Glavni meni

Moto Alpine Adventure 2017

Započeo Jefta, 06 Februar, 2018, 23:14

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

lord_oblivion

Evo, ja imam jedno pitanje :

Kako si uspeo da se umori¹ za 400km autobana na motoru koji je izmi¹ljen da se vozi i vi¹e od 1000km dnevno?

;D
Horsepower is how fast you hit the wall. Torque is how far you move it.

srbac

 Nije se umorio, nego se Smorio  [rofl] [rofl] [rofl] :P

Jefta

Slovenija

Kao ¹to sam i mislio da æe da se dogodi tako se i dogodilo. Moja sestrièina Nika je kao navijena ustala taèno u 6 i poèela sve ostale da budi. Samim tim sam ustao i ja. Nema veze lepo sam se naspavao prethodnu noæ pa nije bilo te¹ko. Jutarnja kafa i lagani razgovori o danasnjim planovima. Sve ¹to sam znao da odgovorim je da æu se danas voziti po Sloveniji i da æu se do veèeras vratiti na isto mesto. Uz doruèak i otvoren google maps na telefonu uz asistenciju patuljastog pinèa Gomeza pravim iole neki plan.

Pomoænik asistenta menad¾era zamenika direktora Gomez


S obzirom da sam do sada u Sloveniji bio dosta puta, ¹to motorom ¹to kolima, nikada je nisam ba¹ detaljno istra¾io. Rute su se uvek kretale ju¾no od linije koju pravi deonica auto-puta Zagreb-Ljubljana-Koper. Put me je uvek vodio tako da ili idem iz pravca Istre ili iz pravca Trsta pa u Koper pa u Ljubljanu ili u Kocevje, Novo Mesto... Zato sam tu regiju prilièno dobro upoznao, ali ono ¹to mi je ostalo nepoznato uvek i ¹to sam uvek hteo da obiðe su severni delovi Slovenije, one koji se granièe sa Austrijom, Kranjsku goru, Bled, Bohinj... Èak i kada sam u Maju mesecu bio na turi po Hvaru i Istri, tada sam planirao da æu obiæi te delove, i obi¹ao sam, ali ¹ustro, nisam u¾ivao, zeznuo sam se u proraèunu sa vremenom pa sam samo proleteo i nisam se zaustavljao. Samo pro¹ao pored Bleda, do Bohinja nisam ni stigao u ¾urbi da stignem kada sam se alavo zaleteo misleæi da mogu sve te lepote da obiðem za jedan dan. Nemoguæa misija. Slovenija je toliko lepa da joj stvarno treba posvetiti vi¹e vremena kako bi je lepo istra¾ili i otkrili sve ¹to nudi. Zato æu ovaj put donekle i ispraviti gre¹ku. Idem ka Alpima, imam dovolno vremena, ovaj put æu se bolje upoznati sa Slovenijom.

Prvobitna ruta, za taj dan, koju sam napravio sa pomoænikom Gomezom


Ruta koju sam napravio za doruèkom je izgledala obeæavajuæe. Trebalo bi da konaèno obiðem Bled i Bohinj, da vidim slapove Savice, da se popnem na Mangart i mozda malo da zaðem u Italiju i Austriju. S obzirom da æe biti lokalna vo¾nja boèni koferi mi ne trebaju i ostavljam ih kod sestre. Dobra stvar je kada vas probude u 6 je da sam i doruèak i kafu i planiranje rute obavio do nekih 8-8.30 tako da sam veæ oko 9 bio na motoru spreman za polazak. Svidja mi se to ¹to sam krenuo rano, ¹to znaèi da æu imati vi¹e moguænosti da iskoristim dan. Kreæem i bez veæih problema se probijam kroz grad i jurim put prema severo-zapadu i prema mestu ©kofja Loka. Put je odluèan i uop¹te nema saobraæaja. Odatle nastavljam prema ®elezniki, Zgornjoj Sorica i dalje prema Bohinjskom jezeru i Slapovima Savica kao prvu pauzu planiranu za taj dan. Neverovatno kako je lepa ova Slovenija.

Malo posle ©kofja Loka (ova slika je uzeta iz videa zato je kvalitet lo¹iji. Biæe i boljeg kvaliteta iz vo¾nje)


Kod mesta Zgornja Sorica iz razloga koji ne mogu sada da se setim odluèujem da skrenem desno na neki makadam. Verovatno sam bio u fazonu, ajde da vidim ¹ta ima tamo. Moguæe da i ima ne¹to, ali nema ¹anse da se setim ¹ta u ovom trenutku. Moraæu ponoviti ovu rutu da vidim za¹to sam i¹ao tuda. Po track logu koju pravi Gopro vidim da sam dosao do neke taèke i onda se vratio nazad na glavni put i nastavio na sever prema Bohinjskom jezeru.

