, tad sam bio niko i nista.

Danas bi me sigurno pustili, danas bi morali d ame puste ej pa ipak sam ja direktor.

Gledaj ima svetlo braon sedista, da mu  nisu samo to presvlake  mrstio se Labud...kako sediste moze biti  tako te svetle  boje..pa to ima da se isprlja, ima da se isprlja bas sve....pogledaj i patos mu je svetle boje.....kako to.

Tu ne mozes da se opustis, cim nesto pipnes to se isprlja, bas bez veze.

Labud se isprsi...zato je kod mene u pezejcu sve od gume i skaja...sve se brise sa sundjerom i krpom.

Pa naravno tako je najbolje slozi se direktor..sundjer i krpa i gotovo sastruzes blato ocas posla..ovo je sve bez veze.

Kod mene u Moskvicu isto tako sve od skaja i gume...mada mi se  stalno dupe potpari...al stavim ja jastuk na sediste.

Ima zamisli i radio sa kasetofonom, zamisli samo to. ...direktor se cudio...zamisli slusa muziku dok vozi...neverovatno.....a pa ima i ja radio rece ponosno Labud, al ne takav sa kasetom.ja imam radio..samo ne vidim mu nigde zvucnike...i antenu.

Zamisli samo to cudo tehnike...kako samo to radi.

Pogledaj mu ratkapne ima neke male prcmoljke pokrivaju samo safove, bas su cudne ih kako se samo sijaju, hromirane su kanda.


Otkud mu ih vec nisu marnuli da mi je znati.

Pogledaj ima i  hromirane pojaseve na felnama isto su  od hroma primeti Labud taj detalj.

Kako mu hjih niko do sad nije  skinuo.

Bas je cudan  kao svemirski je  brod.

Sav je sa hromiranim lajsnama i branicima, cak su mu  i brave hromirane.

Ko zna koliko je kostao.

Pa rekoh ti rece Direktor kostao je nenormalno  ludilo je bilo kad sam video cifru.

Ja  sam tad usao u salon pitao ih da nisu slucajno pogresno napisali cenu.

Reko da niste dodali jednu nulu vise, al mi oni rekose da nisu i da taj audi stvalno kosta toliko.

Zato su me verovatno i odmah skartirali i nisu hteli da me puste da sednem u njega.

Tad sam tek dosao u ovu skolu i plata mi je bila bas dobra...al nisam mogao  da ga zaradim ni za ceo radni vek.

Pogledaj ga  kako se jos uvek cakli a ima pet godina, zamisli nije nigde otrulio.

Moj moskvic sam vec radio i farbao boja mi je skroz izbledela , a ovaj se jos uvek sija.

Pogledaj samo taj auspuh, sija se ko da je nov, a i belo sagoreva, mora da ga taj bas cepa.

Kod mene je uvek crn ,rece zalosno Labud, cepao ga ne cepao uvek je crn i garav i iz njega stalno nesto slini.

Te 1982 godine  ta limuzina je zaista bila svemirski brod u poredjenju sa onim  sto se vozilo na nasim drumovima.

Proizvedena je bila 1977 ali je bila sa najboljom opremom i kostala je zaista  pravo bogastvo.

Inspektora je dovezao prijatelj od prijatelja  kod koga je on bio jednom  u gostima.

A taj prijatelj ga je kupio u  Novosadskom predstavnistvu tadasnjeg zastupnika  Audija firme Autocomercce iz Ljubljane.

Imao je cudnu boju sa cudnom sifrom  Panama braon L12 a.

Labud zlobni i  ljubomorni se nasmeja i nazva tu pastelnu boju bojom govneta.

Ha koja budala je ovu boju izabrala , na ovakav auto staviti tu boju, pa to moze da uradi samo idiot i budala.

Bas bih voleo da znam ko je izabrao tu boju hahahhhaaa.

Labud bi se cerekao ko zna koliko jos da ga nije prekinuo inspektor koji se pojavio iznenada  iza njegovih ledja i odgovorio mu stalozeno...Ja sam je birao.

A ko si ti ironicno ga upita Labud.

Ja sam Jozhe ...savezni prosvetni inspektor.

Kh kh.....zagrcnu se Labud.

Direktor se umalo nije onesvestio zbog ovog gafa budale Labuda.

Pritisak mu je skocio na dvesta.

Zajapurio se kao curan.

Jao izviite nas mi to onako,pricamo bez veze... znate mi samo onako...hahhaaa...mislim znate mi tako pricamo...ono...lupetamo...tako mi to...znate mi lupamo gluposti..eto meni se recimo ta vasa  boja izuzetno svidja....izuzetno mi se dopada.. odusevljen sam sa njom. mislim bas je divna boja vaseg automobila ....ja sam cak mislio da i mog Moskvica sledeci put  ofarbam bas u tu boju.

Vec sam ga farbao al je opet otrulio pa sam bas o toj boji razmisljao.

Sad su takve boje bas moderne.

Poltron direktor je vadio fleke ludaka Labuda.

Pokusao je da skrene temu u pozitivnom pravcu.

Inspektore kolko moze da ide audi ...jer moze da ide  sto pedeset, dal moze da navuce 150.

Inspektor ih prekide....drugovi vreme je za sednicu.

U pravu ste rece direktor, sednica pocinje za koji minut.

I tako je direktor u pratnji Labuda i inspektora usao na sednicu.

Sednica je krenula neplaniranim tokom, mislim neplaniranim tokom od onog kog je mislio da osmisli direktor i da ovog inspektora sto pre otkaci.

Direktor nije ni slutio da ce tema posete inspektora biti Paja Labud i onaj  nedavni tragican dogadjaj.

Razredna je napisala detaljnu prijaviu i  bas po toj prijavi je dosao inspektor.

Sednica je pocela.

Inspektor je obrazlozio razlog svoje posete.

Nasa razredna je potvrdila sve ono sto je napisala u prijavi.

Ostali deo kolektiva nije je podrzao.

Svi su se pravili ludi i tvrdili su da ne znaju nista o tome sto razredna iznosi kao  svoje vidjenje.

Na toj sednici Disha je jedini stao na stranu nase lepe razredne i podrzao njen predlog  da se kolega Paja, alijas Labud mora  sankcionisati za ono njegovo necovecno ponasanje prema sad vec pokojnom uceniku nase skole i da je Paja Labud zaista vrlo problematican u svom ophodjenju sa decom.

O tome se mora raspraviti na sednici jer se taj nemio dogadjaj ne sme stavljati pod tepih i        zataskavati.

Direktor je kiptio od besa jer mu se nije svidelo da se  ovo mucno pitanje rasteze na sednici na kojoj je sad  bio prisutan i jedan savezni prosvetni inspektor.

Direktor je predlozio da se predje preko svega i da mlada koleginica povuce prijavu i odustane od prijave.

Razredna nije odustala od prijave i ostala je pri svim svojim pismenim navodima.

Disha je podrzao predlog svoje koleginice.

Paja Labud  se zajapurio u licu i hteo je da prokljuca od besa kad je cuo njegovu  podrsku.

Izgubio je kontrolu nad svojim besom i histerijom koju je gusio u sebi godinama.

Skocio je sa stolice kao da je opet seo na one moje rajsnadle.

Proderao se kao lav.

Sta se ti mesas pijanduro jedna prokleta, odbrusio je ostrim tonom Dishi.

Ti pijanduro bolje da cutis, svi te mi  trpimo ovde u skoli.

Stalno si pijan i neuredan , pogledaj se na cega licis.

Decu si  nam u nasoj skoli  skroz iskvario, decu kupujes sa onim ocenama koje im poklanjas.

Ti nisi prosvetni radnik ti si pijandura.

Deci si los primer.

Nece me cuditi ako i deca zbog tebe postanu pijandure.

Pedantni inspektor je upisao u svoj zapisnik ovaj ispad Paje Labuda.

Paja labud se zajebao u proceni pomislivsi da inspektor pise da je Disha pijandura pa je osuo jos zescu paljbu i na razrednu koju je nazvao kurvetinom ofucanom.

Inspektor je i to uneo u svoj zapisnik ali ne kao kvalifikaciju njenu nego kao nedolicno i nedopustivo ponasanje Paje Labuda.

Direktor se samo hvatao za glavu videvsi gde ide tok sednice i da ce budala Labud da sve zajebe.

Zalud je smirivao Labuda  lupao ga nogom ispod stola i ocima mu sugerisao da ucuti i pokusavao  na sve nacine da ga obuzda da zacuti i dozvoli mu da situaciju ispegla i izvuce fleke koje je ludi Labud pravio i umnozavao ih  kao na stanc masini.

O kolega molim vas,o druze Labude, molim vas, o kolega zacutite vec jednom, druze Labude cutite, Labude  tsiiiiina, zaurlao je sad i  direktor.

Paperinos

I Labud je zacutao, konacno kad je ispucao ceo arsenal najogavnijih uvreda na racun nase razredne nazivajuci je najpogrdnijim i najpoganijim imenima, Labudska  budala je ucutala tek onda kad vise nije imao ni jednu od  pogrdnih reci u svom  skromnom  fondu  reci.

Sam se sebi zacudio kad je konacno shvatio koliko je preterao, ucutao je iznenada, eh  ali tad  je vec  bilo kasno.

Inspektor je sve utefterisao.

Bukvalno upisao je sve  od reci do reci.

Pedantni  inspektor Jozhe je ubelezio sve navode i izjave koje su dosle od strane manijaka  Labuda.

Labud je sam sebi ispisao smrtnu presudu.

Obavio je  inspektor  posle sednice  jedan poduzi razgovor sa nasom razrednom i sa decom iz odeljenja.

Onda je na kraju i drektor dosao na red.

Direktor stara jajara je imao vrlo istancan i dobar predosecaj gde situacija ide i kako ce se sve zavrsiti.

Znao je da je Labud brod koji nepovratno  tone na dno  i odmah se distancirao od njega da i njega  glupavi Labud ne povuce   na dno.

Cak se i on na kraju  prikljucio razrednoj i podrzao je u njenim , kako on kaze opravdanim zahtevima da se jedan takav ociti  psihopata poput kolege Labuda mora sankcionisati i udaljiti iz kolektiva.

Odglumio je zaprepascenost i navodno se i on  vrlo neprijatno iznenadio njegovim nastupom, prema jednom detetu i naravno koleginici na sednici.

On nije znao za to…mislim imao je neke indicije ,ali nije znao da je to bas tako bilo.

Glumio je za oskara.

Inspektor je ovu direktorovu glumu pribelezio sa dozom rezerve ali je na kraju  sve to uslo u poduzi zapisnik koji je poslat na najvisu instancu do samog ministra prosvete  da se  on pozabavi sa tim slucajem.

I tako, Labud je jos neko vreme ostao kod nas u skoli.

Mislim ostao je, jer  je  sad opaka birokratska masinerija  trebala sve navedene  cinjenice da ispita, da sve to provuce kroz  zamucene propise i razne paragrafe.

Da se to uporedi sa aktima, da se usaglasi na komisjama , savetima…..sednicama.

U ono vreme sut karta  sa posla se tesko dobijala, a radnik je bio zasticen na svom radnom mestu bolje od koala medveda ili  neke egzoticne ticurine sa Trinidada.

Radnicka prava su bila ogromna, barem po pitanju prava na radno mesto i rad uopste.

Sistem socijalistickog uredjenja i drzave proleterskog samoupravljanja je  bio pun rupa barem sto se tice zakona u vezi obaveza radnika, dok su prava radnika su bila do tancina obradjena, ali su obaveze ostale u drugom planu.

Obaveze radnika su bile nedefinisane i uopstene.

To je donekle i bilo logicno jer su mudri tvorci istog smatrali da je svest radnicke klase na daleko visem nivou i da ce obaveze radnici  jednostavno prihvatiti samoinicijativno jer su oni sad ti koji odlucuju o svojoj sudbini.

Zasto nekome nametati obaveze kad on kao svesno bice koje sebi misli dobro i radi za sebe i zajednicu ciji je clan   to ponajbolje zna, sta i kako.

E tu je bio najveci gaf, nas covek, mislim na uopstenu kvalifikaciju radnika tog ali i ovog vremena  sam je sebi bio i ostao najveci neprijatelj.

Prvi on sebi nije mislio dobro i nista sto je bilo opste ili drustveno  nije smatrao za svoje niti ga je dozivljavao kao nesto korisno sto bi trebao cuvati  i starati se o tome, a kamoli razvijati ili ne daj boze unapredjivati.

Ma kakvi ,samoupravljanje je poput lakmus papira pokazalo da je svest radnicke klase toliko niska i da je sve ono sto se deklarativno proklamovalo  kao dostignuce  nije naslo masovniji prijem kod ogromne vecine da ne kazem svih.

Nacionalizam i ekstremizam nikadse  nisu  prevazisli, maskirali su ga  samoupravljaci bratstvom i jedinstvom kom su klicali a svakodnevno su u sebi vezbali stare krvolocne nacionalne pesme koje su im komponovali vrli njihovi sunarodnici a zapravo najveci  krvnici da bi ih gurali u rov ili da bi  im davali noz u ruke da jedni druge tamane i cine svakolika zverstva za racun  i interese njihovog  kapitala koji je volsebno uvek bio nadnacionalan i kojeg nije mucilo nacionalno pitanje.

Krvnici su mogli uvek da se dogovore i nadju zajednicki jezik cak i u najvecem sukobu samo ako su imali interesa, za razliku od radnika i obicnoga sveta koji se krvio i klao zbog pojma nacije i nacionalnosti.

O kako je svet ostao primitivan i naivan i kako se ljudi tesko dozivaju pameti, i to  uglavnom kad je kasno.

Radnici su sebi sami dali auto go u devedesetom minutu pocetkom devedesetih  i ovo danas sto im se desava je samo posledica  njihovog pasivnog i krajnje lakomislenog ophodjenja prema pravima koja su dobili  onako na izvolte.

Vrlo brzo su u blagostanju socijalizma  i zakonskoj zastiti socijalisticke drzave  zaboravili koje su muke imali njihovi vrli preci koji su im tu slobodu izborili i platili je krvlju i  krvavim znojem.

Zaboravili su brzo sta je znacilo biti mali, razjedinjen  i pod tudjom vladavinom.

Imati svoju malu cisto nacionalnu nezavisnu drzavu , makar i po cenu da i nije tvoja pa ni nezavisna , posta ideal radnika koji puske dograbise i krenuse  ovog puta jedni na druge.

Puske im u ruke gurnuse lukavi politicari , rekose im da sve poruse i sa zemljom sravne zatrovase im dusu otrovom mrznje da bi ih oslepeli da ne vide kako ih ti isti njihovi  huskaci peljese i pljackaju.

Posle im puske uzese iz ruku i dadose im lopate, sa recima, ajde sad na posao da to vase  sto ste porusili ponovo sagradite..al ovaj put za nas.

Sad to sto sagradite bice samo nase,  a vi cete da radite za nas i da cutite.

Ovog puta necete imati nista od prava ali cete zato imati obaveza koliko niste ni sanjali.

Radnici tako  ispadose  teske budale.

Sve su zaboravili za tako kratko vreme.

Opet su se podelili, zakrvili ovog  puta izmedju sebe u tim novim  sopstvenim malim  drzavama, podelise se sad po politickim strankama  i dozvolise da ih izrabljuju ti  vrli njihovi politicari i tajkuni.

Naivni radnici su progutali zakamufliranu  udicu kapitalizma i ponovo su se vratili dobrovoljno u podredjen polozaj  slusajuci slatkorecive price lazljivih politicara, potparola tajkuna  o blagostanju i lepom zivotu u privatnoj svojini alijas kapitalizmu  ne sluteci da od te lepe price nece biti nista i da  ce u tom kapitalizmu biti moderni robovi bez ikakvih prava.

Sad kad su izlozeni kojekavim sikaniranjima i samovolji izrabljivaca Tajkuna mogu samo da cvile, i jaucu o nekim svojim pravima,mogu da pevaju proleterske pesme ali od te pesme nema nista.

Nema vise snage u radnicima da podignu svoje pognute glave i da se usprotive onako slozno…kao nekad sto su uradili kad su skinuli okove i obracunali se sa izrabljivacima.

Sad su mudri tajkuni smislili fantasticnu  taktiku, naucili su na ranijim greskama.

Sad tajkuni imaju u saci sve politicke opcije i sindikate.

