Glavni meni

Moto Alpine Adventure 2017

Započeo Jefta, 06 Februar, 2018, 23:14

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Jefta

Zaboravih da dodam i rutu za drugi dan. Oko 250km


megaidiot

uzivanje citati i gledati.  [thumb_up]
CitatTo je deonica izmeðu mesta Sonnwiesen do Dobriach.
u celom tom delu, skoro svaki 'mali' (na google maps beli) put koji ne ide kroz naselje je dojaja.
masio si maltu, a bio si blizu, to sledeci put obavezno.

Jefta

Citat: megaidiot poslato 14 Februar, 2018, 01:25
uzivanje citati i gledati.  [thumb_up]
CitatTo je deonica izmeðu mesta Sonnwiesen do Dobriach.
u celom tom delu, skoro svaki 'mali' (na google maps beli) put koji ne ide kroz naselje je dojaja.
masio si maltu, a bio si blizu, to sledeci put obavezno.
Malta?

Mil@n

#43
Citat: Jefta poslato 14 Februar, 2018, 18:21
Citat: megaidiot poslato 14 Februar, 2018, 01:25
uzivanje citati i gledati.  [thumb_up]
CitatTo je deonica izmeðu mesta Sonnwiesen do Dobriach.
u celom tom delu, skoro svaki 'mali' (na google maps beli) put koji ne ide kroz naselje je dojaja.
masio si maltu, a bio si blizu, to sledeci put obavezno.
Malta?
©to ka¾e Megaidiot, Malta Alpenstrasse, lep planinski put sa branom Kolnbrein na vrhu.
Ulazak na Maltu


Na brani


Odlièno mesto za posetiti, sem ako te ne usere ki¹e i semafor koji se èeka 20 min. Mene jeste :(
A kad si vec na Malti, onda u istom danu odvoza¹ i Nockalm, normalno pre toga Villacher, sve to stane u dan opu¹teno. Poludis od toliko krivina, hahahahah. I onda si spreman za najveæi, Grossglockner :)
Ima¹ zbirnu kartu za Villacher, Maltu, Nockalm i Gross, dodje jeftinije dosta nego kad kupuje¹ posebno za svaki.

Super je putopis, fali samo suvozaèica na zadnjem sedi¹tu :)  [thumb_up]

megaidiot

#44
pretece me



MIGE

svaka cast Jefto..prelep putopis..nego,ti rece da nema zabave u Vilahu  :D [zvizdi]

Jefta

Citat: Mil@n poslato 14 Februar, 2018, 19:50
Citat: Jefta poslato 14 Februar, 2018, 18:21
Citat: megaidiot poslato 14 Februar, 2018, 01:25
uzivanje citati i gledati.  [thumb_up]
CitatTo je deonica izmeðu mesta Sonnwiesen do Dobriach.
u celom tom delu, skoro svaki 'mali' (na google maps beli) put koji ne ide kroz naselje je dojaja.
masio si maltu, a bio si blizu, to sledeci put obavezno.
Malta?
©to ka¾e Megaidiot, Malta Alpenstrasse, lep planinski put sa branom Kolnbrein na vrhu.
Ulazak na Maltu


Na brani


Odlièno mesto za posetiti, sem ako te ne usere ki¹e i semafor koji se èeka 20 min. Mene jeste :(
A kad si vec na Malti, onda u istom danu odvoza¹ i Nockalm, normalno pre toga Villacher, sve to stane u dan opu¹teno. Poludis od toliko krivina, hahahahah. I onda si spreman za najveæi, Grossglockner :)
Ima¹ zbirnu kartu za Villacher, Maltu, Nockalm i Gross, dodje jeftinije dosta nego kad kupuje¹ posebno za svaki.

Super je putopis, fali samo suvozaèica na zadnjem sedi¹tu :)  [thumb_up]
Za tu branu sam znao donekle, ali put me je odveo na drugu stranu.

Bogami vidim ja da cu ovo morati da ponovim jos jednom detaljnije :) Ova mesta upisana za sledeci put.

Jefta

Citat: MIGE poslato 14 Februar, 2018, 20:21
svaka cast Jefto..prelep putopis..nego,ti rece da nema zabave u Vilahu  :D [zvizdi]
Hvala hvala :) Nikada nisam rekao da nema zabave...

navajo

Odlican putopis, sjajne fotke i pregrst korisnih informacija!!!

Mi planiramo jednu zensku turu do Slovenije, u avgustu...nadam se da nece ostati sve samo u sferi mastanja i planova, i da cemo se uklopiti sa odmorima...ne mogu da docekam :)

Jefta

Grossglockner 1.deo

Jutro u Alpima... Kakav fantastièan oseæaj.

Budim se ne¹to oko 7.30. Krevet je bio udoban, ali perijani jastuci su bili premekani za moj ukus. Nisam ba¹ dobro spavao i u par navrata me je budila ki¹a i grmljavina koja je sino¹ bila. Kada sam odlazio da spavam, bilo je vedro nebo. Prevrtljivo vreme u planinama. Ustajem i spremam se i silazim na doruèak Izlazim na terasu i gledam nebo. Poneki oblak tu i tamo sa povremenim zracima sunca. Hladno je i zato se vraæam unutra. Mislio sam da æu doruèkovati napolju. Doruèak mi je bio ukljuèen u cenu sobe, ali je izbor bio standardan. Hleb, zemièke, kroasani, nekoliko vrsta mesa, d¾emovi, margarin. Ni¹ta posebno. Dobijam kafu i sve¾e spremljenu kajganu. Ne ¾alim se uop¹te. Jeo sam i bolje i gore, bitno je da ne budem gladan. Dok sedim i jedem razmi¹ljam o planu i ruti za danas. Prognoza ka¾e da æe tek kasno uveèe biti ki¹e. Odluèujem da u tom hotelu produ¾im jo¹ jednu noæ boravak jer sam u glavi smislio, gledajuæi google maps, okvirnu rutu ,a koja je ukljuèivala i sutra¹nji dan i sutra¹nju vo¾nju. Zbog toga uzimam sme¹taj za jo¹ jednu noæ. Odem kod recepcionara i ka¾e da nema problema. Nisu puni. Cena sobe ista kao i za prethodnu noæ. Gledam kroz ulazna vrata hotela i vidim da je put mokar. Nadam se da æe se prosu¹iti.