Prilika za slikanje sa tog izleta na makadam


Nakon povratka na glavni put vozim dobrim asfaltom koji postaje sve bolji i bolji kako se pribli¾avam Bohinjskoj bistrici. Ide lagani uspon koji ne predstavlja nikakav problem. Prolazim pored malog skijali¹ta koji mislim da se zove "Sori¹ka planina" (neko æe me veæ ispraviti), ne stajem da pravim pauzu jer æu uskoro biti na Bohinjskom jezeru. Vozim dalje kroz prelepe ¹umske predele po odliènom asfaltu i ubrzo dolazim do Bohinjske bistrice. Na tom putu sam imao i dru¹tvo u vidu 2 eR motora koji su i¹li ispred mene laganim tempom. Momak i devojka. I njima se u¾ivalo u vo¾nji. Pratim znakove koji me vodi na put prema jezeru. Neverovatno lepe kuæe gde je sve ureðeno i lepo ukra¹eno. Slika grada daje utisak da se ljudi dosta brinu i dosta vremena ula¾u da to mesto izgleda kao ¹to izgleda.

Od skijali¹ta prema Boshinjskoj bistici


Sa dvojcem na hondama se pratim neko vreme, gde u nekom trenutku nakon izlaska iz Bohinjske bistrice ih obilazim i ostavljam. Nisam vi¹e mogao da se vuèem. Poku¹ao je muski deo tog para da me isprati ali d¾abe je pratiti BMW :) Ubrzo zatim dolazim i do jezera. Moj prvi pogled na jezero i tu sam odmah shvatio za¹to su mi svi prièali da je prelepo. Prvo nisam znao da je uop¹te toliko ogromno, okru¾eno planinama i ¹umama, sa kristalno èistom i prozirnom vodom. Neverovatno. Put je fanstastièan i pravi sjajne prilike za u¾ivanje u vo¾nji i pogledu. Veæ znam da æu se tu vratiti letovanje jedne godine umesto da idem u Grèku. Taman spojim i vo¾nju i kupanje. Pratim znak dalje za Slapove Savica i ka prvoj pauzi za danas. Tu se put malo su¾ava i prolazi kroz ¹umu, zato mora malo da se vozi obazrivije i ne sme se juriti jer nije pregledno i mo¾e neko da naleti iz suprotnog pravca. Dolazim do velikog parkinga gde se ostavljaju kola i motori (3e za motore) i odakle kreæe poslednja deonica do samih vodopada koja preæi pe¹ke. Pe¹aèenja ima jedno 20-30min, i dobro je poneti neke udobne patike pa se preobuti, ako ste veæ u nekim ne udobnim moto èizmama.

Bohinjsko jezero.






Nakon obavezne ¹etnje gde se sreæete sa ljudima koji umiru na putu do vodopada i koji vas obavezno zaustavljaju da vas pitaju koliko jo¹ ima, sti¾ete do jednog èuda od prirode koje stvarno vredi posetiti ako ste u ovim krajevima. Voda koja negde u daljini nestaje u zemlji prolazi kroz istu i nekoliko kilometara kasnije izvire iz stene i spu¹ta se niz zidine stena koje je ona uoblièila praveæi u podno¾iju bazen kristalno èiste vode. Nakon toga nastavlja svoj put u vidu potoka i opet nestaje medju kamenjem nizvodno u daljini. Neverovatan prizor i svakako se treba malo zadr¾ati tu i u¾ivati u svemu tome, ja svakako jesam.

Pogled sa pe¹aèke staze je neverovatan




Slapovi Savice




Nastaviæe se...





Jefta

Citat: lord_oblivion poslato 08 Februar, 2018, 18:37
Evo, ja imam jedno pitanje :

Kako si uspeo da se umori¹ za 400km autobana na motoru koji je izmi¹ljen da se vozi i vi¹e od 1000km dnevno?

;D
Nije bio motor problem. Problem je bila velika vruæina. Vreo vazduh udara i sve ¹to se oznoji¹ odmah ispari pa ni ne provali¹ da gubi¹ teènosti. Koliko god brzo i¹ao nije pomagalo. Iako sam pio dosta vode, bukvalno sam dehdrirao. Zato mi je trebalo malo vremena nakon dolaska u Ljubljanu da se oporavim.

lord_oblivion

Zato su gladijator i hidratacija izmi¹ljeni  ;)
Horsepower is how fast you hit the wall. Torque is how far you move it.

Jefta

Citat: lord_oblivion poslato 08 Februar, 2018, 20:17
Zato su gladijator i hidratacija izmi¹ljeni  ;)
Jakna je bila mesh i veruj mi popio sam bar 6 litara vode, a ni jednom nisam isao u wc. Pakao.

UFF

bolje +40 nego -20

gde da potpisem da bude tako do kraja zivota?

elem odlican putopis, nastavi, bio par puta kroz Sloveniju prelepa zemlja a ljudi fini i prijatni, sve hocu ali nikad da odem na Bled

[watching]

rboban

Ride It Like You Stole It

Major

Lepo si ti to isplanirao :)

Cekamo dalje [kokice]

Citat: UFF poslato 09 Februar, 2018, 00:46
bolje +40 nego -20

gde da potpisem da bude tako do kraja zivota?

elem odlican putopis, nastavi, bio par puta kroz Sloveniju prelepa zemlja a ljudi fini i prijatni, sve hocu ali nikad da odem na Bled

[watching]

I ja cu da se potpisem isto.
Vozio sam od Praga do Bratislave na minus 9, duvao je vetar i jos je padao sneg i rekoh sebi sad si vozio po takvom vremenu i nikad vise.
:D



Lazza

Citat: Major poslato 09 Februar, 2018, 11:51
Lepo si ti to isplanirao :)

Cekamo dalje [kokice]

Citat: UFF poslato 09 Februar, 2018, 00:46
bolje +40 nego -20

gde da potpisem da bude tako do kraja zivota?

elem odlican putopis, nastavi, bio par puta kroz Sloveniju prelepa zemlja a ljudi fini i prijatni, sve hocu ali nikad da odem na Bled

[watching]

I ja cu da se potpisem isto.
Vozio sam od Praga do Bratislave na minus 9, duvao je vetar i jos je padao sneg i rekoh sebi sad si vozio po takvom vremenu i nikad vise.
:D




Ono kad pogledas bolje i ta uspomena nego da si ceo dan bio u toplom... ne bi se secao toplog dana :)
I may be dumb, but I'm not stupid.