Sve mudri i podli Tajkuni  placaju i kontrolisu, medije vsih vrsta, i  bukvalno sve politicare, kroje spoljnu politiku…..radnici nemaju alternativu osim da rade u korist svoje stete cak i kad se bune i opredeljuju za naizgled opozicione partije, oni zapravo igraju po planu tajkuna.

Sve je varka i privid kao sto se manipulise sa onom cuvenom stvarcicom  naivnog imena “ blu vejv”

Za neupucene citaoce  ta elektronska sprava sladunjavog  imena” Blu Vejv” je opak izum svetskih  manipulatora koja u roznjaci oka stvara opticke varke pa se svima koji su izlozeni dejstvu te manipulativne sprave cini da jasu na talasima, da se sve njise i podrhtava  u nekom ritmu  sto  utice na stanje svesti.

Elektronska sprava ima identican  efekat koji izazivaju neki narkotici, stom razlikom da se ovde nevoljno stavljate u situaciju da budete konzument iste.

Uz alkohol Blu Vejv pravi cuda po zurkama bogatih i perverznih biznismena koji ovu spravu neizostavno rentiraju za svoje zabave zajedno sa operaterima koji su zaduzeni za doziranje manipulacije.

Znaci  u pitanju je elektronsko  sredstvo namenjeno za  masovne manipulacije.

Svi se otkinu i postanu bukvalno histericno veseli .

Ako mislite da se ova suluda  sprava konzumira samo u belome svetu, grdno se varate mislim nemate pojma….sto bi rekao maestro Paganini.

Tresao je” blu vejv” Srbijom  dragi citaoci  i to oho ho.

Iznenadili biste se koliko smo tu bili napredni da ne kazem da smo bili pioniri primene Blu Vejva  u Evorpi ali i u svetu.

Ne bih smeo  da otkrivam neke konkretne  pikantne  detalje u vezi sa tim cudom  ( da mi ne bi slucajno  patkovska glava odletela sa pernatog vrata i  da se ja koliko vec sutra ne bih okupao u nekoj corbi) ali eto moracu malko da vam zagolicam mastu sa nekim cinjenicama…a vi procitajte izmedju redova…sta to patak lupeta.

Setite se carobne  boje najavne spice “onog “ dnevnika “one” televizije i zaludjenosti  “one” populacije  vernih posmatraca istog koji su taj isti gledali kao hipnotisani zajedno sa svim dodacima i produzecima….i koji su posle gledanja tog istog  kao hipnotisani bili spremni da se zakrve sa celom familijom ili pojedincem koji bi se drznuo da posumnja u navode istog, a ne daj boze da u negativnom kontekstu pomene omiljenog nam predsednika…. Mislim onog…. bivseg…. pocivseg…ako me razumete.

Kh kh  nesto me ubi kasalj….ne brinite se i ne sekirajte se, taj  uredjaj je jos uvek ispravan i u funkciji je ako ste se zabrinuli da ga ovi novi nisu slucajno razlupali zbog revolta  kad su i oni konacno  dosli na vlast il da su ga ne daj boze ostavili negde po strani da zardja i da istruli.

Ne brinite se dragi citaoci, ne jedite se ,uredjaj je ispravan i radi perfektno, i posle one revolucije se koristi….nije ostecen, samo je malko modifikovan…..da moze da radi 24 sata , a  i malko su ga napunili sa drugim likovima, umesto onog  jednog…….jebiga sad je demokratija pa treba svi da budu zastupljeni…mislim svi…iz garniture…naravno.

Mislim znate na cega mislim i o cemu pricam..ako se razumemo…..

Al to je tako sad, ali pre kad tih cudesa nije bilo, oslanjali smo se na zakone i prava.

Svi su imali pravo.

Radnici su imali pravo.

Seljaci su imali pravo.

Pravnici su imali pravo.

A i deca su imala pravo.

Prava dece su doduse bila deklarativna i njih bas niko nije uzimao onako za ozbiljno.

Mislim uopsteno niko decija prava nije uzimao kao neku ozbiljnu kategoriju u oblasti prava.

Posebno se tu isticao Paja Labud koji je decija prava smatrao za obicnu  budalastinu.

Paja Labud je smatrao da deca nemaju ni priblizno prava kao sto ih ima  on to jest nastavnik.

U njegovim ocima dete je bilo jedna  nistarija bez ikakvog prava.

Dete je bilo za njega mali zli saboter  kojeg on mora da pokori ili unisti na svom casu fiskulture.

Drug Labud je uz to bio komunista, clan partije a to je znacilo da je bio malko i       zasticeniji od ostalih koji to nisu bili pa je mogao da se izivljava do mile volje…nad decom

Paperinos

Pa da  na koga drugog je mogao svoj bes da prospe kompleksas Labud.

Partijac Labud je redovno bio guzen i trcen na svakoj partijskoj sednici i sastanku.

Tamo se nakupio kompleksa za ceo zivot.

Nigde on nije bio u poziciji da bude neko i nesto.

Samo su deca bila ta koju je on mogao da sikanira.

Svi ostali su za tog ludaka bili nedostizni.

Bio je ocajan u svakom pogledu.

On je celu svoju psihu totalno podredio jednom cilju, a to je da i druge unesreci barem delimicno ako ne u meri koliko je on zapravo bio nesrecan.

Paja Labud je bio veciti kompleksas i covek koji se nigde nije mogao pronaci.

Imao je impozantnu  telesnu gradju ispod koje nije bilo srca i hrabrosti…a ni duse.

Svasta je probao u svom uzaludnom zivotu, i nista nije uspeo, sve sto je pokusao da uradi nije mu uspelo.

A bas je svasta probao.

Hteo je da bude bokser i da u boksu prazni svoj  opaki bes i histeriju.

Boks je bio idealan da nekoga izmlati u ringu, ali su ga i tu  u ringu redovno mlatili pa je Labud  digao ruke od boksa, tacnije okacio je rukavice o klin.

Prethodno je pokusao u svim kategorijama da se okusa,ali posto je u svakoj kategoriji dobijao preko nosingera i bivao deklasiran od svakog  novog rivala definitivno je odustao od boksa.

Trener je uvek sa nevericom gledao kako ga u zvanicnim  mecevima mlate svi njegovi protivnici dok je a treninzima Labud bio ljuta vatra.

Pa udri ga Labude urlao je trener na njega dok  je neki zgoljavko peglao  Labuda kao magarca.

Avaj labud je uglavnom uvek udarao….ali sa tintarom o pod ringa  kad bi ga na kraju protivnik  strefio u njegovu cuvenu  staklenu bradu i poslao na duze  spavanje.

Labuda su  zato sa ringa uvek iznosili na nosilima.

Bio je urbana legenda svih nosaca koji su ga teglili na platnenim nosilima.

To opet onaj ludak gundjao bi medicinski tehnicar dok je na nosilima vucarao  nokautiranog Labuda.

Pa naravno ko bi drugi mogao biti,odgovarao mu je kolega sa druge strane nosila, mrcina jedna pogledaj samo kako se otrembesio.

E a bas je onako stamen,bas je rmpalija dobacivao bi treci nosac.

Ma sta mu to  vredi, rekao bi cetvrti...seronja jedan ima staklene noge,staklenu bradu i muda ko komarac.

Retko se  taj rmpalija na staklenim nogama ikad uspeo na tim  svojim klimavim nogama dovuci do svlacionice,evo teglim ga po ko zna koji put, dojadio mi je.

Ja ga jos nijednom nisam video da je na  svojim nogama dosao do svlacionice, sve se mislim da se on sa nama zajebava i da se namerno namesta da ga roksuju.

Labud je iz svakog meca izlazio na nosilima iz ringa.

Svasta je trener probao ne bi li od njega napravio boksera, ali je na kraju samo slegao ramenima i pokazao mu rukom prema vratima, ajde ti  kupi prnje moj Labude i brisi  ti sa boksa, nije to sport za tebe, nisi ti za to.

Idi  ti decko i igraj nesto gde ti protivnik ne moze prici.

Ti se bojis kontakta sa protivnikom, ti jednostavno nemas srca, ti si seronja,a seronje ne treba da budu bokseri.

I tako Labud je sa boksa otisao na tenis.

U tenisu je takodje  usrao motku, tacnije reket.

Nije bio on ni  za taj sport, jer ni u tenisu izgleda nije bilo mesta za seronje.

Ovde je doduse protivnik bio preko mreze, ali su ipak njegovi projektili Labuda uzasavali.

Zverao je kao hipnotisan kako mu loptice prolecu pored reketa i kroz usi.

Nije imao orijentaciju za prostor.

Lopte su ga jednostavno obilazile i od njega su se dobijale kao od zida, pod uslovom da ih uspe zahvatiti.

Paja je lupao reketom kao sa tiganjem.

Posle pet teniskih skola i devet trenera odustao je.

Poceo je da vezba .

Keva ga je najurila iz stana , posto nije hteo nista da radi, a bio je i patoloski ljubomoran na kevinog svalera koji je bio neki ofucani plej boj,  u poodmaklim godinama.

Ta starkelja je bio neki  penzionisani budzovan u prosveti onih godina .

Iskoristio je zadnji voz svog uticaja da uhlebi ovog tutumraka Labuda u prosveti  i da sebi obezbedi mirnu gajbu kod svoje  svalerke.

Labud je  tako dosao iz Beograda u Novi Sad.

Labud je tesko prihvatio taj novi grad i tu sredinu.

Posto je bio bezbankovic smucao se po gradu, gadio se malih ljudi i sporog tempa zivota…negodovao je na sve  ali se ubrzo   primirio.

Na mufte je preko veze dobio diplomu.

Svaler je dao sve od sebe da ga sto sigurnije distancira od keve.

Da bi ga skroz eliminisao svaler mu je nasao  i posao u Novom Sadu, zaposlio ga je kod nas u skolu.

Labud je upao u skolski  kolektiv kao padobranac u bunar.

Nije imao pojma ni o cemu pa je poceo da pohadja casove gimnastike kod nekog Slovaka kog je takodje angazovao svaler njegove keve.

Taj Slovak mu je dao neku osnovu , ali ga je i on posle dve godine ucenja najurio posto je Labud poceo da ga nervira svojim nadmenim stavom i pljuvanjem po mentalitetu ovdasnjih ljudi koje je nazvao mrtvacima.

Slovak se posebno brecnuo na podrugljiv naziv” Toti i Totice” koji je Labud stalno praktikovao da koristi.

A tako ti za mene i moju zene kazes narogusio se Slovak, e za tebe nema vise casova barabo jedna, mars napolje iz moje kuce i zahvali se onom matorom govnaru sto sam te do sad trpeo.

Labud je onda morao da smisli kako ce da ubije vreme kog je  sad bez casova gimnastike bilo u izobilju.

Okrenuo se na bodi bilding.

Mislim na sporednu aktivnost bodi bildinga .... gutanje hemije i kojekakvih preparata  ne bi li uvecao svoju misicnu masu....sto pre sa sto manje vezbe.

Bio je pionir na nasim prostorima po pitanju tih budalastina.

U to vreme niko od nasih sportista nije konzumirao ta sranja koja je Labud gutao u enormnim kolicinama.

Paja se odusevljavao sa Petrom Celikom koji mu je postao idol ali su Paju iz razloga sprdnje nazivali Paja Aluminijum.

Paja Labud je u Beogradu imao rodjenog brata , starijeg burazera po imenu Nesha.

Nesha , aljas Shone je bio klasicni Beogradski  dzukac i prevarant…takodje kompleksas, ali koji je za razliku od svog  brata imao kompleks velike love i biznisa.

Bio je obesni lazov ,jajara klasicna koja se izdrzavala prevarama i muvacinama sa kojecime.

Varao je i podvaljivao kome god je stigao, ne bi li se domogao trona  nekog uspesnog biznismena i  imena  malog privrednika.

Mala privreda je tad bila u zacetku.

Prevare su tek pocinjale.

U to vreme ta rabota nije bilo toliko uobicajena da se bas toliko  praktikuje,kao sto se to radi  danas.

Tad je jos uvek bilo stida i sramote a prevaranti su bili retki.

Cudna je to bila familija brace kompleksasa, sa majkom lakog morala.

Ziveli su u Beogradu  u malom stanu koji im je ostavio otac koji je umro od sljokanja .

Imali su oni lezilebovici dugo vremena  lagodan zivot zahvaljujuci bogatim deviznim dnevnicama koje im je otac  sljokator slao sa raznih gradilista sirom sveta gde je radio sa nasim uspesnim firmama.

Sve je bilo lepo dok se jednog dana sljokator mortus pijan nije zakucao sa sluzbenom limuzinom u nekog Arapina i ubio ga sa komplet familijom  na  licu mesta u sred pustinje, odakle je zbrisao.

Gnevna familija tog arapina je unistila sva vozila gradjevinske firme i preturila celo  gradiliste ne bi li ga pronasli.

Tu je svemu bio kraj ,posao je izgubio , firma ga je momentalno proglasila za olosa prve vrste,jedva su nekako izgladili stvar sa Arapima i platili im basnoslovnu odstetu,nasa  policija ga je trazila po celoj zemlji cekala ga je  visedecenijska robija pa je morao da se krije.

Krio se par meseci po Beogradu, pio je dan i noc  dok nije od sljokanja  otabacio.

Umro je u nekoj birtiji  mortus pijan u delirijumu odakle su ga izbacili na ulicu kao dzak smeca.

Ostavsi bez love, njegovi naslednici u porodici nenavikloj na rad na celu sa pijancevom  zenom su se okrenuli dzabalebarenju, kurvanju  i prevarama, sta je vec ko znao i umeo da radi.

Svako je poceo svoje dupe da gleda.

Koskali su se svakodnevno, i rezali jedni na druge , ali  bi se uvek ujedinili kada bi trebalo nekoga ocerupati ili prevariti, tu bi bili slozni i uigrani.....sto bi rekli prava porodica....bas prava porodica.

Keva je uvek bila slaba na mladjeg Labuda kog je stitila i promovisala kao postenog ..ali nesnalazljivog  za razliku od  svog starijeg sina Nese  za kog je tvrdila da ce se uvek lako snaci u zivotu jer on zna da vara.

Jadni moj Paja, tako je nesnalazljiv i posten,a nikako da mi  se i on snadje nekako,kad bi mu neko samo pomogao.....

Suze krokodilske je ronila zaleci se svima, znanim i neznanim nad sudbinom njenog sincica koji eto nikao da se "snadje" kao onaj njen Nesa.

Jadan moj sin...nikako da se snadje i pornadje kmecala je po komsiluku  filmski uplakana sa razmazanom sminkom , potajno snimajuci  ispod oka slusaoce u nameri da prokljuvi   koga bi mogla da zavrne za nesto...il da se okoristi o koga.

Kazem vam cudna  je to bila familija....za to vreme.

Po dansnji arsinima....mislim da ne bi bili  nimalo cudni.......cak sta vise mislim da bi bili tipicni.

Pravi Beogradjani.....ko oni  negdasnji sa radio Beograda porodica Jovanovic.

I tako   se  Paji Labudu stariji brat otisnuo u beli svet....kad je izvarao sve po Beogradu i onoj .... velikoj drzavi.

Kad mu je ovde postalo vruce zbrisao je preko.

E taj stariji Labudov brat je obezbedjivao Labudu preparate i hemiju  iz inostranstva gde se  stalno smucao u potrazi za novim zrtvama.

Odlazio je i vracao se stalno cim bi mu mesto progorelo i tamo gde je  takodje muvao i varao.

Shone je Labudu donosio na dzakove kojekakve mirisljave praskove koje je ovaj ludak gutao kao sumanut.

Nije mu brat bio meka srca ako ste o pomislili,a jok.

To je bila investicija prevaranta u brata bilmeza.

Shone je investirao u Labuda kog je imao nameru da koristi kao svog cuvara, telohranitelja, pa ga je stalno forsirao sa tom hemijom.

A Labudu se bas osladilo.

Toliko se bio navukao na to smece da je prestao da konzumira normalnu hranu.

E onda se jednom prilikom toliko predozirao da su mu bubrezi dali  neopozivu ostavku i zavrsio je u  komi u gradskoj bolnici.

Bubrezi su mu  uz nadljudske napore  domacih doktora  spaseni, i time je potvrdjena ona narodna da ni bogu ne trebaju barabe , ali su ipak ostale neke posledice na…hm vrlo delikatnom mestu.