Inicijalni plan za obilazak Grossglockner prelaza je bio da krenem prema Lienzu, pa onda putem severno preko Felbertauern tunela do mesta Mittersill. Nakon toga preko Kitzbuhela i Lofera do Berchtesgadena u Nemaèkoj. Plan je bio obiæi Orlovsko Gnezdo (Das Kehlsteinhaus). Povratak iz Berchtesgadena bi bio opet do mesta Lofer, ali ovaj put ju¾no prema Zell am See i onda napadanje Grossglockner prelaza sa severne strane, prelazak i onda ka sme¹taju. Ruta negde oko 350km. Ni¹ta stra¹no ¹to ne mo¾e da se izvede za jedan dan.

To bi bio inicijalni plan. Razlog za¹to sam tako isplanirao je bio taj da sam odluèio da sutradan krenem prema Nemaèkoj ka mestu Landshut u blizini Minhena kod prijatelja koji me tamo èekaju. Oni su mi potvrdili da zato ¹to ne rade poèetkom nedelje najbolje tada da doðem kako bi mogli svi zajedno da se dru¾imo. Po¹to bih sutradan u ponedeljak krenuo ka Nemaèkoj opet bih i¹ao preko Grossglockner prelaza samo sada sa druge strane, a kao ¹to svi znate svaki put ima dva nalièija. i da se potpuno drugaèije stvari vide kada se ide u jednom ili u drugom smeru. Neke reljefe i prirodu kojoj si bio okrenut leðima i nisi video sada vidip jer vozi¹ u drugom smeru.

Silazim do motora da snesem i spakujem stvari koje æe mi trebati samo za taj dan. S obzirom da se vraæam na isto mesto, boèni koferi ostaju u sobi, a nosim samo top case u koji pakujem vodu, par èokoladica, fotoaparat i ki¹no odelo. Bilo je tu jo¹ par nebitnih sitnica. Motor je bio parkiran pored jo¹ 3 motora sa zadnje strane ispod hotela skriven od pogleda, a pod nastre¹nicom pa je bio za¹tiæen i od ki¹e. Tu sreæem i u razgovoru se upoznajem sa porodicim iz Nemaèke gde svi voze motore. Otac i majka na Trijumfu Exploreru 1200 (novi model), stariji sin na Exploreru 1200 (stariji model), a najmlaði sin na KTM Duke 690. Tako svi zajedno putuju i idu na vikend vo¾nje. Svi sa komunikacijama. Sjajna porodica. U razgovoru sa njima, dolazimo i do toga gde æe danas iæi. Dobijam odgovor da idu na grossglockner. Pitam ih dalje da li je bolje da se ide sada ili kasnije, jer neka moja prognoza ka¾e da æe se razvedriti popodne i da æe vreme biti generalno lep¹e nego ¹to je bilo u tom trenutku. Oni odgovaraju da je najbolje da krenem sada pravo na Gross, jer æe posle biti jake ki¹e i uop¹te neæe moæi da se vozi. Odluèim da ih poslu¹am jer u planinama gde se uslovi èesto i brzo menjaju, ne treba ba¹ verovati prognozi.
Tu moj inicijalni, plan koji sam gore opisao, pada u vodu. Ok nije problem, pravim novi plan. Idem preko Gross-a do Berchtesgadena i onda nazad isto preko Grossa u drugom smeru do sme¹taja. Tako bar i da me popodne uhvati ki¹a, u¾ivaæu pre podne. Jebo me taj Berchtesgaden i Orlovsko gnezdo i gde sam zapeo da idem tamo. Ta moja ¾elja da se vozikam i vozikam æe mi se posle obiti o glavu, ali doæi æemo veæ do toga. To je problem kada vozi¹ udoba motor pa onda ka¾e¹ sebi: "ma ¹ta je to 100km od Zell ma See do Berchtesgadena, da skoknem èaskom kada sam veæ tu". Idiot sam, ali sam imao neki nobvi plan. Soba je plaæena pa plaæena za jo¹ jednu noæ nema potrebe otkazivati je.

Palim motor i kreæem. Put me vodi zapadno prema mestu Winklern gde se na raskrsnici skreæe desno i gde putokaz vodi ka Grossglockneru. Oblaci su se razbe¾ali, sunce sija, put je suv. Sjajno se oseæam. Ima izgleda da ovo bude jako dobar dan. Skreæem desno i nastavljam dalje.





Na tom putu sa leve strane se u jednom trenutku i prolazi pored Jungfernsprung vodopada za koji predpostavljam da vredi stati i pogledati malo i u¾ivati, ali ja nisam hteo da stajem jer sam ¾eleo da se ¹to pre popnem na prelaz. To je ono ¹to me je najvi¹e zanimalo. Videæu vodopad u povratku kada se budem spu¹tao sa prelaza. Vidim oblake u daljini, na vrhovima i oni me malo nerviraju, ali ¹ta je tu je. Ki¹no odelo sam poneo.