Major


Jefta

#31
Slovenija 1.deo

Prethodni deo se zavr¹io mojom posetom Slapovima Savice na Bohinjskom jezeru. Nastavljamo dalje.
S obzirom da sam se pro¹etao i prilièno lepo odmorio, vraæajuæi se lagano ka motoru sam poèeo da razmi¹ljam i da ne¹to pojedem. Sva ta ¹etnja mi nije smetala jer sam se kod motora presvukao u ¹orc i majcu i tako u¾ivao, ¹to mogu reæi da mi je veoma prijalo. BOlje tako nego da u moto opremi tabanam na 30 stepeni tokom leta. Za ruèak se nisam ne¹to mnogo brinuo jer generalno u ovim krajevima Gostilna iliti restorana na svakom koraku. Turistièko je mesto, pa je za oèekivati. Idem prema Bledu, kao sledeæoj destinaciji pa æu videti usput. Motor me èeka gde sam ga i ostavio, samo ¹to mu se prikljuèilo i dru¹tvo. Do¹lo je jo¹ par motora èe¹kih tablica, svi u dvoje voze. Vidim i oni u¾ivaju. Ponovo se presvlaèim i dok tako ranjiv stojim u gaæama, primetim kako me jedna tu starija gospoða koja je silazila sa motora malo gleda. Rekoh: "Gledajte gospoðo ima ¹ta i da se vidi!" :) . Pakovanje i polazak. Bmw veselo zabrunda kao da se i on raduje ¹to nastavljamo vo¾nju. Laganim tempom pored Bohinjskog jezera dolazimo do kraja jezera i umesto da idemo pravo pa kroz Bohinjsku bistricu do Bleda, vidim na navigaciji da na tom mostu na kraju jezera mogu i levo pa desno nekim okolnim putem dodji do Bleda. Ne ¾uri mi se, ¹to da ne. Hajde da vidimo ¹ta tamo ima. Nije neki veliki izlet i opet se posle vrati¹ u Bohinj, ali bar ide¹ drugim putem.





Pogled sa mosta na poèetu jezera (iz pravca Bohinjske bistrice).


Odliènim putem, sa puno krivina, koji prati reku Sava Bohinjka sti¾em i do Bledskog jezera i grada Bled. Èim se malo priðe gradu, odmah se upadne u gu¾vu. Iako je malo mesto, veoma je turistièki popularno, pa su zato i velike gu¾ve. Kreæem se lagano u koloni, nije preterano toplo i mo¾e da se izdr¾i. Dok tako se polako kreæem i dalje razmisljam gde da jedem. Veæ sam pro¹ao par restorana, ali me je mrzelo da stajem. Pa tek ¹to sam upalio motor. Ionako æu malo razgledati Bled. Dok sam stajao u koloni da se neki minivan uparkira, gledam levo ka tvrðavi koja stoji na litici iznad samo jezera i ka¾em sebi: "ma idem tu direktno". Veæ je poèelo da me nervira miljenje 5 km/h i gu¾va i samo ¾elim da se izvuèem iz toga. Pored obale jezera æu se ¹etati drugi put. Stomak, moraæe¹ jo¹ da èeka¹ na famoznu krempitu u Hotelu Park... ©ta da ti radim. Gledam mapu na navigaciji i pratim ulice koje se meni èine da me vode prema dvorcu. Lako pronalazim put i parkiram se. Ovaj put ne moram da se presvlaèim u ¹orc. Izdr¾aæu. Ulaz na tvrðavu se naplaæuje, ali ne mogu da se setim koliko. Mo¾da 10e ali nisam siguran. Ovo mesto svakako vredi posetiti jer se odatle pru¾a neverovatan pogled na Bledsko jezero, grad Bled, i okolna brda i planine. Stvarno ne¹to neverovatno. Svakako æe to slike bolje opisati nego ¹to ja ikako mogu. Tu gore na tvrðavi postoji i kafiæ i restoran, ali su im cene malo jaèe. Kafa me nije zanimala, ali hrana jeste pa sam to proverio. Neka hvala je¹æu negde drugde. Za sada ¾elim samo da u¾ivam u pogledu.