Labud je sa nekih svojih dvadest i pet godina sto bi rekao maestro Paganini postao klasican zidar sa nekompletnim alatom.

Za one koji nisu pazljivo citali ranije mudrosto maestra Paganinija, a i za one koji su to zaboravili  prinudjen sam da pojasnim ovaj pojam…zidara.

Zidar po zargonu i definiciji maestra Paganinija je stanje kad imas vodu u kolenima pesak u bubrezima i visak medj nogama.

Labud je dobio ovaj treci alat…visak medj nogama…mada je i bubrezima vec pocelo da se skuplja nesto nalik na pesak…..a sa kolenima bas i nije stajao najbolje , jer su mu i ona oticala….i klecala su.

Paperinos

I tako je kompleks neostvarenog prosvetnog manijaka Paje  Labuda narastao do neslucenih razmera.

Njegov brat Nesha  prevarant je opet  zapao u krizu sa lovom pa mu je  ispostavio racun za one prethodne isporukebodi bilding  hemije i specija iz beloga sveta.

Labud se tu razestio kad je cuo koliko treba da da love svom bratu i prebio ga je  tako zestoko da je ovaj zavrsio u bolnici.

Brat ga nije prijavio policiji ali ga je zato posle izlaska iz iste  dodatno ucenio za novac.

Burazeru ako neces da te prijavim platices mi ono sto si pokrkao i plus dodatno za ovo sto si me prebio…dakle onaj prethodni iznos puta deset.

Labud je bio sateran u cosak, morao je da prihvati ucenu svog brata prevaranta.

A prevarant se bas raskomotio.

Trazio je da mu placa svakog meseca odredjenu svotu koja je varirala od situacije do situacije.

Cifra nije nikako mogla da se ustali.

Svakog meseca se povecavala.

Labud je pao u ocaj.

Lova nezajazljivom bratu prevarantu je stalno trebala u sve vecim i vecim iznosima  a on je bio klot.

Da bi se nekako tog duga oslobodio predlozio je bratu prevarantu da ga on stiti u poslovnim prevarama  u zamenu za dug.

Znaci Labud je ponudio da se nadje bratu pri ruci kad ga neko stisne il napadne zbog poslovne prevare.

Shone prevarant je oberucke  prihvatio tu ponudu , ali je posle par neuspelih zastita otkazao usluge kukavice brata Labuda i ispostavio mu konacnu cifru za dug.

Ova cifra je bila opet deset puta veca od one zadnje.

Ili to da mi platis ili cu da te prijavim muriji rece Shone Labudu….ako te prijavim ides u mardelj…a tamo ce burazeru moj  da te razguze tako svilenog.

Nemas pojma kako vole tako mlade i  razvijene….ima da budes glavna riba za robijase u bajbokani.

Labud je bio bez love pa je  bratu prevarantu morao da prepusti svoj deo malog stana u Beogradu   koji mu je pripadao kad mu  keva ode na onaj svet.

To je za Labuda bio trenutak u zivotu  kad je odlucio da od tog dana vise nece birati ni nacin ni sredstva  kako da ubuduce  ide kroz zivot.

Shone mu se konacno  skinuo sa vrata.

Poceo je opet nesto da muva i vara po Beogradu.

A Labud je cekao trenutak osvete,cekao je da se osveti bratu prevarantu.

Ubrzo se nasao u situaciji da bratu pozajmi novac.

Jedva je docekao taj trenutak.

Ocajnom bratu prevarantu je trebao novac opet je puako u nekoj prevari, pritisli su ga mafijasi…a Labud je imao nesto malo love taman toliko da se Shone izvuce.

Shone mu je dosao na zicer ocajan i dekintiran moleci ga na kolenima za novac koji mu je znacio spas od mafijasa.

Svoj novac  Labud je pozajmio bratu uz kamatu od jedan posto……dnevno.

Tih jedan posto dnevno je ubrzo od Labuda napravilo fiktivnog bogatasa.

Posto mu brat nije mogao vratiti nikako taj novac Labud je povratio svoj deo stana, plus je uzeo i bratov deo…a dug biznismena prevaranta  se uvecavao iz dana u dan jer je Labud uveo i kaznenu kamatu na kamatu.

Paperinos

Labud je zahvaljujuci toj svojoj investiciji dobio novi nadimak u krugu svoje familije kao Paja kamatas,kamatica zelenas,secikesa, ….i tome slicno.

Labuda su prozvali tim imenima po celoj familiji, kako je vec kome bilo zgodnije.

Veliku zaslugu u tome je imao i njegov brat koji je u trenutcima ocaja svima znanim i neznanim  ispricao ko je i sta je njegov brat.

Paja kamatas je bio najcesci naziv.

I komsiluk ga je u starom kraju tako zvao.

Keva ga je jedina  stitila i branila ga kao svog uspesnog sina koji je za razliku od onog njenog  starijeg nesto uspeo u zivotu.

Moj mladji sin je uspesan, snalazljiv i obrazovan covek za razliku od ovog starijeg, koji je niko i nista, prevarant obicni matora je sad imala drugu pricu.

Cudna je to bila promena misljenja dusebrizne majke koja  je odjednom svu svoju naklonost i ljubav podarila ovom mladjem  idiotu a distancirala se od starijeg sina takodje idiota…al sa nesto manje novca.

Za dobro upucene u celu porodicnu situaciju tu nije bilo niceg novog i cudnog.

Nesha prevarant je debelo  zapao u dugove pa ga je zato keva otpisala jer nije htela da i ona podeli sudbinu sina duznika.

Dok je od istog imala koristi kovala ga je u zvezde, cim je taj isti potonuo odmah ga je otkacila i okrenula se mladjem sinu.

Labud je zato svakog vikenda isao za Beograd da se kod svoje keve pohvali nekim novim svojim uspehom…… na profesionalnom planu.

Dobro nije se on sepusrio samo sa profesionalnim dostignucima, pricao je Labud i o kojekakvim svojim simpatijama.

A keva je cvetala i sepurila se po komsiluku.

Ali kako su godine prolazile a Labud se nije zenio niti je imao neku vidljivu vezu pocele su da se provlace  po komsiluku kojekakve zlobne price.

Jedna od tih pricaje bila i ta da je labud “falican” tacnije da je zidar.

Teske su to bile muke za njegovu kevu lakoga morala.

Izmisljala je neke famozne Labudove veze i veridbe , najavljivala je kojekakve snajke iz Novoga Sada i svadbeno veselje koje se planiralo za svaku narednu jesen.

A te jeseni su dolazile i prolazile i lisce je opadalo a labud je sve vise i vise sedio i bivao je sve vise nalik na uvelu biljku.

Paperinos

Posto je Paja Labud na ljubavnom planu ponovo  krahirao ovog puta  kod nase razredne a i radno mesto u skoli je bilo pod znakom pitanja , resio je Labud da odigra na sve ili nista.

Morao je sto bi rekli sportisti sto pre da poentira i da svoj negativni skor pod hitno koliko toliko sanira sa pozitivnim brojanjem.

Novogodisnji praznici su dolazili a to je znacilo da ce ljudi biti veseliji i dosta raspolozeniji nego sto su u drugim prilikama.

Labud je to znao pa je resio da pokusa da ovaj svoj zivotni fijasko preokrene i da konacno pronadje zenu svog zivota.

Zivot je vrlo slican partiji karata, gde svi blefiraju i varaju na razne nacine rece sebi Labud, ovo deljenje moram da dobijem.

Varaju svi varacu i ja.

Labud je zapoceo novu partiju sa onim sto je imao, sve je stavio na talon.

Imao je u rukama dva jaka stiha, po njegovom misljenju  , bile su to dve karte za docek nove godine.

Uplatio je Labud docek nove godine  u  tadasnjem vrlo modernom  Novosadskom hotelu “Putnik” po vrlo paprenoj ceni.

Labud je imao pogresan rezon da ono sto je skupo to mora biti zaista  vredno i dobro .

U vecini slucajeva to je i tako.

Mislim za situacije kad kupujete nesto od tehnickih proizvoda.

Cena istih uglavnom je najbolji pokazatelj koliko je nesto dobro.

E to zlatno pravilo tehnike u domenu  kulture i ostalih aktivnosti vezanih za slobodno vreme i provod apsolutno ne znaci nista.

Cesto ce te se ekstra provesti na najobicnijem i najneuglednijem mestu koje nije na glasu i ne kosta nista a cabrirati u najskupljem mestu gde ste potrosili brdo love.

Ko zna za tu kvaku nikad se nece zaleteti da tako vazan dan kao sto je nova godina i njen docek proslavi na mestu koje ce odabrati samo po kriterijumu cene.

Mislim na one koji jos uvek veruju u famoznu novu godinu i tu papazjaniju koja nastaje oko njenog doceka.

Paja je bio u visestrukoj zabludi, ali je najvise gresio po najnovijoj zabludi u koju je poverovao.

Mislim po kriterijumu sto skuplje to bolje.

E Paja Labud je tu famoznu sacekusu nove godine alijas docek odabrao bas po tom kriterijumu misleci da ce nasu razrednu fascinirati i privoleti  kod sebe u zagraljaj, pardon pod labudovo krilo.

Budala jedna  Labudska je jos jednom dokazao da je budala.

Ipak je Labud u familiji sa guskama a guske bas i ne slove za pamenjakovice.

Bas se istrosio posto je hotel Putnik te  1982 godine za docek nove  1983 godine napravio bogat zabavni program koji je imao na repertoaru sve tadasnje erstradne zvezde koje su bile na vrhuncu svoje slave.

To je znacilo da se te iste zvezde moraju bas dobro platiti.

Za zvezde su isli i zvezdani honorari.

Cena ulaznice je bila astronomska cak i za to vreme koje  nije bilo pune ovakve danasnje oskudacije.

Labud nije mogao da se tih ulaznica otarasi ni pomocu madjionicarskih vestina jer je vecina klijentele koja bi se zanimala za takve ulaznice odavno iste rezervisala ili pokupovala.

Labud je pokusao bezuspesno da ih se otarasi mislim da ih unovci za iznos koji je on platio.

Uzalud se trudio niko nije hteo da ih  plati toliko.

Budala je te fenserske ulaznice nudila po pijaci gde je obitavao obican i priprost  svet koji nije ni pet para davao za te ulaznice.

Najveca ponuda koju je imao od nekog sereta  sa pijace bese dve glavice kiselog kupusa.

Paja je digao ruke od prodaje ulaznica  posle te neprihvatljive ponude.

Ostala mu je solucija da ode na docek.

Mislim morao je da ode na docek, jer ga je papreno platio.

Imao je dakle ulaznicu viska.

A da ide sam u nepoznato drustvo, bilo mu je vrlo nezgodno jer su ga kompleksi ionako razarali i bio je potpuno izgubljen i nesiguran kad je sam .

Zato se kompleksas Labud bacio u potragu za personom broj dva koja ce mu biti u drustvu….te najludje noci.

Ja sam  se tih dana u skoli zadrzavao dosta vise nego sto je bilo uobicajeno i normalno.

Odlazio sam u ranu zoru a vracao se u mrklu noc.

Moj otac je to primetio i odmah je izvrsio kontrolu gde se ja to smucam i na njegovo zaprepascenje saznao je da  sam ipak bio  u skoli.

Pa to je to , to je dokaz da cvrsta ruka cini cuda, hvalio se moj cale kevi.

Ovaj nas se zeno moja bas zagrejao za skolu.

Pratio sam ga, ide u skolu, zamisli ide u skolu i tamo ostaje sve dok se ne zatvori.

Prvi dodje a zadnji izlazi.

Rekao sam ja da cvrsta ruka jedino pomaze.

Pa batina je bog, iako zeno boga nema.

Batina je iz raja izasla, mislim iako zeno moja  raja nema.

To kazem cisto da se zna.

Zamisli tri dana sam ga kontrolisao i onako neopazeno spijunirao  i svaki put sam video da je u skoli.

Ej zamisli, baraba ne izbija iz skole.

Deca beze iz skole, a ovaj nas trci u nju, prvi dodje a zadnji ode.

To je moja skola i moja zasluga, tu je sav na mene takav sam i ja bio kad sam bio njegovih godina.

To sam ja vaspitao zeno, da bude covek a ne da bude baraba ko sto su neki, izmedju ostalih i oni tvoji.

Tako radi pravi komunista koji vaspita svoje dete u duhu Marksizma i socijalizma.

To ce da bude buduci tatin samoupravljac i clan SKOJ-a, a ako ga jos prime i u partiju…pa nece biti srecnijeg coveka od mene.

Samo da docekam da tatin sin postane clan saveza komunista i da mi dodje u kucu sa bukvicom u ruci.

E to da docekam i da dozivim da moj sin donese kuci  svoju partijsku knjizicu.

Kad to vidim znacu da sam uspeo kao roditelj i kao komunista.

Zeno vadi odmah flasu sa  onom mojom votkom da se to zalije.

Keva mu je donela njegovu flasu sa votkom.

Cale je otvorio cep i sunuo lep cug u gusu, malo se stresao i ponovio ritual.

To je moj sin, to je moja krv, znao sam ja da ce on biti sav na mene.

I tako se cale tada osljemao kao indijanac…..pardon kao kozak jer je cale mrzeo sve sto je mirisalo na truli zapad a tu su se ubrajali naravno i crvenokosci  indijanci.

Koliko je puta samo urlao na mene kad bih odlazio na ulicu da se igram kauboja i indijanaca sa decom iz komsiluka.

Sta kauboji, sta indijanci, budalo jedna uralao je matori tiranin.

Ti neces da se igras tih igara.

To vas sve truju oni podli imperijalisti…kauboji…majku li im kaubojsku kapitalisticku.

Cale je izasao sa zanimljivim predlogom pred  okupljenu decu na ulicu i izlozio im svoj mudri predlog.

Sto se vi deco ne igrate lepo kozaka i tatara.

Kozacka i tatatra, to je  deco ono pravo, sta se tu igrate tih glupih indijanaca i kauboja.

Ova misija mog cala je momentalno  propala, deca su mu u inat pocela da urlaju kao indijanci i da skacu oko zamisljene vatre, sto je mom calu diglo pritisak na dvesta.

Prokleti kapitalisti urlao je cale dok je ispijao velike gutljaje votke iz flase, sve su zatrovali.

Ova deca ce da budu kapitalisticki spijuni sve bih ja njih poslao u popravni dom.

Dzukele kapitalisticke ni od cega ne prezaju, kad su propali kod nas starijih napali su  na nasu decu.

Jebo ih njihov viski, votka je pice pravo.

Samo ruske stvari vrede, zapadne stvari me ne zanimaju taman da su dzaba.

Pogadjate da u nasu kucu koka kola nikad nije usla.

Od bezalkoholnih pica cale je kupovao samo mineralnu vodu i eventualno  Ruski Kvas.

Ruski kvas je bio ambalaziran u male flasice sa etiketom medveda koji u ruci drzi flasu gorepomenutog.

Proizvodio ga je BIP , tacnije beogradska industrija piva, i garantovano su ga cinile otpadne sirovine od proizvodnje tog alkoholnog napitka to jest piva kojeg su ispijali zidari i ostali majstori.

Pivo je tad bilo jeftino a ruski kvas jos jeftiniji.

Garantovano se kvas pravio od nekih nusproizvoda koje nisu mogli da zafrljace u kanalizaciju a neko se dosetio da se to moze prodati i da se do toga moze nesto zaraditi.

Od te otpadne sirovine su ga sigurno spravljali neki socijalisticki  alhemicari koji su imali zadatak da se sve iskoristi i proda posto poto.

Ruski kvas je bio bagatelno jeftin i to je bio dodatni motiv da ga cale redovno kupuje.

Ruski kvas je cudo, uralo je cale dok mi je otvarao novu  flasicu.

To da pijes, pun je vitamina za razliku od koka kole koja je smrdljivo imperijalisticko djubre.

Za litar kokak kole moze se kupiti dvadeset litara kvasa.

Sine zato ces ti da pijes samo ruski kvas.

Em je zdrav, em je jeftin, em je nas….em je i Ruski….mislim zove se tako…..znaci u sustini samo kvas …sto bi rekao Pera guzvara.

I tako sam se ja davio sa kvasom.

Cale ga je uvek kupovao u lokalnoj bakalnici.

Bakalin  mu se kleo da sem mog caleta to niko ziv ne kupuje.

