Glavni meni

HR, BiH, MNE, AL, MK ( Ohrid ) i nazad u Crnu Goru

Započeo Roki, 10 Novembar, 2010, 23:54

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Roki

Pocetkom aprila je pao spontani dogovor sa Blazom i Kojotom da skoknemo do Ohrida ( mora da je bila Kojotova ideja jer dje bi Blazu nampalo da vozi po asfaltu  ;)  sa onim zvekom od motora ) i malo se druzimo i upoznamo . Dogovarali smo se da me sacekaju u srijedu nedje oko podne po Hrvatskoj, pa onda u Trebinje i mogu vam rec da sam se naceka na granicnom prelazu Vilusi ( vele veliki zastoji - nema veze ) a ovako je izgledalo usput









A onda super rucak u konobi na Bogeticima



pa onda "precicom" preko Glave Zete i Spuza za Podgoricu





Posle toga kratak odlazak do familije jer je red da se i njima javim ,zar ne, a onda izlazak na pice i susret sa jos nekim clanovima foruma u " Pecurci "na Zabjelu. Tu upoznajem Duku, Mracnog, Gokua, Direktora, Kopljasa.....i ako sam koga zaboravio nek oprasta.

U cetvrtak preko Golubovaca



do Sutomora i Bara a dogovor je da za Ohrid krenemo u petak ujutro oko 8 sati ispred redakcije Vijesti gdje se i nalazimo i krecemo ptema Bozaju.
Na izlazu iz PG stajemo na pumpu da sipamo goriva i najstariji medju nama ( ako to nesto znaci  ;) ) se sjeca da je zaboravio potvrdu o zdravstvenom osiguranju i Blazo, ka dobar momak se vraca da je donese dok ja i Dule tu cekamo.



Posle kratkog vremena ulazimo u Albaniju i tu nam, i pored naseg insistiranja da nam daju potvrdu o tranzitu istu ne daju i kazu da je OK i da ne treba.
Put do Skadra prava katastrofa a jedino zanimljivo je milioni bunkera.




Ulazak u Skadar je prica za sebe. isto kao pokretni pazar, svako vozi na svoju stranu, bijelu traku izbrisali, neko nosi kokoske, neko drzi telad neko....ne pitaj ali ja tamo sledeci put bez kamere ne idem jer se taj haos ne moze opisat rijecima.

Onda kratko zaustavljanje zbog par slika



i kafe



a onda pravac prema Tirani. Na putu nailazimo na par policijskih kontrola ali nas niko ne zaustavlja a jedna patrola nam samo daje znak da usporimo.
Tirana, ako je kad zavtse ce da bude prelijep grad pa evo par slika sa trga Envera Hodze









Posto smo se parkirali na samom trgu motori su privukli paznju pa su neki klinci zamolili da se slikaju na njima



A Dusko je ovdje ili cuo odzu ili ispostovao dizanje zastave (stariji citaoci ce znat o cemu ja to )



Na nekoj uzvisici na izlazu iz Tirane vidjesmo nekakav spomenik (palim borcima za slobodu ) i obidjosmo ga.
Motorima do vrha ( nauci nas jedan policajac koji bjese tu ) pa ustedjesmo pentranje uz veliki broj stepenica a na vrhu prelijep spomenik i pogled na citavu Tiranu





Od Tirane prema Elbasanu smo isli jednim fantasticnim prevojem gdje su na mnogo mjesta i sa lijeve i sa desne strane provalije, krivina mali milion a asfalt dosta dobar. Tuda negdje stajemo u jedan restoran da jedemo jagnjetinu i ja tu prvi put u zivotu vidim konobare kako trce sa tanjirima kao da nose stafetu a ne hranu. A hrana je bila takva da smo i u povratku tu napravili pauzu.







Samo spustanje u Elbasan je mozda i najljepsi dio puta, fantasticne serpentine takve da sam jedva cekao da se vratimo tuda. Posle Elbasana jedna kratka pauza i dolazak na granicu. Naravno prije granice opet milion bunkera a na granici carinik trazi onu potvrdu sto nam nijesu dali na Bozaju. Povuci-potegni morasmo platit 5 € po motoru. Nije para ali jeste pljacka. Platismo i prodjosmo. Predvece stigosmo u Ohrid i dadosmo se u trazenje prenocista i nadjosmo ga kod LJubise na samom setalistu.