Grad Bled


Neverovatna boja vode (po¾eleo sam da se okupam)






Ok, obilazak zamka je zavr¹en, vraæanje prema motoru i nazad na put. Vo¾nja je bila kratka, jer èim sam se spustio sa zamka naleteo sam na gostilnu Grajska Pre¾a, gde sam svratio da jedem. Uzeo neki gula¹ i nije bio ni¹ta posebno, ali bar vi¹e nisam bio gladan. Jedino ¹to je valjalo u restoranu su bili konobarica i pogled (na okolnu prirodu, ne na konobaricu :)). Sit i namiren na neki odreðeni period kreæem dalje prema sledeæoj destinaciji. Kreæem se prema severu prema mestu Javornik da se tu ukljuèim na magistralni put koji ide uporedo sa auto-putem. Iako imam vinjetu na autoput ne izlazim osim ako ba¹ ba¹ moram.Put je odlièan i nema mnogo kola pa mo¾e da se dr¾i lep tempo bez potrebe da se puno koèi. Sledeæe mesto na koje nailazim i prolazim je Mojstrana i nastavljam dalje prema Kranjskoj gori.

Na putu ka Mojstrani


Planine èekaju.


Nakon dolaska u mesto Kranjska gora, pratim put koji se odvaja levo i vodi u planine. Sjajan put sa neverovatnim pogledom kao onome ¹to me kao uvertira èeka. Eto me sti¾em. I hoæu sve. U ovom trenutku sam oseæao neverovatnu sreæu jer æu konaèno da obiðem i tu regiju za koju dugo prièam da ¾elim da je vidim. Otèekiraæu jo¹ jedno mesto sa liste ¾elja. Lagani uspon kreæe na dobrom putu. Ima dosta krivina i sepentina, a te serpentine su i dalje ostavljne kao kaldrma. Sada je bilo suvo, pa su gume dr¾ale odlièno, ali predpostavljam da su te kocke klizave ako pada ki¹a pa treba paziti. Prolazim i pored Ruske kapelie, ali se ne zadr¾avam, mada za svaku preporuku stati i posetiti. Generalno na ovoj ruti ima dosta toga da se svrati i da se vidi, ali to drugi put kada ponovo budem u Sloveniji i namenim jedno 4 dana za to pa lagano. Sada je destinacija Mangart.

Poèetak rute koja vodi u planine u daljini


Kaldrma na serpentinama


Ubrzo zatim i dolazim do svog prvog prelaza na ovom putovanju, a to je Vrsic prelaz. Ba¹ sam bio ponosan. Mogu da se pohvalim da sam presao neki prelaz preko planine. Ok preæi æi jo¹ dosta na ovom put, ali ovaj je prvi i uvek æu ga pamtiti kao prvog na ovom putu. Prelaz sam po sebi nije ni¹ta ni posebno, mala prodavnica sa suvenirima i parking. Tu blizu ima i par planinskih domova gde mo¾e da se svrati, ali ja nisam stajao. Da èovek ne oseti da posle konstantnog uspona ne krene da se spu¹ta ne bi ni provalio da je pre¹ao preko prelaza. Takav je bar meni bio oseæaj. Sada kada pomislim mogao sam bar da stanem da uzmem nalepnicu. Nema veze drugi put.

Prelaz Vr¹iæ


Od vrha jedini put je na dole, to mo¾e i da se primeni i na planinske prelaze. Nakon prelaza samo spust. Kreæem sa laganim spustom u¾ivajuæu u neverovatnom pogledu koji se pru¾a èak i odatle. Priroda je stvarno neverovatna ¹ta sve mo¾e da napravi. Malo posle prelaza postoji i sa desne strane ima parking iza koje se nalazi drvena platforma na koju mo¾e da se popne i u¾iva u pogledu. Naravno da stajem. Hoæu i ja da u¾ivam. Pomi¹ljam u glavi da ba¹ èesto stajem i koliko mi to svako stajanje oduzima vremena.

Pogled sa platforme


Spu¹tam se sa planine i prolazim kroz manja mesta Trenta i Bovec. Malo pre Boveca skreæem desno prema severu, prema Italiji, ali najva¾nije prema Mangartu i Mangartskom sedlu. Od Prelaza Vr¹iæ do skretanja za Mangart ima oko 40km. Laganom vo¾njom brzo se preðe i ni u jednom trenutku nije dosadno. Kako i da bude, kada su predeli takvi da se najmanje pa¾nje obraæa na put, a najvi¹e na sve ostalo. Zato treba iæi sporije kako bi se u¾ivalo u svemu. Put je krivudav, ali malo u¾i i prati reku Soèu. Tu sti¾em i jedan par na motoru pa se pratimo sve do razdvajanja puta gde se desno ide prema vrhu, a levo u Italiju. Oni produ¾avaju u Italiju.