Cale ga je demantovao sa tvrdnjom da je on licno video komsinicu kako ga kupuje pre neki dan.

A ona komsinica iz prizemlja osmehnu se bakalin, e ona ga kupuje jer sa njim tamani mrave i bubasvabe.

Kaze da je bolji od bilo kojeg sredstva za bubasvabe a uz to je i jeftiniji.

Ha pa naravno da je bolji to je Rus izmislio ponosno lupi sakom o tezgu moj otac, oni kad nesto naprave to sluzi za mnogo toga.

Cale je od tad stalno kupovao kvas.

On ga je kupovao a samo sam ga ja morao piti posto je cale pio votku ili pivo a kvas je uzimao samo da ima alibi i opravdanje gde je spiskao lovu.

Cale me je terao da ga pijem da bi on imao razlog da ode do ducana po novu turu votke i piva.

U svakoj turi doneo bi par flasa kvasa i gajbu piva i karton votke.

I pored simbolicnih kolicina kvasa tesko sam ga pio.

Pio sam ga na silu i cim bih ugrabio priliku prosipao sam ga u saksije da cale ne vidi naravno.

Ruski kvas mi je zivot zagorcao.

Za one neupucene to pice je neka bljutava kombinacija zitarica i kvasca.

U ono vreme sam mrzeo prokleti Ruski kvas koji mi je na usi izlazio.

Sad ga popijem ponekad…cisto da osvezim uspomene…i mogu vam reci da nije los….a i sad je skuplji od koka kole…da ne poverujes...

Uopste mi nije jasno u cemu je poenta, da nije mozda procurila u javnost tajna o njegovoj efikasnosti u tamanjenju bubasvaba.

Paperinos

Moje  famozno celodnevno skolsko prisustvo ja sam bio  iskreirao s  debelim razlogom da se osvetim Paji Labudu.

Dakle nisam ja postao  skolarac kao moj cale niti sam iznenada skolu zavoleo.

Skola i ja smo bili u zavadi i jedina moja  ljubav prema njoj je bila ona gde sam je ja zamisljao u plamenu ili u rusevinama.

Cesto sam sladostrasno sanjao kako sa velikim buldozerom rusim do temelja tu nakaradu.

Imao sam fikcije da je ciljam iz tenka i da je razaram sprat po sprat sa plotunima.

Svu predjasnju  mrznju prema skoli sam kanalisao u mrznju prema Paji Labudu.

Vrebao sam zgodnu priliku da mu nesto smestim.

Nisam mogao da ga podnesem zbog mnogo cega.

Ovaj zadnji dogadjaj u vezi naseg skolskog druga Muse me je toliko inspirisao da se osvetim Labudu da nisam mogao da zaspim.

Nocu sam smisljao taktike  kako da ovog oholog  naduvenka kaznim.

Jedva sam cekao da svane novi dan  i da odem u skolu gde cu da ga vrebam.

Da se ne lazemo plasio sam ga se kao vatre.

Plasio sam se njegovog pogleda a tek prisustva, pa sav sam se tresao od uzbudjenja i jeze koja me je hvatala u prisustvu tog omrazenog lika.

Ali mrznja me je ohrabrila.

Ona me je terala na akciju.

Tih dana su nesto majstori radili na centralnom grejanju nase  skole.

Grejanje je zatajilo u najgorem momentu.

A majstori su bili ocajno aljkavi i spori kao i svi majstori iz drustvenih firmi koji su na posao isli sa istim zarom sa kojim idu robijasi na robiju.

Skoro dve nedelje su vec oni ceprkali to grejanje po skoli.

Tacnije menjali su  trule cevi i naprsle  radijatore pa su ispustali stalno vodu iz sistema.

Posto nije dolazilo u obzir da se cela skola ostavi bez grejanja zbog opakog minusa koji je vladao napolju radili su to parcijalno, deo po deo.

Kroz prozor kotlarnice su  izbacili jedno gumeno crevo kroz koje je stalno oticala voda iz sistema koja se odlivala u obliznji sahtna ulici.

Da se voda ne bi zaledila kroz crevo je morala stalno da tece .

U jednoj pauzi izmedju dva casa ja sam to crevo  kriomice nabio direktno u auspuh Labudovog pezejca.

Za tili cas je voda napunila ceo izduvni sistem.

Pridrzao sam crevo  prislonjeno uz cev auspuha osvrcu ci se oko sebe i glumeci da vezujem pertle.

Iz auspuha je samo picila garava voda i culo se ono famozno  klo klo klo…..klokotanje vode me je odusevilo..jao ala sam ga nafilovao smejao sam se u sebi..bice bas veselo..

Posle par minuta izvukao sam crevo i vratio ga pored sahta.

Odjurio sam punim trkom u ucionicu odakle sam osmatrao Labudovog ljubimca na parkingu.

Mraz je ubrzo ucinio svoje.

Ona voda koja se zadrzala u auspuhu se ubrzo zaledila.

Labud je bio u skoli sve do pet sati posle podne.

Spazio sam ga  na hodniku kako sa njegovom cuvenom belom  sportskom torbom pod miskom zamotan u neku jaknu  trci prema parkingu.

Imao je neku vunenu  kapuljacu na glavi.

Bio je kao marsovac.

Otkljucao je bravu pezejca , otvorio vrata ubacio torbu i seo u auto.

Trenutak iscekivanja.

Osluskivao sam i snimao sam celu situaciju.

Labud je zaverglao.

Tritri tri tri…….tri tri..trii…..odbrojavao je Pezejac dok ga je labud besno alnasovao.

Pauza.

Labud ponavlja celu  operaciju..tri tri tri…triiii…triiiii vergla pezejac ali nece da upali.

Ja sam odusevljen.

Labud izlazi iz auta.

Stresa se od zime i nabija onu kapuljacu.

Otvara haubu.

Sa nekim drvetom je podbocio haubu.

Zabio je glavu ispod haube, nesto cunja.

Mlatara rukama da se zagreje.

Skida kapu sa glave i stavlja je u dzep.

Vraca se do auta, ponovo vergla.

Tri tri tri…..tri..trii tri..besno ga vergla Labud ali masina nece ni da se javi.

Labud izlazi opet da pogleda nesto ispod haube drmusa rukom nesto i trese besno kablove.

Samo sto je opet zabio glavu ispod haube desilo se ono sto sam prizeljkivao.

Drvo je iskliznulo.

Hauba ga lupa svom silinom po glavi.

Labud je kljoknuo  a noge su mu iskliznule.

Poput misolovke hauba ga je klepila.

Labud  brzo izvlaci glavu ispod haube i po parkingu odigrava jedan indijansko shamanski ples drzeci se rukom za raskrvavljeno uvo koje mu je ostra hauba   povredila.

Skace  besno labud i poskakuje po zamrznutom parkingu u nekom cudnom ritmu drzeci se za krvavo uvo.

Ja se cerekam kao magarac dok gledam ovaj prizor.

Labud odlazi do gepeka svog krsa pezejca.

Otvara ga, nesto besno  ronda psuje ogavno  i posle krace premetacine vadi neki crnu torbuljinu.

Pored auta vrsi raspremanje alatnog arsenala.

Jos uvek se drzi za ono uvo.

Gledam sa bezbedne distance i vrsim popis sta je to manijak sve izvadio iz te   njegove torbuljine.

Labud je izvadio neka klesta motorcangle i start sprej.

Opet otvara haubu i stavlja ono drvo ispod nje.

Sa kelstima odvrce poklopac filtera vazduha.

Duva u promrzle prste.

Osmatra karburator, opet se pridrzava za uvo.

Konacno sa sprejom uspeva da nanisani karburator.

Prska ga sa start sprejom.

Ostavlja motorcangle i sprej pored auta i odlazi da  ponovo vergla.

Auto se malo javio upalio je na sekund ali se odmah i ugasio.

Labud ponovo izlazi, ponavlja celu operaciju iz pocetka.

Opet nisani.

Prska sa start sprejom, vraca se u auto vergla, auto upali na sekund pa se ugasi.

I tako jedno deset puta udji verglaj izadji prskaj….pa sve iz pocetka.

Ko zna koliko bi puta ludak ponovio tu operaciju da ga nije izdao akumulator.

Labud izlazi i sa ocajnim pogledom gleda besno prema nebu, nesto psuje.

Onaj alat trpa u gepek.

Zurnim korakom ide prema skoli.

Ulece u skolu i jos sa hodnika se dere kao sumanut..Kidzooooo…Kidzooooo.

Cela skola odjekuje.

Labud trazi Kidzu… naseg skolskog domara strucnjaka za sve i svasta.

Kidza je inace ceprkator lencuga i sljokator.

Jedan je od retkih koji se druzi sa Labudom.

Onizeg je rasta taj nas  domar , tacnije metar i sumska jagoda.

Takodje je nezenja ali u pedesetoj godini.

Vozi peglicu koja je spram njega ogromna limuzina.

Kidza se pojavljuje iz kotlarnice i posle krace konverzacije krece sa Labudom prema parkingu.

Na parkingu se odvija drama.

Kidza je upalio svoju malenu  peglicu  i vrsi petominutni manevar namestajuci je da moze sa svojim  kratkim kablovima da prespoji struju sa svog akumulatora na akumulator Paje Labuda.

Labud vrsi navodjenje.

Pun levi Kidzo…levo..ne desno..levo Kidzo…napred..jao idi nazad….Labud je van sebe.

Kidza je ocajan vozac plus je pijan po prilicno jer se nacvrcao sa majstorima koji nam popravljaju grejanje.

Jebiga majstorima je hladno pa se greju sa rakijom, a Kidza je ljubitelj iste.

Majstori su gabaritni, sto i kusur kila ima svaki od njih a Kidza je kao vrabac jedva ima cetrdeset kila.

Cas posla se osljemao, dok se majstori jos uvek dobro drze.

Paperinos

Kidza u jednom rikverc manevru  uspeva da ocepi Labuda tockom svoje sklopocije.

Labud opet poskakuje, opet na parkingu igra cudan ples, ovaj put u stilu Sijuksa…na jednoj nozi.

Poskakuje labud na jednoj nozi i kruzi po parkingu.

Tipican ples Sijuksa,,autentican korak i koreografija.

Kidza izlazi iz svoje peglice, pita ga sta mu bi.

Labud nesto urla na njega.

Psuje mu sve zivo, pokazuje na svoju  nogu lupa Kidzi jednu zausku.

Kidza se ljuti , okrece se i cese se po dobijenoj zausci....uvredio se ide do auta zakljucava ga i odlazi prema skoli.

Labud trci za njim izvinjava se.

Moli ga da mu oprosti.

Kidza jedva pristaje da pokusa ponovo da se uparkira pored Labudovog pezejca.

Opet manevrise.

Pun levi….pun desni…desni ...desni.    ...Ajde jos malo jos malo…cekaj koci....vrsiti Labud.

Kidzi spada noga sa kvacila i peglica poskakuje udara svom snagom Labuda po cevanicama sa branikom.

Branik je opalio labuda bas lepo po cevanicama.

Opet sledi jedan ratnicki ples ovoga puta u stilu Komancha.

Koreografija cista petica,ali umetnicki dojam...nesto slabiji.....nesto fali u ovom plesu.

Labud  se odbacuje sa nogama skace poput zapca  i sa rukama trlja svoje bolne cevanice.

Kidza izlazi iz svoje peglice…..ovog puta Labud mu ne govori nista…jauce i u sebi gundja.

Ne govori nista jer konstantno jauce.

Jao ugh..ugh..jaooo..ugh...

Nije mi pri ruci recnik indijansko srpski...tako da nemam pojma sta je to  upravo izgovorio Paja Labud.

Posle zavrsenog  labudovog plesa Komancha Kidza nekako uspeva da parkira svoju malenu peglicu tik pored labudove krsine.

Operacija spajanja akumulatora je izvedena.

Operacija uspela pacijent....preziveo...za malo.

Akumulator dobija dodatno punjenje al sa kontra postavljenim klemama sevaju varnice kablovi se puse.

Paja ispravlja gaf i komaduje pocetak punjenja.

Kidza turira svoju masinu ne bi li poboljsao to punjenje.

Labud uskace u pezejca  ponovo alnasuje….pezejac opet odbrojava ..tri tri tri tri.

Odbrojava krsina ali nece ni da se javi.

Paja ima ideju.

Kidzo sedi ti i alnasuj a ja cu da prskam sa start sprejom.

Bravo Pajo to ti je dobra ideja Kidza pozdravlja ovaj  mudri predlog.

Odlicno si se setio.

Tako i biva.

Kidza stimuje sediste na pezejcu,nekako je dohvatio komande... okrece kljuc od paljenja.

Labud prska sa sprejom u pravcu karburatora.

Auto je upalio ali se  i ugasio.

Labud opet prska ovog puta mnogo vise.

Pali ga sad ...sad alnasuj...sad...dere se na Kidzu.

Kidza alnasuje.

Pezejac je ovog puta odradio par sekundi ali se opet ugasio.

Labud mucka onaj start sprej.

U majku mu pa kad ce da prokine.....sigurno se neka trunka zaglavila, tako sam cuo da oce da bude kad trunka zaglavi diznu.

Kidza je istog misljenja trunka je u pitanju, Pajo samo ti to naprskaj vise.

Paja ovog puta prska  sve vise dok Kidza vergla.

Prska kao sumanut u karburator dok se motor sa dusom bori.

Kidza mu daje savet da pogleda u karburator i da vidi da li ima goriva kad vergla.

Pajo proveri da li ima goriva u loncetu karburatora, proveri gorivo.

Labud  se naginje nad karburator.

Ne vidim nista mracno je…nista ne vidim…odgovara  Labud Kidzi.

Evo ti moj upaljac odgovara mu Kidza, uzmi upaljac osvetli karburator i pogledaj ima li  u njemu goriva da li dolazi beznin.

Labud uzima Kidzin upaljac i nadnosi ga nad karburator.

Kres kres, kres… ne radi ti upalajc.ne radi upaljac.... dernja se Labud.

Samo ga protresi .protresi ga ....dobacuje Kidza.... kresnuce samo ga ti protresi.

Labud trese upaljac i krese sa kremenom iznad karburatora..upaljac se pali labud je sa facom  direktno iznad karburatora.

Plamen upaljaca pali isparenja start spreja u karburatoru.

Zaustio je tog sekunda  Labud da  nesto  kaze Kidzi.

Usta je otvorio i zaustio je da Kidzi kaze sta je video.

Iz karburatora tog trena odjekuje eksplozija ulece plamen Labudu u usta.

Labuda  plamen  zahvata  i po faci .

Plamen   mu je u trenu oprljio obrve trepavice i  kosu.

Uvukao je Labud  deo vatre cak i u pluca.

Celo lice mu je garavo.

Izgleda kao crni djavo….il onaj crni labud….kog do tad nisam video al sam cuo da postoji..u pesmi Djoke Balasevica.

Labud je glavom opet opalio po haubi , ono drvo koje je drzalo haubu  je opet spalo, hauba ga opet lupa po tintari.

Labud i ovog puta igra ..ovog puta  igra  drevni indijanski ples za dozivanje kise vracha Irokeza.

Ovog puta je umetnicki dojam cista petica...pardon desetka.

Izvrsna koreografija.....ziri je jednoglasan.

Kaslje  labud kao sumanut u borbi da dodje do vazduha lupa rukama po grudima.

Stvarno izuzetna koreografija.

Prizor je ludilo.

U indijanskom zargonu receno Vatreni labud  opet igra.

Ja se cerekam proed prozora podizem desnu ruku i pokazujem dlan , izgovaram indijanski pozdrav.

Sto bi rekla  braca  indijanci,,,, Haug plameni crni  labude.

Haug Pajo.....

Paperinos

Paja Labud je totalno nagraisao.

Onako garav i oprljen seta kao izgubljen po parkingu….psuje i bogorada na sve zivo.

Kidzu u sebi proklinje i suzdrzava se da ovog kepeca ne izgazi na mrtvo ime.

Kidza je ravnodusan, kontuzovan,pardon pijan..sto mu dodje isto.

Kidza preuzima inicijativu.

Sad Paja seda  u pezejca , on ce da alnasuje….a Kidza..pa on ce da asistira.

Kidza oprezno obigrava oko auta osmatrajuci bezbednu poziciju.