Jungfernsprung  (slika sa neta)


Put vodi dalje na sever i kreæe lagano penjanje ka naplatnoj rampi koja oznaèava i poèetak te deonice puta koji vodi preko prelaza. Negde je suvo, a u nekim delovima vla¾no pa vozim pa¾ljivo. Gume Metzeler Tourance Next dr¾e odlièno i za svaku pohvalu su. Temperatura je negde oko 18 stepeni i padaæe kako bude rasla nadmorska visina. Ovde se veæ mo¾e videti veæa koncentracija motora koji su kao i ja krenuli na prelaz pa dosta veliki deo do gleèera vozimo zajedno. Kao ¹to sam se i ¹alio, tako kada sluèajno se na putu prikljuèim nekoj grupi motora, ispada kao da vozim sa njima, pa onda kada nekog sretnemo u suprotnom smeru niko neæe reæi, jao vidi ga jadnièak putuje sam :)



Dolazak na naplatnu rampu. Cena je 25e za motore, 35e za kola. va¾i ceo dan. Super neæu morati da plaæam u povratku. Za tu cenu karte se dobija neki info pamflet, par stikera, ulaz u muzej na gleèeru, poseta rudarskim tunelima, silazak do samog gleèera. Svakako nisu baèene pare. Super su to uradili. Plaæa¹ generalno vo¾nju, ali ima¹ ne¹to i da obiðe¹ i vidi¹ za tu cenu.



Kreæe penjanje na gore na savr¹enom putu koji se i prosu¹io, pa mo¾e lepo i da se vozi. Pogledi su jo¹ lep¹i, pa èovek ne zna ¹ta bi radio. Dolazi se do kru¾nog toka gde se levo ide na gleèer, a desno put vodi prema samom prelazu i severnoj strani. Opisivati kvalitet puta nema potrebe jer je savr¹en. Krivina za krivinom sa neverovatnim krajolikom gde ne zna¹ da li bi pre u¾ivao u pogledu ili terao malo br¾e kako bi se malo i zabavio. Odluèujem se za ovo prvo i teram nekim slabijim tempom kako bih mogao da u¾ivam u svemu tome, jer ko zna kada æu ponovo doæi. Put prosto vuèe i tera te da odvrne¹ taj gas i da padne¹ u nagib. Posle dosta krivina i nekoliko serpentina dolazi se do samog vrha i do velikog parkinga samo za motore koji se nalazi odmah ispred zgrada prodavnica , muzeja i svega ostalog ¹to je tu. Motora veæ ima dosta, i samo pristi¾u. Neki se pakuju i odlaze. Male grupe, velike grupe, sami putnici. Tablica ima raznih, a kao i palete motora. Svih brendova i svih tipova. Parkiram se na slobodnom mestu i kreæem sa raspremanjem. Kaciga ostaje na motoru vezana, skidam komunikaciju, pakuj u kofer sve, izvadi fotoaparat... Temperatura je oko nekih 10 stepeni. Bogami zahladnelo.



Okuplja se dru¹tvo








Besplatan parking za motore na samom kraju puta.


Obilazak gleèera i pravljenja milion slika. Sa platforme na kojoj se nalazi parking se lepo vidi ono ¹to je ostalo od nekada moænog gleèera. Jedno pola sata sam samo stajao u upijao. Kada sam bio zadovoljan da sam dovoljno video, krenuo sam u obilazak mesta.  Ako imate vremena treba obiæi i muzej automobila i motorcikala koji je posveæen trkama koje su se nekada odvijale na planinskom prelazu. Na interaktivnim ekranima u muzeju mo¾e da se vidi da je cela ta dolina neka bila prekrivena ledom i koliko se led smanjio samo  u poslednjih 50 godina. Èovek postane malo svesniji kako zagaðenje i efekat staklene ba¹te utièe na prirodu. Tu postoji i izlo¾ba planinskih kuæa na kojoj se vidi kako su ljudi nekada ¾iveli na tako nepristupaènim delovima planina, kao i ¾ivotinjske vrste koje se mogu tu naæi. Po izlasku iz muzeja kreæem u obilazak rudarskih tunela koji vode kroz planinu do samog gleèera. Toliko su dugaèki da sam u jednom trenutku zbog obuæe odustao i vratio se nazad. U letnjim trkaèkim èizmama se stvarno ne mo¾e mnogo ¹etati. Odlièna za¹tita i odlièna ventilacija, ali nikako nisu za pe¹aèenje du¾e od 200m. Po povratku na platformu se tu zadr¾avam jo¹ malo kako bih sve to zapamtio. Postoji i jo¹ jedan vidikovac iznad toga, ali do njega se ide pe¹ke, a meni se vi¹e nije pe¹aèilo. Sve u svemu, ne plaæa se samo cena 25e za put, veæ mo¾e tu sva¹ta da se vidi i obiðe pa mi i nije bilo ¾ao ¹to sam platio. Odluèujem da mi je dosta i vraæam se motoru kako bih se spakovao i krenuo dalje.



Jefta




Ono ¹to je ostalno od nekada moænog gleèera koji je prekrivao celu ovu dolinu i bio preko 200m dubok.


Moja malenkost


Muzej




Silazak sa gleèera je potpuno nova prièa. S obzirom da sam bio okrenut leðima kada sam se penjao, sada sve to ¹to sam propustio gledam silazeæi nazad ka kru¾nom toku. Zato i ka¾em da svaki put ima dva nalièija. Na nebu ima oblaènosti, ali za sada ni¹ta ne pada. Nadam se da æe tako i ostati. Opet predeli, opet krivine opet savr¹en asfalt, ali bolje da samo poka¾em slike. 