Odvajanje za Mangartsko sedlo



Jefta

#32
Slovenija 2.deo

Sam uspon do vrha je neverovatan, jer je put uzak, a dosta se brzo podi¾e nadmorska visina, i sjajno je za vo¾nju. Dodu¹e mora se paziti, jer ako se izleti ode motor u jendek i verovatno ga nikada neæete naæi, a ni vas. Sve sam ovo snimao gopro-om pa æu i te snimke naknadno izbacivati u ovoj temi kako ih budem sreðivao. Gore pri samom vrhu je bila i ekipa koja je slikala i snimala neki sportski auto. Kada sam ja prolazio prekrivali su ga i nisu mi dali da se zaustavljam, ali me nisu ni spreèavali da proðem. Na spustu nazad kasnije sam se i mimoi¹ao sam zatvorenom prikolicom koja ga je prevozila. Nije ni èudno da tu snimaju s obzirom na predele u pozadini. Verovatno je to redovna pojava. No ja nastavljam tamo gde sam ja zamislio, a to je dokle god put ide. Kada nestane puta ja æu ili pe¹ke ili nazad. Pogledi koji se pru¾aju na sve strane su me terali da na svakih 15 sekundi stanem da bih slikao ili samo malo u ti¹ini sa uga¹enim motorom posmatrao. Bilo je i vetra koji se pojaèavao, ali ni¹ta stra¹no za sada. Ne smeta u vo¾nji. Primeæujem da postoji i neka izmaglica i da se polako grupi¹u oblaci sa dosta tamnijim u daljini. Pomislih mo¾da me i ki¹a uhvati. Ni to nije stra¹no, ali bih voleo da siðem odavde po suvom. Na putu do gore ima i nekoliko tunela koji su mokri i uski (prokletstvo! uprljao sam motor...) kroz koje se brzo proðe, ali u kojima temperatura ozbiljno padne. Moram da napomenem i da iako je ceo dan bilo toplo i prijatno pred kraj dana lagano je poèela temperatura da pada, a kako sam se penjao ka vrhu toliko je pala da sam poèeo i da se smrzavam. Morao sam da dodam podjaknu kako mi ne bi bilo hladno. Metar po metar i eto me kod vrha. tj kraja puta.



Prilika za fotografiju


Lagani uspon


Neverovatni pogledi


Malo odrona na putu.




Kraj puta.


Kada sam do¹ao do kraja puta, tj puta koji ide u krug do vrha i onda vraæa nazad do jednog dela gde se opet spaja sa onim istim kojim sam do¹ao, parkirao sam motor i odmah se zaèudio koliko je tiho. Bio sam sam u tom delu, nije bilo ljudi nije bilo buke. Jedina buka je dolazila od vetra koji je duvao. Neverovatan mir i ti¹ina. Kreæem u ¹etnju, a stvari ostavljam na motoru. Treba malo ovo i istra¾iti ipak jedan od ciljeva na ovom putu je postignut. Kako sam se pe¹aka popeo uz brdo koje je uz glavni put dolazim do vidikovca odakle se pru¾a neverovatan pogled. Nisam verovao da æe moæi biti bolje od onoga ¹to sam video penjuæi se motorom, ali sam pogre¹io. Mo¾e, i to hiljadu puta bolje. Tu su i nastale one slike iz uvoda koje neæu ponovo postavljati. Tu sam seo na ivicu i samo se opustio, u¾ivajuæi u pogledu u daljinu i slu¹ajuæi zvuke vetra. Niko pored mene. Samo priroda i ja. Povremeno se osvrnem da vidim i ¹ta sve ima oko mene i da poku¹am da zapamtim ¹to vi¹e u mentalnoj memoriji. Da imam potvrdu, da bio si tu, sedeo si na ivici, video si sve to. Tu sam proveo skoro sat vremena samo u¾ivajuæi. Nisam hteo da to bude samo eto do¹ao sam video sam, ajde dalje. S obzirom da je ovo bila krajnja taèka i krajnja destinacija za ovaj dan, i generalno od pravljenja prvog plana sa pomoænikom Gomezom, ovo je bio cilj koji je morao biti dostignut. I dostigao sam ga. Od ovog trenutka kreæe vraæanje za Ljubljanu. Neverovatno mesto koje æu morati posetiti ponovo, a i otpe¹aèiti do samog vrha kada budem bio u malo boljoj kondiciji.





Osmeh na mom licu govori sve.


Kada sam se vratio do motora i krenuo da se oblaèim i spremam za spust skapirao sam koliko sam se zadr¾ao i da je lagano dan odmakao i da poèinje da pada mrak. Sada sam stvarno ostao sam jer se èak i ekipa koja je snimala kola povukla u podno¾ije gde su na veæem parkingu èekali da prikolica dodje po auto. Prirodno svetlo ili nedostatak istog im vi¹e nije bilo odgovarajuæe. Spu¹tanje do dole do glavnog puta prolazi bez veæih problema samo ¹to sada imam drugaèiji pogled nego kada sam se penjao i to me raduje. Manje stajem da slikam, jer svetla je jako malo, i slike bi bile mutne. Imam klip spusta na gopro-u i to mi je dovoljno. Nakon povratka na glavni put stajem da se namestim i shvatam da je veæ 19h i da je sunce veæ za¹lo. Prvobitni plan jutros napravljen i odobren od pomoænika Gomeza pada u vodu. Nema ¹anse da prodjem kroz Italiju, odem u Austriju i da se preko Vilaha vratim u Ljubljanu. Ipak moram da mislim i na malu sestrièinu, pa ne smem mnogo kasno da dodjem kod sestre. Ok menjam plan. Idem ka severu do grada Tarvisio u Italiji i onda æu da se odvojim desno ka Sloveniji i mestu Podkoren i dalje Kranjskoj gori. Tako i radim. Fantastièni putevi kroz taj deo Italije mi omoguæuju da brzo gazim kilometre, i dok sam pomislio eto me ponovo u Sloveniji u Kranjskoj gori bez nekih veæih muka. Odatle pratim put i ukljuèujem se na auto-put i vozim prema Ljubljani. Vinjeta i dalje va¾i pa æu da je i koristim :) U Ljubljanu dolazim negde malo pre 21h ako se dobro seæam. Èeka me vruæa veèera i sestrièina koja insistira da se malo poigram sa njom pre nego ¹to ode na spavanje. Savetnik Gomez veæ spava. Tu¹iranje, raspremanje, stavljanje svega i svaèega da se puni, èi¹æenje kacige i ostale stvari koje se moraju odraditi da bi sutra sve bilo spremno za vo¾nju brzo zavr¹ava. Stuèem dva piva i strovalim se u krevet mrtav umoran, ali sreæan. U glavi samo razmi¹ljam, ako je ovo sve ovako bilo veæ u Sloveniji. ©ta me tek èeka u Austiji i ©vajcarskoj... Laku noæ