Hauba je sad dodatno podbocena sa torbom koju je mudri Kidza ubacio pod sarke haube.

Kidza ovog puta dusmanski prska start spreja u karburator.

Celu bocu je srucio u karburator, lakonski je baca na parking.

Tada su to radili svi i nije bilo ove danasnje ekoloske svesti i reciklaznih kontejnera..tako da nemoj neko slucajno retroaktivno Kidzi da posalje komunalnog policajca, a mene da proglasi za savesnog gradjanina ( cinkarosa).

Sve ovo gore pomenuto u tom slucaju proglasicu plodom svoje bujne maste i sve gorepomenuto nece imati nikakve veze sa stvarnim ljudima i dogadjajima.

Dakle Kidza je zafrljacio sprej na parking…ispucan do kraja dakle,prazan.

Za svaki slucaj Kidza preko karburatora baca neku krpuljinu.

Sad ga alansuj ….komanduje Kidza Labudu.

Stisni pun gas i alnasuj ne prekidaj dok se ne javi.

Sad mora upaliti taman da je bez trunke goriva.

Labud okrece kljuc tri tri glp glp …vergla pezejac kao sumanut..tri tri tri glp glp glp ..BANGGGGGGGG…….odjeknula je eksplozija…auto je upalio….

I sta kazete na ovo postovani citaoci.

Upalio je.

Oni koji su pomislili da je upalio  pezejac..i da motor radi….prinudjen sam da samo zbog njih i to samo zbog njih …po ko zna koji put citiram nenadmasnog maestra Paganinija.

Vi koji ste pomislili da je Labudov pezejac proradio ….VI NEMATE POJMA.

Tutumraci jedni gde stalno zurite.

Vi stalno zurite i na brzinu donosite zakljucke.

Upalio je…ali sta ….. pa krpu…tutumraci jedni.

Nista vi ne znate.

Krapa je progorela , onu koju je Kidza bacio preko karburatora i iznad pecezjca se pojavio dimni oblak….pardon dimni signal.

Pravi dimni signal, originalan indijanski dimni signal.

Indijanski signal sa onim zaokruzenim slovom R …..mislim da se zna da je original..i da nije neka kopija iz Kine.

Labud i Kidza su originalni.

E stvarno su pravi indijanci.

Ovakve dimne signale slali su samo Chiroki indijanci.

Svaka im cast.

Paperinos

Paja iskace iz pezejca.

Jao upali mi auto idiote jedan,,kepecu prkleti zapalio si mi masinu.

Urla Labud na Kidzu koji se ovoga puta definitivno naljutio i teatralno seda u svoju malenu peglicu.

E sad je dosta, sad je dosta izricit je Kidza, ja ti pomazem a ti me vredjas.

Zalupio je vrata i krece.

Hm Kidza je u opstoj gunguli zaboravio da je sa kablovima spojen za Labudovog pezejca.

Paja je zaustio da na tu cinjenicu ukaze Kidzi, ali dockan.

Kidza je silovito startovao.

Peglica  odvlaci kablove koji se vuku po parkingu i varnice.

Kablovi se dodiruju,varnice prste na sve strane i peglica se konacno  gasi.

Gasi se motor ali se zato nesto drugo upalilo.

Ispod zadnje haube, gde se peglici nalazi motor dimi na sve strane.

Tu se nesto upalilo.

Dimi  na sve strane kao iz lokomotive….parnjace.

Kidza izlece iz svog auta.

Jao sta je ovo..jao ljudi upomoc , vapi nesretnik i doziva u pomoc..pomagajte ljudi..

Obigrava  oko automobila kruzi dernja se na sav glas, i sa svojom jaknom mlati po vatri koja se raspalmsala.

Vatra izbija na sve strane.

Kidza sad izvodi ritualni ples.

Pravi ples …Pigmeja.

Igra Pigmej oko vatre.

Umetnicki dojam , koreografija, scenski nastup…ocena zirija maksimalna.

Sta reci….da nije realno..bilo bi tako…za odlicije..najsvetlije i najblistavije, zlatna medalja…

Kidza bi se silno obogatio ili bi stekao svestku slavu izvodeci ovu svoju  tacku po svetskim priredbama…

Ali eh ali ovaj nastup je jedinstven, izvodi se samo jednom….uglavnom….mislim ukoliko nemate vise automobila i ukoliko vas svaki put ovako nadahne paljevina istog.

Kidzi je tu na skolskom parkingu izgoreo automobil….za tili cas.

Mislim za nepunih pet sest minuta.

U skoli smo imali vatrogasnih aparata.

I to poprilicno.

Ma ima ih duplo vise od  zakonski predvidjenog broja.

Nas direktor ih je bas nakupio, kad god su mu ih ponudili on ih je uzimao.

Znaci aparata ima.

Ali dok se neko setio gde se ti isti  nalaze.

Aparati su se nalazili na sigurnom mestu.

Gde je to...znaci gde niko zivi ne zna...daleko od ociju svih.

Nas direktor sve drzi na sigurnom

Direktor ih je stavio na najsigurnije mesto daleko od dodira nestasne dece i nesavesnih zaposlenih koji bi ih mogli ukrasti....stavio ih je  u svoj ogromni  metalni kasa kredenac.

A kredenac  je metalni sa tri rdjave  brave.

Prvo je potrebno naci direktora.

A onda sledi nova potraga..pa dok su pronasli sve kljuceve  direktor ih avaj  ima gomilu.

U toj gomili se ne zna koji je kljuc od cega...a direktor se useprtljio.

Konacno kad su svi kljucevi pronadjeni…i kad su  otkljucali kredenac i ispetljali aparate  .

Pa dok su izvadili aparate iz kredenca  u kom ih je direktor dodatno povezao sa lancem i katancem jedne za druge…

A katanac zardjao pa dok su ga razradili....otkljucali ga...izvadili aprate..pa dok su procitali upustvo sta i kako se koji od tih aparata koristi…..proslo je skoro ceo sat.

Auto je vec bio izgoreo i vatra se ugasila..sama od sebe.

Dobro nije se bas skroz ugasila, dogorevale su  mu jos malko gume.

Samo su one jos dimile.

Na parkingu se  uveliko okupilo poprilicno sveta kad je direktor izleteo sa protivpozarnim aparatima  pracen sa nosacima istih i isprisakao ogorelu olupinu sa belim prahom.

Srecna nova godina…..rece neko iz guzve..kad nema snega dobra je i soda bikarbona.

Direktor se nije smirio dok nije i poslednju vatrogasnu  bocu ispraznio na Kidzinog ljubimca.

Pogadjate samo je on baratao sa aparatima.

Prskao je kao sumanut kidzinog ljubimca.

Bogami ga je bas lepo isprasio.

Prah je usao u sve pore olupine.

Prah je isprasio auto ali i sve okupljene.

Svi su kasljali od prasine.

Vatrogasci su dosli….na vreme….tek za dava sata…..al tacno  na vreme da operu parking pre mraka od belog praha koji je bio na sve strane i da Kidzu utese  da je imao srece…jer se nije zaglavio i izgoreo u autu kao tamo neki kog su oni spasavali ..bezuspesno naravno.

Direktora su pohvalili na hrabrosti sto je sprecio sirenje pozara i sto ga je na vreme lokalizovao.

Sutradan je direktor osvanuo u novinama sa vatrogascima.

Slikao se za sve lokalne novine.

Davao je opsiran intervju do kasno u noc svim novinarima.

Ispricao je po ko zna koji put novinarima  u detalj svoju bespostednu borbu sa plamenom stihijom.

Spasao je kolegu sigurne smrti…ne misleci na svoj zivot ....potrcao je direktno u plamen….a palmen ko skola...a i deca su u skoli.....prizor stravican ali se on nije dao uplasiti.

Predlozen je za oktorbarsku nagradu.

U skolu  nam je stigla nova tura potpuno novih protivpozarnih aparata.

Slikao se direktor sa politicarima, sa drugovima iz komiteta...sa policijskim inspektorima...sa vatrogascima.

Osnovana je i vatrogasna sekcija u nasoj skoli koja je dobila odmah diplomu.

Ali drama na parkingu nije zavrsena sa Kidzom.

Labud je zamolio drugove vatrogasce da mu pozajme struju sa svojih akumulatora da bi upalio svoju krsinu.

Vatrogasci su mu izasli u susret, prikopcali su struju sa svojih akumulatora..i sprzli Labudu sve osigurace i sve sto je bilo vezano za struju u Labudovom automobilu.

Izgoreo je radio, bobina, razvodnik paljenja, elektro motor brisaca, ler dizna, sve sijalice, kontakt brava, akumulator, ventilator, alternator, alnaser.

Sve se sprzilo…zbog proklete razlike u voltazi…

Ko je mogao da se seti da kamion ima struju na dvadeset i cetiri volte..a automobil  na celih dvanaest.

Kome je takva sitnica u onoj guzvi  i opstoj euforiji mogla pasti na pamet.

Paperinos

Labud je zbog havarije morao da ostavi svog mezimca na skolskom parkingu.

Kidzin auto, tacnije ono sto je od njega ostalo  je takodje ostao na parkingu da pravi drustvo Pezejcu.

Direktor je zbog novinara  i davanja intervjua istim  morao da ostane u skoli do kasno u noc sa partijskim kamaradima tako da je i njegov moskvic ostao na parkingu nase skole.

A ja sam morao da dopunim svoju osvetu Labudu pa sam i ja ostao u blziini skole vrebajuci pogodan trenutak da se parking ocisti od prolaznika.

U torbi sam imao celu bocu auto laka crne boje.

Tada se u nasoj skoli nije mogao naci ni jedan grafit, ako izuzmemo bezazlena  skrabanja kredom po skolskim zidovima i crtanje srca sa intimnim porukama u skolskom klozetu.

Znate ono Aca + Maca… u srcu zaokruzeno sa strelom probodeno.... i tome slicno.

Ja sam u jednom haustoru zeleznicke ulice  pre nekoliko dana procitao nerazumljiv grafit PUNK IS NOT DEAD.

Procitao sam ga i upamtio ga.

To je bio grafit kojim su se revoltirani retki gradski  pankeri branili od najezde novog talasa koji ih je proglasavao mrtvima.

Pank nije mrtav…..sarali su besno  pankeri haustore koje su zapisavali hevi metalci i ostali poklonici novonastalih muzickih pokreta i talasa.

E ja sam se odlucio da bas  taj garfit naskrabam Labudu na pezejca.

Posto nisam bio najvicniji u saranju sa sprejom  prvo sam malo isprobao tu novu vestinu na direktorovom moskvicu.

Tu sam naparavio par probnih saranja i oprobao sam tehniku.

E kad sam ruku oslobodio bacio sam se na labudovog pezejca.

Prvo sam na haubi ispisao “punk is not dead” pa onda preko svih vrata sa leve strane, pa sa desne, pa na gepek.

Saranje sam prekinuo tek kad sam iscedio i poslednju kap boje iz boce.

Bio je mrak pa sam imao dosta problema da slozim slova u neku liniju.

Ako se uzme u obzir da mi je to bio prvi nastup bio sam sasvim dobar.

Sutradan je nastao lom.

Labud je odlepio od besa kad je ugledao svoj auto onako isaran kao uskrsnje jaje.

Punk is not dead…..sta je sad ovo trljao je labud sa rukom po spreju koji se vec uveliko osusio.

Sta mu sad to znaci.

Direktor je takodje poludeo od besa iako je njegov moskvic bio kud i kamo manje isaran.

Kidzina limuzina nije bila ni pipnuta.

Paja je prvo posumnjao na Kidzu ali se okanio tog nauma kad mu je direktor objasnio da  bas te garfite saraju neki sektasi, reakcionari padavicari i drogerasi.

Druze Labude, rece direktor besno…..to su nam vozila isarali neki Punkeri……

Punkeri su nam druze Labude isarali automobile.

Saraju oni  ceo grad, sad su nam isarali i automobile, to sam ja vec imao slucaj na jednom patijskom sastanku da se nas predsednik vec zalio na te proklete Punkere.

Uh majku mu zar se oni ne zovu Pankeri zamisli se Labud.

Ma kakvi Pankeri izricit je direktor pogledaj lepo pise Punk a ne Pank dakle oni su punkeri a ne pankeri.

Zar mislite da u nasoj skoli ima tih kako rekoste da se zovu….Punkeri … rece besno Labud.

Nemam pojma rece direktor, mozda je to delo nekog osmaka, njih vec drma pubertet, mozda je neko od njih taj vraziji Punker.

To se mora seci u korenu.

I tako je tog dana krenula hajka na pankere u nasoj skoli.

Direktor i Paja Labud su svim osmacima ispraznili djacke  torbe u potrazi za sprejom ili nekim tragom koji bi im ukazao da je neko od istih mozda panker to jest punker.

Kad tu nisu nasli ni jednog jedinog pankera pretresli su i djake iz sedmog razreda.

Sve su pretresli i decake i devojcice.

Ni tu nije bilo pankera ni pankerke.

Ja sam bio u prepodnevnoj smeni tako da sam otisao kuci odmah posle casova.

Ono nocno saranje me je bas izmorilo.

Rucao sam i legao da spavam.

Bio sam mrtav umoran ali vrlo zadovoljan postignutim uspehom.

Spavao sam onako obucen.

Samo sam bacio djacku torbu i izvrnuo se na krevet.

Probudio sam se oko deset sati uvece i  to samo zato sto sam bio gladan.

Keva je bila u kuhinji.

Sedela je za kuhinjskim  stolom i nesto je  cmizdrila.

Cesto je bila uplakana tako da sam vec bio oguglao na taj prizor.

Keva je retko kad bila raspolozena i bez suza.

Plakala je za sve i svasta.

Plakala je zbog ljubavnih romana koje je krisom citala.

Plakala je zbog komsinice koja joj je sjebala frizuru.

Plakala je zbog polupane soljice od kafe, zbog zagorelog rucka, zbog krs pegle koja joj je opet progorela caletovu kosulju, zbog ljutog  luka kog je stalno seckala.

Plakala je zbog skole koju nije zavrsila, zbog nekog divnog coveka kog je odbila da se za njega uda i sto se udala za caleta tiranina , koji je nju mladu i naivnu sve prevario i ispao opaki lazov…..

Ma plakala je keva  za sve i svasta.

Lila je suze vise nego copor krokodila.

Komotno je mogla ispod svojih ociju oluke instalirati da joj suze ne kvase lice.

Omanja Djerdapska turbina je mogla da se tu instalira i da napravi zasigurno koji kilovat deficitarne elektricne energije.

Onako u prolazu dok sam rondao po frizideru upitao  sam je  zasto  sad palce.

Keva je odmah krenula u ridanje i jaukanje da sumnja da je cale vara.

Cale je po kevinom ubedjenju otisao da se  svalerise.

O boze me sacuvaj, moja keva je stvarno paranoik.

Sta njoj sve nece pasti na pamet…stvarno svaki put ima sve siri i siri repertoar razloga zbog cega ce da se rasplace.

Ovo je bio novitet.

Moj cale da bude svaler.

Pa nema sanse.

On da vija sojke i da bude svaca.

Koja bi se to luda zena spandjala sa ovim tiraninom i manijakom.

Cale je bio cicija i skrtac.

Nije bio ni na kakvoj vaznoj funkciji ili nekom polozaju.

Bio je uvek bez kinte i njegova plata je uvek bila kratka da prespoji mesec za mesec.

Bio je uz to i clan partije , a partijasi su svo svoje  slobodno vreme arcili po sastancima.

A zene koje traze avanturu sigurno ne bi izabrale skrticu i ciciju bez perspektive i slobodnog vremena da sa njime upraznjavaju to sto vec upraznjavaju.

Tu onda dolazi i ostalo…cale je vozio ficu krsinu, znaci nista od luksuza, oblacio se demode, imao je stomak kao burence, bio je histerican i konstantno  nervozan.

Sklon je bio nasilju i potezao je pesnicu za svaku sitnicu.

Samare je delio kao komplimente..

I sad koja bi se to ludaca zatreskala u takvog lika.

Takva ludaca ne postoje na kugli zemaljskoj ako izuzmemo moju kevu.

Eh ali keva je sebi uvrtela u glavu da cim cale kuci ne dodje za rucak, sigurno je negde u svaleraciji.

Takve su vam  zene.

Njima je uvek sumnjiv onaj koji to ne treba biti.