Na kru¾nom toku nastavjam pravo putem koji vodi prema prelazu. Temperatura pada na hladnih 8 stepeni. Kolovoz je ponegde vla¾an, i ima dosta oblaènosti. Ne smeta, uvek mo¾e biti i gore. Prateæi put i u¾ivajuæi u predelima dolazim do samog vrha. Tu se ne zadr¾avam puno jer niti sam gladan niti mi se ide u wc. Pravim poneku sliku i to je to. Dosta vozila i dosta motora parkiranih. Neko se ¹eta, neko prièa sa svojim prijateljima, neko jednostavno kao i ja samo posmatra. Od tog mesta odvaja se mali put od kaldrme koji odluèujem da pratim, a koji vodi ka vidikovcu iznad svega toga. Gore na vrhu ima i parking za kola i motore. Penjanje na taj vidikovac je malo zajebano ali ni¹ta stra¹no. Vidikovac se zove Edelweissspitze. Gore na vrhu ima i restoran ko ¾eli da malo odmori i prezalogaji ne¹to. Pogled odatle po slikama koje sam video je fantastièan i stvarno se vredi popeti ako je sunèan dan. Kada sam se ja popeo gore u¹ao sam u gust oblak i ni¹ta se nije videlo. ©teta. Drugi put æu mo¾da imati vi¹e sreæe. S obzirom da je magla, i da sam na gleèeru imao veliku pauzu ne zadr¾avam se veæ kreæem spust opet do glavnog puta. Put je fantastièan i vozim lagano. Motori pretièu, prolaze u suprotnom smeru, pozdravljam, neki odpozdrave neki ne. Na par pro¹irenja stajem da slikam gde mi se uèini da je lepo i da mo¾e da ispadne lepa slika, ali generalno napredujem ka severu. Na nekom od mesta na kojima sam stao da slikam se upoznajem i sa mladim parom iz Èe¹ke koji isto putuju motorom, kao i sa nemcem Stefanom sa koijim se pratim jo¹ od naplatne rampe. Rekoh krajnje je vreme da se upoznamo. Vozi èovek xjr1300 i isto putuje sam. Ispalilo ga dru¹tvo, a on nije hteo da odustane. Pozdravljamo se i on nastvlja, a ja ostajem jo¹ malo da u¾ivam. Prolaze motori stalno. Ima svakakvih, ali stvarno najvi¹e BMW-a. Vetar duva i pravi buku koja se me¹a sa bukom koja dolazi od motora koji prolaze. Sve to meni prija. U daljini neko cepa nekog eRa i cela planina odjekuje. Voleo bih da je sunèanije, ali opet ne mogu ni da se ¾alim. Bar ne pada ki¹a. Vreme me je poslu¾ilo za sada i drago mi je ¹to sam poslu¹ao onu porodicu u sme¹taju. Idem dalje pratim put i ubrzo sam na severnoj strani gde prolazim naplatnu rampu i napu¹tam planinski put koji vodi preko Grossglockner prelaza. Jo¹ jedna stavar èekirana na spisku. Jedna od veæih ¾elja ispunjena. Jo¹ æu ja razmi¹ljati o tome ¹ta sam upravo pro¹ao. Èoveèe kako mi je drago ¹to vozim motor.











Nastaviæe se

megaidiot

ako znas kad si tacno bio i ako te ne mrzi mozes ovde da se vidis: https://grossglockner.panomax.com/?cu=en-GB#

Jefta

Citat: megaidiot poslato 22 Februar, 2018, 00:07
ako znas kad si tacno bio i ako te ne mrzi mozes ovde da se vidis: https://grossglockner.panomax.com/?cu=en-GB#
Nasao. 23. jul 10.15 odmah iya coveka u zutoj jakni :) hahahah sjajno

Jefta

Grossglockner 2.deo

Großglockner Hochalpenstraße


Nakon prolaska rampe sa severne strane, zvanièno sam i napustio tu deonicu planinskog prelaza. Oseæaj je i dobar i lo¹. Dobar zato ¹to si se upravo provozao neverovatnim putem kojim nikada do sada nisam, a lo¹ jer se udaljavam dalje ka severu, a najradije bih okrenuo motor i odmah obrnuo jo¹ jedan krug prema jugu. Posle rempe malo ka severu se nalazi i pumpa na koji odluèujem da stanem da sipam gorivo. Imao sam negde oko pola rezervoara iliti 280km domet po bord kompjuteru. Rekoh ajde da sipam. U tom sipanju goriva skapiram da sam sada vec dobro ogladneo, a setim se da sam malo ranije sa leve strane pro¹ao restoran koji uop¹te nije izgledao lo¹e. Ok vraæam se tamo. Mnogo mi je prijalo to ¹to je sunce ponovo poèelo da sija kao i èinjenica da se temperatura vratila na nekih 28 stepeni. Restoran se zove Gasthof Bärenwirt i po onome ¹to sam video izgleda da je prilièno omiljeno svrati¹te za motore koji idu od i ka Grossu. Hrana je takodje bila odlièna i za svaku preporuku. Supa od peèuraka (VRH) i burger. Kafa i kisela voda. Cene su normalne kao i svuda u Austriji. Bitno mi je da sam namirio svoje potrebe za hranom.

Slika sa neta




Put nastavljam ka severu i prema jezeru Zeller See gde ga prolazim sa istoène strane. Gledao sam da izbegavam veæe puteve gde god sam mogao. Jezero je prelepo i bilo je dosta ljudi. Dosta porodica sa kamperima koji su do¹li na odmor. Dosta ljudi koji se i kupaju, Dodje i meni tako kada ih vidim da u¾ivaju da se malo opustim. Mo¾da sam i trebao. Kako bi lepo bilo imati kuæu tu na jezeru. Vozim dalje i prolazim kroz mesta Saalfelden i Lofer gde onda idem desno prema Nemaèkoj i Berchtesgadenu. Magistralni put koji vodi ka Nemaèkoj je u odliènom stanju. Ogranièenje je 100kmh i mo¾e lepo da se vozi. Kamera za brzinu ima samo po naseljenim mestima gde mora da se uspori na 50kmh, ali su i obele¾ene lepo pa mogu da se uoèe na vreme. Vozim kroz divne predele gde put dozvoljava malo veæu brzinu. Nedugo zatim sti¾em i na granicu. Nema nikakvih graðevina veæ samo tabla gde pi¹e Deutschland. Novi cilj. Prvi put motorm u Neaèkoj. Za sada mi se sviða sve ovo prvi put ¹to ispunim. Jedino ¹to mi se trenutno ne sviða su sve crnji i crnji oblaci koji se skupljaju. Poslednje zrake sunca koje sam video su bili dok sam pravio pauzu za ruèak. Veæ poèinjem da razmi¹ljam o ki¹i, a to me nervira. Podaleko sam od sme¹taja da bih ceo povratni put vozio po ki¹i. Neæe biti zabavno.