Ekipa snimatelja


Ruta nakon prvog dana (oko 350km)


Nastaviæe se

ZEMZEM

Odliène slike, priroda fenomenalna. Ja sam 2016 trebao da odvozam Sloveniju i malo da zakaèim Austriju. Par dana pred put vremenska nam je poklonila ki¹u 6 od 7 dana i ja i ¾ena odustanemo i odemo na drugu stranu.
Pro¹lo leto sam kolima odvozao tu moju rutu iz 2016, jedino na Mangart nisam i¹ao bilo lo¹e vreme i velika ku¾va na putu do gore. To su nam rekli lokalci iz Boveca.
Priroda fenomenalna, putevi bruka dobri, signalizacija extra maltene bez navigacije, èisto i uredno.
Odradili pripremu za ponovni odlazak ali ovaj put motorom.
Nama je baza bila u Mojstarni.

Jefta

Citat: ZEMZEM poslato 09 Februar, 2018, 21:53
Odliène slike, priroda fenomenalna. Ja sam 2016 trebao da odvozam Sloveniju i malo da zakaèim Austriju. Par dana pred put vremenska nam je poklonila ki¹u 6 od 7 dana i ja i ¾ena odustanemo i odemo na drugu stranu.
Pro¹lo leto sam kolima odvozao tu moju rutu iz 2016, jedino na Mangart nisam i¹ao bilo lo¹e vreme i velika ku¾va na putu do gore. To su nam rekli lokalci iz Boveca.
Priroda fenomenalna, putevi bruka dobri, signalizacija extra maltene bez navigacije, èisto i uredno.
Odradili pripremu za ponovni odlazak ali ovaj put motorom.
Nama je baza bila u Mojstarni.
Stvarno je neverovatno i stvarno treba obiæi. Kada sam se ja penjao gore nije bilo bukvalno nikog. Recimo da je bilo posle 18h. tako da sam mogao sam da u¾ivam.


Jefta

Poslednji deo je iz 2 dela jer je dozvoljeno samo 20.000 karaktera :)

megaidiot

Citat: Jefta poslato 09 Februar, 2018, 22:06
Stvarno je neverovatno i stvarno treba obiæi. Kada sam se ja penjao gore nije bilo bukvalno nikog. Recimo da je bilo posle 18h. tako da sam mogao sam da u¾ivam.
prosle godine nisam mogao do samog vrha nego do onog 'parkinga' pre putica koji ide u krug jer je bilo sve pod snegom gore. ali prelepo je.
posle se na bledu tako lepo najeo da sam se ozbiljno uplasio da cu da zaspem na auto putu kuci.
vidi i most na soci ako nisi, okolo su putevi dojaja za voznju, samo vijugaju, a put ko nov.

Ivan1979


Jefta

Austrija 1.deo

Jutro, novi dan, 22. Jul, opet oko 6 ujutru. Opet me sestrièina Nika budi. ©ta zna dete da se meni spava, ona bi da se igra i da doruèkujemo zajedno. Nema veze ne smeta mi. Ustajanje, umivanje, doruèak, kafa.

Jo¹ uvek sam pod utiskom od juèera¹nje vo¾nje i relizacije da mi je ceo dan malo bio da  odvezem ono ¹to sam ujutru planirao, a opet jako rano sam krenuo. Dosta sam odmarao i dosta stvari video pa nije ni èudno ¹to je dan proleteo. S obzirom da sam u toku juèera¹njeg dana obi¹ao deo Slovenije koji nisam ranije video i da sam prilièno zadovoljan time, odluèujem da danas put nastavim dalje. Da krenem lagano prema Austiji i nekoj od sledeæih destinacija za koju u tom trenutku jo¹ nisam znao gde je. Samo sam znao da æe biti u Austiji. Razlog za to je bila i vremenska prognoza koju sam pomno pratio. Naime, u Narednim danima, na celom podruèju Austrije, Slovenije, ©vajcarske, Italije su najavljivali velike i obilne ki¹e, pa sam ja na na osnovu toga hteo da pre tih ki¹a ¹to vi¹e zaðem u Austriju. Ostatak Slovenije æu nastaviti u povratku, ili èak mo¾da i drugi put.

Gledajuæi google maps za doruèkom odluèujem da ¾elim da vidim Grosglockner prelaz i da æu se u tom pravcu kretati. Prognoza najavljuje kisu tek u nedelju 23. Jula uveèe tako da mi to odgovara da ga u toku sutra¹njeg dana obiðem. OK, imam plan za danas i sutra. Odlazim na booking.com i tamo brzo nalazim sme¹taj koji se nalazi sa ju¾ne strane prelaza u mestu Rangersdorf, nedaleko od samog poèetka uspona na prelaz. Super. Izgleda dovoljno pristojno, biker friendly je i cena nije velika. Rezervi¹em i nastavljam sa doruèkom.

