Glavni meni

...budi mi dobar i dobro mi stoj - BALKAN 2018

Započeo doktor, 18 Decembar, 2018, 21:55

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

doktor

Pre neki dan saznam da je Dzoni napisao Balkan u Kraljevu, dok je bio na odsluzenju vojnog roka...a cesto ga slusam u kacigi, pa u to ime.
Vec nekoliko godina unazad, ustalio se obicaj da se u septembru ode na neku turu. Bez nekog posebnog razloga i bez bilo kakvog detaljnog planiranja. Ustvari, odavno vise detaljno ne planiram. Samo odredim destinaciju, a u casovima dokolice i citanja putopisa osmislim rutu, barem orijentaciono. Nekada to bude bas tako, a nekada situacija rutira, da ne kazem Garmin.
Tako dodjem do toga da imam pregrst destinacija na gotovs. Neke zahtevaju manje dana, a neke vise, pa tako kombinujem po potrebi. U ovom slucaju, imam Rodope koji su trebali da se smeste u neku produzeni vikend turu, malo Tesalije, pa kad smo vec tu i  obilazak Meteora, NP Pindos sa kanjonom Vikos i posetu Papingu...Kada svemu tome dodamo jos i kupanjac na barem dva mora, dobijamo savrsen recept za odlicnu turu na okosnici sezone.
Ko ce da ide...Aleksa jedini siguran. Batiæ ima neke poslovne obaveze, pa nam se pridruzuje oko Soluna. Taman.


Bikers work is never done!

doktor

Ovoga puta krenuli smo u nedelju, ni sam se ne secam zbog cega. Prvi deo puta cista dosada. A tako bi bilo sve do Sofije, da se nisam u poslednjem trenutku setio da bi mogli preko Soko Banje. Tamo su nam drugari na nekom vikend druzenju, pa ako imamo srece da se sretnemo sa njima. Tako cemo zaobici autoput sve do Pirota.
Na ulasku u Soko Banju se cujemo sa drugarima i dogovaramo kaficu u gradu. Kratko zadrzavanje i palimo dalje. Pravimo kratku pauzu pored vodopada Bigar.




Bikers work is never done!

doktor

Od Pirota do granice smo vrlo brzo, ni na granici se ne zadrzavamo dugo. Gledajuci na google mape dok sam planirao voznju, uocio sam da je na nekih 40-ak kilometara od granice biker bar sa klopom, Route 80, pa odlucujemo da svratimo. Video sam da su rebarca specijalitet pa kad smo vec tu. Nismo se pokajali, bar/restoran je odlican, iako spolja i ne ostavlja bogznakakav utisak. Uz klopu narucujemo i po rakiju. Tek kada je stigla, setio sam se obicaja da se u Bugarskoj zestina sipa 1dcl. Poslednjih godina, na turistickim mestima, se taj obicaj izgubio, ali ko je devedestih odlazio u Bugarsku, mogao je da se uveri.










Bikers work is never done!

doktor

Prolazimo kroz Sofiju takoreci dijagonalno i izlazimo na put prema Borovecu. Tamo smo jednom bili na skijanju pre vise godina, isto Aleksa i ja sa nekim drustvom, pa smo planirali tu da nocimo. Lepa voznja do tamo, stizemo po danu, tek toliko da stignemo da resimo smestaj. Malo sam pogledao na bookingu kako stoje stvari, pa smo unapred imali ideju sta da gledamo. Ono sto me je iznenadilo je da neki od smestaja koji se uredno nude preko bookinga, na licu mesta nisu ni otvoreni. U svakom slucaju, nalazimo dobar hotel sa bazenom i doruckom za 15€ po osobi. Zurimo da se smestimo jer bazen radi jos samo pola sata. Nakon toga, malo da prosetamo na neko pivo i podsetimo se kako je izgledalo nekada. Nije se mnogo promenilo, izgradilo se novih hotela i restorana, ali centralni deo je ostao isti.
U kafani, u koju smo svratili na pivo, konobarica je pokusala da nas uradi za 2€, ali sam uz osmeh insistirao sve dok nije vratila kako treba. Prvo se pravila luda, pa je pokusla da prebaci na nas kako smo sitnicavi, sve dok joj gazda nije rekao da nismo mi ludi i da vrati kako treba.