Dobrim tempom brzo sti¾em do grada. S obzirom da sam zapamtio da je polazna taèka za Orlovsko gnezdo van grada vi¹e ka istoku uporeðujem sa google maps i navigcijom i pronalazim pravi put. Dolazim do mesta gde sam ja mislio da je Orlovsko gnezdo. Kada ono meðutim. To je samo ogroman parking sa autobusima. Prvo sam mislio da nije to to i nastavio jo¹ malo da lutam tuda poku¹avajuæi da naðem neki znak neki putokaz koji æe me uputiti na pravu lokaciju. Navigacija mi svo vreme govori da sam na pravom mestu. Rekoh nije to to. Èak i par puta vidim znake "Eagles Nest" koji upuæuju tu na parking. Rekoh ma bre to je u planinama ne mo¾e da bude tu. Odluèim ja da stanem na taj parking i da se malo raspitam. Odem do mesta gde se prodaju karte i od gospoðice tamo saznam da je potrebno da se tu parkiram i onda posebni autobusi voze do odreðene taèke u planinama, a ona deo mora da se popne pe¹aka. Na moje pitanje koliko je to pe¹aka, dobijam odgovor: pola sata! Nema ¹anse. Ne u ovim trkaèkim èizmama koje nisu stvorene za duge pe¹aèke ture. Dok se vozi motor sjajne. Ventilacija super, udobnost, ali kada doðe do pe¹aèenja bolje da to bude od motora do ulaza u kafanu 5 metara pored. To je to. Hvala lepo, popeæu se gore jednom prilikom kada budem u regiji kolima ili namenski obuèem patike za tu priliku pa neæe biti problem. Kao i kod slapova Savica, lepo poneo patike i nije bilo frke. Dok stojim tu, razmi¹ljam ¹ta da radim, vreme i ne pokazuje neke znake pobolj¹anja ili bar delimiènog razvedravanja. Odluèim da bar dok sam tu da odem da vidim grad i tu se malo pro¹etam po centru popijem kafu, pa da krenem lagano nazad. Treba proæi gross i sa druge strane. Sedam na motor i vozim dok ne pronalazim ono ¹to je meni lièilo na stari centar Berchtesgadena. Parkiram se na simpatiènom mestu predviðenom za parkiranje motora i kreæem u ¹etnju. Lep gradiæ za posetiti. Seo u neki kafiæ  da popijem espreso dok zveram u okolne kuæe koje su nekada pripadale krem de la kremu Naci¹tièke partije u koje su dolazili na odmore. Koliko je velikih odluka done¹eno u tom mestu. Mogu reæi da me je malo uhvatila jeza. Znaju oni isto dobro ko je tu sve ¾iveo, ali ne smeju ni¹ta da prièaju. Zavr¹avam espreso, plaæam i kreæem ka motoru. Usput slikam par fotki. Ma¹ina èeka spremno da me odvede nazad do veèere i sme¹taja. Radujem se veèeri i dobrom pivu.

Ulazak u Berchtesgaden


Parking za motore




Povratak nazad je bio bez veæih uzbuðenja sve do ponovnog ulaska u Austriju gde su se oni oblaci konaèno izjasnili. Ceo dan se mraèe i oblaèe, crni i sivi. hoæe li padati ili ne. E pa hoæe i to ba¹ hoæe. Prvo kreæe lagana ki¹a, gde ja koristim to vreme da stanem sa strane pored puta na pro¹irenju da obuèem ki¹no odelo. Bmw prebacujem u rain mod i teraj. Nema problema. Asfalt je odlièan, gume dobre, moæe skoro normalno da se vozi. Osim ¹to te nervira ki¹a koja pada. Kako se pribli¾avam nazad Zell am See, ki¹a se pojaèava kao i vetar. Ok mo¾e i dalje da se vozi. Nakon mo¾da 10-tak minuta kreæe provala oblaka sa jakom grmljavinom i jakim vetrom. Ba¹ me briga i ako ki¹no odelo pusti i ako se pokvasim, brinu me gromovi koji udaraju taèno na putanji kroz koju ja moram da proðem. Odluèujem da stanem na pro¹irenje pred tunel koji vodi ispod grada Zell am Seea i da tu malo saèekam da proðe oluja. Oluja je do¹la nekako sa zapada i nastavlja prema jugo istoku. Ogromne kolièine vode se slivaju u tunel, za trenutak pomi¹ljam i da ga ne poplavi, pa da mi motor ostane unutra. Puca svuda oko mene. Malo sam sakriven od vetra, ali vidim u daljini ¹ta radi drveæu. Ni¹ta èekam tu. Imam neke snikers èokoladice pa cepam njih dok ki¹a ne stane. Gledam navigaciju i google maps i gledam ¹ta da radim. Autoput je dosta daleko i dosta okolo tako da to otpada. Ostaje mi Gross i zapadno od njega Felbertauerntunnel.