Pravi svaler retko kad bude osumnjicen za svaleraciju, i jos redje  biva uhvacen na delu.

I tako dok sam ja krkao salamu podrigusu i grickao otvrdle gumene krompire od rucka pojavio se na vratima i cale.

Bio je mokar do gole koze.

Keva ga je odmah sa vrata napala.

Pa gde si do sad djubre jedno svalersko.

Gde se to smucas djubre jedno.

Gde si se svalerao barabo jedna..bu hahahahaaaaaaa…smrc smrc.

Ja sam samo prevrnuo ocima i u sebi konstatovao da je keva definitivno van svih tokova ako tako zamislja svalera.

Cale joj je odmah dao vaspitnu sljagu preko nosa i keva je ucutala  istog trena.

Cale je u batinanju uvek bio siroke ruke pa je kevi dao i kusur u vidu par suteva u dupe i jednog cupanja za kosu i lupanja sa njenom glavom o zid da bi je sto brze  dozvao pameti i prekinuo njeno histericno ridanje.

Eto sta je trazila to je i dobila.

Da ne poverujete ali keva se odmah smirila i prestala je da place.

Odmah se prihvatila spremanja klope.

Izgleda da je   moj cale znao pravi recept za lecenje zenske histerije i uspostavljanje tog balansa i harmonije porodicnog zivota.

Cale je  zatim odmah krenuo u urlanje i dernjavu na kevu…klasicna situacija za nasu kucu.

Psovao je nesposobnu zenu i njenu histeriju.

Trazio je da mu se odmah postavi i rucak i vecera.

Keva se odmah dala u spremanje i pocela da mu ugadja.

Brzo mu je donela suv ves i lavor pun tople vode u koji je cale odmah ubacio svoje noge.

Sa fenom mu je susila mokru kosu dok je cale krkao snicle koje su bile skrivene od mene.

Cale se izderao i na mene….sta gledas, sta  ti cekas do sad pogeldaj koliko je sati trk u svoju sobu na spavanje…sutra ustajes…nemoj da slucajno zakasnis u skolu.

Bio sam ti sa direktorom skole.

Nemoj da te slucajno vidim da se druzis sa nekim punkerima…..

Ako te slucajno vidim pored nekog Punkera najebao si ga.

Majku li im blesavu ceo  partijski sastanak smo morali da posvetimo njima.

Prokleti punkeri.

Proklete punkerske barabe ceo sastanak smo na njih utrosili nismo se osvrnuli ni malo na dnevno politicku situaciju u Sovjetskom savezu.

Mars u sobu barabo i dok sam pomislio da si tamo da si ti vec zaspao.

I tako sam ja odmah  otisao do svoje sobe odakle sam krisom iza poludskrinutih vrata svoje buvare  prisluskivao sta cale prica kevi.

Cale je spustio loptu sto je znacilo da je vis neece mlatiti nego ce je eventualno samo samarati.

Luda zeno kazem ti  posle posla sam bio na partijskom sastanku.

Vanredni sastanak razumes li me luda zeno iznenada je bio  zakazan nije bio u planu.

Mi rezervisti smo morali da ostanemo posle tog  sastanka.

Morao sam da idem sa milicijom da lovimo punkere.

Keva je uvek bila van svih  tokova  pa i onih  muzickih.

Ovaj zadnji caletov odgovor je shvatila bukvalno.

Cale se naime bavio lovom.

Bio je lovac po partijskoj liniji.

Kupio je lovacku pusku, odelo municiju, lovacki sesir i torbu.

Imao je i neke zelene cizme.

Za vreme funkcionerskih lovova svog sefa i partijske kamarile  i on je odlazio u lov.

Tamo je sa ostalom sitnom partijskom boranijom statirao i hajkao na divlajc koju su lovili budzovani.

On i njemu slicni su bili statisti koji su trebali da dopune  hajkacku druzinu i da pripomognu lovackim psima da isteraju divljac i usmere je na cev coravih  debelih budzovana lovaca.

Iz tih lovova se uvek vracao kaljav, iscepan i pijan kao cep.

Tamo se u tim lovovima  sljokalo kao na takmicenju.

Dobro ponekad je kuci  cale donosio i po nekog fazana punog olova ili zekana koji je bio nafilovan sa olovnim dramlijama pa su ih budzovani poklanjali svojim hajakcima kad ih vec njihove  pedigrirane dzukele nisu htele pozderati.

Keva bi onda bogoradala na te njegove ulove dok ih je cerupala i trebila iz njih sitnu sacmu.

Keva je  tako i sad utripovala da je cale opet bio u nekom  takvom lovu.

Ovog puta na neku novu divljac..Punkere.

Punkeri su komotno mogli biti divljac po kevinoj  curkastoj percepciji.

Eh ali se  i ona curka dosetila da je caletova lovacka oprema bila kod nas u stanu, pa je ciknula iz sveg grla.

Barabo lazljiva…svalercino sto me lazes da si bio u lovu…kad ti je puska i odelo ovde u stanu…ne lazi me vise nego mi priznaj da me varas..ko je ta kurvetina sa kojom se smucas, govori mi smesta da joj ja kosu rascupam.

Paperinos

Sta reci, i sta uraditi.

Bas bi to za nekog bila dilema u ovoj cudnoj i smesnoj situaciji koju moze da osmisli samo zenski mozak.

Cale tih dilema nikad nije imao.

On je uvek prvo radio pa onda pricao.

Ruska skola je to.

Triput seci i ne meri glasila je maksima te  iste.

A cale je tipican djak te skole.

Nije  joj rekao nista nego je odmah kevi plasirao jedan direkt sa pesnicom u facu.

Keva je dobila pesnicu u zube i odmah je prekinula sa histerijom.

Ruska dresura u prakticnoj primeni.

Rezulatati momentalni.

Keva je bila u nokdaunu i samo je kolutala sa ocima.

Cale joj nije odbrojavao..cale joj se uneo u facu.

Keva se nekako skoncentrisala.

Cale joj je  uverljivo objasnio da nije bio u klasicnom lovu na neku divljac, nego da je bio u milicijskom lovu na  neke punkere koji nisu divljac nego barabe i narkomani koji saraju po gradu fasade…i limuzine.

Luda zeno ti punkeri su isarali automobile na parkingu skole u koju ide  i ovaj nas.

Zamisli samo barabe su dosle i u osnovnu skolu.

Isarali su automobile direktoru i jednom nastavniku , a obojica su clanovi partije.

Nisu isarali automobil domaru koji  nije clan partije.

Zeno luda to je atak na drzavu i na komunisticku partiju…shvatas li ti to.

Ceo grad smo prespartali  u potrazi za tim  punkerima.

A kisa je lila kao sumanuta.

Nismo nasli ni jednog punkera.

A ceo grad je pretrazen.

Pa da, ta  nisu oni blesavi da izlaze na ovakav kijamet…il im je neko javio.

Sve smo pretrazili i nismo nsita nasli, grad je pust i prazan , nema zive duse na ulici, vetar fijuce a kisa lije ko iz kabla.

Promrzao sam i boli me svaka koska u telu.

da li sad shvatas gde sam bio.

Keva klimnu glavom u znak potvrde  mada sam bio spreman da se zakunem da joj nista nije bilo jasno i da ona i dalje sumnja na svaleraciju.

Cale je otisao da cunja po visecim elementima u kuhinji.

Gde je ona moja  votka dernjao se tiranin …daj mi je odmah….cujes li ti mene luda zeno  gde je votka,….gde si je sakrila.

Keva mu besno odgovori…..ja sam je popila sto je bila potvrda one moje konstatacije da ona zaista nista nije shvatila i da je i dalje u zabludi da je cale svaler.

Cale se izbezumio kad  je cuo ovaj odgovor.

Ahaaaa oglasi se diktator, tako dakle i zavrnu rukave na  kosulji.

Jeli zeno pijanduro kako si to smela….zgrabio je cale kevu za kosu i poceo da joj glavu lupa o linoleum u kuhinji.

Pijanduro jedna..pijanduro prokleta … popila si mi moju votku, urlao je  na sav gals cale na kevu.

Pijanduro prokleta popila si  moju zadnju flasu votke.

Sta sad da  radim treba da se prehladim dakle.

Gde sad da nadjem votku pijanduro prokleta.

Cale se nekako pribrao i krenuo je u detaljniju  premetacinu kuhinje i ubrzo je nasao tu svoju  inkrimisanu flasu votke nenacetu nevesto maskiranu iza kese sa secerom.

Ha tako dakle vratio se tiranin do keve sa flasom u rukama….mene si nasla da lazes…otvorio je onu flasu i popio dobar gutljaj.

Od mene krijes Votku pijanduro imala si nameru da je popijes a namera je isto sto i delo jasna stvar....

Samo da znas to kod mene neces moci a jok cale osamari kevu sa levicom i patosira je odmah a onda je sa preciznim sutom u dupe  lansirao kevu u pravcu spavace sobe.

Da se vuces tamo djubretaro lazljiva…mene si ti nasla da nerviras..ej mene djubretaro jedna lazljiva…pijanduro jedna  skrivena….bila  bi ti pijandura ko i cela tvoja familija samo kad bi to smela, i kad bih ti ja to dozvolio.

Ja sam zasluzan sto sam te spasao da ne budes pijandura ko sto su svi tvoji.

Ja sam taj koji te je spasao…i kako mi to vracas..djubretaro jedna nezahvalna.

Ja drzavu branim od punkera a ti me sabotiras.

Paperinos

Cale je te noci iskapio celu flasu votke.

Psovao je kevinu familiju a posebno mog techu  neotkrivenog domaceg izdajnika i saradnika stranih obavestajnih sluzbi,opakog skrivenog kolaboracionistu koji rusi socijalizam za saku maraka….po ubedjenju mog caleta naravno.

Cale je psovao i moju  nezahvalnu kevu koja ne ceni toplinu doma koju joj je on priustio.

Psovao je i to sto ne ceni njegov lovacki angazman i plen koji joj on  donosi iz svojih  lovova.

Ej ona meni da se duri na moj lov….ej ona  meni….gundjao je cale i pio votku u kuhinji dok se sa magnetofona orio kazachok ….kad donesem zeca il fazana ne valja, kad dodjem bez icega opet ne valja.

Ko da ja idem u lov samo zbog sebe.

Lov za mene nije samo zadovoljstvo, to je i deo moje  drustveno politicke obaveze.

U lovu se trenira i vestina pucanja, vrlo vazna sa stanovista odbrane i zastite nase socijalisticke samoupravne zajednice.

U lovu se stice i kondicija.

Lov je drustveno politicko desavanje jer se tamo usaglasavaju i stavovi.

Sve se to tamo u prirodi lakse resi nego na nekom plenumu ili zatvorenoj  sednici.

Tamo se donose oni kljucni zakljuchci toliko bitni za rad i red u drzavi.

Tamo se sve resava.

I drug Tito je bio lovac, a cim je on  bio lovac onda i mi ostali clanovi partije treba na njega a se ugledamo.

Pre u ratu geslo nam  je bilo svi na front i sve za front, a sad treba da bude svi u lov i sve za lov.

Ja sam to shvatio cim su me  zvanicno pozvali da postanem lovac ,ali ona to shvatila  nije.

Luda zena, luda zena.

Tacno nije normalna,skriveni alkoholicar je ona,skrivena pijandura je ona i samo zahvaljujuci mom vaspitanju ona to do sad nije ispoljila.

Da sam ja neki mekusac,tacno bi se ona propila i opijala kao dulek.

Al sva sreca ja sam karakter i kod mene nema pijandurisanja..klo klo klo rece cale onako za sebe i opet otpi lep gutljaj votke i premota traku na magnetofonu.

Luda zena mi uvek zabiberi los dan,da mi bude jos gori.

Gundjala mi je za moju  lovacku pusku i odelo ko da je to luksuz.

Ej ko da je to neki luksuz sto sam kupio lovacku pusku…..pa to je osnovna potreba da imam svoju lovacku pusku.

Da je normalna,ko sto nije prva bi ona trebala da mi kupi jos koju pusku,eto na primer jedan karabin,njega nemam...i pride neki lep pistolj.

Al znam ja da od te rabote nema nista,nikad nista ona meni nece kupiti.

Ona ne zna nista,osim da gundja,gluperda jedna.

Majku li joj njenu nenormalnu gundjala je toliko da mi je sve preselo.

Ta zena me je skroz upropastila

Tamo u onoj  lovackoj radnji me je  skroz obrukala.

Obruka me moja  luda zena pred onim ljudima.

Obruka me ludaca jedna…….sa svojim mulastim cutanjem i onim pogledom zaprepascenja kad sam brojao novac koji sam ja licno  zaradio.

Ta epizoda sa mojim caletom kao lovcem jednostavno ne moze da se preskoci.

To moram da ispricam, jer bi ste vi verni citaoci  ukoliko bih to preskocio bili uskraceni za vrlo vazan…i kako bih rekao  vrlo zanimljiv dogadjaj iz mog burnog detinjstva.

Evo ovako je to bilo……

Kupovina lovacke puske i opreme za mog caleta je bio poseban ritual ali i  vanserisjki dogadaj.

Cale je voleo oruzije kao i velika vecina nase populacije.

Voleo je silu i militariju.

Voleo je sve sto je mirisalo na barut,sve sto je moglo da puca i da razara.

Bio je fasciniran poterama i nadmudrivanjima i taktikama o kojima je slusao iz lovackih prica onih koji su uveliko vec bili lovci.

Trenutak kad je odlucio, citaj kad mu je naredjeno da mora postati lovac se poklopio sa opstom dekintazom u nasoj kuci.

Bili smo klot sa lovom kao i  svake jeseni kad bi se kupovala zimnica i kad bi se ja spremao za skolu.

Da se ne lazemo mi smo retko kad dobri sa lovom.

Lova od nas bezi kao one famozne dlake od zapca.

Ko sto nema dlakavog zapca tako nema ni love kod nas.

Mi smo uvek klot.

Prokleti septembar gundjao je cale, sve me sastavi  bas  u septembru.

Skola pocinje u septembru, a i sezona  lova pocinje bas tada.

Sve u isto vreme pocinje.

Djaci krecu u  lov na znanje i ocene, lovci budzovani  i ostala sitna buranija krecu u lov na raznu divljac.

Ekipa hajkaca i bukaca je verovatno budzovanima ostala kraca za kog  nizerazrednog clana kog su ili ucmekali u nekim prethodnim lovovima il je neki takav boranijas otisao bogu na istinu zbog masnih krkanluka i ispijanja pica u enormnim kolicinama.

Bilo kako bilo cale je dobio poziv da postane lovac…i popuni to upraznjeno  mesto,rezervisano za gologuziju.

Biti lovac…posebna je cast ali i obaveza, rece cale vrlo vaznim tonom.

Drugovi su mene pozvali i ucinili mi tu posebnu cast.

U lov se ne ide u starim ritama i poderanim caksirama..ko sto tamo neki seljaci rade kad se obuku u te dronjke i rite pa lice na sve i svasta samo ne na lovce.

Kad se u lov ide onda se covek mora propisno i uniformisati.

Ja cu ici u lov sa najvisim drustveno politickim radnicima ove drzave.

Za lov se zato moram propisno obuci i odenuti po  JUS-u.

Zato sve za front  rece cale , sve za lov.

Jednoglasno smo doneli odluku, citaj cale je sam odlucio sa jednim jedinim svojim glasom da moja skolska torba ne treba da se menja i da njen  pokidani kais moze da se zanituje i okrpi.

Cipele  moje mogu da se pendzetiraju, zimska  jakna  naravno opet moja ona  od prosle godine ce da posluzi i ove zime kad se rukavi malko produze , zimnicu necemo kupiti, uzecemo od dede sve sto nam bude trebalo…ja necu ici na ekskurziju, cale ce da uzme kredit za ogrev.

Uzece cale  i regres iz firme naravno unapred, pa ce sve to da unovci kod njegovog poznanika Gruje za kesh i kad se sve to sabere bice taman za njegovu lovacku pusku….i opremu.

I tako je i bilo.

Posle finansijskih malverzacija i akrobacija  sa regresom i njegovim kompanjonom Grujom cale je najzad u dzepu imao  neophodan kesh za lovacko  opremanje.

Ja i keva smo bili pozvani, citaj naterani da idemo sa njim u kupovinu i da mu dajemo sugestije u vezi garderobe i da tu istu na kraju teglimo u kesama  pesaka  kroz  ceo grad..jer se caletov milicijski fica  opet po jubilarni stoti  put bio nesto batalio.