Bikers work is never done!

Che


doktor

Ujutru smo odmah iz Boroveca uronili u prelepu prirodu prosaranu mnogobrojnim rekama, jezerima, planinama...Prvi deo puta nas je vodio oko planine Rile. Smenjivali su pejzazi, a mi smo uzivali. Neopazeno smo se vec nasli u Rodopima.
O Rodopima nista nisam znao. Niti su preterano poznati u ovom nasem svetu...nepravedno. Sve sto sam video je bilo malo, ali dovoljno da se nasluti o cemu se radi. Nisam imao predstavu ni kuda da idemo. Malo sam na google mapama osmislio rutu, ali onako, po sistemu malo levo pa desno, samo da ih sto vise provozamo. Od jutra do veceri, sve vreme smo se vozili kroz nestvarne predele. Definitivno je ovo potencijalni moto region sa mnostvom puteva koji se provlace kroz fenomenalnu prirodu. Na dohvat ruke je, jeftino je, i kao sto je inicijalno i bilo zamisljeno, mogu da se odvozaju za jedan produzeni vikend.
U jednom malom gradicu, Pe¹tera smo naisli i na muzej automobila iz komunistickog i socijalistickog perioda.
Toliko sam ushicen ovom voznjom kroz Rodope, da ju je nemoguce opisati. Daleko od toga da smo stajali da napravimo slike svih tih prelepih mesta koja su nas ocarala. Tek delic toga se vidi na fotografijama.
I jos jedan pokusaj da nas urade u jednoj kafani. Narucena rakija, a na racunu dupla. Ajde sto je nismo narucili, nego sto je pokusala da me ubedi da je ta koju smo dobili dupla. Ova dva pokusaja da pokvare utisak koji nosim, nisu uspela, a da se treba pripaziti bugarskih konobarica, treba.
Na akumulacionim jezerima pored kojih smo se vozili, videli smo nekakva plutajuca jezera sa raznim rastinjem na njima, pa cak i drvecem. Nista nam nije bilo jasno, iz cega rastu te biljke.


























































Bikers work is never done!

doktor

Danasnju voznju smo zavrsili u banji Devin. Prvi put sam cuo za tu banju, a za nju sam saznao, kako drugacije, nego sa google mapa. Malo sam pretrazivao deo gde bi mogli da nocimo, nadajuci se da cu naci eventualno neki hotelcic ili nesto slicno u prirodi. Kada sam uvelicao mapu, vidim da u ovom mestu svi smestaji imaju spa, pa kako se kilometraza uklapala, odlucimo da tu nocimo. Nadjemo vrhunski hotel, spa, bazeni nekoliko komada sa toplom vodom ukljucujuci i bazen na terasi hotela, dorucak ukljucen...24€ po osobi. Tu smo ostali do kasno u bazenima, donosili nam pivo u bazenu na terasi, a jedna debeljuskasta konobarica koja nas je sluzila, a koja je vikendom pevacica u kafani, popravila je utisak koji su prethodne konobarice htele da pokvare. Toliko nam je bilo dobro da nemamo ni jednu jedinu fotku iz ove banje.
Sutradan smo imali u planu malo kilometara, da bi stigli na more u neko dogledno vreme i da imamo popodne da odemo na plazu. Idemo u Nea Peramos.
Predeli koje smo juce ostavili, cekaju nas i danas.
Na jednoj raskrsnici vidim gomilu turistickih tabli i putokaz za Trigradski kanjon. U trenutku se setim da sam negde nesto video u vezi sa tim kanjonom i odlucimo da ga posetimo. Kako smo samo dobru odluku doneli.
Negde pred kraj kanjona je parking i ulazak u pecinu Djavolje grlo. Kazu da je to najvisa pecina u Evropi, sa najvecim vodopadom u pecini. Ulaz u pecinu predstavlja prokopani tunel duzine oko 100m. Kada se dodje u pecinsku dvoranu, spusta se na samo dno kojim tece reka, i odatle se vrlo strmim, uzanim i klizavim stepenicama penje do samog vrha pecine gde se uliva reka i pravi vodopad visine nekih 60-70m. Pecina je bas impresivna, ali kako nije mnogo osvetljena, fotografije su lose i ne vidi se ni delic pecine, tako da nemam ni jednu normalnu fotografiju. Sve je toliko visoko, da fotografije prikazuju samo izolovani delic. Tebao bi neki bas sirokougaoni objektiv da bi se bilo sta videlo. U svakom slucaju mi smo bili odusevljeni.


