Ujutro u Ohridu upoznajemo Sasu, bajkera i turistickog vodica koji nam se pridruzuje i ostaje sa nama citav dan ( i noc ) i koji nam sve potanko objasnjava. Mislim da nam se nije moglo nista bolje desiti od susreta sa njim. Sale je super lik, doktor za duborez i moramo ga jednom dovesti u Crnu Goru da i mi njemu ponesto pokazemo.
E sad evo nekoliko slika iz Ohrida i okolino

[size=150]Manastir Sveti Naum[/size]




















Pustite me, pustite da odem,
bez pitanja kako, i za¹to, i dokle,
drumovi uvijek nekuda vode,
a ja sam nomadskom glaðu proklet.

Roki

DAN TRECI - Povratak kuci


E kako u Ohridu noci znaju da budu dugeeee, skoro kao u St Petersburgu samo sto nijesu bijele.
Znaci ,
posle zavrsene voznje do Vevcanskih izvora  odlazak na veceru u Restoran Belvedere dje smo ukapirali da voda sa Ivanovih korita nista ne pomaze uz malo jela i pica nedje pred zoru smo posli na spavanje .

Ujutro ponovo u Belvedere na kafu i tu se oprastamo od kolege Sase koji nas poziva da zajedno odemo do moto skupa u Bitoli . Poziv koji mi , zbog duzine puta ,nerado odbijamo i krecemo prema granici. Makedonsku granicu prelazimo bez problema ali na Albanskoj PONOVO NAS POZNANIK OD PRIJE 2 DANA i , necete vjerovati, daje nam potvrde i ponovo nam uzima po 5 € po motoru .

[size=150]PLJACKA[/size]

Placamo i krecemo dalje.
Na prvoj benzinskoj pumpi , odmah posle granice, stajemo jer je Dusku malo pao secer ( mozda i zbog kratkog sna ) pa da kupimo cokoladu i da se ponovo divimo Albanskoj arhitekturi iz sredine 20. vijeka







Voznja do Elbasana prolazi normalno a onda izlazak iz grada i voznja prema planinama fantasticnim serpentinama dje me u jednoj desnoj krivini jedan stari Mercedes taxi ( kojih ima milion ) zamalo ne vrati do centra grada  :oops: .



Ponovo poznati prevoji, par lokalnih trkaca i opet onaj restoran sa pocetka price,

Prelijepa dionica jos samo da postave novi asfalt.



Na izlasku iz Tirane stajemo na benzinsku pumpu gdje nam prilazi policajac i na Njemackom jeziku se hvali  kako je 5 godina zivio u Dortmundu.
Zajednicki foto i nastavak puta



ovoga puta na ulasku u Skadar skrecemo, preko drvenog mosta, prema Ulcinju i , onako laganice stizemo na granicni prelaz gdje nam Albanski carinik kaze da nijesmo jedini koji se zale na Ohridske carinike (Albanske), uzima po 1€ i kaze ako je to problem ne moramo platiti ( niski udarci ).
Ulazimo u Crnu Goru i odmaramo malo u Puleni ali u Sutomoru





Lagano do Podgorice i razlaz kucama.
Prelijepa tura, fantasticno druzenje, lijepo vrijeme a za sve koji se cude kako nas je onaj ( Kojot ) sa onom foteljom na tockove pratio neka ga pozovu na voznju pa nek se uvjere. I ja sam se bio zamislio kako cemo sa njim kad sam to cudo vidio prvi put ali, brale, ne da ga vozi nego ubija.
Sad bi Blazo reka : ni na jednu nizbrdicu mu nismo mogli nista  :mrgreen:
Pustite me, pustite da odem,
bez pitanja kako, i za¹to, i dokle,
drumovi uvijek nekuda vode,
a ja sam nomadskom glaðu proklet.