Paperinos

Tada se u nasem malom gradu Heroju  nalazilo svega par prodavnica lovacke opreme.

Izbor opreme  je i pored te cinjenice  bio vrlo solidan.

Mnogo je bilo lovaca i platezna moc stanovnistva je bila dobra, tako da je lov bio pristupacan i obicnom coveku dakle i gologuzanima.

Cale je bez razmisljanja odlucio da lovacki pazar obavi u prodavnici” cetiri jelena” koju je drzala nasa domaca  gradska firma Lovoturs.

Prodavnica se nalazila na drugom kraju grada u ulici tadasnjeg naziva Salvadora Aljendea koja je izbijala na bulevar tamo blizu autobuske stanice.

Cale je mene  i kevu poveo u poduzu setnju duz bulevar ne zeleci da plati  tada bagatelnu cenu autobuske karte.

Svaki dinar ce mi trebati  luda zeno ,ukorio je kevu kad je predlozila da do ducana  idemo autobusom

Bio je septembarski vreo dan, vedar i suncan,cuveno  miholjsko leto.

Ulice su bile pune ljudi, bulevar u tom delu je bio takodje pun setaca koji su se kretali od i prema autobuskoj stanici .

Tu tacno preko puta prodavnice je bio i gradski SUP a preko puta bulevara je bio cuveni ducan jos cudnijeg imena “Tunel Jeftinoce” gde smo se mi porodicno  odevali sa jeftinim drangulijama koje su sve do jedne  imale neku gresku vecu ili manju.

U tom mracnom tunelu sam se uvek odevao i opremao sa demode garderobom.

Cale je prvi usao u prodavnicu  Cetiri Jelena i bacio se u odabir lovacke opreme.

Taktican, iskusan i vrlo kulturan poslovodja po imenu Milenko je odmah caletu predlozio da zajedno isplaniraju  sta to caletu treba da se opremi i da kupi ono sto je spram njegove platezne moci.

Cale se odmah bacio u razgledanje nauljenih  blistavih lovackih pusaka kojih je tada u rafu bilo bas dosta.

Bilo je raznih modela i oblika.

Bilo je svakojakih proizvodjaca od Nemackih, Austrijskih i Engleskih luksuznih modela pa sve do Cehoslovackih  Ruskih i domacih jeftinih pusaka.

Bilo ih je i graviranih i bruniranih i sa” belom” glavom, bokerica , hamerleza, jednocevki, kombinacija, drilinga, karabina, repetirki, poluautomata.

Za lovce iz regiona  je ovaj ducan bio svetiliste .

Tu su oni oci parili i nasladjivali se sa ovolikim izborom svetlog oruzija.

Ogroman raf je bio tesan za sve sto je tad bilo u ponudi.

A caletove oci su se caklile.

Duh predaka lovaca se u njemu probudio i raspalio mu  onaj drevni ugasli zar lovca.

Cale je hteo da iskoci iz svoje koze pred ovolikim izborom.

Sve je hteo da opipa i da kupi, sve mu je bilo lepo i potrebno.

I karabin i bokerica i hamerles, i poluautomat…ma i top jedan pride ...sve mu je trebalo.

Velika kolicina mu je samo otezala izbor.

Eh ali kad je saopstio sa koliko novca raspolaze izbor se odjednom suzio na svega par komada .

Imao je cale da bira izmedju domacih zastavinih pusaka i ruskih jeftinih modela.

Cale je odmah presekao taj izbor sa izborom Ruskih  pusaka….a cijih bi drugih.

Za oko mu je odmah zapala jedna bokerica kalibra dvanaest ali  ga je cenom privukla jednometka IZ 18.

Bila je bagatelno jeftina u poredjenju sa svim drugim puskama koje su bile u ponudi.

Deset puta jeftinija od one koja mu se svidela pre toga.

Cale se vise nije dvoumio iako je keva jauknula kad je cula cifru koju ce dati za tandzaru.

A za  nov regal nemamo love progundja keva.

Cale se zajapurio od besa na ovaj kevin komentar i samo joj je kroz zube procedio da ne lupeta gluposti jer mu je bila van dometa pesnice il sljage.

Daj mi nju rece cale Milenku  a kevi ocima izda komadu da zaveze il da mu dodje na domet da joj to plasticno i krace pokaze.

Puska je dobra rece mu poslovodja Milenko...samo je to ipak  jednometka.

I ona ce da roksuje….sad  dal ima jedan il dva metka koga to briga…odgovori mu cale..Ruska puska ne moze da ne valja makar imala i samo jednu cev.

Sigurno bolje gadja od one nemacke sa tri cevi,garantovano je i preciznija.

Dok su se prodavci podsmehom konsultovali i smejali se na caletovu opasku keva je opet uzdahnula a cale joj je ovoga puta usled prikladnog dometa  opalio jednu zausku .

I tako keva je fasovala prvu u  nizu zauski za taj dan ,prodavci su glumili da nista ne vide   jer je tad to bilo normalno vreme kad si  svoju zenu smeo da mlatiskad i kolko hoces.

Vrsili su popunjavanje racuna i ispisivanje nabavne dozvole dok je keva ceskala ono mesto gde je dobila sljagu.

Za to vreme  cale je odjurio da pogleda  po prodavnici lovacko odelo u koje ce da se odene.

Prevrtao je po okacenim jaknama i pantalonama gledao je cene prvenstveno.

Eh ali tu je nastao problem.

Problem zvani konfekcijski broj.

Kao i ostala konfekcija , tako je i ova lovacka bila za standardne osobe.

A cale je bio izvan tih standarda.

Pantalone su ga mucile.

Ono sto mu je bilo taman po duzini to mu je bilo tesno oko struka i butina.

Ono sto je tu stimalo bilo je opako dugacko i kesasto oko dupeta.

Zato je morao sve  da kupi rasparno.

Keva je opet dobila cusku za komentar da se cale ugojio i da u tunelu jeftinoce zasigurno imaju neke slicne pantalone koje mogu da posluze za lov.

Mozda se  i jesam  ugojio rece joj cale ali to je zato sto mi ti kuvas splacine.

Drugovi prodavci sto zena moze da vas upropasti to je cudo jedno...rece cale dok je skidao jos  jedne tesne pantalone...evo pogledajte moj primer...skroz me je upropastila.

Pantalone jednostavno cale ovde nije mogao da nadje.

Kupio je lovacku cojanu  pelerinu sa postavom koja se skida

Lovacki sako je nasao u broju 58 kom je trebalo skratiti rukave i potkratiti  ga u duzini.

Pantalone se tu nisu uklapale ni jedne od onih koje su bile u tom ducanu.

Pazario je i cizme, rukavice, lovacki kozni redenik,kais za pusku, sesir, visak za ptice , lovacki ranac, lovacku stolicu tronozac i lovacki noz i futrolu za pusku.

Zatim je pazario lovacku cuturu cuvenu pljosku,lovacki  dvogled, pribor za ciscenje puske  i neko smrdljivo domace  Sinol ulje za podmazivanje koje bese visestruko jeftinije od mirisnog Balistola Austrijskog proizvodjaca .

Kupio je cale  i dve kutije municije.

Na poklon je za taj veliki  pazar od poslovodje  dobio lovacku znacku sa logotipom  firme Lovoturs i fazanovo pero da ga zadene za sesir.

Posto lovacke kosulje nije bilo u toj radnji kao ni pantalona u caletovoj dimenziji morali smo da idemo u drugu prodavnicu koja je imala sve to..po recima poslovodje.

Idite tamo u Jarebicu oni imaju takvih kosulja i pantalona..to je isto nasa prodavnica,…mislim od nase firme.

A  ta druga prodavnica ta Jarebica se nalazila… a gde drugde nego na drugom kraju grada.

Pa da zato se i zove druga prodavnica pa mora biti i na drugoj lokaciji dakle tu casom ..iza izvrsnog veca..tacnije iza parka koji se nalazi iza pokrajinskog izvrsnog veca dakle jedno pet kilometara sipcenja.

Cale je  na rame okacio lovacku pusku, okitio  je svoj novi lovacki sesir od zecije dlake zadenuo je fazanovo pero i onu znacku .

Stavio je pazljivo i ponosno sesir  na glavu  da ga mi ne bismo izguzvali ,okacio je i dvogled oko vrata da ga ne bismo mi razbili, a mene i kevu je uprtio sa  svojim preostalim kupljenim lovackim  stvarima.

Ispozdravljao se sa poslovodjom i radnicima i izvinio se sto je morao da bije svoju blesavu zenu tu kod njih u radnji.

Sta da vam kazem drugovi...videli ste i sami koja je to ludaca...vi koji se niste jos ozenili....da upamtite ovo sto sam vam rekao...samo cvrsta ruka sa zenama,samo cvrsto i po  Ruski...kad zazine a ti po njuski...i da vidis nema sekiracije...sve se  udesi i zivot ide dalje.

Ajd sad zdravo odo ja...a ti zeno polazak i da mi budes tri koraka ispred,da pazis kako to nosis da te ne bi opet lemao.

I tako je cale krenuo paradnim korakom sa puskom o ramenu.

Mi smo isli ispred njega vucarajuci ogromne  teske kesurine sa opremom dok je on sa puskom o ramenu kicoski isao iza nas i komandovao nam…..sad levo pa desno.

Cale je sav ponosan setao sa onom pusketinom o ramenu niz bulevar na sveopste zaprepascenje stanovnika tada mirnog i osuncanog grada Novog Sada.

Paperinos

Put do Jarebice je potrajao.

Pravo je cudo i atrakcija bila slika naoruzanog coveka koji ide gradom sa lovackom opremom.

Ljudi su nas gledali u cudu.

Nikom nije bilo jasno sta se to desava.

Jedan covek u molerskom odelu i sa merdevinama na biciklu je upitao cala je li se to snima neka serija.

Cale ga je pogledao zacudjeno...kakve serije,o cemu ti to trabunjas, ko si ti....zar ti ne umes da kupis neku reviju il da odes tamo do televizije pa da njih priupitas,,ti sad nasao mene da zajebavas i pitas me kojekakve gluposti.

Da ti braso   nisi neki zajebant.....

Joj znam to je skrivena kamera rece covek i ode...necete vi mene prevariti.

Skrivena kamera...cale progundja u sebi...sta je ovoj budali.....ko zna sta je taj pojeo....ko to zna.

Majku mu da nije to neki punker majku li im njinu tacno to mora da je neki punker vidi se da je sav od fabe umazan ih gde je sad milicija da ga prijavim.

Caletu ni na kraj pameti nije bilo da se puska ne sme nositi kroz grad.

On tu misao nije imao ni u malom mozgu.

Njega je lovacki nagon skroz opio i zaneo.

Nije bio svestan sta radi.

Skrenli smo u Jevrejsku ulicu i prosli pored pijace..niko nas nije zaustavio.

Prosli smo pored izvrsnog veca i niko od sluzbenih lica nije se zadesio da caleta presretne.

Neverovatno,ali istinito...u to vreme policije je bilo ko pleve i zutog lisca,al ko za inat cale se provukao kao na paradi niko nas nije osacovao.

A da jeste...pa bilo bi svega.

Paperinos

Cale je usao sam u prodavnicu lovacke opreme a meni  i kevi je  dao  pauzu za odmor jer nam je trebalo jos par kilometara  pesacenja do naseg stana.

U prodavnici je na jedvite jade  uspeo da pronadje pantalone po svojoj meri i lovacku kosulju koja ga nece stezati oko vrata a da ipak nema preduge rukave.

Cale je pazario i lovacki prsluk.

U prodavnici je radila neka zena koja je bila poput usporenog filma.

Bila je totalno nezainteresovana za posao koji je radila a plus svega nije imala blage veze o robi koju je prodavala.

Na svu srecu iznad te prodavnice famozne  “jarebice” bio je stacioniran lovacki savez  Vojvodine pa su lovci sami po inerciji dolazili u istu, inace da se pomenuti ducan nalazio samo par koraka dalje sumnjam da bi iko ikada u njemu bilo sta pazario.

I tako je cale po sistemu samoposluge samostalno sebe odenuo u lovacku kosulju i pantalone i prsluk koji mu je zapao za oko.

Mnogo mu se svidele ta zelena kombinacija tako da je ostao u toj garederobi a dao je prodavacici da mu upakuje onu njegovu civilnu odecu u kesu koju je ostavio pored tezge.

Caletu je preostalo jos nesto love pa je resio da za preostali iznos pazari jos lovacke municije.

Dakle dacete mi jos municije za pusku rece cale prodavacici.

Prodavacica ga upita za koji kalibar mu treba municija.

Cale se tu nadje u cudu.

Kako koji kalibar, pa daj mi municiju za lovacku pusku , daj mi zeno blesava metkove za sacmaru.

Pa  to znam ali za koju pusku sacmaru.

Cale ponosno pokaza svoju novu pusku…evo za nju.

Za nju mi dajte municiju.

A koji je to kalibar zapita se  prodavacica, znate ja se slabo razumem to kolega bolje zna a on nije ovde, otisao je na sednicu lovackog saveza.

Cale se pocesa iza uveta..e jebiga nemam pojma, ja mislio da je sve to isto.

Prodavacica sleze ramenima…ne vredi da gledam..ja se u to ne razumem, morate mi reci koji je kalibar.

Evo ja imam kalibar 12 kalibar 16 i kalibar 20.

Postoje jos neki kalibri ali njih nemamo.

Morate znati koji je to kalibar.

Cale poce da zagleda pusku sa svih strana.

Hm majku mu ne pise nigde koji je kalibar.

Cekaj doseti se cale daj da probamo koji patron moze da udje u cev.

Prodavacica iznese kutije sa municijom i stavi ih na pult.

I tako su cale i ona ludaca poceli da oprobavaju na licu mesta koja patrona moze da udje u cev puske…al.sa njene gornje strane.

Prizor je bio nesvakidasnji.

Znaci uzas i strahota jedna od strane prodavacice koja nema blage veze i druga od strane mog calete koji je takodje budala nad budalama po pitanju lova i lovackog naoruzanja.

Raspakovali su silne kutije.

Probali su raznu municiju da ubace kroz cev.

Ko zna koliko bi se oni tu mucili i cunjali oko cevi od puske da ih jedan polupijan lovac koji je navratio u ducan  nije prekinuo u tim njihovim  ujdurmama.

Pa gde to stavlajte municiju, budi bog snama rece covek, ta tvoja puska prijatelju je kalibar dvanaest, jednocevka, a metkovi se prikane moj  stavljaju tako sto se puska prelomi…..

Sta da prelomim, zaprepasti se cale, nemoj da mi lomis moju  novu pusku budalo jedna.

Nemoj slucajno da mi je slomis jer cu ja tebi ledja da polomim ako mi je slomis.

Ma necu ja da je slomim to se tako kaze, da se prelomi, kad se pritisne ovo i kad se puska otvori da se u nju moze metak staviti, rece mu lovac i pokaza kako se to radi.

Evo ovako i sad kad prelomis tu stavis ovu patronu, pusku zatvoris i kad je otkocis  ovde , onda mozes da pucas, shvatas li .

Cale je bio bas zatecen, nije mu bilo pravo sto je ispao budala pa je odmah odglumio da je on to sve vec znao ,oteo je pusku iz ruku  od  tog coveka  i oterao ga u majcinu.

Da se ti nsois u tri lepe izdera se cale  na sav glas, ko je tebe sta pitao,sta se ti trpas ko porub u dupe, sta ti meni da objasnjavas sta se i kako radi, ko da ja to ne znam.

Pa ja sam budalo u miliciji….u miliciji sam ja  prikane a ti bi mene da ucis.

Covek se momentalno povukao i izasao iz radnje krsteci se sa levom i desnom rukom kad je cuo da je cale milicioner.

Iz istih stopa je odjurio do najblizeg bircuza i osljemao se do kraja.

Cale je  za  to vreme sav zajapuren u prodavnici histerisao i gundjao.

Ajde pazi da nije, on meni nasao da filozofira, on  meni nasao da lomi  moju novu pusku, baraba jedna ljubomorna.

Pun  je svet budala rece cale.

Tunjava prodavacica se slozi sa caletom da je svet pun budala u strahu da se ne izlane pred milicijom koje se bojala kao svaki tadasnji stanovnik nase drzave.