Bikers work is never done!

doktor

Jos malo se vozimo lepim predelima pa ulazimo u Grcku. Tu mi je carinik neobicno dugo pregledavao pasos. Nemam pojma zasto. Prvi deo puta kroz Grcku je odlican, ide kroz nekakvu klisuru, dobre krivine i moze bas lepo da se vozi. Ubrzo nakon toga pocinje ravnica sa dugackim pravcima i jedino dobro u svemu tome je sto moze da se popravi prolazno vreme, kako bi sto pre stigli na more.
U Nea Peramos stizemo u rano popodne. Trazimo smestaj, ali ni traga od jeftinih apartmana iako je septembar. Posle obilaska nekoliko objekata, vracamo se bukvalno u prvi pored koga smo stali. Solidan hotelcic sa pogledom na plazu i setaliste. Gradic ostavlja utisak malo kultivisanijeg mesta. Nema gomile jeftinih suvenira na svakom koraku.
Izbunario sam jednu dobru plazu na nekih 5-6km od grada, Vrasidas beach, nalazi se na vrhu poluostvra i izgleda kao uvala. Sedamo na motore i idemo na kupanjac. Naravno, kad smo vec u Grckoj, prvo da overimo po giros.
Uvece malo setnje po gradicu uz po neko pivo.


















Bikers work is never done!

srbac

Hvala za putopis. Ovo mi deluje jako primamljivo i ostvarljivo u mojoj re¾iji   [clapp] [clapp] [yahoo]

Lazic

Hvala za putopis po ovom bijelom govnu, poèinjem da gorim polako... Jo¹ samo 5 dana pa poèinje da se produ¾ava dan...

mali_zmaj

jin-jang

doktor

Budim se dosta rano i dobijam nagradu za to. Predivan izlazak sunca koji posmatram sa terase. Ubrzo ustaaje i Aleksa, pa silazimo u bastu da popijemo jutarnju kaficu. Sa Batiæem smo se èuli, on æe krenuti ranu ujutru, pa se nalazimo negde na obilaznici oko Soluna. Mi taman imamo vremena da svratimo u Solun da Aleksa zameni gume. To je postala skoro tradicija da Aleksa montira gume na turi. Ove koje skida je stavio u Trogiru.
Od Nea Peramosa, put ide bas uz samu obalu. Predivno jutro pored mora i odlicna voznja. Prolazimo mnogobrojne plaze i sve vreme razmisljam kako bi na nekim od njih kvalitetno potrosio malo vremena.
Ubrzo smo u Solunu, bas ispred servisa za zamenu guma. Za servis nismo imali nikakve preporuke, jednostavno je Aleksa nasao servis na netu, pozvao i pitao da li govore engleski i dogovorio zamenu guma u 11h. Mi smo ispred bili tacno par minuta pre toga. Za razliku od onoga kako smo navikli da Grci znaju da budu previse lezerni, ovaj servis je ostavio utisak u  najboljem mogucem maniru profesionalaca. Motor je odmah uvezen, postavljen na radni sto, tockovi se skidaju...za to vreme Aleksa odlucuje koje ce gume. Sve se radi sa posebnom paznjom, od skidanja tockova, montaze guma, balansiranja, vracanja tockova na motor, svi srafovi se dotezu moment kljucem. Fenomenalno. Jednostavno nismo ocekivali tako profesionalnu, uslugu. Cena odlicna. Ako nekome zatreba, momci su stvarno fenomenalni, Dimitris i Panos. www.trochos.gr








Bikers work is never done!

doktor

U medjuvremenu smo se dogovorili sa Batiæem da ga cekamo na prvom odmoristu posle Soluna, a ispred Katarine. Cekali smo se oko sat vremena.
Kada je stigao, idemo u Katarinu u Lidl da nabavimo nesto klope, pa posto idemo preko Olimpa, negde cemo vec stati na klopu.
Kad smo bili na vrhu prevoja, desno se odvaja put i Batiæ kaze da skrenemo malo da vidimo gde vodi taj put. Bas na tom putu nailazimo na letnjikovac, doduse, nije u reprezentativnom stanju, ali moze da posluzi za klopu. Bonus je odlican pogled.