Nakon jedno 30 minuta èekanja primeæujem da se intezitet ki¹e smanjio, pa verujuæi da je oluja pri¹la, odluèujem da nastavim. Vozim kroz tunel i po izlasku zatièem ratnu zonu. Za trenutak sam pomislio da sam jedno 6 meseci èekao ispred tunela i da je u meðuvremenu do¹la zima. Svuda je bilo belo. Prvo sam mislio sneg, ali kada sam video bio je to grad, velièine veæih klikera. Na putu voda i granje, na nekim delovima bukvalno voda dolazi do cilindara, na drveæu ni jedan list nije ostao. Reke teku putevima noseæi granje. Probijamo se lagano kroz to. U koloni zajedno sa drugim kolima. Verovatno me gledaju kao idiota jer po takvom vremenu vozim. Gledajuæi navigaciju vidim da je nevreme nastavilo pravo preko Grosglockner prelazai da æe uskoro i tamo da udari ako veæ nije. Razmisljam kako  li je gore ako te uhvati tako ne¹to kada si tako malo vi¹e. Nisam ba¹ hteo da razmi¹ljam. Bio sam sreæan ¹to sam napravio pravu odluku i saèekao pred tunelom jer da sam odmah nastavio uleto bih pravo u taj grad, a to verujem da bi bolelo. Po¹to je Grosglockner otpao, odlazim desno ka mestu Mittersill i tunelu koji vodi kroz planinu. Bar æu iæi kroz planinu, a ne preko pa æu biti za¹tiæen od ki¹e i gromova. ®ao mi je ¹to neæu obi¹i Grosglockner od severa ka jugu kao ¹to sam i prvobitno planirao. Na putu do Mittersilla se èak i razvedrava, pa mi sada sunce blje¹ti pravo u oèi jo¹ dodatno odbijajuæi se od mokrog puta tako da bukvalno ne vidim gde idem. Od mesta Mittersill idem ka jugu i Felbertauern tunelu. Put je ¹irok i lep, ali dosadan u poreðenju ¹ta bi me èekalo na Grosglockneru. Odelo ne skidam iako je u tom trenutku veæ bio suvo. Izgledalo je kao da ki¹a nije ni padala. Plaæam prolaz kroz tunel (10eur) i izlazim na drugoj strani. Tu nakon tunela skidam ki¹no odelo jer je veæ sada krenulo da mi smeta i da se znojim iznutra. Postajalo je previ¹e vruæe. Sa druge strane tunela me je èekalo skoro vedro nebo. Kao da se ni¹ta nije dogodilo. Mo¾da ih je i nevreme proma¹ilo. Laganim tempom vozim ka mestu Lienz i dalje prema sme¹taju. Jo¹ jednom sam obukao ki¹no odelo, ali ne zbog ki¹e veæ zbog vode koju su kola podizala i bacala na mene kupajuæi me tako. Pa sam odluèo da se bar od toga za¹titim.

U sme¹taj sti¾em predveèe, taman na veèeru. Parkiram motor na istom mestu kao i sinoæ samo ¹to sada nema porodice na Trijumfima, veæ dva starija RT-a. Do¹li novi gosti. Odlazak u sobu i raspremanje i stavljanje stvari da se su¹e za sutra. Èizme su¹im fenom, a jaknu i pantalone na grejaèu u kupatilu. Dok sam do¹ao sa veèere veæ su bili polu suvi. Dobra veèera zalivena sa dva hladna toèena piva da sve to zaokru¾i. Bio sam umoran, ali i sreæan i pored sve te ki¹e. Jedina ¾alost je bila ¹to nisam pro¹ao gros ponovo, ali dobro valjda æe opet biti nekih prilika. Mrtav umoran odlazim u sobu da namestim sve snimke i slike sa gopro-a da se prebacuju na eksterni dok se ja javljam svima i saljem im slike sa danasnjeg dana. Ne¹to malo pre ponoæi se komiram. Spavao sam kao beba.

Od Mittersilla prema tunelu.




Sunèani periodi nakon tunela.




Ruta 3.dan oko 360km


Nastaviæe se

mali_zmaj

jin-jang

megaidiot

Jefto pisi dalje, otopi se sneg do cetvrtog dana  ;D

Jefta

Citat: megaidiot poslato 04 Mart, 2018, 16:56
Jefto pisi dalje, otopi se sneg do cetvrtog dana  ;D
Izvinjavam se. Nisam stizao da pisem.

Jefta

#57
Landshut

Sinoæ kada sam zaspao, posle lepe veèere i nekoliko piva, bilo je delimièno vedro. Mogli su da se vide i Mesec i zvezde. To me je radovalo misleæi da æu se sutra probuditi jo¹ jednom sunèanom danu. Vremenske prognoze nisu obeæavale, ali kao da je to i taèno. Odbacujem te podatke kao ne prihvatljive. Ujutru budi me zvuk koji svi mi motoristi mrzimo da èujemo ujutru kada smo za taj dan planirali neku vo¾nju. Zvuk koji pravi ki¹a kada udara u metalan sims prozora. Odvratan zvuk. Veæ pri prvom otvaranju oèiju shvatam kakvi su uslovi napolju. I ako se ne varam po zvuku rekao bih da pada ba¹ jaka ki¹a. Nekako ustajem iz kreveta i dovlaèim se do prozora samo da bih potvrdio veæ ono ¹to je bila istina. Pada ki¹a, i to ba¹ jaka ki¹a. Moje raspolo¾enje u tom trenutku je bilo kao i to vreme. Sumorno. ©ta da se radi, jo¹ je rano, tek je oko 08h. Idem na doruèak pa æu lak¹e razmi¹ljati o svemu kada ne budem mislio na glad. Kafa æe mi takoðe pomoæi. Spu¹tam se u restoran i prolazim pored glavnog ulaza. Opet gledam napolje, sada izlazeæi na ulicu. Ko zna mo¾da je i drugaèije vreme na prozoru moje sobe i na ulazu hotela. Nikada se ne zna. Na¾alost isto pada ki¹a.