Kreæem sa pakovanjem i sve lak¹e ulazim u ¹tos. Iako sam se isto pakovao i na ranija putovanja potrebno je par dana skidanja i stavljanja kofera da se èovek uigra na poèetku svakog putovanja u ceo taj proces. Onda sve to ne bude zamarajuæe i naporno. Na navigaciji ukucavam destinaciju, ali ruta kojom æu da stignem do nje æe tek biti izabrana. Otprilike znam u kom smeru treba da se kreæem, ali kojim putem to æu jo¹ videti. Opet nigde ne ¾urim i ni¹ta nije zacrtano u kamenu. Spreman, spakovan, pozdravljam se sa svima i kreæem dalje. Videæu ih ponovo u povratku.

Kreæem iz Ljubljane i ukljuèujem se na autoput koji vodi prema Kranjskoj gori i aerodromu. S obzirom da postaje toplije, ¾elim da se ¹to pre izvuèem iz grada i dapobegnem od gu¾ve. Na auto-putu standardna kolièina saobraæaja i mo¾e normalno da se vozi. Brzo napredujem i nedugo zatim dolazim do iskljuèenja za aerodrom. Tu se iskljuèujem desno i nastavljam magistralnim putem. Prolazim kroz mesta Senèur, Visoko, Zgornje Jezersko i dalje prema prvom prelazu za danas i mestu Bad Vellach. Sjajan put i sjajni uslovi za vo¾nju me èine ba¹ sreænim. Èinjenica da opet zalazim u planinske krajeve i da se krajolik menja deluje na mene pozitivno. Dobra mu¾ika u slu¹alicama, pun rezervoar i krivine, sunce koje sija. ©ta èovek vi¹e da po¾eli.

Austrija u daljini.


Savr¹eni uslovi.


Nakon seta krivina dolazim do znaka koji mi pokazuje da se desno nalazi Plan¹arsko jezero. Odluèujem da svratim, ako i¹ta bar na kafu. Na samom jezeru dosta ljudi i dosta kola i motora. Predpostavljam da je jako popularno. Sedam u kafanu do jezera i naruèujem kafu. Lep je dan, i treba u¾ivati. Motori samo dolaze i odlaze. Verovatno je i za njih dobra usputna stanica za odmor na putu do Austrije i Klagenfurta. Na¾alost sa ovog jezera nemam slika, a ne znam ni za¹to. Valjda sam mnogo u¾ivao pa se nisam ni setio da opalim koju fotku Svakako je za preporuku svratiti bar malo se odmoriti.

Slika jezera (nije moja)


Vreme je za nastavak dalje. Sedam na motor i vraæam se na glavni put i nastavljam dalje prema severu i Austriji. Odmah nakon jezera kreæe set kratkih, ali dobrih serpentina ¹to sa Slovenaèke ¹to sa Austrijske stane. Sjajno za vo¾nju motora. Nedugo zatim sam na granici. Jo¹ jedan cilj ispunjen. Prvi put u Austriji motorom :) Prelaz Jezerski vrh.



U nastavku vo¾nje mali Stelvio sa Austrijske strane. Asfalt je dobar pa nema bojazni da æe prednja guma pustiti, ali ne treba ni preterivati.

Serpentine


Put me dalje vodi prema mestu Eisenkappel Vellach, tu odluèujem, gledajuæi puteve na navigaciji, da skrenem levo i da idem manjim putem koji vi¹e zalazi u planine, vodeæi se logikom da je mo¾da zanimljiviji, nego da idem pravo magistralom. Ionako jo¹ nisam aktivirao navigaciju da me vodi pravo ka destinaciji, pa mi je svejedno gde idem. Kada mi dosadi istra¾ivanje, odem na Where To... Favourites... Destinacija... Vozi i slu¹aj ¹ta ti teta ka¾e. Vozeæi tim putem, koji nekim delom prati kanjon neke male reèice, dolazim do jednog odmori¹ta sa malom nastre¹nicom i drvenim klupicama sa kojih puca pogled na dolinu iza. Odmori¹te se zove Schaidasattel Parkplatz. Iako sam skoro bio na pauzi na jezeru ranije, odluèujem i ovde da stanem, ako nista bar neku sliku da napravim. Vidim da ima dosta parkiranih automobila i ljudi koji idu na pe¹aèke ture u okolnim brdima, verovatno je popularno.





Pogled sa klupice




Malo me nerviraju oni oblaci u daljini...
Ok dosta sam pravio pauza. Sledeæa æe da bude za ruèak i to je najverovatnije u Vilahu. Sledece mesto kroz koje prolazim se zove Terkl i tu skreæem levo prateæi lokalni put prema mestu Ferlach. Ispred mene je lagano i¹ao neki Mercedes kabriolet iz recimo 50-tih, 60-tih koji se vidi da se vozi samo povremeno po takvim danima. Gospodin u¾iva za volanom i nigde ne ¾uri.