Bikers work is never done!

Lazic


doktor

Dalje nas put vodi prema Kalambaki. Vozimo se kilometrima kroz brda, sa retkim naseljima, lepim krajolicima. Ispred kalambake stajemo na kaficu i da proverima na bookingu kako stoji stvar sa smestajem. Odabrali smo hotel, pa idemo direktno tamo, da izbegnemo proviziju bookinga. Medjutim, na recepciji nas zatice cena veca nego preko bookinga, sto i kazem recepcionarki. Ona kaze da im je neka akcija preko bookinga i da tu na licu mesta napravim rezervaciju sto i cinim. Hotel solidan, ima bas dobar bazen, pa pre odlaska u grad prvo na jedan kupanjac. Kasnije u gradu svracamo na pizzu, ispred parkiran GS 1100, mreza BMW, pass R1100GS. Inace gradic zivi od turista koji su dosli u obilazak Meteora i ima ih na hiljade, pa je sve podredjeno tome.










Bikers work is never done!

Lazic

Kako su lepo parkirani... U eu... Uvek moramo da budemo veæi katolici od pape...

doktor

Jutro donosi novi pogled na Meteore, jos sa balkona hotelske sobe. Pre nego sto krenemo dalje, idemo u obilazak cuvenih manastira na stenama, jedno od najfotogenicnijih mesta na svetu. Ovog puta bez ulaska u manastire. Nemamo ni vremena za tako nesto, obilasci manastira ili baren nekog od njih bi uzeli citav dan. A i uprkos tome sto smo krenuli rano, gore je vec ozbiljna guzva. U blizini manastira, parking je tesko naci, cak i za motore. Kako god, pocasceni smo predivnim pogledom na manstire i nestvarnim slikama urezanim u pamcenje.
























Bikers work is never done!

doktor

Sa Meterora idemo u Metsovo. Put do tamo je odlican, dobra magistrala obodom planine i sa dobrim pogledom. U jednom trenutku, zelimo da se ukljucimo na stari put za Metsovo, medjutim na raskrnici je postavljen znak da je put zatvoren. Posle kratke dileme ipak odlucujemo da prodjemo pored znaka i da pokusamo da prodjemo. Alternativa je autoputem sto smo zeleli izbeci. Izuzev sto je na par mesta jedna traka puta obrusena, ostatak je u korektnom stanju sa malo vise nanosa po putu zbog nekoriscenja. Ipak smo sreli nekoliko motora i kampera, a na suprotnoj strani puta nije ni bilo blokade. Sa jednog vidikovca vidimo i Metsovo kao na dlanu.










Bikers work is never done!

doktor

U Metsovu se parkiramo na trgu sa mnostvom drugih motora. Ovaj planinski gradic, gaji poseban sarm. Nekada je bio na putu prema Igumenitsi, a od kada je izgradjen autoput, postaje mesto gde se srecu ljubitelji aktivnosti u prirodi. Od Metsova na sever pocinje Nacionalni park Pindos.










Bikers work is never done!

doktor

Od Metsova krecemo da vijugamo uskim putevima kroz srediste nacionalnog parka. Cilj za danas je planinski gradic Papingo, ali alternativnim putevima. Vozi se dosta sporo, putevi su uski, cesto slabo odrzavani, ali sve to nadoknadjuju krajolici kroz koje prolazimo. Citav kraj ima neku neobicnu lepotu. Cesti su kameni mostovi stari po par stotina godina. U zapadnom delu NP koji obgrljuje kanjon Vikos je jedan mikroregion sa nekolicinom malih planinski mesta, napravljenih od kamena, i sasvim solidno obnovljenih i originalnog izgleda.
Pored jednog od kamenih mostova pravimo pauzu za klopu. Leto je bilo susno, pa je reka koja protice ispod mosta presusila.


















































Bikers work is never done!