Nakon jakog doruèka gde je bilo svega od omleta sa ¹unkom i sirom, preko kroasana, pa do hleba sa nutelom, ostajem jo¹ malo za stolom ispijajuæi ne tako dobru kafu i razmi¹ljajuæi ¹ta mi je danas èiniti. Za danas je plan bio otiæi kod  prijatelja u Landshut u Nemaèkoj. Mesto koje je na oko 40km od Minhena. S obzirom da sam tamo svakako planirao da odem u dogovoru sa njima je pala odluka da doðem danas u ponedeljak, jer su oni narednih par dana slobodni i moæi æe da budu tu. Meni je svejedno bilo. Da li danas, da li za desetak dana, svejedno. Hteo sam malo da obiðem tu Bavariju, a s obzirom da æu biti gost kod njih napravio sam svoj raspored tako da najbolje odgovara njima i njihovim obavezama. Od mog hotela gde sam trenutno do Landshuta ima oko 320 km manje vi¹e u zavisnosti od rute kojom krenem. Zavr¹avam doruèak i odlazim do sobe gde kreæem sa pakovanjem. Stvari koje su sinoæ bile mokre su se u meðuvremenu prosu¹ile. Sve ¹to nije potrebno ide u kofere. Veæ naviknut na pakovanje i raspakivanje brzo se spremam. Iako ne moram da izaðem iz sobe lagano spu¹tam kofere do parkinga ispod hotela gde je motor èekao ispod nastre¹nice. Sve pakujem i ukucavam adresu u navigaciju. Motor spreman, stvari spakovane, ki¹a i dalje pada. S obzirom da me niko ne tera odluèujem da ostanem jo¹ tu ne bi li bar malo prestala ki¹a da pada. Check out iz sobe i spu¹tam se u restoran gde zauzimam dobru poziciju pored ¹tekera kako bih punio telefon dok budem gledao filmove ili citao forume. Sedim potpuno obuèen u moto opremu spreman kao zapeta pu¹ka èekam na najmanji znak da ki¹a prestaje da bih mogao da krenem. Ne ¾urim pa mi se ba¹ i ne polazi po najveæem pljusku. Nakon jedno 2 sata sedenja i gubljenja vremena primeæujem da je ki¹a skoro potpuno stala. Tamni oblaci su oti¹li na sever prema Grosglockneru. Palim motor i polazim.

S obzirom da se ki¹a pomerila na sever ka grosu ponovo odlazim na Felbertauern tunel. Iako mi je ¾ao zbog toga zdrav razum pobeðuje i nekako te¹im sebe da je tako bolje. Ne bih da rizikujem one krivine i serpentine i da na to jo¹ dodajem i jaku ki¹u. Ovo je vise razumnija opcija pa je se i dr¾im. Put je ok i poznat od juèera¹njeg dana kada sam i¹ao u drugom smeru. Za sada je suvo, ali na ¾alost neæe tako i ostati. Na trenutke, ali jako kratke trenutke se èak i sunce pojavi.





Malo pre Felbertauern tunela kreæe lagana ki¹a. Odluèujem da stanem sa strane na pro¹irenje kako bih obukao ki¹no odelo. Ki¹a je jo¹ uvek lagana. Prebacujem tank torbu nazad u kofer kako se ne bi pokvasila. Ostavljam samo pare u malom pretincu iznad rezervoara za plaæanje tunela i ostalih sitnica. Proveravam sve jo¹ jednom da li je dobro zatvoreno i zakjluèano. Ki¹no odelo dobro name¹teno. Mogu nastaviti. Malo dalje niz put, lagana ki¹a se pretvara u pljusak koji æe trajati narednih 300km. Jaka ki¹a me je pratila sve do Minhena. Po ovakvom vremenu me je mrzelo i da istra¾ujem okolinu i predele gde æu proæi veæ sam po prvi put na ovom putu vozio samo da negde stignem. U poèetku mi nije toliko smetalo, ali nakon nekog vremena ba¹ me je nerviralo. Jaka ki¹a, plus ono ¹to kamioni i kola bacaju, pa vas dodatno okupaju. Nisam znao vi¹e ni da li mi ki¹no odelo dr¾i ili je negde pustilo. Ruke su mi mokre jer naravno nisam imao ki¹ne rukavice. Setim se da stanem na pumpu usput i da uzmem one rukavice kese koje se koriste za sipanje goriva. Njih prvo pa preko moje mokre rukavice. Koliko toliko je bilo bolje. Vo¾nja je bila muèna i naporna. Neprestano udaranje ki¹e i vetra, kao i koncentracija na vo¾nju i put i uslove su uèinile da veæ posle 2 sata budem premoren i da mi je dosta vo¾nje za taj dan. Samo sam ¾eleo da sam negde gde je suvo i po moguæstvu da ima neki spa da se opustim. Mesta kroz koja samo prolazim su opet Mittersill, pa onda Kitzbuhel i prema Kiefersfelden gde ulazim u Nemaèku. S obzirom da sam poludeo od toliko ki¹e odluèio sam da se kod Rosenheima ukljuèim na autoput i da autoputem dodjem do Landshuta.







Sa ove deonice puta mislim da imam najmanje slika ba¹ zbog ove ki¹e. Nigde nisam stajao, nigde nisam pauze pravio. Samo sam vozio. Na ulasku u Nemèku me èeka kolona i veæa gu¾va gde se milimo malo po malo. Ki¹a i dalje pada ali sam sreæan jer me vozila vi¹e ne prskaju. Gu¾va se stvara jer je Nemaèka policija napravila punkt kroz koji kontroli¹u vozila. S obzirom da nema granica ovo im je jedan vid kontrole. Motore ne diraju i prolazim bez problema. Malo posle toga stajem na pumpu sa desne strane da sipam gorvo, a i da se malo odmorim. Vozim veæ neko vreme i potrebna mi je pauza za hranu, kafu i za wc. Premoren se parkiram i silazim sa motora. Veæ po tom silasku shvatam da je ki¹no odelo odavno pustilo i da mi je jakna na nekim delovima mokra. Na rukavima, i sa prednje i zadnje strane kako se voda slivala niz kacigu i padala direktno za vrat. Nije stra¹no. Pantalone su i dalje dobre. Nigde nisu mokre. Ulazim u kafiæ restoran tu na pumpi gde me ljudi gledaju kao da sam sa marsa pao, jer verovatno nisam normalan ¹to vozim po ovoj ki¹i. Odbacujem njihova mi¹ljenja i sedam za slobodan sto. Skidajuæi sve sa sebe utvrðujem kolika je ¹teta i kapiram da nije stra¹no. S obzirom da mi je malo i hladno postalo, odluèujem da kada nastavim put obuèem i ki¹nu unutra¹nju postavu jakne koja mi do tog trenutka nije trebala uop¹te. Javljam se prijateljima da sam u¹ao u Nemaèku i da æu uskoro biti kod njih. Uzimam ne¹to na brzinu da prezalogajm i da popijem kafu. S obzirom da nigde usput nisam stajao i da sam samo vozio tempo mi je bio dobar i u Nemaèku sam u¹ao oko 15-16 èasova.