Eto ja svaki dan radim sa takvim ludacima stalno nesto traze i zanovetaju druze milicioneru.

Hocete li da vam spakujem celu kutiju municije.

Cale klimnu glavom, moze..spakujte mi celu kutiju.

Znate ima u kalibru dvanaest samo domace municije, Krusikove.

Ona je i najjeftinija.

Cale se odusevio kad je cuo da je najjeftinija..odlicno dajte mi onda za sve pare te jeftine municije.

I tako je cale izasao iz prodavnice bez prebijenog dinara ali zato sa punom torbom municije odeven u lovacke pantalone i kosulju.

Tu ispred radnje je obuo i lovacke cizme da ih isproba.

E tako je bolje sad sam u kompletu, rece cale  i dade kevi nov tovar u ruke.

Sad sam kompletan.

Paperinos

Ovako obucen u nove pantalone i kosulju pa jos sa lovackim prslukom i sesirom i sad sa cizmama dvogledom oko vrata sa puskom okacenom o rame cale je bio kompletan lovac.

Pravi urbani lovac gizdav i uglancan koji je bio spreman da se usvinji u kaljugi i sipragu koji neizostavno ceka takve likove.

Poskakivao je  cale veselo u  zelenim gumenim Tigar  cizmamam koje su skriputale dok je u njima tabanao po trotoaru.

Isli smo prema nasem stanu  vucarajuci njegovu civilnu garderobu i ostalu lovacku opremu.

Ja i keva smo slabo drzali tempo koji nam je cale nametao.

Glavu dajem da je zlikovac namerno isao najduzim putem samo da bi se sto vise paradirao i vaznirao medju nelovackim svetom.

Ruke su nam otpale od tereta a noge su nam klecale.

Cale nam nije dao ni tren odmora.

Prosli smo pored Spensa  i taman kad smo presli pesacki prelaz kod cuvene piramide tu nas je konacno zaustavio milicioner.

Kazem konacno jer cisto sumnjam da bi nas iko zaustavio da cale nije insistirao da predjemo, pardon u punom trku  pretrcimo  na crveno svetlo koje je uveliko vec sijalo na semaforu.

Cale je prvi pretrcao dok je zeleno svetlo treptalo pa je  pozvao i nas  da i mi ucinimo isto.

Dok smo mi pretrcavali preko kolovoza crveno svetlo se upalilo i na nas je naleteo pandur sa nekom sluzbenom sklopocijom koja se stvorila niotkud, i pri tom manevru  za malo nas nije ocistio sa puta.

Mogli smo biti prve zrtve caletove lovacke ekspedicije.

Kocnice su zacvilele gume su se upalile, auto se zaneo.

Zaustavio se na par santima od mene i keve.

Cale se izbezumio kad je cuo skripu kocnica..

Cale je sa trotoara urlao na nas i psovao nas sto smo tako spori.

Pandur je takodje urlao na nas i pitao nas da li smo mozda neki coravci ili slepci kad ne vdimo crveno svetlo na semaforu.

I tako dok su na nas dvoje svu urlali ja i keva smo se izgubili kao magarci u magli.

Stajali smo onako izbezumljeni na sred pesackog prelaza i blenuli u dva manijaka ne znajuci prema kome da idemo.

Nismo znali gde da idemo mada  nam  je bilo potpuno svejedno ili pod tockove ili pred cev lovacke pusketine, smrt nam ne gine.

Gde ici i sta raditi.

Na trotoaru nas ceka izbezumljen  naoruzani manijak cale ,koji preti i urla da ce nas izlomiti....za pocetak.

Na putu urla pandur koji nas takodje hoce mlatiti....za pocetak.

Gledamo i ne znamo sta da radimo.

Koju smrt da biramo.

Keva je briznula u plac, a ja sam ispustio one kese na afalt i seo pored nje.

Nastao je kolaps u saobracaju.

Opaka guzva je blokirala raskrsnicu na izlazu Strazilovske ulice.

Paperinos

Pandur je urlao.

Oglasise se pride  sirene nervoznih vozaca.

Cale je dojurio do mene i keve i sa nogom u dupe nas je isutirao sve do trotoara.

Fasovali smo puno dupe Tigrovih cizama koje su se pokazale kao opake.

Majku im i tigrovima ala su opasni.

Ta prokleta  Pirotska zelena podvrsta je opasnija od onih Bengalskih monstruma.

Po dupetima smo zadobili bas lepe otiske njihovih krampona.

Saobracaj je krenuo.

Cale je izvadio neki list papira i pokazao ga panduru.

Pandur mu se zahvalio, a cale mu se dodatno predstavio i kao kolega iz rezerve.

O pa i ti si znaci u miliciji, osmehnu se pandur.

Cale klimnu glavom.

Nego sta nego sam u miliciji.

Sad sam i lovac.

U dobro me podseti za lov i ja treba da idem u nedelju, rece pandur jer i ti ides u hajku tamo u Plavnu.

Cale potvrdno klimnu glavom i pokaza  svoju  novu lovacku opremu.

Pa naravno da idem u Plavnu pogledaj ala sam se opremio.

Odlicno si me podsetio kolega, i ja treba nove cizme da pazarim i pantalone rece pandur.

One moje stare pantalone  mi otesnjale, nema nigde broja za mene.

Jebem ti pantalone, prave sve neke tesne i uzane….ko za decu da su, nigde broja za mene.

Cale  strucno panduru objasni  onako ukratko gde ima pantalona.

Imas u Jarebici tu kod izvrsnog veca, pogledaj ala sam ja pazario prave lovacke  pantalone.

Au kolega svaka ti cast, odusevio se pandur pa ti si pravi kolega, koje su samo one dve budale tamo sto su stajale na sred pesackog…..zamalo da ih pogazim.

Cale se uzvrpolji, i tad rece gnusnu laz.

Pa kolega znas i sam sve je to metiljava bagra, nesposobne budale, balava decurlija i smotane zene, ko drugi moze da blokira saobracaj sem takvih.

Dobro je da ih nisi pogazio, svaka ti cast ala si dobar vozac, imas reflekse ko panter.

Ih vide li ti al sam izmanevrisao , isprsi se pandur, ala sam stao na vreme, vide li ti koje ja imam reflekse.

Vidim kolega vozis auto ko grom imas vestinu….svaka ti cast.

I ja isto tako vozim ostro ali sigurno.

Gde bi nam kraj bio da su svi ko sto smo ti i ja.

Pandur se odusevi, da znas da je tako, evo ja sad idem kuci zena mi se strmeknula sa stolice  u kuhinji dok je brisala prasinu.

Kaze slomila je ruku i nogu.

Jebem li joj sunce ono njeno smotano.

Zbog nje umalo da pogazim ove idiote na prelazu.

Evo idem da je vodim u bolnicu , nista ne ume sama.

Taman sam neke studente ovde u studenjaku pohapsio i poceo da tabam, kad oces vraga zove me kolega dezurni i kaze zove te hitno zena kuci, slomila je ruku i nogu.

Pazi ti samo smotanu curku kako mi kvari posao.

Zbog nje propadoh skroz.

A posle joj krivo kad me obidje oktobarska nagrada ili neki  visi cin.

Za dan bezbednosti mogao sam da dobijem nesto od nagrada……samo da sam dovrsio ove studente.

Pazi vec su propevali a odvalio sam ih tek  po desetak puta pendrekom….nisam se ni zagrejao.

Ih gde me ne pozva samo deset minuta kasnije…sve su vec priznali, kolega sto je osato sa njima ce da prisvoji sebi tu zaslugu a ja ih vec upolovacio.

Kolega ce da dobije neki cin il nagradu, a ja sve odradio.

Ih samo da se strmeknula deset minuta kasnije.

Kolega znas i sam sta u nasem poslu znaci koji minut vise…a tek deset…pa sve se resi za to vreme.

Zena me upropasti kolega moj zena me upropasti…zbog nje mi je zivot pakao.

Cale ga potapsa po ramenu , sve te razumem sve mi je jasno.,,,kolega sve te razumem imam slican slucaj u kuci.

Nase zene su baksuzi i nedostojne su da budu nase zene.

Evo vidis ove dve budale sa pesackog prelaza su moje, moja luda smotana zena i moj sin traljavi to je moj teret koji ja vucem kroz zivot.

Paperinos

Pandur nas je pogledao onako  sa nipodostavanjem i samo je cinicki kroz svoje retke zube procedio cccc….

Bas je to nepravda sve te razumem moj kolega sve mi je jasno…..al sta da se radi  nema nam spasa.

Moramo mi spsobni da vucemo nesposobne.

Takav nam je zivot.

Izvini me  pricao bih sa tobom jos ,ali bas se  zurim da pokupim onu moju sto se skrndeljala.

Ko zna da se do sad nije sva i ucrvljala.

Ako je polomila samo nogu il ruku ja cu da je dovrsim i polomim je u paketu.

Vidimo se onda kolega  u nedelju u lovu.

Obavezno mi se javi.

Naravno da hocu rece mu cale cim te vidim javicu ti se.

I tako je pandur odjurio sa sluzbenom krntijom dok je cale nastavio da urla na nas.

Bagro jedna smotana, jer opet morate da me brukate.

Brukate me olosi jedni smotani pred kolegom.

O kako sam se zajebao kad sam vas poveo, ne mogu to prezaliti nikako.

Mi smo ga gledali kao hipnotisani onako natovareni kao magarci u nekom karavanu.

Jos uvek su nam dupeta bridela od prokletih tigrusa.

Ajde polazak sta ste se tu ukocili ko direci, prodera se cale ,polazak smesta.

Keva je htela nesto reci ali nije stigla jer joj je cale plasirao nogu u dupe predosetivsi da ce nesto gundjati ili se braniti.

Cale je sve to predupredio sa snaznim sutom u dupe i karavan je krenuo da tegli tezak tovar do  svog odredista.

Konacno kad smo stigli do nase zgrade odahnuli smo.

Odahnuli smo jer je to znacilo da je nasim mukama dosao kraj.

Mislim na muke vucaranja  lovacke opreme cala tiranina.

Stigli smo do lifta ali posto je u lift vec usao komsija sa svojom zenom cale nam je dao komandu da ja i keva idemo stepenicama dok ce se on sa komsijama nekako ugurati u lift.

Lift u nasoj zgradi  je za cetiri osobe.

Komsija i komsinica su gabaritni.

Njih dvoje su kao troje , krupnijih.

Komsija ima sto dvadeset  i kusur kila  a i komsinica ne zaostajae za njim ni malo.

Mali su rastom ali su bas siroki.

Lakse ih je preskociti nego zaobici.

Cale je tu negde, iza njih sa kilazom , ali visi po rastu…sa svojih devedeset kilograma upakovanih u stomak i dupe.

U odnosu na njih moj debeli  cale je slank.

Ugurali su se ipak nekako u tesan lift.

Komsija je staro zakeralo i kukavica prve vrste.

Taj se uvek za nesto buni i plasi se za svoj zivot i dupe, al to uvek onako iz potaje  kaze na kucnim savetima.

Seronja sa zecijim srcem.

Nikad nije direktno rekao to sto misli ili namerava, uvek to svoje misljenje  provlaci uz nekoga.

Cale je u stalnom sukobu sa njim zbog parkinga koji je uzurpirao komsiji i ostalim stanarima.

Komsija nema auto ali redovno kupuje lozove i srecke.

Nada se da ce jednog dana i on   imati auto i sve po redu…mislim kad se najede i napije jer to mu je prvi prioritet.

Cale je u sukobu sa celom zgradom zbog kojecega, ali mu niko ne moze nista jer je clan partije, milicioner u rezervi i  plus covek koji ima svoje pajtase u svim strukturama naseg malog grada.

Parking je cale kompletno uzurpirao za sebe i kolege partijase koje su tu dopremile svoje sklopocije od starih limuzina i kojekakvih prikolica.

Cale je za male ljude iz nase zgrade nedodirljiv.

Debeli je niko i nista, plus je u nekoj veri i stalno sa zenom ide na neke propovedi koje pricaju o boljem zivotu al na nekom drugom svetu.

Tu aktivnost takodje radi kriomice.

Debeli se tih vera i religija namenjao kao drvo lisca.

Ni u jednoj nije sastavio vise od dve sezone.

Stalno prelazi iz jedne u drugu.

Po nasoj zgradi stalno rastura neke  verske letke zbog kojih ga je cale prijavljivao miliciji pa je debeli cesto puta bio zbog toga na informativnim razgovorima i zavrtanju jaja u mengele kako je cale nazivao te famozne razgovore.

Sa tih  razgovora se debeli uvek vracao uplakan i potresen.

Dakle kanda se tu slabo divanilo a vise radilo.

Danima  posle njih debeli nije izlazio iz svog stana i gutao je lekove za smirenje.

Komsiluk ga je uglavnom sazaljevao i tesio jer su svi bili protiv mog cala.

Debeli bi se posle par dana smirivao i bacao na zderanje.

A cale ga je ismevao sve  zajedno sa kukavickim komsilukom koji je debelog takodje podjebavao po tom osnovu.

Pogadjate da je zbog toga moj cale kod debelog  i njegove deblje polovine bio najomrazeniji lik na kugli zemaljskoj.

Odmah se debeli  pobunio kad je spazio da i cale ulece u lift.

Komsija da ne bude pretesko rekao je onako ispod zita.

Mozda pukne sajla  od lifta, ajte vi sacekajte da ja i zena prvo odemo pa onda vi.

Cale se narogusio.

Ko da ceka, zar ja.

Pa jesi li ti debelguzi morzu normalan.

Ako se bojis da sajla lifta ne pukne onda skini te guzove i olaksaj se malo.

Uostalom sta se sekiras kad ces ti da ides u jebeni raj, zar ne, pa  ti si vernik.

Ti i ta tvoja debelguza ste nam i sjebali lift…..jer se sunjate po zgradi i ubacujete nam pod vrata one papircine u kojima propovedate  vase neko rajsko spasenje.

Vozite se svaki cas sa liftom ko da je ovo ringispil

Zbog vas se i sajle istezu.

Vi ih istezete a palca ih nasa drzava i drustvo.

Komsija je ucutao jer ga je cale opet uvredio po ko zna koji put a koliko puta mu je samo napomenuo da ga  vise ne vredja za debljinu i za veru..

Komsija je ucutao ali se zato komsinica razgoropadila.

Ti  nas opet vredjas.

Ti barabo jedna nekulturna opet nas vredjas.

Opet nas vredjas na pravdi boga.

Cale se brecnu kad cu ovo zadnje….na pravdi boga.

Cale se raspametio od besa kad je cuuo glas debele komsinice.

Ako u boga verujes debelguza  idi u crkvu,ili u one vase jazbine gde se okupljate.

A vaseg boga  nemoj da mi  pominjes ovde u liftu.

Lift ti debelguza nije tvoj bog ovde u zgradu  ugradio nego nasa socijalisticka drzava.

U nasoj drzavi boga nema jer on ne postoji.

Debela se zabezeknula na caletov odgovor.

Cale nastavlja u punom volumenu svog glasa.

Cuj ti debela ako tvoj sonjavi muz ne moze usta da ti zacepi zacepicu ti ih ja.

Ako jos jednu rec progovoris dobices pesnicu u zube.

Cale se vec spremio jedan bekhend da joj plasira.

Iju pa ti mi jos i pretis , tako sav  uniformisan i naoruzan do zuba komsinica briznu u plac.

Djuro, obrati se suznim glasom debela svom muzu, zasto mu dozvoljavas da nas ovako vredja, Djuro ucini nesto.

Djura debela kukavica se preznojao od teskobe u liftu ali i od svoje debljine.

Noge su mu klecale.

Samo je cekao da sto pre napusti lift i da se sve ovo zavrsi.

Stavio je ruku preko usta svojoj zeni koja se otrgla i ledjima se oslonila o tastaturu lifta jer je opazio da je cale otkocio svoju rucurdu i spremio se za paljbu.

Bas kad je lift bio na pola puta desio se kratki pad napona usled potresa tastature i krsina od lifta se zaglavila.

Lift je stao, a cale je poceo da urla.

Majku li vam onu  vasu smrdljivu i debelu.

Pogledaj sta ste uradili.

Sjebali ste nam lift.

Ti debelguza jedna kravo sta si se naslanjala na dugmad lifta cale joj opali samarcinu preko usta.