Dolaskom u mesto Ferlach postajem svestan da nemam vinjetu za Austriju, i da shodno tome bi trebalo da izbegavam auto-puteve, mada generalno za¹to bih i i¹ao tamo. Nema veze uzeæu kada naletim negde na pumpu. Brzo i nailazim na pumpu, ali nemaju vinjetu. Negde æe se veæ pojaviti. Idem dalje, putem broj 85 prema Vilahu gledajuæi da negde sluèajno ne izaðem na auto-put. Morao sam samo da predjem preko mosta koji ide preko Ferlacher rezervoara i da se vratim na put sa ju¾ne strane reke Drave. To je bio mali detour samo radi fotografije. Tu je bio i neki zamak u blizini koji se video sa mosta, ali nisam hteo da pravim novu pauzu.

Most


Dolaskom u mesto Vilah, odlazim prvo na mesto gde i svaki srbin koji vozi motor ide kada se naðe u nekom mestu koje ima Louis radnju. Pravo u Louis. Pro¹etao se, video, ogroman izbor, ali kao za baksuz ni¹ta mi ne treba. Imam sve od opreme. Ehh da sam znao koliko æe ki¹a da pada kupio bih jo¹ tu goretex rukavice, ali nisam znao. Sve na karaju nauèi¹ na te¾i ili lak¹i naèin. Izlaskom iz radnje praznih ruku, na¾alost, dolazim do saznanja da sam gladan i da bih mogao da jedem. Nije mi trebalo mnogo jer kako sam podigao glavu odmah preko puta Louis radnje se nalazi bajkerski pub restoran koji je bio prilièno pun. Tamo gde ima ljudi verovatno je i dobra klopa. Idem tamo pa ¹ta god da bude. Restoran se zove Racer's. Preparkiravam se ispred restorana, ulazim unutra i naruèujem meni i kafu. Ne mogu da se setim ¹ta sam jeo, mislim da je bio neki burger i da je bio prilièno dobar. Unutra je bilo lepo i klimatizovano pa mi se nije izlazilo na spoljasnjih 35 stepeni koliko je bilo u tom trenutku. U razgovoru sa konobaricom dolazim do saznanja da vinjetu mogu da uzmem na BP pumpi odmah niz put kako se uputim ka gradu. Sjajno i to je re¹eno. Plaæam raèun i kreæem nazad ka motoru. Bogami nije mi se ba¹ kretalo, a tako bih stukao jedno 2 piva za merak.

Deo enterijera Racers restorana


Obavezna Louis radnja


...


Jefta

Austrija 2.deo

Sledeæe stajanje je bilo na pomenutu BP pumpu radi regulisanja vinjete. Gorivo se uopste ne seæam kada sam sipao i gde. Tamo gde se setim tu æu da pomenem :) Uglavnom domet od skoro 600km na BMW-u me i ne tera da toliko razmi¹ljam o tome.
Napu¹tam Vilah (jako lep grad, nadam se da æu ga drugom prilikom bolje upoznati) i kreæem se lokalnim putevima ka severo-zapadu izbegavajuæi auto-put iako sada imam vinjetu. Nema tu zabave. Na auto-put ides samo ako ¾eli¹ negde da stignes brzo, ili da preðe¹ velku kilometra¾u. Put kojim sam i¹ao nije bio preterano zanimljiv, a jo¹ uvek sam trebao da odaberem put kojim æu doæi do sme¹taja. Odluèujem se za severnu stranu putem koji vodi uz jezero Millstatter. Gledam na navigaciji i vidim krivudavi put koji se odvaja desno u ¹umu. Idem tuda. Oh koliko sam dobru odluku napravio. To je deonica izmeðu mesta Sonnwiesen do Dobriach.







Jezero Millstatter


Nakon te deonice se prikljuèujem glavnijem putu koji prolazi sa severne strane jezera. Neverovatni prizori. Zalazak sunca samo upotpunjuje celu sliku. Na tom delu puta sreæem i neku grupu bajkera na harlijima, neko vreme ih pratim, ali kada mi zadnji pokazuje da ih preteknem, kreæem lagano i brzo ih ostavljam u retrovizoru. Voze polako i u¾ivaju. Nakon vo¾nje po obodu jezera, dolazim do autoputa na koji sma na¾alost morao da se ukljuèim jer sam samo tako mogao nastaviti put prema hotelu rezervisanom za veèeras. Na moju sreæu deonica je bila kratka i brzo se iskljuèujem na magistralni put 106. Po navigaciji vidim da nemam jo¹ puno do sme¹taja i da æu brzo stiæi. Sjajno. Vozim lagano dok pada mrak i ubrzo sam u hotelu. Hotel se zove Stadlwirt i nalazi se u mestu Rangersdorf. Cekiranje i raspremanje. Raspitujem se za veèeru i dobijam informaciju da restoran radi do 22, a tada je bilo negde malo posle 20h. Super, imam vremena. Odlazim do prodavnice nedaleko kako bih kupio vodu i neke slatki¹e ¹to za kasnije ¹to za sutra, zajedno sa nekim pivom i sve to nosim u sobu. Veèera je bila sjajna. Supa od peèuraka u kombinaciji sa nekom piletinom u sosu, i sa dva piva da sve to zalijem mi je ba¹ prijala. To pivo sam prvi put probao i ba¹ sam se odu¹evio. Nakon svega toga jedino ¹to mi je ostalo je da prikaèim svu elektorniku da se puni, da isprebacujem ¹ta treba i u krevet premoran na spavanje. Sutra ako sve bude po planu Grossglockner :)

Jezero Millstatter








Prenoæi¹te za danas


Pogled iz sobe.


Nastaviæe se