Malo odmoren i sa malo popravljenim raspolo¾enjem nastavljam dalje. Imam dve opcije puta, jedna je na autoput prema Minhenu pa onda autoputem prema Landshutu ili da od Rosenheima nastavim pravo lokalnim putevima preko Haag in Oberbayerna do svoje destinacije. S obzirom da mi je bilo muka od ki¹e i tolike koncentracije odluèujem da izaðem na autoput. Bar æu moæi malo rastereæenije da vozim. Oblaèim dodatnu ki¹nu postavu i ona èini da mi bude toliko lepo da sam na ternutak zaboravio na ki¹u. Na pumpi sreæem i braèni par koji putuje na novom RT-u. Tu naravno zapoèinjemo razgovor, gde ja odu¹evljeno gledam u RT-a jer bi mi to bio mo¾da i sledeæi motor, a gde on gleda u GSa i ¾ali ¹to nije jo¹ malo vi¹i jer bi definitivno vozio njega. Sve u svemu prijatan razgovor. Na¹li se ludaci da putuju motorom po ovoj ki¹i. Odpozdravljam i kreæem dalje.

Nakon 20 min izlazim na autoput. Stvarno odlièan put sa 3 do nekada 5 traka. Ba¹ lepo mo¾e da se vozi. Sviða mi se kako napredujem. Ki¹a konaèno lagano prestaje, i asfalt poèinje da se su¹i. Nekoliko kilometara kasnije pojavljuje se i sunce, a zbog toga sada kreæem da se znojim zbog ki¹nog odela. S obzirom da ima tamnih oblaka dalje odluèujem da ga ostavim na sebi, ako ponovo uletim u ki¹u. Na moju sreæu ki¹e vi¹e nije bilo za taj dan. Ogromne gu¾ve na autoputevima u sred turistièke sezone me doèekuju na autoputu pa na neke trenutke i milimo u koloni. S obzirom na kulturu nemaca u vo¾nji, oni s elepo svi sklanjaju i ostavljaju ogroman prostor izmeðu najbr¾e i srednje trake. To rado koristim i laganim tempom od nekih 20-30 km/h se provlaèim. Posle od prijatelja Florijana saznajem da se to ne sme i da je u Nemaèkoj zabranjeno provljaèenje izmeðu kola. S obzirom da sam imao led svetla i da sam bio u flo bojama verovatno su mislili da sam policajac, pa ti niko nije pravio problem. Moja odbrana je bila, osim ¹to nisam znao (¹to me ne opravdava) je da bih da nisam to radio kod njih stigao negde oko ponoæi u najboljem sluèaju. Na Nemaèkim autoputevima nema naplate putarine pa ne moram da stajem nigde. U nekom ternutku prolazim pored Allianz arene i govorim sebi da moram da je posetim u narednim danima. Na putu prema Landshutu prolazim i pored nekoliko BMW fabrika. Na toj deonici puta nema ogranièenja pa mo¾e da se vozi koliko hoæe¹. Ja dr¾im 120...

Ubrzo po suvom putu bez ki¹e, ali znojav od ki¹nog odela sti¾em u Landshut i na svoju destinaciju kod svojih prijatelja koji me èekaju zabrinuti jer mi je mnogo trebalo od trenutka kada sam se javio dok nisam do¹ao kod njih. Nisu raèunali da je gu¾va zbog turistièe sezone. Dodu¹e drago im je ¹to me konaèno vide. Raspakivanjei nakon toga prelazak na odliènu veèeru koju su spremili. Sve se zaliveno hladnim pivom. Posle toga opu¹tanje uz nargilu i preprièavanje ¹ta se sve dogodilo danas i kako mi je bilo na putu do sada. Uhh kako je sve to prijalo. Prijalo mi je da budem na suvom malo, opu¹tajuæi se. Ubrzo smo i svi oti¹li na spavanje jer su oni ustali rano pa su bili umorni. Nisam se bunio, i ja sam jedva èekao da legnem. Motor je bio parkiran ispred zgrade zavezan za stub pa sam mogao mirno da spavam. Neæe on nigde. Te noæi sam ba¹ lako zaspao...



Ruta za danas. Oko 320km.


Nastaviæe se

megaidiot

 [thumb_up]
nista gore od kise, osim kad pada sneg. ;D
Citat: Jefta poslato 05 Mart, 2018, 00:17
oni s elepo svi sklanjaju i ostavljaju ogroman prostor izmeðu najbr¾e i srednje trake. To rado koristim i laganim tempom od nekih 20-30 km/h se provlaèim. Posle od prijatelja Florijana saznajem da se to ne sme i da je u Nemaèkoj zabranjeno provljaèenje izmeðu kola.
da, smes da se provlacis kroz kolonu koja stoji (radio to x puta sa pandurima na motoru koji su radili to isto) - osim na auto putu. a posto autoput zna potpuno da stane kad se desi saobracajka, provlacim se i na auto putu, u austriji se sklanjaju svabe, slovaci i madjari, turci i nasi slabo. na kraju zastoja su skoro uvek panduri, ali nikada nisam imao problem, cak mi cesto mahnu da prodjem dok drze ostala vozila.

srbac

Evo lo¹eg vremena, mo¾e pisanje da se nastavi  :P